Republika Hrvatska
Županijski sud u Zagrebu
Trg Nikole Šubića Zrinskog 5
Poslovni broj Gž-2278/2024-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E N J E
Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, po sucu pojedincu ovog suda Tomislavu Aralici, u pravnoj stvari tužitelja H. V. iz R., OIB: …, zastupanog po M. M., odvjetniku iz R., i 2, protiv tuženice Đ. P. iz R., OIB: …, koju zastupa A. V., odvjetnica iz R., zbog smetanja posjeda, odlučujući povodom žalbe tužitelja protiv rješenja Općinskog suda u Rijeci poslovni broj Psp-92/2021-26 od 25. ožujka 2024, dana 18. rujna 2024,
r i j e š i o j e
I. Uvažava se žalba tužitelja i ukida rješenje Općinskog suda u Rijeci poslovni broj Psp-92/2021-26 od 25. ožujka 2024. te se predmet vraća istom sudu na ponovan postupak.
II. O troškovima nastalim povodom žalbe odlučit će se u konačnoj odluci.
Obrazloženje
1. Pobijanim rješenjem riješeno je:
"I. Odbija se tužitelj s tužbenim zahtjevom koji glasi:
"I. Utvrđuje se da je tužena smetala tužitelja u posljednjem i mirnom posjedu nekretnine koja je u zemljišnim knjigama Općinskog suda u Rijeci, Zemljišnoknjižni odjel R. označena kao k.č.br. 4914 i opisana kao D. V., upisane u zk. ul. 3306 k.o. S., odnosno 17 ETAŽA: NEODREĐENI UDIO i to trosobnog stana broj 17 na petom katu koji se sastoji od tri sobe, kuhinje, blagovaonice, kupaonice, nužnika, hodnika, lođe i drvarnice ukupne površine 67,10 m2 u …, suvlasnički dio koji je jednako velik kao ostali suvlasnički dijelovi s kojima je povezan posebni dio na način da je, neutvrđenog dana u studenome 2021., a za što je tužitelj saznao 28. studenoga 2021., provalila bravu na ulaznim vratima, a potom istu i zamijenila novom bravom bez da je tužitelju predala primjerak ključeva ulaznih vrata te se zabranjuje tuženoj svako takvo ili slično smetanje ubuduće, sve u roku 8 dana.
II. Nalaže se tuženoj da tužitelju naknadi prouzročeni trošak parničnog postupka s pripadajućom zateznom kamatom po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godinu dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3 postotna poena, tekućom od dana presuđenja pa do isplate, sve u roku 15 dana pod prijetnjom ovrhe."
II. Nalaže se tužitelju da tuženoj naknadi prouzročene parnične troškove u iznosu od 875,00 eura zajedno sa zakonskim zateznim kamatama koje teku od dana 25. ožujka 2024. pa do isplate po kamatnoj stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, sve u roku od 15 dana, pod prijetnjom ovrhe."
2. Rješenje pobija tužitelj sadržajno samo zbog žalbenog razloga navedenih u čl. 353. st. 1. toč. 3. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 53/91, 91/92, 112/99, 129/00, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 96/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, dalje: ZPP), to jest zbog pogrešne primjene materijalnog prava. Predlaže preinačenje ili ukidanje pobijanog rješenja. Potražuje naknadu troškova žalbe.
3. Žalba je osnovana.
4. Ispitujući pobijanu presudu, kao i postupak koji joj je prethodio, ovaj sud nije utvrdio da bi bile počinjene bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. ZPP na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti temeljem odredbe čl. 365. st. 2. ZPP.
5. Predmet ovog postupka jest zahtjev tužitelja za sudskom zaštitom zbog oduzetog posjeda stana, te zahtjev za naknadom troškova postupka. U postupku su utvrđene sljedeće činjenice:
-stranke su bivši obiteljski partneri čiji je zajednica prekinuta;
-dok je zajednica trajala stranke su živjele u predmetnom stanu, zajedno sa svojom djecom;
-tuženica je napustila posjed strana u lipnju 2021;
-tužitelj je ostao u posjedu stana te je u času utuženog čina bio u posljednjem mirnom posjedu istog;
-tužitelj je pomorac pa dugo izbiva iz mjesta prebivališta, a u posjedu stana mu pomažu majka, otac, sestra i šogor;
-tužitelj je prije studenoga 2021. promijenio bravu na ulaznim vratima;
-tuženica potvrđuje kako je 2021. „kad je došlo hladnije vrijeme“ željela ući u predmetni stan da bi uzela neke stvari od djece iz njega, ali nije mogla ući u stan jer je tužitelj promijenio bravu, te kako je zvala ključara i promijenila bravu od gornje i donje brave ulaznih vrata kao i od portuna, a o tome nije kontaktirala niti tužitelja niti njegove roditelje;
-tuženica je tužitelju njegovim pomoćnicima u posjedovanju 7. rujna 2021. poslala SMS poruke u kojima protestira zašto je promijenjena brava na ulaznim vratima stana;
-krajem studenoga 2021. tužitelj je putem pomoćnika u posjedovanju zamijenio čitava ulazna vrata s novim protuprovalnim vratima.
6. Na utvrđene činjenice sud je primijenio odredbe članaka 21., 22. i 27. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima („Narodne novine“ broj: 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 90/10, 143/12, 152/14, dalje: ZV) te odlučio kao u izreci.
