REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Revd-3137/2024-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca dr.sc. Ante Perkušića predsjednika vijeća, Renate Šantek članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, Željka Pajalića člana vijeća, mr.sc. Igora Periše člana vijeća i Željka Šarića člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja NV iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnik Anto Pecirep, odvjetnik u Zagrebu, protiv tuženice Republike Hrvatske, za Ministarstvo obrane Republike Hrvatske, OIB:66486182714, koju zastupa Općinsko državno odvjetništvo u Karlovcu, Građansko-upravni odjel, radi isplate, odlučujući povodom prijedloga tužitelja za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Splitu broj Gž R-278/2023-2 od 11. prosinca 2023., kojom je djelomično potvrđena i djelomično preinačena presuda Općinskog suda u Karlovcu broj Pr-473/2017 od 26. siječnja 2023., u sjednici održanoj 18. rujna 2024.,
r i j e š i o j e :
I. Odbija se prijedlog tužitelja za dopuštenje revizije u dijelu koji se odnosi na postavljena pravna pitanja.
II. Odbacuje se prijedlog tužitelja za dopuštenje revizije u dijelu koji se odnosi na povredu temeljnog ljudskog prava zajamčenog Ustavom Republike Hrvatske i Europskom konvencijom za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda.
Obrazloženje
1. Tužitelj je podnio prijedlog za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Splitu broj Gž R-278/2023-2 od 11. prosinca 2023., kojom je djelomično potvrđena i djelomično preinačena presuda Općinskog suda u Karlovcu broj Pr-473/2017 od 26. siječnja 2023., pozivom na odredbu čl. 385.a st. 1. i 2. Zakona o parničnom postupku, zbog pravnih pitanja koje smatra važnim za odluku u sporu i za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni, kao i zbog povrede temeljnih ljudskih prava zajamčenih Ustavom Republike Hrvatske i Europskom konvencijom za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda.
2. U odgovoru na prijedlog za dopuštenje revizije tuženica je osporila navode tužitelja i predložila je prijedlog odbiti kao neosnovan.
3. Postupajući sukladno odredbi čl. 387. st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 - dalje: ZPP) i čl. 385.a st. 1. ZPP, vijeće je ocijenilo da pravna pitanja koja je tužitelj postavio u prijedlogu za dopuštenje revizije nisu važna za odluku u sporu, za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni, niti za razvoj prava kroz sudsku praksu.
4. Pravna pitanja postavljena pod 1. i 3. prijedloga za dopuštenje revizije, koja se odnose na mogućnost izbora i dokaznu snagu pojedinih dokaznih sredstava, vezano za utvrđivanje činjenice trajanja prekovremenog rada tužitelja, nisu važna u smislu odredbe čl. 385.a st. 1. ZPP jer dokazna sredstva predviđena odredbama ZPP nisu u hijerarhijskom odnosu, niti je odredbama ZPP propisano da se određene činjenice mogu dokazivati isključivo određenim dokaznim sredstvima, izuzev slučaja kad je ZPP propisano da se činjenica mora utvrditi vještačenjem (čl. 250. ZPP) o čemu nije riječ u predmetnom slučaju. Stoga je činjenice vezane uz utvrđivanje trajanja radnog vremena radnika moguće utvrđivati, osim na temelju dokumentacije poslodavca, iskazima svjedoka i tužitelja. Međutim, u konkurenciji različitih dokaza, prema odredbama ZPP, ni jedan dokaz nema veću snagu od drugog dokaza, dok uvjerljivost dokaza kojima se u postupku dokazuje određena činjenica ovisi o ocjeni suda u svakom pojedinom predmetu. Drugostupanjski sud je pobijanu odluku donio, u skladu s navedenim, ocijenivši iskaze svjedoka i tužitelja, kao i dokumentaciju tuženika o radnom vremenu tužitelja. Pravno pitanje postavljeno pod 2. prijedloga za dopuštenje revizije nije važno za odluku u sporu i za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni, niti za razvoj prava u sudskoj praksi jer u odlukama nižestupanjskih sudova nije zauzeto pravno shvaćanje predstavlja li evidencija tuženika o prisutnosti na radu Ministarstva obrane Republike Hrvatske javnu ispravu u smislu odredbe čl. 230. st. 1. i 2. ZPP.
5. Zbog navedenog u odnosu na postavljena pitanja u prijedlogu za dopuštenje revizije nisu ispunjene zakonske pretpostavke za dopuštenje revizije propisane odredbom čl. 385.a st. 1. ZPP pa je ovaj sud je na temelju odredbe čl. 389.b st. 1. i 2. ZPP odlučio kao u točki I. izreke ovog rješenja.
6. Budući da tužitelj u prijedlogu za dopuštenje revizije nije određeno naznačio povredu temeljnog ljudskog prava zajamčenog Ustavom Republike Hrvatske i Europskom konvencijom za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda u smislu odredbe čl. 385.a st. 2. ZPP zbog koje je prijedlog podnesen, to je na temelju odredbe čl. 389.a st. 1. i 3. ZPP, odlučeno kao u točki II. izreke ovog rješenja.
Zagreb, 18. rujna 2024.
Predsjednik vijeća:
dr.sc. Ante Perkušić
