REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Revd-1175/2024-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Đura Sesse predsjednika vijeća, Mirjane Magud članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, mr.sc. Dražena Jakovine člana vijeća, Goranke Barać-Ručević članice vijeća i Ivana Vučemila člana vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice K. L., OIB ..., iz P., , koju zastupa punomoćnik M. J., odvjetnik u Z., protiv tuženika P. P.- P. d.o.o., OIB ..., Č., , kojeg zastupaju punomoćnici K. S. i N. Ž., odvjetnici iz Zajedničkog odvjetničkog ureda K. S. i N. Ž. u Č., radi naknade štete, odlučujući o prijedlogu tužiteljice za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Zagrebu broj Gž R- 1073/2020-2 od 23. svibnja 2023., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Čakovcu broj Pr-99/19-8 od 15. srpnja 2020., u sjednici održanoj 18. rujna 2024.,
r i j e š i o j e :
Prijedlog tužiteljice za dopuštenje revizije se odbija.
Obrazloženje
1. Tužiteljica je podnijela prijedlog za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Zagrebu broj Gž R-1073/2020-2 od 23. svibnja 2023., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Čakovcu broj Pr-99/19-8 od 15. srpnja 2020. u kojem postavlja sljedeća pitanja:
„1. Može li se oštećenik nagodbom odreći prava na naknadu štete koju isti nije niti potraživao niti je ista bila predmet nagodbe, odnosno da li je drugostupanjska odluka u suprotnosti s praksom Vrhovnog suda Republike Hrvatske sadržanoj u odluci posl. br. Rev-x-218/2008 od 06. 05. 2009. godine?
2. Ukoliko je za eventualno odricanje od prava na naknadu buduće štete u vidu izgubljene zarade zbog privremene nesposobnosti za rad relevantno saznanje o nastanku takve štete, može li se oštećenik u trenutku sklapanja nagodbe odreći prava potraživanja buduće izgubljene zarade zbog privremene nesposobnosti za rad iako obujam i visina iste u trenutku sklapanja nagodbe nisu bili čak niti odredivi i izgledni, a kamoli poznati, a sve obzirom da sukladno stavu Vrhovnog suda Republike Hrvatske sadržanom u odlukama posl. br. Revr 719/16-2 od 14. 03. 2018. godine i posl. br. Rev-x 1117/15-2 od 05. 07. 2016. godine, oštećeni može saznati za izgubljenu zaradu zbog privremene nesposobnosti za rad tek kad prestane njegova privremena nesposobnost za rad, a od kojeg trenutka tek počinje dospijevati pravo potraživati takav vid štete?
3. Da li je za eventualno odricanje od prava na buduću štete s naslova izgubljene zarade zbog privremene nesposobnosti za rad relevantna subjektivna predodžba oštećenika da ne bi bio u mogućnosti raditi ili pak konkretno saznanje, odnosno spoznaja u trenutku sklapanja nagodbe, da će u budućnosti biti nesposoban za rad zbog čega će mu nastati šteta u vidu izgubljene zarade, odnosno, može li se oštećenik nagodbom odreći prava na naknadu buduće štete za izgubljenu zaradu ukoliko je u tom trenutku imao isključivo subjektivnu predodžbu da (zbog svojih zdravstvenih tegoba) ne bi bio u mogućnosti raditi ili pak je za takvo odricanje potrebno da isti u trenutku sklapanja nagodbe ima saznanje da će u budućnosti trpjeti štetu zbog izgubljene zarade u vidu razlike plaće zbog nesposobnosti za rad?“.
2. U odnosu na postavljena pitanja tužiteljica kao razloge zbog kojih pitanja smatra važnim za odluku o sporu i za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni ili za razvoj prava kroz sudsku praksu, navodi da je o postavljenim pitanjima drugostupanjski sud u pobijanoj odluci zauzeo suprotno shvaćanje od pravnog shvaćanja iznesenog u odlukama Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Revr-719/2016-2 od 14. ožujka 2018., broj Rev-x 1117/2015-2 od 5. srpnja 2016. i broj Rev-x 218/2008-2 od 6. svibnja 2009.
