- 1 -              Poslovni broj: Usž-2850/23-2

Poslovni broj: Usž-2850/23-2

 

 

 

 

U  I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

 

P R E S U D A

 

Visoki upravni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca toga Suda Ante Galića, predsjednika vijeća, Sanje Štefan i Blanše Turić, članova vijeća, te više sudske savjetnice Martine Barić, zapisničarke, u upravnom sporu tužiteljice D. J. Š. iz S.1, koju zastupa opunomoćenik V. S., odvjetnik u S.2, protiv tuženika Odbora za državnu službu, Z., radi prestanka državne službe, odlučujući o žalbi tužiteljice protiv presude Upravnog suda u Splitu, poslovni broj: 10 UsI-1280/22-4 od 25. svibnja 2023., na sjednici vijeća održanoj dana 13. prosinca 2023.

 

p r e s u d i o   j e

 

I. Odbija se žalba tužiteljice i potvrđuje presuda Upravnog suda u Splitu, poslovni broj: 10 UsI-1280/22-4 od 25. svibnja 2023.

II. Odbija se zahtjev tužiteljice za naknadu troškova žalbenog postupka.

 

Obrazloženje

 

1.              Uvodno naznačenom presudom prvostupanjskog suda odbijen je tužbeni zahtjev za poništenje rješenja tuženika, klasa: UP/II-112-07/22-01/161, urbroj: 566-01/15-22-2 od 27. travnja 2022. i rješenja Općinskog suda u Splitu, Ureda predsjednika, broj: 7 Su-1122/2022-9 od 18. ožujka 2022. (točka I. izreke). U točki II. izreke te presude se odbija zahtjev tužiteljice za naknadu troškova upravnog spora.

2.              Protiv navedene presude tužiteljica je podnijela žalbu zbog bitne povrede pravila sudskog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja u sporu te pogrešne primjene materijalnog prava, odnosno svih razloga propisanih u članku 66. stavku 1. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine", 20/10., 143/12., 152/14., 94/16., 29/17. i 110/21. – dalje: ZUS).

              Dalje u žalbi tužiteljica prije svega upire na bitne povrede pravila sudskog postupka, smatrajući da pobijana presuda ima nedostatke zbog kojih se ne može ispitati, odnosno da je nerazumljiva i proturječna navedenim razlozima o odlučnim činjenicama. Tužiteljica nadalje u žalbi iznosi kronologiju događaja i slijed radnji poduzetnih u postupka, a potom zaključuje da izricanje kazne zatvora uz primjenu uvjete osude državnom službeniku nije razlog za prestanak službe po sili zakona, zbog čega smatra da u predmetnom slučaju nisu ispunjeni zakonski uvjeti za prestanak državne službe. Tužiteljica daje osvrt na primjenu odredbe članka 137. stavka 1. točke 4. Zakona o državnim službenicima, zaključujući da uvjetna osuda nije razlog za prestanak državne službe, osim u slučaju ako bi sud donio odluku o opozivu izrečene uvjetne osude zbog počinjenja novog kaznenog djela. Također tužiteljica smatra da je za prestanak državne službe izvanrednim otkazom potrebno prethodno provesti odgovarajući disciplinski postupak u kojem bi se utvrdila odgovornost državnog službenika za počinjenu tešku povredu službene dužnosti koja ima obilježja korupcije. Tužiteljica dodaje i da izrečena sigurnosna mjera zabrane obavljanja zvanja, djelatnosti ili dužnosti ne može opravdati odluku o prestanku službe, jer se pretpostavlja da po proteku odmjerenog roka trajanja sigurnosne mjere tužiteljica može nastaviti obavljati službu.

              Tužiteljica u žalbi iscrpno navodi i obrazlaže razloge zbog kojih smatra da je pobijana presuda nezakonita te predlaže da ovaj Sud usvoji žalbu i preinači presudu na način da usvoji tužbeni zahtjev u cijelosti, poništi tuženikovo rješenje od 27. travnja 2022. i prvostupanjsko rješenje od 18. ožujka 2022. i naloži tuženiku da tužiteljici nadoknadi troškove upravnog spora. Podredno tužiteljica predlaže da se žalba usvoji, prvostupanjska presuda ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovni postupak. Tužiteljica u žalbi traži i naknadu troška žalbenog postupka u pobliže naznačenom iznosu.

3.              Tuženik nije dostavio odgovor na žalbu.

4.              Žalba nije osnovana.

5.              Ispitujući zakonitost pobijane presude, kao i postupka koji joj je prethodio, odlučujući u granicama žalbenih razloga sukladno članku 73. stavku 1. ZUS-a, ovaj Sud je ocijenio da razlozi zbog kojih se prvostupanjska presuda pobija nisu osnovani.

6.              Iz podataka spisa, kao i obrazloženja pobijane presude proizlazi da je predmet ocjene u upravnom sporu bio je li tužiteljici pravilno i zakonito otkazana državna služba izvanrednim otkazom zbog teške povrede službene dužnosti koja ima obilježje korupcije, s danom izvršnosti prvostupanjskog rješenja.

              U predmetnom slučaju nije sporno da je tužiteljica presudom Vrhovnog suda Republike Hrvatske, poslovni broj: I Kž-Us 83/2017-9 od 6. listopada 2021., kojom je preinačena presuda Županijskog suda u Rijeci, broj: K-Us-10/14 od 10. prosinca 2016. osuđena za kazneno djelo primanja mita iz članka 347. stavka 2. Kaznenog zakona ("Narodne novine", 110/97., 27/98., 50/00., 129/00., 51/01., 111/03., 190/03., 105/04., 84/05., 71/06., 110/07., 152/08., 57/11. i 77/11. – dalje: KZ) na kaznu zatvora u trajanju od osam mjeseci, a uz primjenu uvjetne osude je određeno da se izrečena kazna neće izvršiti ako u roku od tri godine ne počine novo kazneno djelo. Tužiteljici je na temelju članka 77. KZ-a izrečena i sigurnosna mjera zabrane obavljanja zvanja djelatnosti ili dužnosti i to zvanja sudskog službenika u trajanju od pet godina od dana pravomoćnosti presude.

