Pristupanje sadržaju
- 1 - Poslovni broj: Usž-3384/23-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Visoki upravni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca toga Suda Ante Galića, predsjednika vijeća, Sanje Štefan i Blanše Turić, članova vijeća, te više sudske savjetnice Martine Barić, zapisničarke, u upravnom sporu tužitelja A. K. iz protiv tuženika Ministarstva financija Republike Hrvatske, Samostalnog sektora za drugostupanjski upravni postupak, radi utvrđivanja doprinosa, odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude Upravnog suda u Rijeci, poslovni broj: 5 UsI-915/2023-2 od 30. kolovoza 2023., na sjednici vijeća održanoj dana 13. prosinca 2023.
p r e s u d i o j e
Odbija se žalba tužitelja i potvrđuje presuda Upravnog suda u Rijeci, poslovni broj: 5 UsI-915/2023-2 od 30. kolovoza 2023.
Obrazloženje
1. Uvodno naznačenom prvostupanjskom presudom odbijen je zahtjev tužitelja za poništenje rješenja tuženika, klasa: UP/II-411-10/21-01/368, urbroj: 513-04-22-2 od 9. rujna 2022.
2. Rješenjem tuženika je odbijena žalba tužitelja izjavljena protiv rješenja Ministarstva financija, Porezne uprave, Područnog ureda Z., Ispostave T., klasa: UP/I-411-01/2020-08/00004, urbroj: 513-07-01-10-2020-01 od 27. listopada 2020., kojim je tužitelju, kao osiguraniku po osnovi član uprave/izvršni direktor trgovačkog društva/likvidator/upravitelj zadruge, utvrđena obveza plaćanja doprinosa za mirovinsko i zdravstveno osiguranje za 2019.
3. Protiv navedene presude tužitelj je podnio žalbu u kojoj u bitnom navodi da nije znao da može biti osiguran po dvije osnove, a posebno ističe da navedeno društvo ne posluje od 2016., odnosno ne obavlja djelatnost niti ostvaruje promet s bilo koje osnove, a niti ima zaposlenike. Dodaje i da je trgovačko društvo brisano iz sudskog registra Trgovačkog suda u Z., na temelju rješenja: Tt-20/35485-54 od 13. listopada 2021. Tužitelj u žalbi dalje navodi i da je knjigovođa vodio financijsko poslovanje društva, a nije mu jasno naveo koje obveze ima kao odgovorna osoba društva. Tužitelj posebno ukazuje na svoju tešku financijsku situaciju i obiteljske prilike, jer mu je zbog niskih prihoda i obveze uzdržavanja članova obitelji ugrožena egzistencija. Dodaje i da nije upoznat s iznosom koji je dužan platiti s osnove utvrđene obveze doprinosa, a predlaže da ovaj Sud uvažavajući sve okolnosti konkretnog slučaja, donese odgovarajuću odluku. Iz sadržaja žalbe proizlazi da tužitelj sugerira da se žalba usvoji i pobijana presuda poništi te da se tužbeni zahtjev usvoji u cijelosti.
3. Tuženik nije dostavio odgovor na žalbu.
4. Žalba nije osnovana.
5. Ispitujući zakonitost osporene presude, kao i postupka koji joj je prethodio, u granicama razloga navedenih u žalbi, u skladu s člankom 73. stavkom 1. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine“, 20/10., 143/12., 152/14., 94/16., 29/17. i 110/21. - dalje: ZUS), ovaj Sud je utvrdio da ne postoje razlozi zbog kojih se prvostupanjska presuda pobija, a niti razlozi na koje pazi po službenoj dužnosti.
6. Iz podataka spisa, kao i obrazloženja pobijane presude proizlazi da je tužitelj tijekom 2019. u sudskom registru bio upisan kao član uprave trgovačkog društva A. K. j.d.o.o., a u istom razdoblju je bio osiguran i po drugoj osnovi, odnosno po osnovi radnog odnosa kod drugog poslodavca, s osnovicom za obračun doprinosa od 57.373,36 kn.
