Republika Hrvatska
Županijski sud u Varaždinu
Varaždin, Braće Radić 2
Poslovni broj: Kžzd-71/2023-7
R E P U B L I K A H R V A T S K A
R J E Š E NJ E
Županijski sud u Varaždinu, u vijeću za mladež sastavljenom od sudaca Ljiljane Kolenko, predsjednice vijeća, te Igora Pavlica i Rajka Kipkea, članova vijeća, uz sudjelovanje zapisničarke Helene Krleža, u kaznenom predmetu protiv optužene K. D., zbog kaznenog djela iz čl. 177. st. 1. Kaznenog zakona (Narodne novine broj 125/2011., 144/2012., 56/2015., 61/2015., 101/2017., 118/2018., 126/2019. i 84/2021., dalje: KZ) odlučujući o žalbi optužene K. D. podnesene protiv presude Općinskog suda u Osijeku poslovni broj: Kzd-102/2022-15 od 16. svibnja 2023., na javnoj sjednici održanoj 18. rujna 2024., u prisutnosti zamjenice Županijske državne odvjetnice u Varaždinu S. K. P.,
r i j e š i o j e
Prihvaća se žalba optužene K. D., ukida se pobijana presuda i predmet upućuje prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.
Obrazloženje
1. Presudom Općinskog suda u Osijeku poslovnog broja: Kzd-102/2022-15 od 16. svibnja 2023, zbog počinjenih kaznenih djela povrede djetetovih prava počinjenih na štetu oštećene djece M. D., M. D., M. D., D. A. i L. D., na temelju čl. 177. st. 1. KZ/11. u vezi čl. 48. st. 2. KZ/11. i čl. 49. st. 1. toč. 4. KZ/11, optuženoj K. D. utvrđene su pojedinačne kazne zatvora u trajanju od osam mjeseci za svako oštećeno dijete te je optužena K. D. uz daljnju primjenu čl. 51. st. 1. i 2. KZ/11 osuđena na jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju od jedne godine.
1.1. Optuženoj K. D. na temelju čl. 56. st. 2. i 3. KZ/11 izrečena je uvjetna osuda tako da se kazna zatvora u trajanju jedne godine na koju je osuđena neće izvršiti ako u vremenu od tri godine ne počini novo kazneno djelo.
1.2. Na temelju članka 148. stavka 6. Zakona o kaznenom postupku (Narodne novine broj: 152/08., 76/09., 80/11., 121/11. – pročišćeni tekst, 91/12. – odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17., 126/19. i 80/22., dalje: ZKP/08-22) optužena K. D. oslobođena je obveze naknade troškova kaznenog postupka iz čl 145. st. 2. toč. 1.- 6. ZKP/08.
2. Protiv te presude žalbu su podnijela optužena K. D. putem braniteljice S. P., odvjetnice u O., zbog bitne povrede odredaba kaznenog zakona, povrede kaznenog zakona te pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, s prijedlogom da se pobijana presuda preinači na način da okrivljenu oslobodi optužbe, a podredno da pobijanu presudu ukine i vrati prvostupanjskom sudu na ponovni postupak.
3. Odgovor na žalbu nije podnesen.
4. U smislu čl. 474. st. 1. ZKP/08-22 spis je dostavljen Županijskom državnom odvjetništvu u Varaždinu na obvezno razgledavanje, nakon čega je isti podneskom broj: KŽ-DO-569/2023-3 od 16. kolovoza 2024. vraćen ovom drugostupanjskom sudu.
5. U skladu s odredbom čl. 475. st. 1. Zakona o kaznenom postupku (Narodne novine broj: 152/2008., 76/2009., 80/2011., 121/2011. – pročišćeni tekst, 91/12. – odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17., 126/19., 80/22. i 36/24., dalje: ZKP/08-24) sjednica vijeća drugostupanjskog suda održana je u nazočnosti zamjenice Županijske državne odvjetnice u Varaždinu S. K.- P., dok je na temelju čl. 475. st. 3. ZKP/08-24 održana u odsutnosti optuženice i njene braniteljice, koje su uredno obaviještene o održavanju sjednice vijeća.
6. Žalba je osnovana.
7. Prije svega, ovaj žalbeni sud primjećuje da se optuženica, premda uvodno naznačuje i žalbene osnove bitne povrede odredaba kaznenog postupka te povrede kaznenog zakona, sadržajno prvenstveno žali zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja.
Naime, iz sadržaja žalbe je vidljivo da ostvarenje žalbenih osnova bitne povrede odredaba kaznenog postupka te povrede kaznenog zakona ustvari nalazi kao posljedicu pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanju u kojem slučaju se, međutim, ne radi o ostvarenju tih žalbenih osnova.
8. Međutim, optuženica je u pravu kada smatra da se činjenična utvrđenja na kojima prvostupanjski sud temelji svoje zaključke o postojanju odlučnih činjenica u ovom predmetu, za sada, ukazuju kao pogrešna.
8.1. Prije svega, žaliteljica je u pravu kada u žalbi iznosi stav da su prilikom ocjene da li određene radnje predstavljaju zanemarivanje djeteta od strane roditelja mjerodavni objektivni standardi, tj. uvriježena očekivanja roditeljskog ponašanja, pri čemu se od nikoga ne može tražiti da ispuni ono što je iznad njegovih objektivnih mogućnosti.
