REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Rev-1073/2024-2
R E P U B L I K A H R V A T S K A
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca mr. sc. Dražena Jakovine predsjednika vijeća, Đura Sesse člana vijeća i suca izvjestitelja, Goranke Barać-Ručević, Mirjane Magud i Slavka Pavkovića članova vijeća, u pravnoj stvari tužitelja OG, iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnik Davor Pavičić, odvjetnik u Odvjetničkom društvu Pavičić & Partneri u Zagrebu, protiv tuženika Croatia osiguranje d.d., Zagreb, Jagićeva 33, OIB 26187994862, radi naknade štete, odlučujući o reviziji tužitelja protiv rješenja o troškovima postupka, sadržanog u presudi Županijskog suda u Šibeniku poslovni broj Gž-740/2022-2 od 5. rujna 2022. kojom je djelomično potvrđena i djelomično preinačena presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj Pn- 1580/2020 od 21. siječnja 2022., u sjednici održanoj 18. rujna 2024.,
r i j e š i o j e:
I. Ukida se rješenje o troškovima postupka sadržano u presudi Županijskog suda u Šibeniku, poslovni broj Gž-740/2022-2 od 5. rujna 2022. u dijelu u kojem je preinačeno rješenje o troškovima postupka sadržano u presudi Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj Pn-1580/2020 od 21. siječnja 2022. i odbijen zahtjev tužitelja za naknadom parničnog troška u iznosu od 688,93 EUR sa pripadajućim zateznim kamatama, te se predmet u tom dijelu vraća drugostupanjskom sudu na ponovni postupak.
II. O troškovima postupka u povodu revizije odlučit će se u konačnoj odluci o troškovima parničnog postupka.
Obrazloženje
1. Prvostupanjskom presudom naloženo je tuženiku isplatiti tužitelju iznos od 10.650,00 kn sa pripadajućim zateznim kamatama, kao i naknaditi mu parnični trošak u iznosu od 9.666,25 kn sa pripadajućim zateznim kamatama (točka I. izreke) te je odbijen zahtjev tužitelja za isplatom iznosa od 3.900,00 kn (točka II. izreke).
2. Drugostupanjskom presudom odbijena je žalba tužitelja i djelomično žalba tuženika te je odluka o glavnoj stvari u dijelu točke I. i točke II. izreke prvostupanjske presude, prvostupanjska presuda potvrđena (točka I. izreke), te je odluka o troškovima postupka preinačena na način da je naloženo tuženiku na ime parničnoga troška isplatiti iznos od 593,99 EUR/4.475,47 kn, sa pripadajućim zateznim kamatama, dok je odbijen zahtjev tužitelja za naknadom parničnog troška u iznosu od 688,93 EUR/5.190,78 kn, (točka II. izreke) i odbijeni su zahtjevi stranka za naknadnom troškova žalbenog postupka (točka III. izreke).
3. Ovaj sud je rješenjem poslovni broj Revd-1150/2023-2 od 21. ožujka 2023., dopustio tužitelju podnošenje revizije protiv drugostupanjske presude, u odnosu na pravno pitanje koje glasi:
„Je li sud pri donošenju odluke o parničnim troškovima dužan voditi računa ne samo o kvantitativnom uspjehu stanaka u sporu nego i o uspjehu dokazivanja sporne osnove tužbenog zahtjeva odnosno je li sud pravilno primijenio odredbu čl. 154. st. 2. Zakona o parničnog postupku kada prilikom utvrđivanja omjera uspjeha nije vodio računa i o uspjehu dokazivanja u pogledu osnove tužbenog zahtjeva?“.
4. Postupajući po navedenom dopuštenju, tužitelj je izjavio reviziju protiv dijela odluke o troškovima postupka sadržane pod stavkom II. izreke pobijane presude, prema odredbi čl. 382. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22 i 114/22 - dalje: ZPP) radi navedenog pravnog pitanja zbog kojega je podnošenje revizije dopušteno. Predlaže tužitelj drugostupanjsku presudu u pobijanom dijelu preinačiti, a podredno ukinuti uz naknadu troškova revizijskoga postupka.
5. Na reviziju nije odgovoreno.
6. Revizija je osnovana.
7. Odlučujući o troškovima postupka, prvostupanjski sud utvrđuje da je tužitelj uspio u sporu sa 73,19% (od zatraženog iznosa od 14.550,00 kn tužitelju je dosuđen iznos od 10.650,00 kn) te pozivom na odredbu čl. 154. st. 5. ZPP-a - kojom je određeno da sud može odlučiti da jedna stranka nadoknadi sve troškove, koje je protivna stranka i njezin umješač imao, ako protivna stranka nije uspjela samo u razmjerno neznatnom dijelu svoga zahtjeva, a zbog toga dijela nisu nastali posebni troškovi - dosuđuje tužitelju parnični trošak u ukupnom iznosu od 9.666,25 kn (na ime troška zastupanja po odvjetniku iznos od 7.812,50 kn, trošak medicinskog vještačenja u iznosu od 1.200,00 kn te trošak sudskih pristojbi na tužbu 253,75 kn i na presudu 400,00 kn).
8. Drugostupanjski je sud povodom žalbe tuženika, u dijelu odluke o parničnom trošku, preinačio prvostupanjsku presudu i odbio dio zahtjeva za naknadom parničnoga troška u iznosu od 5.190,78 kn, sa obrazloženjem kako u konkretnom predmetu nema mjesta primjeni odredbe čl. 154. st. 5. ZPP-a, već da se primjenjuje odredba čl. 154. st. 2. ZPP-a. Tako drugostupanjski sud od djelomičnog uspjeha tužitelja u postupku od 73,19%, oduzima omjer uspjeha tuženika u postupku od 26,81% te utvrđuje konačni omjer uspjeha tužitelja u postupku od 46,38% i dosuđuje tužitelju u navedenom omjeru parnični trošak (trošak zastupanja po odvjetniku, trošak sudskih pristojbi na tužbu i presudu te trošak provedenoga medicinskoga vještačenja).