3. Odgovor na prijedlog za dopuštenje revizije nije podnesen.
4. Predmet spora je zahtjev tužiteljice za isplatu iznosa od 41.189,74 kuna sa zateznom kamatom, na ime naknade štete zbog izgubljene zarade u razdoblju od rujna 2013. do svibnja 2018., koju je tužiteljica trpjela kao posljedicu ozljede na radu od 8. rujna 2013.
4.1. U postupku koji je prethodio podnošenju prijedloga je utvrđeno da su stranke 28. studenoga 2014. sklopile nagodbu u kojoj se izrijekom navodi da se tužiteljica odriče bilo kakve naknade u nekom novom ili dodatnom iznosu osim onih koji su naznačeni, a isplata plaće nije naznačena, te da je u nagodbi konstatirano da se tužiteljica smatra namirena u cijelosti sa svojim potraživanjem na ime naknade štete zbog posljedice nesreće na radu po svim osnovama. Polazeći od sadržaja nagodbe i iskaza tužiteljice „da je u trenutku potpisivanja nagodbe bila svjesna da neće moći raditi jer nije mogla ništa sa rukom, da je prije potpisivanja nagodbe bila godinu dana na bolovanju (…)“ nižestupanjski sudovi su zaključili da je tužiteljica u vrijeme sklapanja nagodbe znala da neće biti u mogućnosti raditi u utuženom razdoblju i da je tužiteljica u trenutku potpisivanja nagodbe znala da će joj nastati šteta u vidu izgubljene zarade, čime se tužiteljica potpisivanjem nagodbe odrekla prava potraživati naknadu štete koja je predmet ovog postupka jer se odrekla svih budućih potraživanja po bilo kojoj osnovi. Stoga su sudovi odbili tužbeni zahtjev tužiteljice.
5. Postupajući u skladu s odredbama članka 385.a stavak 1. i članka 387. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 - dalje: ZPP), revizijski sud je ocijenio da postavljena pitanja u prijedlogu nisu važna u smislu odredbe članka 385.a stavak 1. ZPP za odluku o sporu i za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni ili za razvoj prava kroz sudsku praksu jer postavljenim pitanjima tužiteljica u stvari izražava nezadovoljstvo pobijanom presudom i ocjenom izvedenih dokaza pri čemu polazi od pogrešnih pretpostavki koje su suprotne utvrđenim činjenicama u nižestupanjskom postupku.
6. K tomu, iako već obzirom na navedeno nije odlučno, odluke na koje se poziva podnositeljica prijedloga u smislu razloga važnosti ne odgovaraju činjeničnim utvrđenjima, a slijedom toga niti pravnom shvaćanju na kojem je utemeljena odluka drugostupanjskog suda. Točno je da je u odlukama broj Rev-x 1117/2015-2 od 5. srpnja 2016. i broj Revr-719/2016-2 od 14. ožujka 2018. izraženo pravno shvaćanje da za štetu s naslova izgubljene zarade za vrijeme privremene spriječenosti za rad oštećenik saznaje kada prestane privremena spriječenost za rad i od tada da počinje teći rok zastarijevanja potraživanja naknade za taj oblik štete (…), međutim, u predmetnoj pravnoj stvari sudovi su utvrdili da su stranke sklopile nagodbu, pa polazeći od sadržaja nagodbe i samog iskaza tužiteljice da je u trenutku potpisivanja nagodbe bila svjesna da neće moći raditi jer nije mogla ništa sa rukom, ocijenili da se potpisivanjem nagodbe odrekla svih budućih potraživanja po bilo kojoj osnovi (…). Stoga se radi o drugačijim činjeničnim utvrđenjima u predmetnoj pravnoj stvari u odnosu na odluke na koje se tužiteljica poziva kao razlog važnosti.
7. Slijedom navedenog, kako u ovoj pravnoj stvari nisu ispunjene pretpostavke za intervenciju revizijskog suda iz odredbe članka 385.a stavak 1. ZPP i dopuštenje revizije, valjalo je na temelju odredbe članka 389.b stavak 1. i 2. ZPP riješiti kao u izreci.
Zagreb, 18. rujna 2024.
Predsjednik vijeća:
Đuro Sessa
