Republika Hrvatska

Županijski sud u Rijeci

Žrtava fašizma 7

51000 Rijeka

Poslovni broj Gž-1165/2024-3

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Rijeci, u vijeću sastavljenom od sutkinja Milene Vukelić- Margan predsjednice vijeća, Helene Vlahov Kozomara članice vijeća i izvjestiteljice, Ingrid Bučković članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja D. D., C., A., OIB: …, protiv tuženika N. G. iz A., G. V., OIB: …, zastupan po punomoćnici I. R., odvjetnici iz Z., radi utvrđenja prava vlasništva i po tužbi glavnog miješanja tužitelja D. G., OIB: …, iz P., zastupan po punomoćniku I. B., odvjetniku iz R., protiv tuženika: 1. D. D., C., A., OIB: …, zastupan po punomoćnicima odvjetnicima iz Zajedničkog odvjetničkog ureda J. J., M. B., D. B. i T. H. iz K. 2. N. G. iz A., G. V., OIB: …, zastupan po punomoćnici I. R., odvjetnici iz Z., rješavajući žalbu tuženika N. G., izjavljenu protiv presude Općinskog suda u Zadru, Stalna služba u Pagu poslovni broj P-2051/2021-120 od 8. veljače 2024., u sjednici vijeća 18. rujna 2024.,

p r e s u d i o  j e

Uvaženjem žalbe tuženika N. G. preinačuje se presuda Općinskog suda u Zadru, Stalna služba u Pagu poslovni broj P-2051/2021-120 od 8. veljače 2024. u točki II i III izreke i sudi:

Odbija se tužbeni zahtjev tužitelja glavnog miješanja D. G. koji glasi: "Utvrđuje se da je tužitelj tužbe glavnog miješanja D. G., OIB: …, iz P., vlasnik nekretnine oznake k.č.br. 9225 u naravi maslinjak, površine 445m2 upisane u zk.ul. 1628 k.o. P., što mu je tužitelj dužan priznati, a tuženik N. G. i trpjeti da tužitelj tužbe glavnog miješanja temeljem ove presude, nakon njene pravomoćnosti, ishodi prava vlasništva navedene nekretnine na svoje ime uz istovremeno brisanje prava vlasništva sa imena tuženika, sve u roku od 15 dana."

Nalaže se tužitelju glavnog miješanja D. G. da tuženiku N. G. naknadi parnični trošak u iznosu od 1.695,27 eur u roku od 15 dana.

Obrazloženje

Presudom suda prvog stupnja suđeno je:

"Utvrđuje se da tužitelj D. D., C., A., OIB: …, vlasnik nekretnine iz zk.ul.br. 1628 k.o. P. i to kčbr. 9225 B. od 445 m2, M. od 445 m2, što je tuženik G. N. (pok. B.) G. N. A., sada nepoznatog boravišta zastupan po skrbniku prema odluci Centra za socijalnu skrb u Z., dužan priznati i trpjeti da se tužitelj u zemljišnim knjigama Općinskog suda u Zadru upiše kao vlasnik nekretnine iz zk.ul.br. 1628 k.o. P. i to kčbr. 9225 B. od 445 m2, M. od 445 m2, a ujedno je tuženik dužan tužitelju naknaditi trošak ovog parničnog postupka uz zakonsku zateznu kamatu po stopi od 12% godišnje, a u slučaju izmjene stope po stopi koja se dobije uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet (5) postotnih poena tekuću počevši od dana donošenja prvostupanjske presude pa do isplate, sve u roku od 15 dana."

