Republika Hrvatska

Županijski sud u Rijeci

Žrtava fašizma 7

51000 Rijeka

Poslovni broj: Gž-1535/2022

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Rijeci, u vijeću sastavljenom od sutkinja, Milene Vukelić Margan, predsjednice vijeća, Ingrid Bučković, članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice i Helene Vlahov Kozomara, članice vijeća, u građansko pravnoj stvari tužitelja C. t. d.o.o., M., OIB: …, zastupanog po punomoćnicima iz Odvjetničkog društva K. & R. iz V., protiv tuženika 1. P. S., OIB:… i 2. B. S., OIB:…, oboje iz J., radi isplate, odlučujući o žalbi tužitelja podnesenoj protiv presude Općinskog suda u Varaždinu, poslovni broj P-501/2021 od 31. kolovoza 2022., na sjednici održanoj 18. rujna 2024.,

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se žalba tužitelja kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog suda u Varaždinu, poslovni broj P-501/2021 od 31. kolovoza 2022., u točki III. izreke.

II. Djelomičnim prihvaćanjem žalbe tužitelja preinačava se prvostupanjska presuda u očito odbijajućem dijelu odluke o troškovima postupka iz točke IV. izreke i sudi:

Nalaže se prvotuženiku P. S. da naknadi tužitelju C. t. d.o.o. troškove postupka u daljnjem iznosu od 334,46 eura (slovima: tristotridesetčetirieura četrdesetšestcenti) sa zateznim kamatama od 31. kolovoza 2022. do isplate, i to do 31. prosinca 2023. po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od 1. siječnja 2024. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku od petnaest dana.

III. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troškova žalbenog postupka.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom naloženo je prvotuženiku da isplati tužitelju iznos od 10.439,64 kn s pripadajućim zateznim kamatama (točka I. izreke), dok je s preostalim dijelom tužbenog zahtjeva tužitelj odbijen u odnosu na oba tuženika (točka II. izreke). Tužbeni zahtjev kojim je tužitelj zatražio od drugotuženice solidarnu isplatu iznosa od 10.439,64 kn s pripadajućim zateznim kamatama odbijen je u cijelosti (točka III. izreke). Prvotuženiku je naloženo da naknadi tužitelju troškove postupka u iznosu od 6.816,33 kn sa zateznim kamatama od presuđenja do isplate (točka IV. izreke).

2. Protiv točka III. izreke te očito odbijajućeg dijela odluke o troškovima postupka iz točke IV. izreke navedene presude žalbu je podnio tužitelj pozivom na sve žalbene razloge iz čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91., 91/92., 11/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 123/08., 57/11., 148/11., 25/13., 89/14. , 70/19., 80/22., dalje:ZPP), s prijedlogom da se pobijana presuda preinači i prihvati tužbeni zahtjev u odnosu na drugotuženicu, uz solidarnu naknadu troškova postupka tužitelju, podredno ukine i predmet vrati na ponovno suđenje.

3. Odgovor na žalbu nije podnesen.

4. Žalba je djelomično osnovana.

5. Predmet spora je zahtjev tužitelja za isplatu naknade za korištenje njegova suvlasničkog dijela od 1/2 na nekretnini kč.br. 267/3 klijet Jakopovec sa 68 m2 i vinograd Jakopovec sa 963 m2, k.o. J., u naravi klijet, od strane tuženika kao posjednika te nekretnine, za razdoblje od prosinca 2019. do prosinca 2021..

6. Tužitelj se žalbom neosnovano poziva na počinjenu bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354.st.2. toč.11. ZPP-a, budući da suprotno žalbenim navodima, razlozi o odlučnim činjenicama nisu u proturječju s iskazom drugotuženice.

6.1. Pazeći po službenoj dužnosti na temelju čl. 365. st. 2. ZPP-a na bitne procesne povrede iz čl. 354. st. 2. toč. 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP-a, ovaj sud je utvrdio da u postupku pred prvostupanjskim sudom i donošenjem pobijane presude nije počinjena nijedna od tih procesnih povreda.

7. Među strankama nije sporno da je tužitelj suvlasnik predmetne nekretnine u 1/2 suvlasnička dijela, dok je drugotuženica suvlasnica u preostala 1/2 suvlasnička dijela. Također, nije sporno da je tužitelj stekao pravo vlasništva u suvlasničkom dijelu od 1/2 na temelju rješenja o dosudi broj Ovr-773/2017-20 od 8. studenoga 2019., u kojem ovršnom postupku je prvotuženik bio ovršenik, te da je zaključkom broj Ovr- 773/2017-26 od 6. veljače 2020. predmetni suvlasnički dio nekretnine predan u posjed tužitelju kao kupcu, a koji zaključak je prvoovršenik primio 17. veljače 2020.. Nadalje, nesporno je da se tuženici kontinuirano nalaze u posjedu predmetne nekretnine u kojoj žive pa tako i u utuženom razdoblju.

