REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Revd-1850/2024-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Đura Sesse predsjednika vijeća, Mirjane Magud članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, mr.sc. Dražena Jakovine člana vijeća, Goranke Barać-Ručević članice vijeća i Slavka Pavkovića člana vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice H. S. P., OIB ..., iz O., , koju zastupa punomoćnica J. M., odvjetnica u Z., protiv 1. tuženika B. V., OIB ..., iz O., , kojeg zastupa punomoćnica, supruga I. S. V., OIB ..., iz O., , 2. tuženice I. S.

V., OIB ..., iz O., , 3. tuženika E. j.d.o.o., OIB ..., O., , i 4. tuženice I. V., OIB ..., iz O., , koju zastupa punomoćnica, majka I. S. V., OIB ..., iz O., , radi prestanka uznemiravanja prava vlasništva, odlučujući o prijedlogu tužiteljice za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Varaždinu broj Gž-22/2022-4 od 25. listopada 2023., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Zlataru, Stalna služba u Donjoj Stubici broj P-93/2020-41 od 22. studenoga 2021., u sjednici održanoj 18. rujna 2024.,

r i j e š i o j e :

I. Odbija se prijedlog tužiteljice za dopuštenje revizije u dijelu koji se odnosi na procesnopravna pitanja.

II. Odbacuje se prijedlog tužiteljice za dopuštenje revizije u dijelu koji se odnosi na materijalnopravna pitanja, te na povredu temeljnih ljudskih prava zajamčenih Ustavom Republike Hrvatske i Europskom konvencijom za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda.

Obrazloženje

1. Tužiteljica je podnijela prijedlog za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Varaždinu broj Gž-22/2022-4 od 25. listopada 2023., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Zlataru, Stalna služba u Donjoj Stubici broj P-93/2020-41 od 22. studenoga 2021., u kojem postavlja sljedeća pitanja:

„Može li se smatrati valjanom i važećom odluka većine suvlasnika stvari o poslovima izvanrednog upravljanja u odnosu na stvar u suvlasništvu ukoliko ostalim suvlasnicima uopće nije omogućeno da se izjasne o toj odluci?

Može li se smatrati da je većina suvlasnika donijela odluku o poslovima izvanrednog upravljanja u odnosu na stvar u suvlasništvu ukoliko ostali suvlasnici uopće nisu odlučivali o toj odluci?

Predstavlja li odlučivanje o poslovima redovne uprave koji se odnose na stvar u suvlasništvu bez da je pojedinim suvlasnicima omogućeno da se o toj odluci izjasne povredu prava tih suvlasnika na sudjelovanje u odlučivanju i upravljanje stvarju u smislu čl.39. ZVDSP?

Podrazumijeva li pravo na upravljanje u smislu čl.39. ZVDSP pravo svih suvlasnika da sudjeluju u odlučivanju u svim poslovima upravljanja stvarju, kako izvanrednim, tako i redovnim?

Je li sud kada u presudi nije naveo razloge o odlučnim činjenicama i obrazložio drugostupanjsku odluku u smislu čl.369.st.1. ZPP-a počinio i apsolutno bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl.354.st.2.toč.11. ZPP-a?

Je li drugostupanjski sud ovlašten utvrditi žalbene navode neosnovanima, a bez da je iz obrazloženja presude jasno i nedvojbeno vidljivo da je prilikom donošenja odluke o žalbi pažljivo razmotrio i obrazloženo odgovorio na sve žalbene navode?

Predstavlja li propust drugostupanjskog suda da se obrazloženo očituje o žalbenim navodima bitno povredu odredaba Zakona o parničnom postupku iz čl.354.st.2.toč.11. ZPP-a?

Odnose li se odredbe Zakona o parničnom postupku o obveznom sadržaju pisano izrađene presude iz čl.338. ZPP-a i na drugostupanjske odluke?

Je li drugostupanjski sud ovlašten primjenjujući odredbu čl.368.st.1. ZPP-a potvrditi prvostupanjsku presudu koja je u bitnom proturječna i u čijem je obrazloženju zanemaren znatni dio činjeničnog supstrata tužbe i znatni dio sadržaja provedenih dokaza?“.

2. U odnosu na procesnopravna pitanja tužiteljica kao razloge važnosti postavljenih pitanja navodi da pobijana odluka odstupa od pravnog shvaćanja izraženog u odlukama revizijskog suda broj Rev-837/2010 od 12. siječnja 2016., broj Rev- 1317/1991 od 20. kolovoza 1991., dok u odnosu na materijalnopravna postavljena pitanja navodi da nema prakse revizijskog suda.

3. Tužiteljica u prijedlogu tvrdi da joj je povrijeđeno temeljno ljudsko pravo zajamčeno Ustavom Republike Hrvatske i Europskom konvencijom za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda – pravo na pravično suđenje.

4. Odgovor na prijedlog za dopuštenje revizije nije podnesen.

5. Predmet spora je zahtjev tužiteljice za prestanak uznemiravanja njezinog prava vlasništva na kč. br. ... k. o. ... i njezinog prava suvlasništva na kč. br. ... k. o. ....

