REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Revd-3421/2024-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Đura Sesse predsjednika vijeća, Mirjane Magud članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, mr.sc. Dražena Jakovine člana vijeća, Goranke Barać-Ručević članice vijeća i Slavka Pavkovića člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja A. Ć., OIB ..., iz S., , kojeg zastupa punomoćnik T. R., odvjetnik u Z., protiv tuženika Z. H. d.o.o., OIB ..., Z., , radi nedopuštenosti otkaza, odlučujući o prijedlogu tužitelja za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Slavonskom Brodu broj Gž R-123/2023-3 od 8. travnja 2024., kojom je potvrđena presuda Općinskog radnog suda u Zagrebu broj Pr-3296/2020-34 od 22. ožujka 2023., u sjednici održanoj 18. rujna 2024.,
r i j e š i o j e :
I. Odbija se prijedlog tužitelja za dopuštenje revizije u dijelu koji se odnosi na postavljena pravna pitanja.
II. Odbacuje se prijedlog tužitelja za dopuštenje revizije u dijelu koji se odnosi na povredu temeljnih ljudskih prava zajamčenih Ustavom Republike Hrvatske i Europskom konvencijom za zaštitu ljudskih prava i temeljenih sloboda.
III. Odbija se zahtjev tuženika za naknadu troškova odgovora na prijedlog tužitelja.
Obrazloženje
1. Tužitelj je podnio prijedlog za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Slavonskom Brodu broj Gž R-123/2023-3 od 8. travnja 2024., kojom je potvrđena presuda Općinskog radnog suda u Zagrebu broj Pr-3296/2020-34 od 22. ožujka 2023. u kojem postavlja sljedeća pitanja:
„1. Predstavlja li povreda, a za koju je utvrđeno kolektivnim ugovorom da kršenje radne obveze predstavlja razlog za redoviti otkaz ugovora o radu skrivljenim ponašanjem radnika (dok nije posebno propisano da se za iste može dati i izvanredni otkaz), razlog i za donošenje odluke o izvanrednom otkazu ugovora o radu?
2. Je li odluka o otkazu ugovora o radu zakonita ako je radniku uručeno upozorenje u odnosu na pojedine povrede radnog odnosa koje su razlog odluke o otkazu, a radnik nakon zaprimanja upozorenja pa sve do zaprimanja odluke o otkazu nije počinio nove povrede obveza iz radnog odnosa?“.
2. U odnosu na postavljena pitanja tužitelj, kao razloge zbog kojih pitanja smatra važnim za odluku o sporu i za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni ili za razvoj prava kroz sudsku praksu, navodi da je o postavljenim pitanjima drugostupanjski sud u pobijanoj odluci zauzeo suprotno shvaćanje od pravnog shvaćanja iznesenog u odlukama revizijskog suda broj Rev- 1019/2001-2 od 22. listopada 2002., broj Revr-514/2004- 2 od 17. studenoga 2004., broj Revr-2216/2015-2 od 3. svibnja 2017., broj Revr- 194/2015-2 od 29. rujna 2015., broj Revr-1285/2012-2 od 3. listopada 2012. i dr.
2.1. Tužitelj u prijedlogu tvrdi da mu je povrijeđeno temeljno ljudsko pravo i to pravo na pristup sudu, pravo na obrazloženu odluku i pravično suđenje.
3. Tuženik u odgovoru na prijedlog osporava navode tužitelja i predlaže prijedlog odbaciti podredno odbiti, uz naknadu troškova odgovora na prijedlog.
4. Predmet spora je zahtjev tužitelja za utvrđenje nedopuštenosti Odluke tuženika od 31. ožujka 2023. o izvanrednom otkazu ugovora o radu, zahtjev da mu radni odnos kod tuženika nije prestao i da se tuženiku naloži da ga vrati na poslove kontrolora.
5. U postupku koji je prethodio prijedlogu je utvrđeno da je tuženik izvanredno otkazao tužitelju Ugovor o radu iz razloga jer tužitelj, u razdoblju od 22. prosinca 2019. do 3. siječnja 2020. korisnicima javne garaže T. nije naplaćivao parkiranje prema karticama na koje su korisnici ulazili u garažu, već je umjesto njih naplatio kartice koje je on sam uzeo na ulaznom terminalu, tako da su korisnici u garažu ulazili na jednu karticu, a izlazili na drugu.
5.1. Polazeći od odredbe članka 110. Kolektivnog ugovora tuženika (dalje: KU), kojom je propisano da kršenje radnih obveza predstavlja razlog za otkazivanje ugovora o radu (otkaz ugovora o radu uvjetovanim skrivljenim ponašanjem radnika), primjerice, i u slučaju da radnik krade ili vrši prijevare, kao i odredbe članka 119. KU kojom je propisano da se ugovor o radu može izvanredno otkazati zbog osobito teške povrede obveze iz radnog odnosa, nižestupanjski sudovi ocjenjuju da su odredbom članka 110. KU propisane primjerice povrede zbog kojih poslodavac može dati radniku otkaz ugovora o radu uvjetovan skrivljenim ponašanjem, a da je u konkretnom slučaju tužitelj počinio osobito tešku povredu radne obveze, te da je poslodavac pravilno donio Odluku o izvanrednom otkazu za povredu koja se tužitelju stavlja na teret. Stoga nižestupanjski sudovi odbijaju tužbeni zahtjev tužitelja.