2. Protiv te presude žali se tuženik N. G. zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava.

3. Bitnu povredu nalazi u tome što je obrazloženje presude nerazumljivo, proturječi samo sebi, nisu navedeni razlozi o odlučnim činjenicama, razlozi su nejasni, proturječni, postoje propturječnosti odluke i navoda u obrazloženju presude, u odlučnim činjenicama koje je naveo sud postoji proturječnost između onoga što se u obrazloženju presude navodi o sadržaju isprava i zapisnika o iskazima svjedoka danih u postupku. Navodi da tužitelj glavnog miješanja D. G. nije dokazao da je nekretninu stekao kupnjom od tuženika D. D., što smatra bitnim za utvrđenje da li je tužitelj glavnog miješanja D. G. u posjedu i da li je posjed zakonit i od kada traje posjedovanje. Navodi da je sud analizirao samo iskaze saslušanih svjedoka, bez da je ocijenio i analizirao pisane dokaze. Također da sud nije obrazložio svoj stav da se tužitelj nalazi u kvalificiranom posjedu nekretnine jer za to nema osnovu, jer da ima zašto se nije upisao u obnovi zemljišnih knjiga kao vlasnik odnosno zašto nije nekretninu pokazao na terenu kao svoju prilikom izmjere zemljišne knjige. Navodi da spisu ne prileži ugovor o zamjeni nekretnina. Tvrdi da je tužitelj zapravo iskoristio odsustvo tuženika da bi sada plasirao stjecanje vlasništva dosjelošću. Navodi da nekorištenjem nekretnine nije napustio svoj posjed a kamo li vlasništvo. Također da tužitelj nije bio ni pošten ni zakonit posjednik da bi stekao vlasništvo ove nekretnine. Navodi da sud pogrešno tumači materijalnu i vjerodostojnu dokumentaciju odnosno dokumentaciju kojom je utvrđeno vlasništvo tuženika N. G. protumačio kao grešku suda, iako dokumentaciju koju je priložio tužitelj i tužitelj tužbe glavnog miješanja ne sadrži nekretnine stare izmjere i to k.č.br. 576/7 k.o. P.. Osim toga tužitelj glavnog miješanja u postupku preoblikovanja zemljišne knjige nije ni prigovorio na upis prava vlasništva na ime tuženika, zbog čega u ostavljenom roku nije iskoristio svoje pravo na stavljanje prigovora da je izgubio pravo tužiti. Također navodi da sud ne obrazlaže na temelju čega je utvrdio i da bi S. G. bio pošteni posjednik, kada je S. G. moralo biti poznato da je on samo jedan od više suvlasnika predmetne nekretnine te kako je izvršena dioba. Prigovara i o odluci o parničnom trošku.

4. Predlaže pobijanu presudu preinačiti tako da se odbije tužbeni zahtjev tužitelja glavnog miješanja i tuženiku u cijelosti dosude troškovi.

5. Tužitelj glavnog miješanja u odgovoru na žalbu u bitnom navodi da tuženik N. G. od svoje rane mladosti, negdje pedesetih godina prošlog stoljeća živi u inozemstvu, u A., kako tada tako i u vrijeme pisanja ugovora o diobi 1969., tako da ugovor o diobi nikad nije potpisao niti on niti ostali nužni potrebni supotpisinici kao preduvjet valjanosti takvog ugovora. Također da tuženik stoga, nikad nije ni mogao biti u u posjedu predmetne nekretnine, dok je pravni prednik tužitelja S. G. u kvalificiranom zakonitom poštenom i istinitom posjedu nekretnine koji posjed mu nikad nitko nije osporavao. Također iz podataka u spisu proizlazi da je posjed pravnog prednika tužitelja glavnog miješanja, kao takav istinit, odnosno isti nije pribavljen potajno, silom, zlouporabom povjerenja. Navodi da zakonitost posjeda predmetne nekretnine tužitelj tužbe glavnog miješanja D. G., po svom pravnom predniku, u odnosu na tuženika N. G. temelji na ugovoru o zamjeni nekretnina predmet kojeg su bile k.č.br. 9225 i k.č.br. 9066 temeljem kojeg pravnog posla je ovaj tuženik u vlasništvo dobio nekretninu k.č.br. 9066/589/9, a tužitelj tužbe glavnog miješanja k.č.br. 9225/576/7 k.o. P. koje nekretnine kao predmet zamjene su jednake kvalitete, vrijednosti, površine, koji ugovor o zamjeni nekretnina je kao takav u cijelosti realiziran od strane tuženika te nastavno čak konzumiran na način da je N. G. temeljem specijalne punomoći po punomoćniku raspolagao istom nekretninom temeljem kupoprodajnog ugovora dok u odnosu na tužitelja D. D. zakonitost posjeda tužitelj tužbe glavnog miješanja temelji na realiziranom kupoprodajnom ugovoru. Jednako tako navodi da kvaliteta posjeda tužitelja glavnog miješanja kao kontinuitet posjeda istog na predmetnoj nekretnini proizlazi iz iskaza saslušanih svjedoka. Navodi kako iz stanja spisa proizlazi da je očigledno u postupku ispravka i obnove zemljišne knjige k.o. P. došlo do pogrešnog upisa u popisnim listovima kako prava vlasništva tako i posjeda nekretnina stare oznake k.č.br. 576/3 stare oznake /9223 nove oznake (D. D.) te k.č.br. 576/7 stare oznake pa 9225, 9226 (N. G., S. G. po pravnim prednicima). Navodi kako iz spisa proizlazi da je tužitelj tužbe glavnog miješanja u kvalificiranom i zakonitom posjedu sporne nekretnine u odnosu na D. D. na temelju ugovora o prodaji, i u odnosu na tuženika N. G. na temelju ugovora o zamjeni nekretnina. Navodi da je upis tuženika kao posjednika i vlasnika k.č.br. 9225, a koji upis je nastao na temelju ugovora o diobi u međuvremenu prestao temeljem ugovora o zamjeni nekretnina između N. G. i S. G. koji ugovor o zamjeni nekretnina kao takav je realiziran u cijelosti.