5.1. Sudovi ocjenjuju da nisu ispunjenje pretpostavke iz članka 167. stavka 1. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima („Narodne novine“ broj 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 90/10, 143/12, 152/14 – dalje: ZVDSP) za zaštitu od uznemiravanja prava vlasništva tužiteljice na kč. br. ... k. o. ... niti pretpostavke iz članka 46. stavka 1. ZVDSP za zaštitu od uznemiravanja njezina prava suvlasništva na kč. br. ... k. o. ... jer tuženici svojim radnjama nisu tužiteljicu uznemiravali u izvršenju njezina prava vlasništva/suvlasništva.

6. U odnosu na prijedlog tužiteljice za dopuštenje revizije temeljen na odredbi članka 385.a stavak 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 – dalje: ZPP), revizijski sud je ocijenio da procesnopravna pitanja u prijedlogu nisu važna u smislu odredbe članka 385.a stavak 1. ZPP za odluku o sporu i za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni ili za razvoj prava kroz sudsku praksu jer postavljena pitanja predstavljaju prigovor bitne povrede odredaba parničnog postupka, a ne pravno pitanje kakvo je propisala odredba članka 385.a stavak 1. ZPP. Naime, pitanja kojima se ističe bitna povreda odredaba parničnog postupka nije samo po sebi razlog za dopuštenje revizije, jer čak i u slučaju postojanja takve povrede u konkretnom slučaju, njezine posljedice ne premašuju dosege ovog konkretnog slučaja, čime nemaju važnost za ujednačenje sudske prakse, što je osnovni smisao postupka koji se vodi povodom revizije koju je revizijski sud ovlašten dopustiti u smislu odredbe članka 385.a ZPP, kao niti važnost za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni ili za razvoj prava kroz sudsku praksu.

6.1. U odnosu na materijalnopravna pitanja, revizijski sud je ocijenio da u prijedlogu za dopuštenje revizije osim što su u njemu naznačena pitanja zbog kojih predlaže dopustiti reviziju protiv drugostupanjske presude, tužiteljica nije određeno izložila razloge zbog kojih smatra da bi postavljena pitanja bila važna u smislu odredbe članka 385.a stavak 1. ZPP, niti su uz prijedlog dostavljene ili bar određeno naznačene odluke višeg suda, a u kojima da bi o postavljenom pitanju bilo izraženo pravno shvaćanje suprotno onom iz pobijane odluke. Za dopuštenost prijedloga za dopuštenje revizije nije dovoljno samo navesti da ne postoji praksa Vrhovnog suda Republike Hrvatske o postavljenim pitanjima.

7. Nadalje, prema odredbi članka 385.a stavak 2. ZPP Vrhovni sud Republike Hrvatske dopustit će reviziju ako stranka učini vjerojatnim da joj je u prvostupanjskom i drugostupanjskom postupku zbog osobito teških povreda odredaba parničnog postupka ili pogrešne primjene materijalnog prava povrijeđeno kakvo temeljno ljudsko pravo zajamčeno Ustavom Republike Hrvatske i Europskom konvencijom za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda i da se stranka na te povrede, ako je to bilo moguće već pozivala u nižestupanjskom postupku.

7.1. Postupajući po odredbi članka 387. stavak 1. ZPP revizijski sud je ocijenio da tužiteljica nije učinila vjerojatnim da joj je u prvostupanjskom i drugostupanjskom postupku povrijeđeno temeljno ljudsko pravo – pravo na pravično suđenje. Naime, činjenica da tužiteljica nije uspjela u predmetnom sudskom sporu, ne znači da su joj ujedno povrijeđena temeljna ljudska prava, a koja su zaštićena kategorija na temelju Ustava Republike Hrvatske i Europske konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda. Isto tako, to što sud nižeg stupnja zauzima drugačija pravna shvaćanja i različito ocjenjuju dokaze od tužiteljice ne predstavlja povredu temeljnog ljudskog prava. Slijedom toga, ocjena je ovog suda da nisu ispunjene pretpostavke za postupanje ovoga suda u smislu članka 385.a stavak 2. ZPP i dopuštenje revizije.

8. Slijedom navedenog, prijedlog tužiteljice u odnosu na procesnopravna pitanja (članak 385.a stavak 1. ZPP), odbijen je na temelju odredbe članka 389.b stavak 1.

ZPP (točka I. izreke).

9. Kako u ovoj pravnoj stvari u odnosu na materijalnopravna pitanja u prijedlogu za dopuštenje revizije nisu kumulativno ispunjene pretpostavke iz odredbe članka 387. stavak 3. ZPP, niti je tužiteljica učinila vjerojatnim da joj je povrijeđeno pravo u smislu odredbe članka 385.a stavak 2. ZPP, valjalo je na temelju odredbe 389.a stavak 3. i 4. ZPP riješiti kao u točki II. izreke.

Zagreb, 18. rujna 2024.

Predsjednik vijeća:

Đuro Sessa