Pristupanje sadržaju
- 1 - Poslovni broj: Usž-3625/23-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Visoki upravni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda mr. sc. Mirjane Juričić, predsjednice vijeća, Blanše Turić i Sanje Štefan članica vijeća, te višeg sudskog savjetnika – specijalista Srđana Papića, zapisničara, u upravnom sporu tužitelja I. L. iz M., zastupanog po opunomoćeniku S. P.-L., odvjetniku u M., protiv tuženika Ministarstva financija, Samostalnog sektora za drugostupanjski upravni postupak, Z., radi poreza na promet nekretnina, odlučujući o žalbi tuženika protiv presude Upravnog suda u Splitu, poslovni broj: 8 UsIpor-162/18-6 od 25. veljače 2019., na sjednici vijeća održanoj 13. prosinca 2023.
p r e s u d i o j e
Odbija se žalba tuženika i potvrđuje se presuda Upravnog suda u Splitu, poslovni broj: 8 UsIpor-162/18-6 od 25. veljače 2019.
Obrazloženje
1. Presudom Upravnog suda u Splitu, točkom 1. izreke, poništeno je rješenje tuženika Ministarstva financija, Samostalnog sektora za drugostupanjski upravni postupak, klasa: UP/II-410-20/16-01/699, urbroj: 513-04/18-2 od 29. lipnja 2018., a točkom 2. izreke poništeno je rješenje Ministarstva financija, Porezne uprave, Područnog ureda D., Ispostave M., klasa: UP/I-410-20/2013-001/01229, urbroj: 513-007-29-05-2015-0003 od 22. prosinca 2015. Točkom 3. izreke presude naloženo je tuženiku da u roku od 15 dana od dana pravomoćnosti presude isplati tužitelju iznos od 6.250,00 kn na ime troškova upravnog spora.
2. Osporavanim rješenjem tuženika odbijena je žalba tužitelja izjavljena protiv prvostupanjskog poreznog rješenja kojim je tužitelju utvrđena osnovica poreza na promet nekretnina u iznosu od 418.598,98 kn i porez na promet nekretnina u iznosu od 20.929,94 kn.
3. Tuženik je protiv osporavane presude podnio žalbu iz svih razloga propisanih odredbom članka 66. Zakona o upravnim sporovima ("Narodne novine", broj: 20/10., 143/12., 152/14., 94/16., 29/17. i 110/21., dalje u tekstu: ZUS). U žalbi u bitnom ističe da je prvostupanjski sud pogrešno i nepotpuno utvrdio činjenično stanje te na tako utvrđeno činjenično stanje pogrešno primijenio materijalno pravo jer smatra da presuda Općinskog suda u Makarskoj posl.br. 11 P-715/12 od 25. rujna 2013., pravomoćna 6. studenog 2013. predstavlja pravni temelj za upis tužiteljevog prava vlasništva nad predmetnom nekretninom pa je tužitelju po istoj presudi osnovano izvršen razrez poreza na promet nekretnina, na temelju članka 4. stavka 1. i 2. Zakona o porezu na promet nekretnina ("Narodne novine", broj: 69/97., 26/00., 127/00., 153/02. i 22/11.). Navodi da se prometom nekretnina, odnosno stjecanjem smatra odluka suda, svaka pa i deklaratorna, jer je i deklaratorna odluka pravna osnova upisa prava vlasništva kao konstitutivnog akta za stjecanje prava vlasništva, a što je i stajalište ovog Suda izraženo u presudi posl.br. Us-10319/2009-4 od 16. svibnja 2012. Ističe da tužitelj nije pokrenuo pojedinačni ispravni postupak u kojem slučaju bi morao imati ispravu kojom bi mogao učiniti vjerojatnim da mu pripada pravo koje nije u njegovu korist upisano i radi čijeg bi upisa trebalo ispraviti određene zemljišnoknjižne upise. Napominje da je tužitelj na temeljnu pravomoćne presude, a ne na temelju nasljeđivanja stekao predmetne nekretnine te je predmetna presuda donesena upravo iz razloga što tužitelj predmetne nekretnine ne može steći nasljeđivanjem. Stoga tuženik pobijanu presudu smatra nezakonitom i predlaže ovom Sudu da uvaži žalbu i poništi pobijanu presudu.