8. Prvostupanjski sud na temelju izvedenih dokaza, a prihvaćajući nalaz i mišljenje građevinskog vještaka utvrđuje da se predmetna nekretnina koristi kao stambeni prostor i da bi visina najamnine za razdoblje 2019. iznosila mjesečno 820,15 kn za cijelu nekretninu (odnosno 410,07 kn za ½ dijela), za razdoblje 2020. u mjesečnom iznosu od 893,53 kn za cijelu nekretninu (odnosno 446,76 kn za ½ dijela) te za razdoblje 2021. u mjesečnom iznosu od 964,54 kn za cijelu nekretninu (odnosno 482,27 kn za ½ dijela ).

9. Imajući u vidu prethodne činjenice prvostupanjski sud pozivom na čl. 127. st. 1. Ovršnog zakona ("Narodne novine" broj 112/12., 25/13. 93/14., 55/16., dalje: OZ) zaključuje da je prvotuženik primitkom zaključka o predaji u posjed predmetne nekretnine 17. veljače 2020. postao nepošteni posjednik tuđe stvari, slijedom čega je sukladno čl. 165. st. 1. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima (“Narodne novine” broj 91/96., 68/98., 137/99., 22/00., 73/00., 129/00., 114/01., 79/06., 141/06., 148/06., 38/09., 153/09., 90/10., 143/12., 152/14., dalje: ZVDSP) dužan naknaditi tužitelju sve koristi koje je imao za vrijeme posjedovanja tužiteljevog suvlasničkog dijela nekretnine i to u visini najamnine koju bi inače morao plaćati za stanovanje u predmetnoj nekretnini razmjerno veličini suvlasničkog dijela tužitelja.

10. Stoga prvostupanjski sud prihvaća tužbeni zahtjev u odnosu na prvotuženika za razdoblje od 17. veljače 2020. do prosinca 2021., dok za preostalo utuženo razdoblje ( prosinac 2019., siječanj 2020. i dio veljače 2020.) odbija tužbeni zahtjev u odnosu na prvotuženika.

11. Vezano za tužbeni zahtjev u odnosu na drugotuženicu, prvostupanjski sud na temelju izvedenih dokaza zaključuje da tužitelj nikada nije pozvao drugotuženicu na predaju predmetne nekretnine u suposjed niti je drugotuženica odbila predaju pa imajući u vidu da je drugotuženica suvlasnica predmetne nekretnine u 1/2 dijela, pozivom na čl. 38. st.1. ZVDSP-a zaključuje da drugotuženica ima pravnu osnovu za posjedovanje predmetne nekretnine pa da nije nepošteni posjednik iste. Stoga, pozivom na čl. 164.st.1. ZVDSP-a odbija tužbeni zahtjev u odnosu na drugotuženicu kao neosnovan u cijelosti.

12. Odluku o troškovima postupka prvostupanjski sud temelji na čl. 154. st. 2. ZPP-a pa obvezuje prvotuženika na naknadu troškova tužitelju razmjerno uspjehu u sporu (80,64%) u visini odmjerenoj sukladno čl. 155. ZPP-a i Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" br. 142/12., 103/14., 118/14., 107/15., 37/22., dalje: Tarifa).

13. Neosnovan je žalbeni razlog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja.

14. Naime, suprotno žalbenim navodima, prvostupanjski sud je pravilno ocijenio izvedene dokaze te na temelju rezultata cjelokupno provedenog dokaznog postupka pravilno zaključio da tužitelj nije zatražio od drugotuženice predaju u suposjed predmetne nekretnine. Naime, iz izvedenih dokaza proizlazi da se komunikacija vezano za predmetnu nekretninu vodila između tužitelja i prvotuženika, s time da se u pretežnom dijelu odnosila na pitanje plaćanja stanarine odnosno isplate za suvlasnički dio tužitelja, a samo u kontekstu toga i na pitanje suposjeda tužitelja, dok tužitelj u tom pravcu nije neposredno komunicirao sa drugotuženicom niti od iste izričito zatražio suposjed predmetne nekretnine, kako to pravilno zaključuje prvostupanjski sud. Pri tome, činjenica da je tužitelj rekao drugotuženiku „da bi trebao ključ“, o čemu je drugotuženica prema vlastitom iskazu imala saznanja, u situaciji kada spram drugotuženice nije postavio zahtjev za predaju u suposjed, suprotno žalbenim navodima, ne upućuje na zaključak da je izrazio stvarnu volju za posjedovanjem nekretnine. Stoga, neovisno o tome što je drugotuženica putem prvotuženika imala saznanja o suvlasništvu tužitelja na predmetnoj nekretnini i njihovoj međusobnoj komunikaciji, u situaciji kada tužitelj nije na odgovarajući način pozvao drugotuženicu na predaju nekretnine u suposjed, a niti je spram iste izrazio nedvojbenu volju za posjedovanjem stvari, ne može se zaključiti da je drugotuženica u utuženom razdoblju bila nepošteni posjednik suvlasničkog dijela tužitelja na predmetnoj nekretnini.

