REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Revd-2948/2024-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Đura Sesse predsjednika vijeća, Mirjane Magud članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, mr. sc. Dražena Jakovine člana vijeća, Goranke Barać-Ručević članice vijeća i Slavka Pavkovića člana vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice-protutuženice IE iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], zastupane po punomoćniku mr. sc. Ivi Brkiću, odvjetniku u Zadru, protiv tuženika-protutužitelja Hrvatski Telekom d.d., Zagreb, R. F. Mihanovića 9, OIB 81793146560, zastupanog po punomoćnicima, odvjetnicima iz Odvjetničkog društva Ruždjak i partneri d.o.o., Zagreb, radi isplate, odlučujući o tužiteljičinom prijedlogu za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Rijeci poslovni broj Gž R-715/2022-5 od 14. ožujka 2024., kojom je djelomično potvrđena, a djelomično preinačena presuda Općinskog suda u Zadru poslovni broj Pr-1531/2021 od 14. travnja 2022., u sjednici održanoj 18. rujna 2024.,
r i j e š i o j e:
I. Prijedlog za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Rijeci poslovni broj Gž R-715/2022-5 od 14. ožujka 2024. u dijelu koji se odnosi na postavljena pitanja odbija se.
II. Prijedlog za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Rijeci poslovni broj Gž R-715/2022-5 od 14. ožujka 2024. u dijelu koji se odnosi na povredu temeljnih ljudskih prava zajamčenih Ustavom Republike Hrvatske i Europskom konvencijom za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda odbacuje se.
Obrazloženje
1. Tužiteljica je podnijela prijedlog za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Rijeci poslovni broj Gž R-715/2022-5 od 14. ožujka 2024., kojom je djelomično potvrđena, a djelomično preinačena presuda Općinskog suda u Zadru poslovni broj Pr-1531/2021 od 14. travnja 2022. naznačivši u istom pravna pitanja koja smatra važnim za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni, odnosno za razvoj prava kroz sudsku praksu, a koja glase: "1) Ima li radnik kojemu radni odnos prestaje nakon više od 20 godina neprekidnog rada kod istog poslodavca pravo na otpremninu? – O ovom pravnom pitanju predlagateljica nije pronašla sudsku praksu VSRH.
2) Gubi li radnik pravo na otpremninu koja mu je isplaćena temeljem odluke poslodavca o otkazu, u slučaju kada se pravomoćnom sudskom odlukom utvrdi da je otkaz na temelju kojega mu je prestao radni odnos nedopušten. a radnik nije podnio prijedlog za ovrhu radi vraćanja na rad sukladno čl. 268. OZ-a, te ga poslodavac nije izrijekom pozvao da se određenog dana, u uredovno vrijeme, javi na svoje radno mjesto? – Riječ je o pravnom pitanju u kojemu su nižestupanjske odluke suprotne odluci VSRH posl. br. Revr 324/2011-2 od 29. lipnja 2011. i presudi Županijskog suda u Zagrebu posl. br. Gžr-1096/10 od 19. listopada 2010.
3) Kada je pravomoćnom sudskom odlukom utvrđeno da je otkaz radniku na temelju kojeg mu je prestao radni odnos nedopušten, a radnik nije podnio prijedlog za ovrhu radi vraćanja na rad sukladno čl. 268. OZ-a, dok je poslodavac dopisom pozvao radnika tek da se javi u službene prostorije poslodavca ali ne u uredovno vrijeme radnika i na radnikovo ranije mjesto rada, mora li sud tijekom parničnog postupka koji se vodi radi isplate plaća radniku u vrijeme kada nije radio zbog nezakonitog otkazivanja ugovora o radu i protutužbenog zahtjeva koji se vodi radi isplate otpremnine, utvrditi je li i kada radni odnos radnika kod poslodavca prestao, i ako je prestao na koji način je prestao? S tim u vezi, je li poslodavac morao donijeti pisani akt o otkazu ugovora o radu radniku ? – Riječ je o pravnom pitanju u kojemu su nižestupanjske odluke suprotne odluci VSRH posl. br. Revr 324/2011-2 od 29. lipnja 2011. i presudi Županijskog suda u Zagrebu posl. br. Gžr-1096/10 od 19. listopada 2010.