4. Tužitelj u odgovoru na žalbu ističe da je prvostupanjski sud sve izvedene dokaze cijenio po svom slobodnom uvjerenju, da je dao pravilna činjenična utvrđenja, pravnu ocjenu i zaključke koji su zasnovani na savjesnoj ocjeni izvedenih dokaza, a koje žalbeni navodi i prigovori tuženika ne dovode u sumnju te ističe da prvostupanjski sud nije počinio ni povrede odredaba postupka. Smatra da se žalbeni navodi tuženika svode na osporavanje ocjene dokaza provedene od strane prvostupanjskog suda te utvrđenog činjeničnog stanja, pri čemu tuženik iznosi vlastitu interpretaciju i ocjenu pravne prirode citirane presude Općinskog suda u Makarskoj posl.br. 11 P-715/12 od 25. rujna 2013., koja ocjena nema uporište u zakonu ni u sudskoj praksi. Ukazuje da je sud pravilno utvrdio sve odlučne činjenice na temelju kojih je pravilno primijenio materijalno pravo jer u obrazloženju citirane presude od 25. rujna 2013. sasvim jasno stoji da je on tu nekretninu naslijedio od svog oca M. L. pa da je stoga prvostupanjski sud pravilno zaključio da u konkretnom slučaju nije riječ o oporezivom stjecanju vlasništva. Navodi da je riječ o presudi deklaratornog sadržaja koja samo potvrđuje njegovo već otprije stečeno i postojeće vlasništvo na nekretnini kč.br. 539 k.o. P. temeljem nasljedstva iza njegova oca, a da je jedina svrha citirane presude mogućnost uknjižbe njegova vlasništva na navedenoj nekretnini u zemljišnoj knjizi. Ujedno, poziva se na praksu Ustavnog suda koja potvrđuje pravilnost zaključka na kojem je utemeljena pobijana presuda. Slijedom svega navedenog, tužitelj predlaže odbiti žalbu tuženika kao neosnovanu.
5. Žalba nije osnovana.
6. Presudom ovoga Suda, poslovni broj: Usž-2737/19-2 od 14. studenoga 2019. uvažena je žalba tuženika, poništena presuda Upravnog suda u Splitu poslovni broj: 8 UsIpor-162/18-6 od 25. veljače 2019. te je odbijen tužbeni zahtjev za poništavanje rješenja tuženika od 29. lipnja 2018. i rješenja prvostupanjskog poreznog tijela od 22. prosinca 2015., kao i zahtjev tužitelja za naknadu troškova upravnog spora. Naime, ovaj Sud nije prihvatio stajalište prvostupanjskog suda da u konkretnom slučaju za tužitelja nije nastala obveza plaćanja poreza na promet nekretnina. Prema stajalištu ovoga Suda u konkretnom slučaju se stjecanjem nije moglo smatrati nasljeđivanje u smislu članka 4. stavka 2. Zakona o porezu na promet nekretnina ("Narodne novine", broj: 69/97., 26/00., 127/00., 153/02. i 22/11. – dalje: ZPPN) u vezi sa člankom 13. stavkom 1. točkom 1. ZPPN-a, već temelj stjecanja predstavlja odluka suda koja je pravna osnova upisa prava vlasništva kao konstitutivnog akta za stjecanje prava vlasništva. Stoga su, prema ocjeni ovoga Suda, u konkretnom slučaju bile ispunjene zakonom propisane pretpostavke za utvrđivanje poreza na promet nekretnina propisane člankom 4. stavom 1. i 2. ZPPN-a, slijedom čega je uvažena žalba tuženika, poništena prvostupanjska presuda i odbijen tužbeni zahtjev tužitelja za poništavanje rješenja tuženika od 29. lipnja 2018. i prvostupanjskog poreznog rješenja od 22. prosinca 2015.