15. Kako dakle drugotuženica nije nepošten posjednik, to je prvostupanjski sud pravilno primijenio materijalno pravo iz čl. 164.st.1. ZVDSP-a, kojom je propisano da pošteni posjednik tuđe stvari koju nema pravo posjedovati mora je predati vlasniku ili osobi koju taj odredi, ali nije dužan dati naknadu za to što ju je upotrebljavao i od nje imao koristi primjerene onom pravu na posjed za koje je vjerovao da mu pripada, a ne treba ni naknaditi ono što je pritom oštećeno ili uništeno, kada je zauzeo pravno shvaćanje da tužitelju ne pripada pravo na spornu naknadu za korištenje njegova suvlasničkog dijela na predmetnoj nekretnini od strane drugotuženice te u odnosu na istu odbio tužbeni zahtjev.

16. Međutim, tužitelj žalbom osnovano osporava pravilnost primjene materijalnog prava prilikom donošenja odluke o troškovima postupka. Naime, prvostupanjski sud je pogrešno primijenio Tarifu kada tužitelju nije priznao trošak zastupanja na pripremnom ročištu 14. siječnja 2022. u punom iznosu sukladno Tbr.9.t.1. jer se na tom ročištu raspravljalo o glavnoj stvari, a ne isključivo o procesnim pitanjima pa tužitelju za to ročište pripada daljnji iznos od 750,00 kn. Nadalje, pravilnom primjenom čl.155.st.1.ZPP-a i Tbr.9.t.1. tužitelju je valjalo priznati trošak zastupanja na ročištu 10. ožujka 2022. budući da se raspravljalo o predmetu spora u odnosu na oba tuženika, a ne samo u odnosu na drugotuženicu kako to pogrešno smatra prvostupanjski sud, i to sukladno Tbr.9.t.1. u iznosu od 1.000,00 kn. Također, prvostupanjski sud je pogrešno priznao tužitelju trošak podneska od 6.srpnja 2022. prema Tbr.8.t.3., s obzirom da se istim očitovao na nalaz i mišljenje vještaka pa je riječ o podnesku za koji tužitelju sukladno Tbr.8.t.1. Tarife pripada naknada u punom iznosu, odnosno u daljnjem iznosu od 750,00 kn. Stoga je pravilnom primjenom materijalnog prava iz čl. 154.st.2. u vezi s čl. 155. ZPP-a valjalo tužitelju dosuditi daljnje troškove postupka razmjerno njegovom uspjehu u sporu od 80,64% tj. u iznosu od 2.016,00 kn sa PDV-om (Tbr.42.) u iznosu od 504,00 kn, odnosnu u ukupnom iznosu od 2.520,00 kn (334,46 eura prema fiksnom tečaju 1 euro=7,53450 kn).

16.1. Tužitelj neosnovano osporava visinu dosuđenog troška za sastav podneska od 14. siječnja 2022., budući da je prvostupanjski sud pravilno odmjerio taj trošak, s obzirom da je istim isključivo povišen tužbeni zahtjev pa je riječ o ostalom podnesku iz Tbr.8.t.3. Tarife.

17. Iz navedenih razloga, valjalo je primjenom čl. 368. st. 1. ZPP-a odbiti žalbu tužitelja kao neosnovanu i potvrditi prvostupanjsku presudu u točki III. izreke, kao u točki I. izreke, a djelomičnim prihvaćanjem žalbe tužitelja pozivom na čl. 373. ZPP-a preinačiti prvostupanjsku presudu u odluci o troškovima postupka , kao u točki II. izreke.

18. S obzirom da je tužitelj u žalbenom postupku uspio samo u odnosu na odluku o troškovima postupka, dakle u razmjerno neznatnom dijelu zbog kojeg nisu nastali posebni troškovi, pozivom na čl. 154.st.5. ZPP-a ne pripada mu naknada troškova tog postupka, slijedom čega je odlučeno kao u točki III. izreke.

19. Prvostupanjska presuda u točki I. i II. izreke te točki IV izreke u dosuđujućem dijelu kao nepobijana ostaje neizmijenjena.

U Rijeci 11. rujna 2024.

Predsjednica vijeća

Milena Vukelić-Margan, v.r.