6. Predlaže žalbu tuženika odbiti kao neosnovanu i presudu suda prvog stupnja potvrditi.

7. Žalba je osnovana.

8. Donošenjem pobijane presude nije počinjena bitna povreda iz odredbe čl. 354. st. 2. t.11. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03.,88/05., 2/07., 84/08., 123/08., 57/11., 148/11., 25/13., 28/13., 89/14 i 70/19 - dalje ZPP), jer presuda sadrži razloge o odlučnim činjenicama, koji nisu nejasni ni proturječni kako međusobno tako ni stanju spisa tako da je istu moguće ispitati.

9. Pazeći po službenoj dužnosti, povodom izjavljene žalbe na postojanje neke od bitnih povreda iz odredbe čl. 354. st. 2. t. 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP-a, ovaj sud je utvrdio da donošenjem pobijane presude nije počinjena ni jedna od tih povreda.

10. U provedenom postupku je utvrđeno:

- da je prema stanju zemljišne knjige kč. br. 9225 upisana u zk. ul. br. 1628 k.o. P., upisana kao vlasništvo N. G. u cijelosti, - da je prema popisnom listu broj 4862, dio I Područnog ureda za katastar, Ispostava Z., od 17. kolovoza 2012. upisan kao korisnik D. D. M., - da iz zapisnika zemljišno-knjižnog odjela Općinskog suda u Zadru od 14. kolovoza 2009. proizlazi da je posjednik predmetne nekretnine tužitelj D. D., da kč. br. 9225 odgovora dijelu katastarske čestice 576/7, koja čestica nije formirana u staroj zemljišnoj knjizi za k.o. P., da je posjednik istu stekao nasljeđivanjem iza majke M. D. rođ. M., koja je istu stekla darovanjem svoje pok. majke K. Z., a upis starog posjednika N. G. na predmetnoj nekretnini da je pogrešan, te da je N. G. zajedno sa svojim bratom stvarni posjednik i suvlasnik nekretnine 9226 k.o. P., a isto tako da je pogrešan upis na kat. čest. 9223 kao posjednika D. D., jer je stvarno vlasnik i posjednik S. G. i N. G.,

- da iz navedenog zapisnika također proizlazi da je priložen darovni ugovor zaključen između K. Z. i M. M. od 1. srpnja 1970., a iz kojeg je razvidno da je K. Z. darovala svojoj kćerki M. M. kč. br. 897/1, 572/5, 576/3 i 590/13 k.o. P., ali ne i kat. čest. 576/7 k.o. P., - da je navedenom zapisniku priloženo rješenje o nasljeđivanju Općinskog suda u Zadru, poslovni broj O-910/00 pravomoćno dana 5. rujna 2000. iza pok. M. D. iz kojeg proizlazi da ostavinsku imovinu čini kč. br. 576/3 k.o. P., ali ne i kat. čest. 576/7 k.o. P., te je uvidom u stari katastarski operat utvrđeno da se za kat. čest. 576/7 k.o. P. vodi upisan kao posjednik tuženik N. G., a koji je ujedno upisan kao nositelj prava vlasništva na predmetnoj nekretnini,

- da je očevidom na licu mjestu i vještačenjem po vještaku mjerničke struke identificirana predmetna nekretnina te utvrđeno da se radi o nekretnini koja je s dvije strane ograđena kameno betonskim niskim zidićima, na jednom dijelu graniči sa pomoćnim objektom sa lijeve strane gledajući od mora prema brdu, a betonski niski zidić gledajući od mora prema brdu izgrađen je do pomoćnog objekta-roštilj, na zgradi sa lijeve strane tog zidića i malo gore iza opisanog pomoćnog objekta cca 3 m, potom se nastavlja griblja koja odvaja predmetnu nekretninu od vinograda susjeda, na gornjem dijelu je također griblja koja odvaja predmetnu nekretninu od vinograda susjeda, na istoj se vide ostaci prije zasađenog vinograda, zasađeno je desetak stabala maslina, smokva, trava,