7. Međutim, Ustavni sud Republike Hrvatske povodom ustavne tužbe tužitelja, odlukom broj: U-III-1394/2020 od 23. studenoga 2023. usvojio je ustavnu tužbu, ukinuo presudu ovoga Suda poslovni broj: Usž-2737/19-2 od 14. studenoga 2019., i predmet vratio ovom Sudu na ponovni postupak jer nije prihvatio izraženo pravno shvaćanje ovoga Suda. Ustavni sud u navedenoj odluci navodi da prema članku 8. stavku 1. i članku 9. Zakona o nasljeđivanju ("Narodne novine", broj: 48/03., 163/03., 127/13. i 33/15. – dalje: ZoN), ostavitelja – na temelju Zakona, nasljeđuju svi njegovi potomci, i to, prije svega, njegova djeca na jednake dijelove. Nadalje, prema članku 129. stavku 1. ZoN-a nasljednik u času smrti ostavitelja stječe nasljedno pravo i na njega po sili zakona prelazi ostavina umrle osobe, čime ona postaje njegovo nasljedstvo. U istom tom trenutku nasljednik, osim prava, stječe i obveze vezane uz njegovo svojstvo nasljednika (članak 129. stavak 2. ZoN-a). Drugim riječima, od trenutka smrti ostavitelja nasljednik može ostvariti svoje nasljedno pravo. Konačno, osoba koju ne veže pravomoćno rješenje o nasljeđivanju, a smatra da ima pravo kao nasljednik, to svoje pravo može ostvariti samo u parnici (članak 236. ZoN-a). Nadalje, iz sadržaja presude zbog ogluhe od 25. rujna 2013., proizlazi da je podnositelj "…jedini i isključivi stvarni vlasnik i posjednik predmetne nekretnine jer ju je naslijedio od svog oca M., a on ju je dobio nasljedstvom od svog oca I. i brata N.". Iz navedenih odredaba ZoN-a te sadržaja presude zbog ogluhe, prema ocjeni Ustavnog suda, jasno proizlazi da su nekretnine koje su predmet oporezivanja prešle u vlasništvo podnositelja, po sili zakona u trenutku smrti njegova oca, dok je presudom zbog ogluhe podnositelj sam ostvario svoje nasljedno pravo, kako na to i upućuje članak 236. ZoN-a. Drugim riječima, prema ocjeni Ustavnog suda, stvarni način stjecanja nekretnina podnositelja je nasljeđivanje, a ne presuda zbog ogluhe kako to pogrešno tumači ovaj Sud. Presuda zbog ogluhe u konkretnom slučaju nije akt kojim je konstituirano neko novo ili veće pravo podnositelja na nasljedstvo iza pokojnog oca, koje on već ranije, po sili zakona, nije stekao, već je deklaratorne naravi i samo predstavlja akt kojim je podnositelj riješio pitanje naslijeđene imovine iza pokojnog oca. Stoga utvrđenje ovoga Suda o tome da je podnositelj nekretnine stekao na temelju odluke suda, Ustavni sud ocjenjuje neprihvatljivim. Slijedom svega navedenog, Ustavni sud ocjenjuje da način na koji je ovaj Sud protumačio članak 13. stavak 1. ZPPN-a te primijenio članke 4. i 14. ZPPN-a u konkretnom slučaju nije bio predvidljiv za podnositelja zbog čega miješanje u pravo podnositelja da bude oslobođen od obveze plaćanja poreza na promet nekretnina pri nasljeđivanju nije bilo zakonito te je dovelo do povrede jamstva prava vlasništva podnositelja.
8. Prema odredbi članka 31. stavka 1. Ustavnog zakona o Ustavnom sudu Republike Hrvatske ("Narodne novine", broj: 99/99., 29/02., 49/02.) odluke i rješenja Ustavnog suda obvezatni su i dužna ih je poštovati svaka fizička i pravna osoba.
9. Polazeći od navedene odredbe i izloženog stajališta Ustavnog suda, ovaj Sud nalazi osnovanim zaključak prvostupanjskog suda da se prema stanju spisa predmeta može zaključiti da je tužitelj vlasništvo spornih nekretnina stekao nasljeđivanjem od svojih prednika, a ovi od njihovih prednika. Zbog toga se ne može ocijeniti pravilnim zaključak poreznih tijela da je tužitelj sporne nekretnine stekao na temelju odluke suda, već se radi o stjecanju nekretnina nasljeđivanjem pa u konkretnom slučaju za tužitelja nije nastala obveza plaćanja poreza na promet nekretnina.
10. Slijedom navedenog navodi žalbe ne mogu se ocijeniti osnovanim pa je trebalo temeljem članka 74. stavka 1. ZUS-a odlučiti kao u izreci.
U Zagrebu, 13. prosinca 2023.
Predsjednica vijeća
mr. sc. Mirjana Juričić, v.r.