7. Prema odredbi članka 187c stavak 1. Zakona o doprinosima („Narodne novine“ 84/08., 152/08., 94/09., 18/11., 22/12., 144/12., 148/13., 41/14., 143/14., 115/16. i 106/18. – dalje: Zakon) član uprave, izvršni direktor trgovačkog društva, likvidator i upravitelj zadruge koji nije po toj osnovi osiguran obveznik je doprinosa u visini razlike između doprinosa prema osnovici osiguranja propisanoj u članku 21. stavku 2. Zakona i doprinosa prema osnovi temeljem koje je prijavljen kao osigurana osoba.
8. Primjenom članka 21. stavka 2. Zakona, pravilno je prvostupanjski sud u obrazloženju pobijane presude naveo da najniža osnovica za 2019. iznosi 65.894,40 kn, a sukladno odredbi članka 187e Zakona godišnja osnovica za obračun doprinosa utvrđuje se kao razlika između osnovice na koju su doprinosi utvrđeni prema osnovi osiguranja temeljem koje je prijavljen kao obvezni osiguranik i najniže osnovice za člana uprave, izvršenog direktora, likvidatora i upravitelja zadruge iz članka 21. stavka 2. Zakona. Slijedno tome, a kraj nesporne činjenice da je tužitelj u razdoblju od 1. siječnja do 31. prosinca 2019. bio član uprave trgovačkog društva A. K. j.d.o.o., a u istom razdoblju je bio prijavljen na obvezno osiguranje po osnovi radnog odnosa s osnovicom za obračun doprinosa iznosu od 57.373,56 kn, pravilno je porezno tijelo na razliku osnovice od 8.520,84 kn (65.894,40 kn-57.373,56 kn) tužitelju obračunalo doprinose za mirovinsko i zdravstveno osiguranje u iznosima pobliže naznačenim u prvostupanjskom rješenju.
9. Prvostupanjski sud je sve tužbene prigovore ocijenio pojedinačno, a tužbeni zahtjev je odbio pozivom na odredbu članka 57. stavka 1. ZUS-a, a prethodno tome je osnovano ocijenio da tužiteljevi prigovori nisu osporili pravilnost i zakonitost tuženikovog rješenja.
10. U osvrtu na žalbene navode valja reći da tužitelj nije s uspjehom osporio zakonitost pobijane presude, a u odnosu na iste prigovore je prvostupanjski sud već dao valjane, dostatne i relevantne razloge koje prihvaća i ovaj Sud. Naime, tužitelj u žalbi, osim što ukazuje na svoju tešku financijsku i obiteljsku situaciju, a zbog nedostatka prihoda i potencijalno ugroženu egzistenciju, ne ističe razloge koji su odlučni za ocjenu zakonitosti prvostupanjske presude, odnosno od utjecaja na drugačiji ishod ovog postupka. Dodaje se i da okolnost da društvo ne ostvaruje prihode s bilo koje osnove ne utječe na pravilnost utvrđenja bitnih činjenica i primjene mjerodavnog propisa, odnosno osnovu utvrđenja tužitelju obveze doprinosa, za mirovinsko i zdravstveno osiguranje u iznosima naznačenim u prvostupanjskom rješenju. Tužitelj u žalbi ni ne spori pravilnost zaključaka prvostupanjskog suda na kojima se temelji pobijana presuda, a niti okolnost da je druga osoba vodila financijsko poslovanje društva ne utječe na obveze tužitelja kao odgovorne osobe društva koje proizlaze iz ovdje primijenjenih mjerodavnih odredbi. Stoga nije odlučna ni okolnost da je društvo kasnije prestalo postojati, jer je na temelju rješenja od 13. listopada 2021. brisano iz sudskog registra. Naime, tužitelju je za 2019. utvrđena obveza doprinosa, jer je u tom razdoblju bio osiguran po osnovi radnog odnosa kod drugog poslodavca, a u istom razdoblju je u sudskom registru bio upisan kao član uprave trgovačkog društva A. K. j.d.o.o.
11. Stoga je, ovaj Sud, utvrdivši da žalbeni razlozi kojima tužitelj pobija prvostupanjsku presudu nisu osnovani, a niti odlučni za ocjenu zakonitosti te presude, na temelju članka 74. stavka 1. ZUS-a žalbu odbio i potvrdio prvostupanjsku presudu.
U Zagrebu 13. prosinca 2023.
Predsjednik vijeća
Ante Galić, v.r.