8.2. Tako je prvostupanjski sud u pobijanoj presudi, između ostalog, utvrdio da je optuženica kao roditelj, grubo zanemarila svoje dužnosti podizanja, odgoja i obrazovanja djece i time što su djeca živjela u zapuštenom, prljavom i opasnom stambenom prostoru na dugom katu zgrade na koji se dolazilo stepenicama bez zaštitne ograde pored prostorije na kojoj nisu postojala vrata sa nezaštićenim otvorima za prozore te time što nije vodila adekvatnu brigu o njihovoj osobnoj higijeni.
8.3. Međutim, imajući u vidu rezultate dokaznog postupka iz kojih proizlazi da optuženica ima završenu samo osnovnu školu, da je slabijih intelektualnih sposobnosti, nezaposlena je i bez vlastite imovine, prima porodiljnu naknadu u visini od 325,00 eura, majka je petero maloljetne djece, da joj se izvanbračni suprug nalazio u zatvoru te da nije imala vlastiti stambeni prostor, već ju je u svoju kuću primio šogor, koji joj je dao na raspolaganje stambeni prostor na drugom katu, koji je bio zapušten, prljav, bez kupaone, vodovoda, perilice rublja, pa čak i namještaja, s time da zbog svojih skromnih financijski mogućnosti nije bila u mogućnosti adekvatno urediti taj prostor ili pronaći drugi, kvalitetniji smještaj, žaliteljica je, polazeći od ranije izloženog stava prema kojem su prilikom ocjene da li određene radnje predstavljaju zanemarivanje djeteta od strane roditelja mjerodavni objektivni standardi, tj. uvriježena očekivanja roditeljskog ponašanja, pri čemu se od nikoga ne može tražiti da ispuni ono što je iznad njegovih objektivnih mogućnosti, s uspjehom dovela u ozbiljnu sumnju pravilnost utvrđenja prvostupanjskog suda iz kojeg bi proizlazilo da se od optuženice razumno moglo očekivati da djeci osigura primjereniji i sigurniji stambeni prostor te da vodi kvalitetniju brigu o njihovoj osobnoj higijeni.
8.4. Stoga se zaključak prvostupanjskog suda da je optuženica kao roditelj zanemarila svoje dužnosti podizanja, odgoja i obrazovanja djece i time što su djeca živjela u zapuštenom, prljavom i opasnom stambenom prostoru na drugom katu zgrade na koji se dolazilo stepenicama bez zaštitne ograde, pored prostorije na kojoj nisu postojala vrata sa nezaštićenim otvorima za prozore te time što nije vodila adekvatnu brigu o njihovoj osobnoj higijeni, za sada, ukazuje kao pogrešan.
8.5. S druge strane, žaliteljica nije u pravu kada u žalbi osporava pravilnost utvrđenja prvostupanjskog suda prema kojem inkriminirane radnje kojima se tereti da djecu nije uredno cijepila svim potrebnim cjepivima, da u više navrata nije postupala po uputama liječnika vezano za njihovo zdravlje (tako je, između ostalog, višestruko odbijala njihovu hospitalizaciju te ih nije vodila na zakazane preglede, čime im je ugrozila zdravlje), da djecu M. Đ. i M. Đ. kao školske obveznike nije prijavila za upis u školu, predstavljaju zanemarivanje njezine dužnosti podizanja, odgoja i obrazovanja djece.
Naime, i po stavu ovog žalbenog suda, optuženica je, neovisno o svojim osobnim svojstvima i financijskim prilikama, prema prethodno navedenim objektivnim standardima, odnosno uvriježenim očekivanjima roditeljskog ponašanja, nesumnjivo mogla i bila dužna osigurati cijepljenje djece, postupati po uputama liječnika vezanim za njihovo zdravlje te obaviti potrebne preglede (kako one zakazane tako i redovne sistematske), a djecu M. Đ. i M. Đ. prijaviti za upis u školu, budući da se glede tih inkriminiranih radnji evidentno ne radi o traženju da optuženica ispuni roditeljske dužnosti koje su iznad njezinih objektivnih mogućnosti.
8.6. Međutim, budući da prvostupanjski sud svoj zaključak o postojanju bitnih obilježaja predmetnog kaznenog djela (da je kao roditelj grubo zanemarila svoje dužnosti podizanja, odgoja i obrazovanja djece) zasniva i na utvrđenjima, koja se iz ranije obrazloženih razloga, za sada, ukazuju kao pogrešna, to je valjalo prihvatiti žalbu optuženice zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja te sukladno ovlaštenju iz čl. iz čl. 483. st. 1. ZKP/08-24 ukinuti pobijanu presudu i predmet uputiti prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje, a kako je to i odlučeno u izreci ovog rješenja.
9. U ponovljenom postupku prvostupanjski sud će otkloniti nedostatke na koje je ukazano, ponovno provesti sve do sada izvedene dokaze, a po potrebi i druge dokaze te potom nakon njihove pažljive i sveobuhvatne analize, kako samih za sebe tako i u međusobnom povezanosti, izvesti zaključke o postojanju/nepostojanju svih odlučnih činjenica u ovom predmetu, imajući pritom prilikom ocjene da li određene radnje predstavljaju zanemarivanje djeteta od strane roditelja posebice u vidu ranije navedene objektivne standarde, tj. uvriježena očekivanja roditeljskog ponašanja, pri čemu se od nikoga ne može tražiti da ispuni ono što je iznad njegovih objektivnih mogućnosti, a nakon toga donijeti novu, na zakonu utemeljenu odluku, koju će obrazložiti sukladno odredbi iz čl. 459. ZKP/08-24.
U Varaždinu 18. rujna 2024.
Predsjednica vijeća
Ljiljana Kolenko, v.r.
