REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Revd-3538/2024-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Đura Sesse predsjednika vijeća, Mirjane Magud članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, mr. sc. Dražena Jakovine člana vijeća, Goranke Barać-Ručević članice vijeća i Slavka Pavkovića člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja ĆV iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćnicima Miri Glavašu i Hrvoju Šutalu, odvjetnicima u Zajedničkom odvjetničkom uredu Miro Glavaš i Hrvoje Šutalo u Vinkovcima, Duga ulica 10, protiv tuženika Addiko Bank d.d., Zagreb, Slavonska avenija 6, OIB: 14036333877, zastupanog po punomoćnicima Mariji Radelja i dr., odvjetnicima u Odvjetničkom društvu Kožul i Petrinović d.o.o. u Zagrebu, Radnička cesta 47, radi utvrđenja ništetnosti i isplate, odlučujući o tuženikovom prijedlogu za dopuštenje revizije protiv presude i rješenja Županijskog suda u Bjelovaru poslovni broj Gž-76/2023-3 od 24. travnja 2024., kojima su potvrđeni presuda i rješenje Općinskog suda u Vinkovcima, Stalna služba u Županji poslovni broj P-1029/2019-37 od 9. prosinca 2022., u sjednici održanoj 18. rujna 2024.,
r i j e š i o j e:
I. Prijedlog za dopuštenje revizije u dijelu koji se odnosi na postavljena pravna pitanja odbija se.
II. Prijedlog za dopuštenje revizije u dijelu koji se odnosi na povrede temeljnih ljudskih prava zajamčenih Ustavom Republike Hrvatske i Europskom konvencijom za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda odbacuje se.
Obrazloženje
1. Tuženik je podnio prijedlog za dopuštenje revizije protiv presude i rješenja Županijskog suda u Bjelovaru poslovni broj Gž-76/2023-3 od 24. travnja 2024., kojima su potvrđeni presuda i rješenje Općinskog suda u Vinkovcima, Stalna služba u Županji poslovni broj P-1029/2019-37 od 9. prosinca 2022. u toč. I., II., III., VI. i VIII. Izreke presude i u toč. II. izreke rješenja.
2. U prijedlogu za dopuštenje revizije tuženik je postavio pravna pitanja koja smatra važnim za odluku u sporu i za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni, a koja glase:
"(i.) Je li tužba tužitelja Potrošač - Hrvatski savez udruga za zaštitu potrošača (''Udruga Potrošač''), podnesena Trgovačkom sudu u Zagrebu, pod poslovnim brojem P-1401/12 od 4. travnja 2012.g., radnja vjerovnika poduzeta protiv dužnika pred sudom ili drugim nadležnim tijelom radi utvrđivanja, osiguranja ili ostvarenja tražbine, u smislu odredbe čl. 241. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj 53/1991, 73/1991, 3/1994, 111/1993, 107/1995, 7/1996, 91/1996, 112/1999, 88/2001, 35/2005)?
(ii.) Od kada nastaje obveza plaćanja zateznih kamata na iznos stečenog bez osnove kao posljedice utvrđene ništetnosti dijela ugovorne odredbe potrošačkog ugovora o kreditu o valutnoj klauzuli sadržane u ugovoru o kreditu denominiranom u CHF/denominiranom u kunama s valutnom klauzulom u CHF?
(iii.) Pripada li potrošaču kao posljedica utvrđene ništetnosti dijela odredbe potrošačkog ugovora o kreditu denominiranog u CHF/denominiranog u kunama s valutnom klauzulom u CHF i to dijela odredbe o valutnoj klauzuli, isplata razlike između iznosa kamate izračunatog po prosječnoj kamatnoj stopi za kredite u kunama i iznosa kamate izračunate po stopi određenoj odlukom banke ili isplata razlike između iznosa koji je potrošač platio i iznosa izračunatog na temelju početno ugovorene kamatne stope?
