REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Revd-3391/2024-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Đura Sesse predsjednika vijeća, Mirjane Magud članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, mr.sc. Dražena Jakovine člana vijeća, Goranke Barać-Ručević članice vijeća i Slavka Pavkovića člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja M. J., OIB ..., iz Z., , kojeg zastupa punomoćnica B. M., odvjetnica iz Odvjetničkog društva M. i s. d.o.o. u Z., protiv tuženika H. u. z. o. d.d., OIB ..., iz Z., , radi naknade štete, odlučujući o prijedlogu tužitelja za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Puli- Pola broj Gž-707/2023-2 od 12. rujna 2023., kojom je potvrđena presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu broj Pn- 1367/2018-69 od 17. ožujka 2023., u sjednici održanoj 18. rujna 2024.,
r i j e š i o j e :
I. Odbija se prijedlog tužitelja za dopuštenje revizije u dijelu koji se odnosi na postavljena pitanja.
II. Odbacuje se prijedlog tužitelja za dopuštenje revizije u dijelu koji se odnosi na povredu temeljnih ljudskih prava zajamčenih Ustavom Republike Hrvatske i Europskom konvencijom za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda.
Obrazloženje
1. Tužitelj je podnio prijedlog za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Puli-Pola broj Gž-707/2023-2 od 12. rujna 2023., kojom je potvrđena presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu broj Pn-1367/2018-69 od 17. ožujka 2023. u kojem postavlja sljedeća pitanja:
„Da li se na temelju indicije (npr. vještak prometne struke potvrdio tehničku mogućnost sudjelovanja nepoznatog vozila u štetnom događaju) može izvesti zaključak da je prometnu nesreću prouzročilo odnosno da je u istoj sudjelovalo nepoznato vozilo?
Da li je na revidentu kao oštećeniku u štetnom događaju uzrokovanim nepoznatim vozilom u parničnom postupku koji takvom štetnom događaju slijedi postavljen nerazmjeran teret dokaza utvrđivanja nepoznatog vozila imajući u vidu čl. 30. ZOOP-a a tim u vezi čl. 8. ZPP-a i čl. 221. ZPP-a s takvim stupnjem izvjesnosti da bi se u praksi radilo o poznatom vozilu?
Da li se revidentu povrjeđuju ustavna i konvencijska prava u vidu prava na pravično suđenje iz članka 29. Ustava Republike Hrvatske i prava na jednakost iz članka 26. Ustava Republike Hrvatske ukoliko sud zanemaruje visoki stupanj izvjesnosti kojim revident dokazuje postojanje odlučne činjenice?
Da li je presuda arbitrarna i istom se povrjeđuje na pravično suđenje iz članka 29. Ustava Republike Hrvatske ako sud u postupku zanemaruje odlučne činjenice i dokaze u postupku na način da pojedine dokaze selektivno tumači, a druge u cijelosti zanemaruje u obrazloženju i donošenju odluke?
Da li priznata ozljeda na radu predstavlja dokument koji bi kao javna isprava predstavljala dokaz u parničnom postupku?
Da li postoji žalbeni razlog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja ako sud u parničnom postupku zanemaruje odlučne činjenice i dokaze u postupku na način da pojedine dokaze selektivno tumači, a druge u cijelosti zanemaruje u obrazloženju i donošenju odluke?
Da li je sud u parničnom postupku vezan aktima koja su donijela nadležna upravna tijela?
Da li odluka parničnog suda može biti potpuno suprotna meritumu ranije donesene konačne i pravomoćne odluke upravnog tijela, odnosno da li utvrđenja iz takve odluke upravnog tijela parnični sud mora uzeti u obzir?
Da li mogu pravno egzistirati odluke parničnog i upravnog tijela koje se u suštini temelje na potpuno suprotnom utvrđenju istih odlučnih činjenica proizašlih iz istog događaja?“.
2. U odnosu na postavljena pitanja tužitelj, kao razloge zbog kojih pitanja smatra važnim za odluku o sporu i za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni ili za razvoj prava kroz sudsku praksu, navodi da je o postavljenim pitanjima drugostupanjski sud u pobijanoj odluci zauzeo suprotno shvaćanje od pravnog shvaćanja iznesenog u odlukama revizijskog suda broj Rev- 2593/1998 od 7. kolovoza 1998., broj Rev-2710/2013 od 6. srpnja 2016., broj Revr- 947/2017 od 11. rujna 2018. te odluci Županijskog suda u Zagrebu broj Gž-234/2021 od 1. lipnja 2021.
