Republika

Hrvatska

Općinski

sud

u

Osijeku

Europska

avenija 31000 Osijek

P-596/2024-4

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

R J E Š E N J E

Općinski sud u Osijeku po sucu Davoru Liščiću, a na prijedlog višeg sudskog savjetnika – specijalista Marijana Šakote, u pravnoj stvari tužiteljice Hep Elektre d. o. o. iz Z., OIB: …, koju zastupa punomoćnik V. B., odvjetnik u O., protiv tuženika: 1. V. H. iz D., OIB: …, 2. A. Š. iz R., OIB: …, 3. A. K. iz O., OIB: …, radi isplate, 18. rujna 2024.

r i j e š i o  j e

Odbacuje se tužba koju je tužiteljica Hep Elektra d. o. o. iz Z. predala 1. srpnja 2024., a kojom od tuženika: 1. V. H., 2. A. Š. i 3. A. K. zahtijeva isplatu 37,05 eura (trideset sedam eura pet centi) sa zateznim kamatama te isplatu troškova postupka.

Obrazloženje

1. Tužiteljica Hep Elektra d. o. o. Z. je 1. srpnja 2024. predala tužbu u kojoj su kao tuženici navedeni: 1. V. H. iz D., OIB: …, 2. A. Š. iz R., OIB: … i 3. A. K. iz O., OIB: …. Tužbom zahtjeva isplatu 37,05 eura sa zateznim kamatama za isporuku električne energije za nekretninu koja je upisana u zemljišnoknjižni uložak broj …, katastarske općine R., označenu kao katastarsku česticu broj …. Zatezne kamate potražuje na mjesečne iznose 2,85 eura, a teku od 19. svibnja 2023. do 20. travnja 2024. U tužbi je postavljen i zahtjev za naknadu 276,54 eura po osnovi troškova postupka.

2. Na temelju članka 280. u svezi s člankom 278. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine” broj 53/1991., 91/1992., 58/1993., 112/1999., 88/2001., 117/2003., 88/2005., 02/2007., 84/2008., 96/2008., 123/2008., 57/2011., 148/2011., – pročišćeni tekst, 25/2013., 89/2014. – Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske 70/2019., 80/2022. i 114/2022. – u nastavku: ZPP) sud je nakon prethodnog ispitivanja tužbe utvrdio da tužba nije razumljiva i ne sadržava sve što je potrebno jer se zahtjeva isplata novčanog iznosa za isporuku električne energije, a u tužbi nije navedeno tko je krajnji kupac u smislu članka 3. stavka 1. točke 40. i 41. Zakona o tržištu električne energije („Narodne novine” broj 111/2021.

i

83/2023.

–

u

nastavku:

ZTE).

3. U tužbi su navedene sljedeće činjenice: - da su tuženici 1. V. H., 2. A. Š. i 3. A. K. suvlasnici nekretnine koja je upisana u zemljišnoknjižni uložak broj …, katastarske općine R., - da su kao suvlasnici bili dužni prijaviti promjenu vlasništva, - da je promjena bila potrebna kako bi se mogli promijeniti podatci o krajnjem kupcu električne energije, - da tuženici nisu postupili u skladu sa zakonskom obvezom i prijavili promjenu vlasništva nekretnine zbog čega su se neosnovano obogatili. Navedene činjenice suprotne su dostavljenim dokazima, odnosno podatcima iz ranije navedenog zemljišnoknjižnog uloška i izvoda iz poslovnih knjiga od 22. svibnja 2024. jer nije navedeno zašto i preostala dva suvlasnika nekretnine nisu bili dužni prijaviti promjenu vlasništva s obzirom da je upis toga prava u zemljišnoj knjizi proveden 21. prosinca 2022., 9. siječnja 2023., 9. ožujka 2023. i 16. svibnja 2023.

4. U skladu s člankom 42. stavkom 2. ZTE-a krajnji kupac je dužan plaćati električnu energiju, u skladu s ugovorenim i reguliranim uvjetima te je zbog toga krajnji kupac isključivo pasivno legitimirana stranka kada je predmet spora isplata troškova za isporuku električne energije. Čitanjem tužbe i dostavljenih dokaza nije se moglo utvrditi tko je krajnji kupac električne energije jer su: 1. V. H., 2. A. Š. i 3. A. K. u tužbi navedeni kao tuženici. Čitanjem zemljišnoknjižnog uloška broj …, katastarske općine R., u kojem je upisana katastarska čestica broj …, kuća, dvor i oranica u selu R. utvrđeno da su tuženici upisani kao suvlasnici 1/8 dijela nekretnine, V. H. 16. svibnja 2023., A. Š. 21. prosinca 2022., 9. siječnja 2023. i 9. ožujka 2023. te A. K. 21. prosinca 2022. U istom ulošku su kao suvlasnici 1/8 dijela nekretnine upisani i M. K. iz Č., i A. K. iz R., a oni u tužbi nisu navedeni kao tuženici niti su navedene činjenice o tome zašto tužiteljica smatra da oni nisu pasivno legitimirani u ovom postupku.