(iv.) Je li potrošač koji je bio diplomirani pravnik u vrijeme sklapanja potrošačkog ugovora o kreditu denominiranog u CHF/denominiranog u kunama s valutnom klauzulom u CHF „prosječni potrošač“ koji ne raspolaže stručnim znanjem u smislu presude Visokog Trgovačkog suda RH pod posl. br. Pž 6632/2017-10 od 14.06.2018?
odnosno
Je li činjenica da je potrošač bio diplomirani pravnik u vrijeme sklapanja potrošačkog ugovora o kreditu denominiranog u CHF/denominiranog u kunama s valutnom klauzulom u CHF od utjecaja na procjenu jasnoće, razumljivosti i uočljivosti u pogledu ugovorne odredbe potrošačkog ugovora o kreditu o valutnoj klauzuli u CHF te ugovorne odredbe o načinu promjene kamatne stope, a sve u smislu odredbe čl. 84. Zakona o zaštiti potrošača („Narodne novine“ broj 96/2003)?
odnosno
Je li činjenica da je potrošač bio diplomirani pravnik u vrijeme sklapanja potrošačkog ugovora o kreditu denominiranog u CHF/denominiranog u kunama s valutnom klauzulom u CHF od utjecaja na procjenu značajne neravnoteže u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača u pogledu ugovorne odredbe potrošačkog ugovora o kreditu o valutnoj klauzuli u CHF te ugovorne odredbe o načinu promjene kamatne stope, a sve u smislu odredbe čl. 81. Zakona o zaštiti potrošača („Narodne novine“ broj 96/2003)?
odnosno
da Vrhovni sud Republike Hrvatske donese rješenje kojim se tuženiku na temelju odredbe čl. 385. a st. 2. Zakona o parničnom postupku dopušta revizija zbog povrede pravo na jednakost svih pred zakonom iz čl. 14. st. 2. Ustava RH, pravno na djelotvoran pravni lijek iz čl. 18. st. 1. Ustava RH i čl. 13.1. Konvencije, te pravo na pravično suđenje iz čl. 29. Ustava RH i čl. 6.1. Konvencije koja su tuženiku povrijeđena u postupku pred prvostupanjskim i drugostupanjskim sudom."
3. Nadalje, tuženik u prijedlogu za dopuštenje revizije navodi da isti podnosi i na temelju odredbe čl. 385.a st. 2. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 – dalje: ZPP), jer smatra da mu je povrijeđeno pravo na jednakost svih pred zakonom iz čl. 14. st. 2. Ustava Republike Hrvatske, pravo na djelotvoran pravni lijek iz čl. 18. st. 1. Ustava Republike Hrvatske i čl. 13. toč. 1. Europske konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda, te pravo na pravično suđenje iz čl. 29. Ustava Republike Hrvatske i čl. 6. toč. 1. Konvencije.
4. Odgovor na prijedlog za dopuštenje revizije nije podnesen.
5. Postupajući u skladu s odredbama čl. 385.a st. 1. i čl. 387. ZPP, ovaj sud je ocijenio da pravna pitanja naznačena u prijedlogu za dopuštenje revizije nisu važna za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni ili za razvoj prava kroz sudsku praksu. To iz razloga jer je riječ o pitanjima glede kojih pobijana presuda ne odstupa od ranije ustaljene prakse revizijskog suda i zauzetih pravnih shvaćanja u odlukama ovog suda broj Rev 308/22 od 19. travnja 2022., Rev 2221/18 od 3. rujna 2018., Rev 2245/17 od 20. ožujka 2018., Rev 3142/18 od 19. ožujka 2019. i dr., a nije riječ o pitanjima u odnosu na koja bi bilo potrebno preispitivati sudsku praksu, time da u odnosu na četvrto pitanje naznačeno u prijedlogu za dopuštenje revizije, treba naglasiti, da nižestupanjski sudovi u pobijanim odlukama glede istog nisu zauzeli pravno shvaćanje, zbog čega to pitanje ne može biti niti predmetom revizijskog postupka.
6. Slijedom navedenog, u odnosu na postavljena pitanja, prijedlog tuženika je valjalo odbiti na temelju odredbe čl. 389.b st. 1. i 2. ZPP i riješiti kao u toč. I. izreke.
7. Nadalje, prema ocjeni ovoga suda tuženik navodima iznesenim u prijedlogu za dopuštenje revizije nije učinio vjerojatnim da su mu tijekom prvostupanjskog i drugostupanjskog postupka zbog osobito teških povreda odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava povrijeđena temeljna ljudska prava zajamčena Ustavom Republike Hrvatske i Europskom konvencijom za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda u smislu čl. 385.a st. 2. ZPP, a kako to tvrdi u prijedlogu.
8. Slijedom navedenog, na temelju odredbe čl. 389.a st. 4. ZPP, riješeno je kao u toč. II. izreke ovog rješenja.
Zagreb, 18. rujna 2024.
Predsjednik vijeća:
Đuro Sessa