3. Odgovor na prijedlog za dopuštenje revizije nije podnesen.
4. Sudovi su odbili tužbeni zahtjev tužitelja kojim je isti zahtijevao naknadu neimovinske štete zbog povrede prava osobnosti i imovinske štete s osnova tuđe pomoći i njege u iznosu od 4.446,21 eura te iznosa od 132,72 eura na ime imovinske štete zbog uništenih stvari – a koja je istom nastala u prometnoj nezgodi, koju je prouzročilo nepoznato vozilo. Uzimajući u obzir nalaz i mišljenje prometnog vještaka te iskaz tužitelja i svjedoka, da je tužitelj za izbjegavanje naleta na nepoznato vozilo imao prostora od oko 25 m, a da mu je za zaustavljanje trebalo 17,6 m pa da je imao dovoljno prostora za zaustavljanje i samim prikočivanjem mopeda je mogao izbjeći prometnu nesreću, stoga sudovi zaključuju da je tužitelj sam odgovoran za nastanak štetnog događaja.
5. Postupajući u skladu s odredbama članka 385.a stavak 1. i članka 387. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 - dalje: ZPP), revizijski sud je ocijenio da postavljena pitanja u prijedlogu nisu važna u smislu odredbe članka 385.a stavak 1. ZPP za odluku o sporu i za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni ili za razvoj prava kroz sudsku praksu.
6. To iz razloga jer naznačenim pitanjima tužitelj polazi od utvrđenja koja su suprotna utvrđenjima u konkretnom predmetu pa od odgovora na ista ne ovisi ishod spora. Naime, u situaciji kada je nižestupanjski sud utvrdio da je tužitelj za izbjegavanje naleta na nepoznato vozilo imao prostora od oko 25 m, a da mu je za zaustavljanje trebalo 17,6 m pa da je imao dovoljno prostora za zaustavljanje (…) da je tužitelj sam odgovoran za nastanak štetnog događaja, stoga pitanja kojima se polazi od drukčijih utvrđenja od utvrđenja na kojima se temelji shvaćanje u pobijanoj odluci, nisu pitanja koja bi bila važna u smislu odredbe članka 385.a stavak 1. ZPP.
7. K tomu, iako već obzirom na navedeno nije odlučno, odluke na koje se poziva podnositelj prijedloga u smislu razloga važnosti, ne odgovaraju činjeničnim utvrđenjima, a slijedom toga niti pravnom shvaćanju na kojem je utemeljena odluka drugostupanjskog suda.
8. U odnosu na prijedlog tužitelja temeljen na odredbi članka 385.a stavak 2. ZPP valja reći da tužitelj nije učinio vjerojatnim da mu je u prvostupanjskom i drugostupanjskom postupku zbog osobito teških povreda parničnog postupka ili pogrešne primjene materijalnog prava povrijeđeno kakvo temeljno pravo zajamčeno Ustavom Republike Hrvatske i Europskom konvencijom za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda. Naime, imajući na umu okolnosti konkretnog slučaja i činjenična utvrđenja u postupku pred nižestupanjskim sudovima (koja u ovom stupnju postupka ne mogu biti predmet preispitivanja), za zaključiti je, da tužitelj u biti izražava nezadovoljstvo pobijanom odlukom. Ovaj sud smatra da je u postupku pred nižestupanjskim sudovima tužitelju bilo omogućeno da se izjasni o zahtjevima i navodima tuženika, da iznosi činjenice i predlaže dokaze te na taj način ravnopravno sudjeluje u postupku. Isto tako, to što sud nižeg stupnja zauzima drugačija pravna shvaćanja od tužitelja ne predstavlja povredu temeljnog prava. Nižestupanjske odluke su obrazložene i ne mogu se po ocjeni ovog suda smatrati arbitrarnima niti očito nerazumnima pa slijedom navedenog ocjena je ovog suda da nisu ispunjene pretpostavke za postupanje ovoga suda u smislu članka 385.a stavak 2. ZPP i dopuštenje revizije.
9. Slijedom navedenog, kako u ovoj pravnoj stvari nisu ispunjene pretpostavke za postupanje revizijskog suda iz odredbe članka 385.a stavak 1. ZPP i dopuštenje revizije, valjalo je na temelju odredbe članka 389.b stavak 1. i 2. ZPP riješiti kao u točki I. izreke.
10. Kako tužitelj nije učinio vjerojatnim da su mu povrijeđena temeljna ljudska prava, u smislu odredbe članka 385.a stavak 2. ZPP, valjalo je na temelju odredbe članka 389.a stavak 4. ZPP odbaciti prijedlog za dopuštenje revizije temeljen na odredbi članka 385.a stavak 2. ZPP, te riješiti kao u točki II. izreke.
Zagreb, 18. rujna 2024.
Predsjednik vijeća:
Đuro Sessa