5. Čitanjem ranije navedenog zemljišnoknjižnog izvatka utvrđeno je da je u korist Ž. K. iz R., upisano pravo plodouživanja nekretnine. Čitanjem izvoda iz poslovnih knjiga od 22. svibnja 2024. utvrđeno je da je kao dužnik 37,05 eura navedena R. K. iz R.. U izvodu je navedeno da se radi o potraživanju od kupca za električnu energiju u razdoblju od travnja 2023. do ožujka 2024., a tužbenim zahtjevom je obuhvaćeno razdoblje od svibnja 2023. do travnja 2024.

6. U skladu s člankom 13. stavkom 6. i člankom 56. stavkom 6. i 9. ZTE-a tužiteljica je s krajnjim kupcem bila dužna sklopiti ugovor o opskrbi električnom energijom. Takav ugovor uz tužbu nije dostavljen niti se iz činjenica koje su u tužbi navedene moglo utvrditi tko je krajnji kupac. Ovdje se prvenstveno misli na nositeljicu prava plodouživanja Ž. K., koja bi kao posjednica nekretnine mogla biti i krajnji kupac električne energije, odnosno na R. K. koja je u izvodu označena kao krajnji kupac električne energije. Imajući u vidu navedeno, činjenice koje su u tužbi navedene ne proizlaze iz dostavljenih dokaza, zbog čega tužba nije razumljiva jer je kao krajnji kupac navedena R. K.. Ž. K. je nositeljica prava plodouživanja koje joj na temelju članka 10. stavka 3. u svezi s člankom 203. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima („Narodne novine” broj 91/1996., 68/1998., 137/1999., 22/2000., 73/2000., 129/2000., 114/2001., 79/2006., 141/2006., 146/2008., 38/2009., 153/2009., 143/2012., 152/2014. i 81/2015., 94/2017. – u nastavku: ZV) daje pravo na posjed nekretnine. U smislu članka 205. ZV-a nositelj prava plodouživanja bio bi dužan snositi i troškove za uporabu i iskorištavanje stvari.

7. S obzirom na navedeno, sud je tijekom prethodnog ispitivanja tužbe utvrdio da nisu navedene sve činjenice na kojima tužiteljica temelji svoj tužbeni zahtjev niti su predloženi dokazi kojima se te činjenice utvrđuju jer iz dostavljenih dokaza proizlazi da tuženici: 1. V. H., 2. A. Š. i 3. A. K. nisu jedini suvlasnici nekretnine. Kako je utvrđeno da je nekretnina suvlasništvo i drugih osoba koje nisu u tužbi navedene, bilo je potrebno u skladu s člankom 36. i 38. ZV-a navesti sve suvlasnike koji su suparničari na temelju članka 196. ZPP-a. Sud je rješenjem poslovni broj: … od 3. rujna 2024. naložio tužiteljici da ispravi i dopuni tužbu u odnosu na pasivno legitimirane stranke u postupku i u odnosu na činjenice o tome tko je krajnji kupac električne energije.

8. Punomoćnik tužiteljice, odvjetnik V. B., dostavio je 9. rujna 2024. podnesak u kojem navodi da tužba sadrži sve bitne elemente te da je sasvim jasna i razumljiva. Zbog navedenog, odlučeno je odbaciti tužbu. U skladu s člankom 109. ZPP-a ranije navedenim rješenjem dana je uputa o tome kako se treba tužba ispraviti i dopuniti. Tužiteljica je upozorena da će tužba biti odbačena, ako bude vraćena bez ispravka odnosno dopune.

9. Slijedom navedenoga, a na temelju članka 109. u svezi s člankom 278. i 280. ZPP-a odlučeno je kao u izreci rješenja.

Osijek, 18. rujna 2024.

Sudac

Davor Liščić

Uputa o pravnom lijeku

Protiv ovog rješenja stranke mogu podnijeti žalbu u roku 15 (petnaest) dana od dana dostave prijepisa rješenja. Žalba se podnosi nadležnom županijskom sudu putem ovog suda u tri istovjetna pisana primjerka.

Dostaviti:

1. Tužiteljici po punomoćniku