REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Rev 3347/2015-2
R E P U B L I K A H R V A T S K A
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Renate Šantek predsjednice vijeća, Željka Šarića člana vijeća i suca izvjestitelja, dr.sc. Ante Perkušića člana vijeća, Željka Pajalića člana vijeća i mr. sc. Igora Periše člana vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice ĆV iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], koju zastupa punomoćnik Mladen Prka, odvjetnik u Zagrebu, protiv tuženice HV iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], koju zastupa punomoćnik Ivan Buljan, odvjetnik u Zagrebu, radi utvrđenja te brisanja upisa prava vlasništva, odlučujući o reviziji tužiteljice protiv presude Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Gž-3384/14-2 od 9. lipnja 2015., kojom je potvrđena presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj P-10198/2008-34 od 20. ožujka 2014., u sjednici održanoj 18. rujna 2024.,
r i j e š i o j e:
I. Prihvaća se revizija tužiteljice, ukida se presuda Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Gž-3384/14-2 od 9. lipnja 2015., i presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj P-10198/2008-34 od 20. ožujka 2014., osim u dijelu koji se odnosi na tužbeni zahtjev kojim tužiteljica traži da se utvrdi da je ona stekla pravo vlasništva nekretnina upisanih u zl.ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], te se u ukinutom dijelu predmet vraća prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.
[katastarska općina]
III. Odlučivanje o troškovima revizije i odgovora na reviziju ostavlja se za konačnu odluku.
Obrazloženje
1. Prvostupanjskom presudom odbijen je tužbeni zahtjev kojim tužiteljica traži da se utvrdi da je ona na temelju kupoprodajnog ugovora s MV od 16. ožujka 2001. stekla pravo vlasništva na stan u [adresa], koji se nalazi u najamnoj stambenoj zgradi u [adresa] na istoj adresi, sagrađenoj na kč. br. [katastarska čestica] upisanoj u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina].
2. Odbijen je i tužbeni zahtjev kojim tužiteljica traži da se naloži zemljišnoknjižnom odjelu Općinskog građanskog suda u Zagrebu brisanje upisa prava vlasništva tuženice temeljem ugovora o darovanju od 23. ožujka 2003. koji su sklopile MV i tuženica, te upis prava vlasništva tužiteljice temeljem kupoprodajnog ugovora od 16. ožujka 2001.
3. Prvostupanjskom presudom odbijen je zahtjev tužiteljice za nadoknadu troškova postupka, a tužiteljici je naloženo nadoknaditi tuženici parnične troškove u iznosu od 11.137,50 kn.
4. Drugostupanjskom presudom žalba tužiteljice je odbijena i prvostupanjska presuda potvrđena.
5. Protiv navedene presude reviziju je podnijela tužiteljica na temelju odredbe čl. 382. st. 2. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13 i 89/14
– dalje: ZPP), s prijedlogom da se ukinu presude nižestupanjskih sudova.
6. U odgovoru na reviziju tuženica osporava dopuštenost i osnovanost revizije te predlaže da se revizija odbaci ili odbije.
7. Revizija je djelomično osnovana a djelomično nedopuštena.
8. U postupku koji je prethodio reviziji utvrđeno je:
- da je sada pok. MV po punomoćnici svojoj sestri, ZV sklopila s tužiteljicom kao kupcem kupoprodajni ugovor od 16. ožujka 2001. za stan u [adresa], te da je kupoprodajna cijena od 39.000,00 kn isplaćena,
- da je sada pok. MV 23. rujna 2003. sklopila s tuženicom ugovor o darovanju za istu nekretninu,
- da je tužiteljica podnijela prijedlog za upis prava vlasništva temeljem kupoprodajnog ugovora dana 11. srpnja 2003., a rješenjem prvostupanjskog suda prijedlog je odbačen jer prijedlogu nije bila priložena punomoć na temelju koje je sklopljen kupoprodajni ugovor, te zbog toga što u prijedlogu nije točno opisano što je predmet upisa u zemljišne knjige,
- da je to rješenje, po žalbi tužiteljice, potvrđeno rješenjem Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Gž-1449/08 od 5. lipnja 2012.,
- da je tuženica temeljem ugovora o darovanju zatražila uknjižbu prava vlasništva na navedenoj nekretnini dana 24. rujna 2004., a taj prijedlog je prihvaćen rješenjem prvostupanjskog suda poslovni broj Z-11621/04 od 22. svibnja 2007.
9. Prvostupanjski sud je ocijenio da zahtjev tužiteljice nema uporište u odredbama čl. 129. Zakona o zemljišnim knjigama ("Narodne novine" broj 91/96, 68/98, 137/99 i dr. – dalje: ZZK) navodeći da je "na podnošenje brisovne tužbe ovlašten samo nositelj knjižnog prava, a što tužiteljica nije".
10. Tužbeni zahtjev je odbijen i zbog toga jer tužiteljica nije stekla pravo vlasništva obzirom na to da u konkretnom slučaju radi se o eventualnom stjecanju prava vlasništva na temelju pravnog posla, a pravo vlasništva stječe se u takvim situacijama tek upisom u zemljišne knjige (način stjecanja).
11. Drugostupanjski sud je ocijenio da su pogrešni razlozi prvostupanjske presude prema kojima je tužbeni zahtjev razmatran kroz odredbu čl. 129. ZZK, međutim, pozivajući se na odredbu čl. 120. st. 3. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima ("Narodne novine" broj 91/96 i dr. – dalje: ZVDSP) prema kojoj provedena uknjižba djeluje od trenutka kad je sudu bio podnesen zahtjev za tu uknjižbu, drugostupanjski sud zaključuje da tužitelj nije podnio tužbu u roku od tri godine od upisa čije se brisanje zahtijeva (čl. 125. st. 2. ZVDSP).