6. U odnosu na prijedlog tužitelja za dopuštenje revizije temeljen na odredbi članka 385.a stavak 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 - dalje: ZPP), revizijski sud je ocijenio da postavljena pitanja u prijedlogu nisu važna u smislu odredbe članka 385.a stavak 1. ZPP za odluku o sporu i za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni ili za razvoj prava kroz sudsku praksu.
6.1. To iz razloga jer se radi o pitanjima kojima tužitelj polazi od utvrđenja koja su suprotna utvrđenjima u konkretnom predmetu pa od odgovora na ista ne ovisi ishod spora. Naime, u situaciji kada je nižestupanjski sud utvrdio da je pravilno poslodavac donio Odluku o izvanrednom otkazu jer je u konkretnom slučaju počinjena teška povreda radne obveze (…), da nije povrijeđen članak 110. KU (…), da u slučaju izvanrednog otkaza ugovora o radu poslodavac nije dužan izdati prethodno upozorenje radniku (…), pitanja kojima se polazi od drukčijih utvrđenja od utvrđenja na kojima se temelji shvaćanje u pobijanoj odluci, nisu pitanja koja bi bila važna u smislu odredbe članka 385.a stavak 1. ZPP.
6.2. K tomu, u odlukama na koje je se tužitelj pozvao nije riječ o istovrsnoj činjeničnoj i pravnoj situaciji kao u ovom predmetu, slijedom čega ovaj sud ocjenjuje da navedena pitanja nisu važna u smislu odredaba članka 385.a stavak 1. ZPP.
7. U odnosu na prijedlog tužitelja temeljen na odredbi članka 385.a stavak 2. ZPP Vrhovni sud Republike Hrvatske dopustit će reviziju ako stranka učini vjerojatnim da joj je u prvostupanjskom i drugostupanjskom postupku zbog osobito teških povreda odredaba parničnog postupka ili pogrešne primjene materijalnog prava povrijeđeno kakvo temeljno ljudsko pravo zajamčeno Ustavom Republike Hrvatske i Europskom konvencijom za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda i da se stranka na te povrede, ako je to bilo moguće već pozivala u nižestupanjskom postupku.
7.1. Postupajući po odredbi članka 387. stavak 1. ZPP revizijski sud je ocijenio da tužitelj nije učinio vjerojatnim da mu je u postupku zbog osobito teških povreda parničnog postupka ili pogrešne primjene materijalnog prava povrijeđeno pravo zajamčeno Ustavom Republike Hrvatske i Europskom konvencijom za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda. Naime, imajući na umu okolnosti konkretnog slučaja i činjenična utvrđenja u postupku pred nižestupanjskim sudovima (koja u ovom stupnju postupka ne mogu biti predmet preispitivanja), shvaćanje drugostupanjskog suda izraženo u pobijanoj odluci, za zaključiti je, da predlagatelj u biti izražava nezadovoljstvo drugostupanjskom presudom.
7.2. Naime, činjenica da tužitelj nije uspio u predmetnom sudskom sporu, ne znači da su mu ujedno povrijeđena temeljna ljudska prava, a koja su zaštićena kategorija na temelju Ustava Republike Hrvatske i Europske konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda. Isto tako, to što sud nižeg stupnja zauzima drugačija pravna shvaćanja i različito ocjenjuju dokaze od tužitelja ne predstavlja povredu temeljnog ljudskog prava. Slijedom toga, ocjena je ovog suda da nisu ispunjene pretpostavke za postupanje ovoga suda u smislu članka 385.a stavak 2. ZPP i dopuštenje revizije.
8. Slijedom navedenog, prijedlog tužitelja u odnosu na postavljena pitanja (članak 385.a stavak 1. ZPP), odbijen je na temelju odredbe članka 389.b stavak 1. i 2.
ZPP (točka I. izreke).
9. Kako tužitelj nije učinio vjerojatnim da mu je povrijeđeno pravo u smislu odredbe članka 385.a stavak 2. ZPP, valjalo je na temelju odredbe članka 389.a stavak 4. ZPP odbaciti prijedlog za dopuštenje revizije temeljen na odredbi članka 385.a stavak 2. ZPP, te riješiti kao u točki II. izreke.
10. Tuženiku nisu dosuđeni troškovi sastava odgovora na prijedlog tužitelja za dopuštenost revizije jer ta parnična radnja nije bila potrebna prilikom donošenja odluke o prijedlogu (članak 155. stavak 1. ZPP u vezi s člankom 166. ZPP).
Zagreb, 18. rujna 2024.
Predsjednik vijeća:
Đuro Sessa