- da je vještak mjerničke struke u svom nalazu i mišljenju sačinio skicu lica mjesta i fotografije, te predmetnu nekretninu označio slovima i bojom površine 445 m2, označivši ostatke vinograda na istoj, maslinik, koji je nalaz i mišljenje, skicu lica mjesta s fotografijama, sud u cijelosti prihvatio, - da iz darovnog ugovora od 1. srpnja1970.g. zaključenog između darovateljice K. Z. i M. M., ovjeren od Općinskim sudom u Zadru dana 3. srpnja 1970. pod brojem II. Ov.broj 2048/70 darovateljica K. Z. daruje nekretnine koje je imala u knjižnom vlasništvu i to zem. čest. 897/1, 572/5, 576/3 i 590/13 sve k.o. P., te vanknjižno vlasništvo kat. čest. 540/11 k.o. P. daroprimcu M. M., dakle ne i kat. čest. 576/7 k.o. P.,

- da je navedeni ugovor o darovanju proveden u zemljišnim knjigama zemljišnoknjižnog odjela Općinskog suda u Zadru, pod broj Z-1153/70, s time da je M. M. kasnije se udala i uzela prezime D.,

- da je rješenjem o nasljeđivanju Općinskog suda u Zadru poslovni broj: O.910/00 od 5. rujna 2000. iza pok. M. D. utvrđeno da je njezin nasljednik D. D. sin ostaviteljice, međutim, predmetna nekretnina kč. br. 576/7 k.o. P. nije utvrđena ostavinskom imovinom ostaviteljice,

- da je rješenjem Općinskog suda u Zadru poslovni broj Z-4027/17 od 13. veljače 2019. odbijen kao neosnovan prigovor predlagatelja D. D. od 21. veljače 2017. koji je kod toga suda zaprimljen pod brojem Z-4027/17 te uknjiženo pravo vlasništva u odnosu na kč. br. 9225 površine 445 m2 upisane u zk. ul. br. 1628 k.o. P. ostaje neizmijenjeno, s time da nezadovoljna stranka svoje pravo može ostvariti u parnici pred sudom ili u postupku pred drugim nadležnim tijelom,

- da iz povijesnog posjedovnog lista Područnog ureda za katastar Z. od 18. ožujka 2019. proizlazi da novoformirana čestica 9225 k.o. P. odgovara dijelu stare čestice čest. zem. 576/7 k.o. P., koja je nastala od kat.čest.576/3 i to 1939.g. i kao posjednici se vodili obitelj M., takvo je stanje bilo do revizije posjeda za k.o. P. 1955. te je tada upisan kao posjednik B. G. pok. J. C. iza smrti B. G. upisana je kao posjednica A. G. ud. B., a 1981. proveden je diobeni ugovor, te je upisan N. G. pok. B., a nakon preoblikovanja zemljišnih knjiga za k.o. P. dobiva novu oznaku 9225 k.o. P., - da prema zapisniku o diobi od 9. veljače 1970. tuženik N. G. pok. B. dobio je nekretninu zvanu B. i to 572/4 br. prije upisana parcela 572/5 k.o. P., te je rukom dopisana i predmetna nekretnina, što sud ne prihvaća, jer tako neuredan diobeni zapisnik nije za provedbu u katastarskoj evidenciji, te je upitno budući je sve pisano na mehaničkoj mašini, dok je kat. čest. 576/7 dopisana kemijskom olovkom i to rukom, te je upitno je li istu dobio diobom sa ostalima i tko je to na istom dodavao, pa tuženik N. G. nije dokazao tijekom postupka pravnu valjanost,

- da je prijavnim listom broj 47/81 od 1981. parcelirano niz parcela između navedenih sudionika u diobenom zapisniku među inim i predmetna nekretnina (list 134 do 137 spisa), ali prema zapisniku o diobi dijelili su nekretnine 588/1, 588/7, 882/5, 589/9, 589/9, 589/11, 892/2, što sačinjava ostavinsku imovinu pok. B. G. pok. J., a sudionici su bili posjednici svi u 8/11 dijela, te se u diobenom zapisniku pojavljuju i druge nekretnine, ali temeljem koje pravne osnove sud nije mogao utvrditi osim naprijed navedenih nekretnina, te iako je upisan tuženik N. G. kao posjednik sud nije utvrdio kako je stekao pravo na posjed, niti je mogao utvrditi njegovu istinitost posjeda, poštenje posjedovanja, te je upitna kakvoća posjeda istog predmetne nekretnine, te navodi tužitelja D. D. i tužitelja tužbe glavnog umješača o greškama u upisu posjeda sud nalazi bitnim za odluku u ovom predmetu, odnosno nalazi da je do greške kod upisa posjeda bilo, a što se tiče opomene, smatra da je tuženik N. G. trebao svoja prava ostvariti u sudskom postupku,