4) Je li se drugostupanjski sud u smislu odredbe čl. 375. st. 1. ZPP-a prilikom odlučivanja o žalbi stranke dužan očitovati o odlučnim i konkretnim žalbenim prigovorima koji su od odlučnog značenja te iznijeti bilo kakvu ocjenu takvih žalbenih prigovora? Je li drugostupanjski sud obvezan obrazložiti razloge iz kojih se nije osvrnuo na odlučne žalbene navode koji se odnose na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 11. ZPP-a te čl. 354. st. 1. u vezi čl. 8. ZPP-a? (pobijana odluka protivna je shvaćanju VSRH izraženom u odlukama Rev x 769/12 od 18. rujna 2013., Rev 1425/2016 od 19. veljače 2019., Rev 3427/2019-2 od 20. rujna 2022., Rev-52/2016 od 09. listopada 2019., Rev-2486/1991 od 10. ožujka 1992., Rev 3149/1992, Rev-1417/1996, Rev-162/02, Rev-1402/2019 od 16. travnja 2019., Revx 886/14 od 22. travnja 2015., Revr 808/2014 od 13. siječnja 2015., Revx 960/2014 od 02. prosinca 2014., Rev 212/2011 od 05. svibnja 2015, shvaćanju Ustavnog suda Republike Hrvatske u odlukama posl. br. U-I-885/2013 od 11. srpnja 2014., U-III-2097/2007 i U-III/2494/2008)".
2. Nadalje, tužiteljica u prijedlogu navodi da isti podnosi i iz razloga jer joj je u prvostupanjskom i drugostupanjskom postupku povrijeđeno pravo na pravično suđenje zajamčeno čl. 29. Ustava Republike Hrvatske. Naime, tužiteljica smatra da su nižestupanjski sudovi donoseći pobijane odluke osobito teško povrijedili odredbe parničnog postupka te pogrešno primijenili materijalno pravo u predmetnoj pravnoj stvari.
3. Odgovor na prijedlog za dopuštenje revizije nije podnesen.
4. Postupajući u smislu odredbi čl. 385.a st. 1. i čl. 387. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 – dalje: ZPP) ovaj sud je ocijenio da se pitanja naznačena u prijedlogu za dopuštenje revizije ne mogu smatrati pravnim pitanjima važnim za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni, niti za razvoj prava kroz sudsku praksu. Naime, prvo pitanje je pitanje činjenične prirode i ovisi o utvrđenim okolnostima svakog konkretnog slučaja, dok drugim i trećim pitanjem tužiteljica još jednom izražava nezadovoljstvo pokušavajući kroz vlastite tvrdnje i ocjenu dokaza dovesti u sumnju pravilnost i zakonitost pobijanih odluka. Četvrtim pitanjem tužiteljica ističe prigovor bitne povrede odredaba parničnog postupka, opet kroz tvrdnje da su neobrazloženi žalbeni razlozi u konkretnom slučaju, pa isto kao takvo nije pitanje koje ima u vidu odredba čl. 385.a st. 1. ZPP, odnosno ovaj sud ne nalazi da bi u konkretnom slučaju bila potreba intervencija ovog suda u smislu dopuštenja revizije.
5. U takvoj situaciji neodlučno je pozivanje tužiteljice na praksu Vrhovnog suda Republike Hrvatske, drugostupanjskih sudova, te Ustavnog suda Republike Hrvatske.
6. Nadalje, ocjena je ovog suda da tužiteljica navodima iznesenim u prijedlogu za dopuštenje revizije (da joj je povrijeđeno pravo na pravično suđenje zajamčeno čl. 29. Ustava Republike Hrvatske) nije učinila vjerojatnim da joj je tijekom prvostupanjskog i drugostupanjskog postupka zbog osobito teških povreda odredaba parničnog postupka ili pogrešne primjene materijalnog prava povrijeđeno pravo na pravično suđenje zajamčeno Ustavom Republike Hrvatske (i Europskom konvencijom za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda) u smislu čl. 385.a st. 2. ZPP.
7. Slijedom navedenog u odnosu na postavljena pitanja, prijedlog tužiteljice valjalo je odbiti na temelju odredbe čl. 389.b st. 1. i 2. ZPP i riješiti kao u točki I. izreke, dok je na temelju odredbe čl. 389.a st. 4. ZPP, riješeno kao u točki II. izreke.
Zagreb, 18. rujna 2024.
Predsjednik vijeća:
Đuro Sessa