7. Sud je prvog stupnja nije pravilno primijenio materijalno pravo.
8. Sud je utvrdio kako je tužitelj bio u posjedu predmetnog stana i kako ga je tuženica smetala u posjedu istog tako što mu je oduzela posjed promijenivši bravu na ulaznim vratima neodređenog dana u studenom 2021, ali najkasnije do kraja studenoga 2021, a da tužitelju nije predala ključ od nove brave. Međutim, tužitelj se poslužio dopuštenom samopomoći i krajem studenoga 2021. zamijenio čitava ulazna vrata od stana novim vratima, protuprovalnim, i to putem pomoćnika u posjedovanju (tužiteljevi majka, otac, sestra i šogor) i tako vratio oduzeti posjed stana. Stoga je sud prvog stupnja pozivom na odredbe čl. 27. ZV odbio pružiti posjedovnu zaštitu tužitelju jer se on već u zaštiti svog posjeda poslužio dopuštenom samopomoći pa mu sudska zaštita nije potrebna.
9. Ovo pravno shvaćanje suda prvog stupnja nije pravilno niti zakonito. Zakon propisuje dva pravna puta u zaštiti posjeda: putem sudske zaštite zbog smetanja posjeda ili putem dopuštene samopomoći. Sudska praksa je doista neko vrijeme glede ove stvari bila ambivalentna pa se u nekim starijim odlukama viših sudova može pronaći shvaćanje kako, kad se tužitelj prije podnošenja tužbe zbog smetanja posjeda poslužio pravom na samopomoć, nema mjesta da mu se pruži i sudska zaštiti u posjedovnoj parnici (Okružni sud u Zagrebu, poslovni broj Gž-259/86 od 4. veljače 1986).
10. Upravo je takva situacija i u predmetnom slučaju. Tužitelj je ugradio protuprovalna vrata preko pomoćnika u posjedovanju odmah nakon što je saznao za utuženi čin. Već 28. studenoga 2021. ili koji dan nakon toga, ali svakako prije utuženja 14. prosinca 2021. Dakle, u času kad je ustao s tužbom on se već poslužio dopuštenom samopomoći.
11. Međutim, u recentnim odlukama Vrhovnog suda Republike Hrvatske (dalje VSRH) zauzeto je sasvim suprotno shvaćanje. Tako se u rješenju VSRH poslovni broj Rev 542/2023-2 od 21. veljače 2024. na revizijsko pitanje odgovara ovako: "Odgovor na drugo pravno pitanje sadržan je u pravnome shvaćanju iz rješenja ovoga suda Rev 1225/2022-2 od 16. svibnja 2023., koje glasi: „Prema ocjeni revizijskog suda, sudska zaštita posjeda u primjeni odredbe članka 21. stavka 4. ZVDSP nije isključena nakon što su se tužitelji poslužili dopuštenom samopomoći zato što zakonske odredbe koje reguliraju pitanje načina pružanja posjedovne zaštite zbog smetanja posjeda ne isključuju jedna drugu, odnosno posjedovna zaštita ostvarena putem dopuštene samopomoći ne dokida pravo i na sudsku zaštitu kao potpuniji oblik posjedovne zaštite. Iz sadržaja naprijed navedenih zakonskih odredaba proizlazi da su pravila postupka zbog smetanja posjeda tako postavljena da omogućuju što efikasniju zaštitu posjeda putem suda budući da posjedovna zaštita ostvarena putem dopuštene samopomoći, za razliku od one ostvarene putem suda, ne uključuju zabranu daljnjeg uznemiravanja koja zabrana upravo daje efikasan smisao posjedovnoj zaštiti.“.
12. A u odluci VSRH poslovni broj Rev 672/2009-2 od 1. lipnja 2011. se navodi: „Prema ocjeni ovog suda pored elementa koji u svakom slučaju mora biti ispunjen da bi se pružila posjedovna zaštita a to je tražiti utvrđenje čin smetanja, preostala dva elementa ne moraju biti kumulativno ispunjeni da bi posjednik imao pravo na posjedovnu zaštitu već je i dovoljno, za postojanje osnovanog prava na posjedovnu zaštitu, pod uvjetom da su ispunjena i opći uvjeti za pružanje posjedovne zaštite iz čl. 22. st. 2. ZV-a (posljednji miran posjed i nastalo smetanje) da je ostvaren i uvjet zabrane tuženiku svakog daljnjeg istog ili sličnog postupanja koje predstavlja zadiranje u posljednji mirni posjed tužitelja jer se i samo takvom zabranom štiti posjed u smislu ZV-a.“.
13. Izložena pravna shvaćanja zauzima i ovaj viši sud što u okolnostima predmetnog slučaja znači da tužitelj ima pravo zahtijevati posjedovnu zaštitu mada se poslužio dopuštenom samopomoći i može zahtijevati samo zabranu tuženici svakog daljnjeg ili sličnog smetanja posjeda.
14. Zbog pogrešnog pravnog stava sud prvog stupnja nije utvrdio sve bitne činjenice meritorne za donošenje odluke o predmetnom zahtjevu zbog čega je po čl. 370. valjalo rješenjem ukinuti prvostupanjsku odluku i vratiti predmet tom sudu na ponovno suđenje.
15. Također je trebalo ukinuti i odluku o troškovima postupka po čl. 166. st. 3. ZPP jer ishod postupka još nije poznat.
16. U ponovljenom postupku sud će prvog stupnja izvesti sve dokaze predložene na bitne okolnosti, utvrditi sve bitne činjenice i potom na njih primijeniti materijalno pravo, prihvaćajući pritom pravan shvaćanja koja su gore iskazana, te donijeti novu zakonitu odluku.
U Zagrebu, 18. rujna 2024.
Sudac
Tomislav Aralica, v.r.