- da je otac tužitelja iz tužbe glavnog miješanja S. G., predmetnu nekretninu stekao nasljeđivanjem iza svoga oca koji je obrađivao zajedno s ocem, a nakon njegove smrti sa svojim sinovima, dakle i tužiteljem iz tužbe glavnog miješanja D. G., i pri tome ih nitko nije ometao u posjedu predmetne nekretnine na kojoj se nalazio vinograd, na kojoj je nakon vinograda posadio masline i dalje obrađivao, - da je tužitelj iz tužbe glavnog miješanja D. G. kupio istu nekretninu, a ne zna od koga, dakle i tuženik N. G. i tužitelj D. D. su znali da je tužitelj iz tužbe glavnog miješanja u faktičnom posjedu iste, da je otac tužitelja iz tužbe glavnog miješenja obrađivao nekretninu još dok je bila vinograd, te je posjed bio pošten jer se radilo o okućnici kuće tužitelja iz tužbe glavnog miješanja,

- da je prema zapisniku od 7. rujna 1969. proizlazi da je diobeni ugovor sačinjen između majke A. G. udove pok. B. i sinova pok. B. i to F. G., Š. G., S. G., S. G., B. G., N. G. i J. G., da su stranke tim ugovorom izvršile novu raspodjelu nekretnina tako da su se dobrovoljno i sporazumno dogovorili da se sve nekretnine podijele na sedam dijelova i to F. G., Š. G., S. G., S. G., B. G., N. G. i J. G.,

- da je prema prijamnom listu od 11. prosinca 1981., a kojim prijavnim listom je riješena prijava diobene zajednice S. G., F. G., S. G., B. G., N. G. i J. G., utvrđeno da je k.č.br. 576/7 prema starom stanju bila upisana kao posjed A. G., a prema novom stanju k.č.br. 576/7 upisana je kao posjed N. G..

11. Na temelju tako utvrđenog činjeničnog stanja sud prvog stupnja zaključuje da je tužitelj D. D., na kome je bio teret dokazivanja nije uspio dokazati da je stekao pravo vlasništva premetne nekretnine dosjelošću odnosno nasljeđivanjem.

12. Međutim, obzirom na iskaze svjedoka B. G., S. G., B. G., smatra utvrđenim da je tužitelj iz tužbe glavnog miješanja D. G. od D. D. ipak kupio nekretnine bez obzira što D. D. u ovom postupku nije dokazao da je stekao vlasništvo dosjelošću i nasljeđivanjem. S druge strane u odnosu na tuženika N. G. utvrđuje da je izvršena zamjena nekretnina na način da je potonji dobio u zamjenu nekretnine od oca iste kvadrature kao i predmetna i to unazad 10-15 godina na drugom mjestu. Također utvrđuje da je tužitelj iz tužbe glavnog miješanja D. G. osobno i po prednicima u posjedu predmeta spora još od pedesetih i šezdesetih godina XX stoljeća s obzirom da su tužitelj D. D. i tuženik N. G. živjeli u inozemstvu dok je otac tužitelja po tužbi glavnog miješanja S. G. ostao na zemlji. Stoga zaključuje da se tužitelj iz tužbe glavnog miješanja D. G. nalazi u kvalificiranom posjedu utužene nekretnine jer ima osnovu posjedovanja u odnosu na tužitelja D. D., a to je kupoprodaja i faktički posjed, dok u odnosu na tuženika N. G. ima realizirani ugovor o zamijeni nekretnina.

13. Na utvrđeno činjenično stanje pogrešno je sud prvog stupnja primijenio materijalno pravo kada je utvrdio da su na strani tužitelja iz tužbe glavnog miješanja D. G. ispunjene pretpostavke za stjecanje prava vlasništva na spornoj nekretnini.

14. Naime, tuženik D. D. svoj tužbeni zahtjev temelji na tvrdnji da je vlasništvo sporne nekretnine stekao na temelju dosjelosti i nasljeđivanja.

15. Iz priloženog ugovora o darovanju sklopljenog 1. srpnja 1970. između K. Z. kao darovateljice i M. M. (kasnije D., majke D. D.) kao daroprimca proizlazi da je predmet darovanja k.č.br. 897/1, 572/5, 576/3 i 590/13 sve upisani u z.k.ul. broj 536 356 k.o. P. te izvanknjižno vlasništvo k.č.br. 540/11 k.o. P.. U ostavinskom postupku iza pok. M. D. rođ. Z. kao ostavinska imovina ostaviteljice raspoređene su nekretnine upisane u z.k.ul.broj 358 i to k.č.br. 576/3 k.o. P. i njezinim nasljednikom na temelju pisane oporuke od 16. siječn ja 1996. proglašen je sin D. D. u cijelosti. Dakle, valja zaključiti da nasljeđivanje kao osnov stjecanja prava vlasništva tužitelj D. D. nije dokazao.