12. Bez konkretnih razloga drugostupanjski sud dodaje da „sama činjenica da je tužiteljica u srpnju 2003. zatražila upis u zemljišne knjige, dakle dva mjeseca prije sklapanja ugovora o darovanju, odnosno da je o tome zabilježena plomba u zemljišnim knjigama, ne dovodi do zaključka da tuženica nije postupala u dobroj vjeri“.
13. Revizija je podnesena zbog pravnih pitanja koja se odnose na pravne učinke plombe u zemljišnoknjižnom postupku (čl. 98. ZZK) u odnosu na načelo zaštite povjerenja u zemljišne knjige, te na problem računanja roka u kojem se može podnijeti tužba sa zahtjevom za brisanje upisa u smislu odredbe čl. 125. st. 2. ZVDSP.
14. Navedena pitanja važna su za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni jer u pogledu tih pravnih pitanja postoji različita praksa sudova u Republici Hrvatskoj, ali samo u dijelu koji se odnosi na kondemnatorne tužbene zahtjeve. O pitanjima koja su postavljena u reviziji ne ovisi rješenje u sporu u pogledu deklaratornog tužbenog zahtjeva kojim se traži utvrđenje stjecanja prava vlasništva, pa zbog toga u odnosu na taj dio presuda nižestupanjskih sudova ne postoje sve propisane pretpostavke za dopuštenost izvanredne revizije, u smislu čl. 382. st. 2. ZPP te je zbog toga u tom dijelu revizija odbačena na temelju čl. 392.b st. 1. ZPP. (st. II. izreke ovog rješenja).
15. Dalje, prije svega treba reći da je drugostupanjski sud pogrešno primijenio odredbu čl. 120. st. 3. ZVDSP ocjenjujući da rok od tri godine za podnošenje tužbe na temelju čl. 125. st. 2. ZVDSP počinje teći danom podnošenja zahtjeva za upis prava čije brisanje se tužbom zahtijeva, bez obzira na to kada je rješenje o upisu doneseno.
16. Odredbom čl. 120. st. 3. ZVDSP propisano je da materijalnopravni učinci odobrenog upisa nastaju od trenutka kada je prijedlog podnesen (dakako, ukoliko upis uopće bude odobren), ali to ne znači da bi i rok za podnošenje tužbe za brisanje takvog upisa počeo teći od trenutka podnošenja prijedloga za upis jer bi u takvoj situaciji pravo na podnošenje tužbe sa zahtjevom za brisanje moglo prestati i prije nego što je tužitelj mogao podnijeti tužbu (tužba se može podnijeti samo protiv upisa koji je prihvaćen odlukom suda, a ne protiv upisa za koji je tek podnesen prijedlog u zemljišnoknjižnom postupku jer do donošenja odluke kojom se prihvaća upis, upis ne postoji).
17. U konkretnom slučaju, od dana kada je tuženica podnijela prijedlog za upis do dana kada je prijedlog za upis prihvaćen, prošlo je više od tri godine, pa bi, ako se prihvati shvaćanje drugostupanjskog suda, vrijeme za podnošenje tužbe prema odredbi čl. 125. st. 2. ZVDSP isteklo prije donošenja odluke o upisu na kojeg se odnosi tužbeni zahtjev, dakle, u ovakvom i sličnim slučajevima shvaćanje drugostupanjskog suda dovelo bi do apsurdnih učinaka.
18. Dakle, rok od tri godine u kojem se može podnijeti tužba sa zahtjevom za brisanje upisa u smislu odredbe čl. 125. st. 2. ZVDSP počinje teći od dana kada je donesena odluka o prijedlogu za upis čije se brisanje zahtijeva, što je jasno napisano u navedenoj odredbi.
19. Pitanje zbog kojeg se podnosi revizija odnosi se i na pravne učinke plombe (čl. 98. ZZK), a na to pitanje treba odgovoriti da je svrha plombe učiniti vidljivim da je podnesen prijedlog za upis što je bitno upravo zbog zaštite povjerenja u potpunost i istinitost zemljišnih knjiga (čl. 98. st. 2. ZZK).
20. U konkretnom slučaju to znači da se ne mogu prihvatiti općeniti razlozi iz drugostupanjske presude da "zabilježba plombe u zemljišnim knjigama ne dovodi do zaključka da tužena nije postupala u dobroj vjeri".
21. Dakle, iz pravnih shvaćanja koja je u pogledu postavljenih pitanja zauzeo ovaj revizijski sud proizlazi da su nižestupanjski sudovi pogrešno primijenili materijalno pravo zbog čega niti činjenično stanje u ovom predmetu nije potpuno utvrđeno (za savjesnost tuženice), pa je na temelju odredaba čl. 395. st. 1. i 2. ZPP revizija djelomično prihvaćena (st. I. izreke).
22. Treba dodati i to da u odgovoru na reviziju tuženica predlaže da se revizija odbaci kao nepravovremena, međutim, revizija je podnesena poštom preporučeno posljednjeg dana roka u kojem je reviziju bilo moguće pravovremeno podnijeti (2. studenog 2012., ponedjeljak).
23. Odluka o troškovima revizije i odgovora na reviziju donesena je na temelju odredbe čl. 166. st. 3. ZPP (st. III. izreke).
24. U nastavku postupka treba, imajući u vidu sve izloženo, dopuniti postupak te donijeti zakonitu odluku.
Zagreb, 18. rujna 2024.
Predsjednica vijeća
Renata Šantek
