REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Revd-1802/2024-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Renate Šantek predsjednice vijeća, dr. sc. Ante Perkušića člana vijeća i suca izvjestitelja, Željka Pajalića člana vijeća, mr. sc. Igora Periše člana vijeća i Željka Šarića člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja-protutuženika SŠ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnik Filip Lisac, odvjetnik u Rijeci, protiv tuženika-protutužitelja PŠ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnik Milan Samardžić, odvjetnik u Rijeci, radi utvrđenja i isplate, odlučujući o prijedlogu tužitelja za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Varaždinu, poslovni broj Gž-215/18-3 od 20. svibnja 2020., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Rijeci, poslovni broj P-46/15-30 od 12. listopada 2017., u sjednici vijeća održanoj 18. rujna 2024.,
r i j e š i o j e:
Prijedlog tužitelja za dopuštenje revizije se odbacuje.
Obrazloženje
1. Tužitelj je podnio prijedlog za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Varaždinu, poslovni broj Gž-215/18-3 od 20. svibnja 2020., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Rijeci, poslovni broj P-46/15-30 od 12. listopada 2017.
2. U odgovoru na prijedlog za dopuštenje revizije tuženik osporava istaknute navode tužitelja, predlažući da ovaj sud odbaci prijedlog tužitelja za dopuštenje revizije kao nedopušten.
3. Postupajući sukladno odredbama čl. 385.a st. 1. i čl. 387. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14 i 70/19 - dalje: ZPP), revizijski sud je ocijenio da pravna pitanja nisu važna u smislu odredbe čl. 385.a ZPP-a za odluku u sporu i za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni ili za razvoj prava u sudskoj praksi. Naime, iz obrazloženja pobijane odluke proizlazi da tuženikovi navodi iz odgovora na tužbu nemaju značaj priznanja zastarjelog duga, jer ono mora biti izričito i nedvosmisleno i mora se odnositi na konkretnu tražbinu, dok tuženik priznaje svoj dug prema tužitelju s osnova pozajmice, dakle drugog pravnog odnosa pa u situaciji kada tuženik sklopljenom ugovoru odriče značaj kupoprodajnog ugovora tvrdeći da isti prikriva ugovor o zajmu, navedeno nema značaj priznanja zastarjele obveze na ime povrata kupoprodajne cijene. U tom smislu pitanja koja postavlja tužitelj, a koja se odnose na priznanje duga ne proizlaze iz razloga na kojima je donesena pobijana odluka.
4. Slijedom navedenog, kako u ovoj pravnoj stvari nisu ispunjene pretpostavke za intervenciju revizijskog suda iz čl. 385.a st. 1. ZPP-a i dopuštenje revizije, to je na temelju odredbe čl. 392. st. 1. u vezi s čl. 387. st. 5. ZPP-a riješeno kao u izreci.
Zagreb, 18. rujna 2024.
Predsjednica vijeća
Renata Šantek