16. Naime, tužitelj D. D. nije dokazao da su njegove prednice K. Z. i M. M. (kasnije D.) rođena Z. stekle vlasništvo na predmetnoj nekretnini, a postojanje prava prednica je pretpostavka stjecanja stvarnog prava sljednika. Stoga tužitelj nije mogao steći pravo koje nije pripadalo ostaviteljicama.

17. Također u postupku preoblikovanja zemljišnih knjiga tužitelj D. D. na zapisniku od 14. kolovoza 2009. je tvrdio da je upis N. G. pogrešan odnosno da su N. G. i brat suposjednici k.č.br. 9226 i k.č.br. 9223, a na kojima je greškom upisan kao vlasnik tužitelj D. D., što tijekom postupka također nije dokazao.

18. Istina, svjedok B. G. je iskazao da je djed B. spornu nekretninu darovao K., baki D. D., što potvrđuje i svjedok D. G. navodeći da su nekretnine izvorno bile od K. S., da je djed K. darovao spornu nekretninu i da je tužitelji glavnog miješanja istu kupio od D. D.. Međutim, D. G. je tijekom ovog postupka saslušavan u tri navrata i to prvi put (list 55 spisa) kada je iskazao da spornu nekretninu od kad zna za sebe obrađuje njegov otac koji je nekretninu stekao diobom s bratom, dok je saslušan drugi put (list 94 spisa) iskazao da je sporna nekretnina bila vinograd koji je obrađivao njegov otac, a pred Domovinski rat zasadio je masline i svo vrijeme nikad im nitko nije osporavao posjed, a D. D. nikada nije vidio, da bi saslušan treći put (list sisa 275-276 spisa) tvrdio sasvim nešto novo odnosno da je k.č.br. 9226 bila od strica N. i oni su se mijenjali za ovu za k.č.br. 9226 na način da su dali na drugo mjesto 700 m2 a on je njima dao 500 m2, da je k.č.br. 9225 bila izvorno od K. koju su zvali K. S. i bila je kćer od djedovog brata koji je umro mlad pa je djed njoj darovao nekoliko nekretnina pa tako i spornu, a tužitelj iz tužbe glavnog miješanja D. G. nekretninu je kupio od zeta K. S., D. D.. Takav iskaz svjedoka D. G. ne ukazuje na točnost činjenica o kojima svjedoči. To pogotovo, kad se dovede u vezu s iskazom B. G. iz kojeg proizlazi da je pok. B. dao K. dvije nekretnine kod G. koje nisu bili predmetne, a koje parcele je K. prodala i nikad više ništa nije tražila, proizlazi jedini mogući zaključak da tužitelj D. D. nije dokazao vlasništvo svojih prednica.

19. Glede stjecanja prava dosjelošću tužitelj D. D. je trebao dokazati pošteni posjed u razdoblju od 20 godina uz skladu s odredbom čl. 159. st. 2. i 3. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima (“Narodne novine” br. 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 90/10, 143/12 i 152/14; dalje ZV) koje pretpostavke u konkretnom slučaju tužitelj nije dokazao.

20. Naime, tužitelj D. D. tijekom postupka nije naveo a kamo li dokazao činjenicu kad je rok iz čl. 159. ZV-a počeo teći odnosno kada je završio.

21. Stoga, ugovor o kupoprodaji sporne nekretnine sklopljen između tužitelja D. D. koji nije vlasnik nekretnine i tužitelja glavnog miješanja D. G. ne predstavlja pravni posao koji bi bio valjan i pravni temelj tog posjedovanja, a koji bi tužitelju glavnog miješanja dao pravo na posjed odnosno po kojoj bi pravnoj osnovi tužitelj glavnog miješanja mogao steći pravo vlasništva.