7.              U žalbenom stadiju postupka i dalje je sporno pitanje jesu li na temelju tako utvrđenog činjeničnog stanja ispunjeni zakonski uvjeti za otkazivanje tužiteljici državne službe izvanrednim otkazom zbog teške povrede službene dužnosti koja ima obilježje korupcije.

8.              Prije svega valja reći da su prvostupanjsko i osporeno rješenje doneseni u primjeni odredbe članka 136. a stavak 1. točka a) Zakona o državnim službenicima ("Narodne novine", 92/05., 140/05., 142/06., 77/07., 107/07., 27/08., 34/11., 49/11., 150/11., 34/12., 38/13., 37/13., 1/15., 138/15., 61/17., 70/19. i 98/19. dalje: ZDS), a ne na temelju članka 137. stavka 1. točke 4. ZDS-a, zbog čega niti žalbeni navodi tužiteljice koji se tiču prestanka službe po sili zakona nisu osnovani, a niti odlučni za donošenje drugačije odluke u predmetnoj stvari.

9.              Odredba članka 136. a stavak 1. točka a) ZDS-a propisuje da čelnik tijela može državnom službeniku otkazati službu izvanrednim otkazom ako utvrdi da je službenik počinio osobito tešku povredu službene dužnosti koja ima obilježja korupcije, a stavak 8. tog članka Zakona propisuje da državna služba prestaje danom izvršnosti rješenja o izvanrednom otkazu.

Stoga su prema ocjeni ovog Suda u predmetnom slučaju ispunjeni zakonski uvjeti za otkazivanje službe izvanrednim otkazom, jer je tužiteljica pravomoćno kažnjena za kazneno djelo koje je počinila kao državni službenik, zemljišno-knjižni referent u obavljanju poslova službe, a radi se o kaznenom djelu koje ima obilježja korupcije i nedvojbeno predstavlja osobito tešku povredu službene dužnosti.

10.              Slijedom iznesenog, a u osvrtu na žalbene navode valja reći da pokretanje i vođenje disciplinskog postupka u kojem bi se utvrdila teška povreda službene dužnosti nije zakonski uvjet za primjenu odredbe članka 136. a stavak 1. točka a) ZDS-a. Prema odredbama ZDS-a razlikuje se izvanredni otkaz državne službe u slučaju utvrđenja teške povrede službene dužnosti koja ima obilježje korupcije od postupaka koji se pokreću zbog teških povreda službene dužnosti za koje se također može izreći kazna prestanka državne službe. Provođenje takvog postupka za koji su nadležni službenički sudovi je posebno uređeno mjerodavnim odredbama ZDS-a.

Stoga, a kako osporena rješenja nisu donesena na temelju odredbi koje uređuju postupak zbog povrede službene dužnosti, a niti na temelju odredbe članka 137. stavka 1. točke 4. ZDS-a koja se odnosi na prestanak službe po sili zakona, neosnovani su žalbeni navodi kojima tužiteljica daje osvrt na primjenu tih zakonskih odredbi, jer istaknuti razlozi nisu odlučni za ocjenu zakonitosti rješenja kojim je tužiteljici prestala državna služba izvanrednim otkazom. Naime, za donošenje prvostupanjskog rješenja u predmetnom slučaju nije bilo potrebno utvrditi odgovornost tužiteljice za tešku povredu službene dužnosti u postupku pred nadležnim službeničkim sudom, a protivno žalbenim navodima su se za donošenje takvog rješenja ispunile pretpostavke propisane u članku 136. a stavku 1. točki a) ZDS-a.

11.              Stoga je ovaj Sud ocijenio da je prvostupanjska presuda pravilna i zakonita kako s osnove utvrđenog činjeničnog stanja, tako i s osnove primjene mjerodavnog prava, a tužiteljica žalbenim navodima nije s uspjehom osporila pravilnost i zakonitost te presude. Prvostupanjski sud je dao valjane, dostatne i relevantne razloge na kojima je utemeljio odluku, a time je postupio u skladu s pravilima propisanim u članku 60. stavku 4. ZUS-a. Također valja reći da tijekom provedenom upravnog spora sud nije počinio bilo kakve propuste koji bi utjecali na donošenje pravilne i zakonite odluke u smislu članka 66. stavka 2. ZUS-a, zbog čega nije osnovan ni žalbeni navod o povredi pravila sudskog postupka.

12.              Slijedom iznesenog, ovaj Sud je ocijenivši da nisu osnovani žalbeni navodi kojima tužiteljica pobija prvostupanjsku presudu, a niti postoje razlozi na koje pazi po službenoj dužnosti, na temelju odredbe članka 74. stavka 1. ZUS-a žalbu odbio i potvrdio prvostupanjsku presudu.

13.              Odluka o troškovima postupka je utemeljena na odredbi članka 79. stavka 4. ZUS-a. Kako je žalba tužiteljice odbijena, to je i njezin zahtjev za naknadu troškova žalbenog postupka valjalo odbiti kao neosnovan.

 

U Zagrebu 13. prosinca 2023.

                                                                                                        Predsjednik vijeća

Ante Galić, v.r.