9. Prema odredbi čl. 391. st. 3. ZPP-a, u povodu revizije Vrhovni sud Republike Hrvatske ispituje pobijanu presudu samo u dijelu u kojem je revizija dopuštena i samo zbog pitanja iz čl. 385.a toga Zakona, zbog kojega je dopuštena.
10. S obzirom na sadržaj pitanja zbog kojega je revizija dopuštena u ovom postupku, sporno je, treba li sud prilikom odlučivanja o troškovima postupka kod djelomičnog uspjeha tužitelja u sporu, kada tuženik ospori osnovu i visinu tužbenoga zahtjeva, omjer uspjeha u parnici računati samo prema omjeru uspjeha u pogledu visine zahtjeva ili treba omjer uspjeha računati prema uspjehu dokazivanja u pogledu i osnove i visine zahtjeva.
11. Za odgovor na postavljeno pitanje mjerodavna je odredba čl. 154. st. 2. i čl. 155. st. 1. ZPP-a.
11.1. Sukladno odredbi čl. 155. st. 1. ZPP-a, sud će prilikom odlučivanja o troškovima postupka stranci odrediti naknadu samo onih troškova koji su bili potrebi za vođenje parnice.
11.2. Odredbom čl. 154. st. 2. ZPP-a je propisano, da ako su stranke djelomično uspjele u parnici, sud će najprije utvrditi postotak u kojem je svaka od njih uspjela, zatim će od postotka one stranke koja je u većoj mjeri uspjela oduzeti postotak one stranke koja je u manjoj mjeri uspjela, nakon toga će utvrditi iznos pojedinih i iznos ukupnih troškova stranke koja je u većoj mjeri uspjela u parnici, koji su bili potrebni za svrsishovito vođenje postupka, te će toj stranci odmjeriti naknadu dijela takvih ukupnih troškova koji odgovara postotku koji je preostao nakon provedenog obračuna postotaka u kojima su stranke uspjele u parnici. Omjer uspjeha u parnici ocjenjuje se prema konačno postavljenom tužbenom zahtjevu, vodeći se računa i o uspjehu dokazivanja u pogledu osnove zahtjeva.
12. S obzirom na postavljeno pitanje zbog kojega je revizija dopuštena, navodi se da je ovaj sud u svojoj odluci poslovni broj Rev-366/2024-2 od 22. svibnja 2024. zauzeo pravno shvaćanje prema kojem:
„Kod odlučivanja o troškovima parničnog postupka kod parcijalnog uspjeha stranaka u sporu, u situaciji kad su sporni osnov i visina tužbenog zahtjeva, prilikom određivanja troškova postupka potrebno je ocjenjivati (uzimati u obzir) uspjeh stranaka ne samo u pogledu visine prihvaćenog, odnosno odbijenog tužbenog zahtjeva, već je potrebno ocjenjivati uspjeh stranaka kako s obzirom na osnovu zahtjeva, tako i s obzirom na visinu prihvaćenog, odnosno odbijenog tužbenog zahtjeva.
Dakle, kada je tuženik osporavao osnov i visinu zahtjeva, ako je tužbeni zahtjev makar i djelomično usvojen tada se ima smatrati da je tužitelj glede osnove zahtjeva (X) uspio u omjeru od 100%, a glede visine zahtjeva (Y) omjer uspjeha u sporu uzima se prema konačno postavljenom zahtjevu. Aritmetičkom sredinom između uspjeha glede osnove i omjera glede visine dobiva se omjer uspjeha u sporu tužitelja (Z1=X+Y: 2). Na jednak način izračunava se i omjer tuženika u sporu (Z2). Konačan uspjeh stranke u sporu dobiva se razlikom između omjera uspjeha tužitelja u odnosu na omjer uspjeha tuženika (Z1-Z2).“.
13. U ovoj odluci sud reafirmira gore navedeno pravno shvaćanje.
14. Pri tome je potrebno navesti i to, da je ovaj sud u više svojih odluka (primjerice Rev-1265/2022-2 od 21. prosinca 2022.) zauzeo pravno shvaćanje prema kojem:
„...u slučaju kada je tužitelj djelomično uspio u sporu u kojem je tuženik osporavao osnovu i visinu tužbenog zahtjeva, zbog čega je bilo potrebno provesti vještačenje za koje je tužitelj prethodno snosio troškove, tužitelju se takvi troškovi trebaju priznati u cijelosti bez obzira na visinu dosuđenog iznosa. Navedeno pravno shvaćanje ovaj sud je već zauzeo u svojim odlukama poslovni broj Rev-660/2021 od 14. rujna 2021. i Rev-291/2015-2 od 2. listopada 2018. ...“.
15. Zbog pogrešnog pravnog pristupa, drugostupanjski sud nije utvrđivao trošak parničnoga postupka sukladno izraženom pravnom shvaćanju kao u ovoj odluci, pa je na temelju odredbe čl. 391. st. 7. ZPP-a, odlučeno kao u izreci pod točkom I. 16. Odluka o troškovima postupka, temelji se na odredbi čl. 166. st. 3. ZPP-a.
Zagreb, 18. rujna 2024.
Predsjednik vijeća:
mr. sc. Dražen Jakovina