22. Nadalje, sud prvog stupnja utvrđuje dokazanom činjenicu zamjene nekretnine između S. G. i N. G.. Međutim, propušta cijeniti da je S. G. iskazao da je tužitelj glavnog miješanja D. G. spornu nekretninu kupio, da svjedok D. G. saslušan u dva navrata nije spominjao nikakvu zamjenu nekretnina, da bi tek prilikom trećeg saslušanja spomenuo zamjenu nekretnina izvršenu između N. G. i njegovog oca S. G. međutim i tada govori o nekretnini oznake k.č.br. 9226, dok za spornu nekretninu tvrdi da je izvorno bila od K. S. i da je tužitelj glavnog miješanja istu kupio od D. D.. O zamjeni nekretnina između S. G. i N. G. govori i svjedok B. G. u svom iskazu tvrdeći da je N. G. vlasnik ½ dijela k.č.br. 9225, maslinik, dok je drugi dio gdje su ostaci vinograda zamijenjeni za drugu nekretninu S. G.. Međutim, svjedok govori o ½ dijela k.č.br. 9225 površine oko 500 m2 što njegov iskaz dovodi u dvojbu s obzirom na utvrđenu činjenicu da je površina sporne nekretnine 445 m2.

23. Stoga, tužitelj iz tužbe glavnog miješanja nije dokazao da je spornu nekretninu stekao na temelju ugovora o kupoprodaji, niti je dokazao da je njegov otac S. G. spornu nekretninu stekao zamjenom sa bratom, ovdje tuženikom N. G..

22. Tužitelj glavnog miješanja kao osnovu stjecanja navodi i dosjelost.

23. Međutim, iz provedenih dokaza proizlazi da je sporna nekretnina diobom pripala N. G. koji je temeljem diobe prijemnog lista upisao u zemljišnim knjigama kao vlasnik nekretnine odnosno u katastru kao posjednik sporne nekretnine. S druge strane tužitelj glavnog miješanja nije dokazao da bi postojao ugovor o zamjeni nekretnina između S. G. i N. G. prema kojem bi sporna nekretnina pripala S. G. predniku tužitelja glavnog miješanja D. G., odnosno da bi N. G. stekao u zamjenu vlasništvo druge nekretnine.

24. Prema odredbi čl.159. ZV-a dosjelošću se stječe vlasništvo stvari samostalnim posjedovanjem te stvari ako taj ima zakonom određenu kakvoću i neprekidno traje zakonom određeno vrijeme, a posjednik je sposoban da bude vlasnik te stvari (st.1.). Samostalni posjednik čiji je posjed stvari zakonit, istinit i pošten stječe dosjelošću vlasništvo protekom tri godine, a takav posjednik nekretnine protekom 10 godina neprekidnog samostalnog posjedovanja (st.2.). Samostalni posjednik pokretne stvari kojemu je posjed barem pošten stječe dosjelošću vlasništvo protekom 10 godine, a takav posjed nekretnine protekom 20 godina neprekidnoga samostalnog posjedovanja (st.3.). Samostalni posjednik stvari u vlasništvu Republike Hrvatske, jedinice lokalne samouprave i jedinice područne i regionalne samouprave i s njima izjednačenih pravnih osoba kao i stvari u vlasništvu crkve i drugih pravnih osoba koje ne traže za sebe dobitak nego služe za dobrotvorne i druge općekorisne svrhe steći će dosjelošću vlasništvo tih stvari tek pošto je njegov zakonit, istinit i pošten ili barem pošten samostalni posjed neprekidno trajao dvostruko vrijeme od onog navedenog u stavku 2. i 3. ovog članka (st.4.).

25. Posjed je zakonit ako posjednik ima valjani pravni temelj tog posjedovanja (pravo na posjed) kako je propisano odredbom čl.18. ZV-a, odnosno posjed je zakonit ako se zasniva na pravovaljanoj pravnoj osnovi koja je potrebna za stjecanje prava vlasništva i ako nije pribavljen silom, prijevarom ili zloupotrebom povjerenja.

26. Kako je naprijed već rečeno ugovor o kupoprodaji zaključen s prodavateljem koji nije bio vlasnik nekretnine ne predstavlja pravni posao koji bi bio valjan pravni temelj tog posjedovanja, a koji bi tužitelju iz tužbe glavnog miješanja D. G. davao pravo na posjed, odnosno po kojoj bi pravnoj osnovi isti mogao steći pravo vlasništva, pa je pogrešna ocjena suda prvog stupnja da je posjed tužitelja iz tužbe glavnog miješanja D. G. bio zakonit. Naime, tužitelj iz tužbe glavnog miješanja D. G. nije dokazao da je prodavatelj D. D. u vrijeme prodaje sporne nekretnine D. G. bio njihov zakoniti izvanknjižni vlasnik, koji je vlasništvo do tog momenta stekao po osnovi dosjelosti ili nekoj drugoj osnovi, pa da je stoga i bio ovlašten tom nekretninom raspolagati na način da ih proda tužitelju.

27. Tužitelj iz tužbe glavnog miješanja nije dokazao ni postojanje ugovora o zamjeni nekretnina između njegova oca S. G. i tuženika N. G., a temeljem kojeg bi S. G. stekao spornu nekretninu, a N. G. neku drugu. U prilog tome najbolje govori činjenica da sam S. G. saslušan kao stranka u ovom postupku niti jednom riječju ne spominje zamjenu nekretnina sa bratom N. G., da punomoćnik tužitelja iz tužbe glavnog miješanja saslušan kao svjedok također ne spominje zamjenu nekretnina, dok svjedok D. G. govori o kč.br. 9226, a B. G. tvrdi da je dio sporne nekrenine na kojem je maslinik vlasništvo tuženika N. G., dok je zamijenjen dio na kojem je zapušteni vinograd površine oko 500 m2, pri čemu ne govori koja nekretnina je pripala N. G. u zamjenu. Navedeno potkrepljuju i navodi odgovora na žalbu u kojem tužitelj iz tužbe glavnog miješanja opet tvrdi da je spornu nekretninu stekao na temelju kupoprodajnog ugovora i ugovora o zamjeni nekretnina, s tim da sada u žalbi po prvi put spominje da bi N. G. u zamjenu dobio nekretninu oznake kč.br 9066. Naime, nije životno prihvatljivo da osoba koja tvrdi da je vlasnik nekretnine njegov otac, a što proizlazi iz spisa, kupuje istu tu nekretninu od osobe koja nije ni knjižni ni izvanknjižni vlasnik nekretnine.

28. Naime, otac tužitelja iz tužbe glavnog miješanja, S. G. bio je sudionik diobe između suvlasnika (majke i sedmero braće) pa se smatra nepoštenim posjednikom, jer je znao ili morao znati da mu sporna nekretnina ne pripada, a tužitelj glavnog miješanja D. G. nije dokazao da li je i kada njegov prednik umro. Naime, tužitelj iz tužbe glavnog miješanja bi, bez obzira na poštenje posjeda svog prednika S. G., kao njegov nasljednik postao pošteni posjednik tek od trenutka otvaranja nasljedstva u smislu odredbe čl. 160. st. 3. ZV-a, što znači da bi mogao steći vlasništvo sporne nekretnine dosjelošću jedino pod pretpostavkom da je računajući od smrti svog oca do podnošenja tužbe glavnog miješanja protekao rok iz odredbe čl. 159. ZV, što tijekom postupka nije utvrđeno.

29. Na kraju se dodaje da okolnost da N. G. nije potpisao ugovor o diobi nekretnina ne čini taj ugovor nevaljanim s obzirom da je ugovor u njegovo ime potpisala majka A. G. a ugovor nitko od suvlasnika nije osporavao. Naprotiv iz spisa nedvojbeno proizlazi da je dioba izvršena.

30. S obzirom na ishod ovog postupka temeljem čl. 166. st. 2. i čl.154. st. 1. ZPP-a i Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" br. 138/23 dalje Tarifa) tuženiku N. G. je dosuđen trošak sastava podneska od 5. ožujka 2019. i 6. rujna 2023. u iznosu od 50,00 eur za svaki ( Tbr. 8. t. 4. Tarife ), sastav odgovora na tužbu u iznosu od 200,00 eur (Tbr. 8. t. 1. Tarife ), sastav podneska od 21. ožujka 2022. u iznosu od 100, 00 eur (Tbr. 8. t. 3. Tarife ),, žalbe od 15. prosinca 2019. i 23. veljače 2024. u iznosu od 250,00 eur za svaku (Tbr. 10. t. 1. Tarife ), zastupanja na ročištima od 8. srpnja2019. i 14. studenog 2019. u iznosu od 200,00 eur za svako ( Tbr. 9. t. 1. Tarife ), zastupanja na ročištima od 23. rujna 2019 i 2. rujna 2019. u iznosu od 100,00 eur za svako ( Tbr. 9. t. 2.. Tarife ), što je ukupno 1.500,00 eur. Tuženiku je dosuđen i trošak pristojbi na žalbe u iznosu od 106,18 eur i 53,09 eur, tako da ukupan trošak iznosi 1.659,27 eur.

31. Iz navedenih razloga presuda suda prvog stupnja je preinačena u točkama II i III izreke, a kako je odlučeno u izreci ove presude pozivom na odredbu iz čl. 373. t. 3. ZPP-a.

32. Presuda prvog stupnja u točki I izreke kao nepobijana ostaje neizmjenjena.

U Rijeci, 18. rujna 2024.

Predsjednica vijeća

Milena Vukelić-Margan, v.r.