Republika Hrvatska
Županijski sud u Zagrebu
Trg Nikole Šubića Zrinskog 5
Poslovni broj Gž Ovr-1023/2024-2
R E P U B L I K A H R V A T S K A
R J E Š E NJ E
Županijski sud u Zagrebu, sud drugog stupnja, po sutkinji toga suda Jadranki Matić, u pravnoj stvari ovrhovoditelja D. J. iz K., OIB: …, kojeg zastupa punomoćnik S. J., odvjetnik iz O. društva V., J., Š., S., J. i J. d.o.o. iz R., protiv ovršenika P. i p.m.h.p. R., R., OIB: …, kojeg zastupa punomoćnik A. B., odvjetnik u V., radi sudskih penala, odlučujući o žalbi ovršenika protiv rješenja Općinskog suda u Rijeci, poslovni broj Ovr-1367/2023-14 od 20. veljače 2024., dana 18. rujna 2024.
r i j e š i o j e
Uvažava se žalba ovršenika P. i p.m.h.p. R., R., ukida se rješenje Općinskog suda u Rijeci, poslovni broj Ovr-1367/2023-14 od 20. veljače 2024. i predmet se vraća sudu prvog stupnja na ponovni postupak te se ostavlja da se o trošku nastalom podnošenjem žalbe odluči konačnom odlukom.
Obrazloženje
1. Prvostupanjskim rješenjem ovršeniku je određen rok od daljnjih 15 dana, računajući od dostave tog rješenja, za ispunjene nenovčane obveze koja mu je naložena točkom IV. izreke presude Općinskog suda u R., poslovni broj P-623/2019 od 25. srpnja 2022., preinačene točkom I. izreke presude Županijskog suda u B., poslovni broj Gž-1004/2022 od 27. travnja 2023. (točka I. izreke), određeno je da u koliko ovršenik ne ispuni tu obvezu ni u naknadnom roku od 15 dana od dana dostave prvostupanjskog rješenja da je tada obvezan ovrhovoditelju plaćati sudske penale u iznosu od 700,00 eura dnevno za svaki daljnji dan zakašnjenja, počevši od isteka danog mu naknadnog roka pa do ispunjenja obveze (točka II. izreke) i naloženo je ovršeniku da ovrhovoditelju naknadi troškove ovog postupka u iznosu od 248,25 eura (točka III. izreke).
2. Protiv tog rješenja žali se ovršenik, sadržajno ističući žalbene razloge iz čl. 353. st. 1. točke 2. i 3. Zakona o parničnom postupku (Nar. nov. 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07. - Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 84/08., 123/08., 57/11., 25/13., 28/13., 89/14. - Odluka USRH, 70/19., 80/22., 114/22., 15/23, dalje: ZPP). Predlaže da drugostupanjski sud uvaži žalbu i da ukine pobijano rješenje, a zahtjeva i naknadu troška nastalog mu podnošenjem žalbe.
3. Žalba je osnovana.
4. Iz obrazloženja pobijane odluke proizlazi da je sud utvrdio da ovrhovoditelj prema ovršeniku, na temelju pravomoćne i ovršne presude, ima dospjelu nenovčanu tražbinu, da ovršenik svoju obvezu nije ispunio i da su slijedom toga ispunjene pretpostavke za donošenje odluke kakva je donesena, propisane čl. 247. st. 1. i 2. Ovršnog zakona (Nar. nov. broj 112/12., 25/13., 93/14., 55/16., 73/17., 131/20., 114/22., dalje: OZ).
5. Osnovano se navodima žalbe pobija zakonitost tog rješenja.
6. Odredbom čl. 247. st. 1. i 2. OZ-a propisane su pretpostavke koje moraju biti ispunjene da bi se primjenom te odredbe odlučilo na način kako je to sud prvog stupnja učinio u pobijanom rješenju, a te su: postojanje, u ovom slučaju, pravomoćne sudske odluke i činjenica da nenovčana obveza određena tom ispravom nije ispunjena u paricijskom roku.
7. Pri tome, suprotno navodima žalbe za podnošenje takvog prijedloga nije potrebno da je ovrhovoditelj pokrenuo i „klasični“ ovršni postupak radi prisilnog ispunjena dospjele tražbine. Naprotiv, sukladno st. 4. čl. 247. OZ-a pokretanjem „klasičnog“ ovršnog postupka radi ostvarenja nenovčane tražbine prepreka je za podnošenja prijedloge iz st. 1. navedene zakonske odredbe. Dakle, ovršni postupak radi ostvarenja nenovčane tražbine izricanjem sudskih penala je posebni ovršni postupak koji se ne ostvaruje određivanjem i provedbom ovrhe ovršnim sredstvima i na predmetu ovrhe, već posebnim ovršnim instrumentom, tzv. posrednom (neizravnom) ovrhom izricanjem sudskih penala.
8. Međutim, u konkretnom slučaju nije moguće ispitati jesu li za donošenje odluke kakve je donesena kumulativno bile ispunjene obje prethodno navedene zakonske pretpostavke. Ovo jer samim pozivanjem na postojanje pravomoćne presude iz koje potječe obveza ovršenika (što je prva pretpostavka) i sadržaj te obveze, nije bilo moguće zaključiti je li ovršenik ili ne svoju obvezu ispunio (druga pretpostavka). Činjenice iz kojih bi proizlazilo da ovršenik doista nije ispunio svoju obvezi na ovaj način sud uopće nije utvrđivao.
9. Osnovano se navodima žalbe osporava i visina sudskih penala koja je određena pobijanim rješenjem.
9.a Sukladno čl. 247. st. 1. OZ-a sudski penali kao sredstvo ovrhe postoje radi ostvarenja svake nenovčane obveze koja glasi na činjenje, trpljenje ili nečinjenje ako je utvrđena ovršnom ispravom, a sukladno st. 4. te odredbe plaćanje sudskih penala može se tražiti sve dok se, na temelju ovršne isprave, ne predloži ovrha radi ostvarenja nenovčane tražbine. Navedeno znači da izricanje sudskih penala ne može trajati unedogled nego samo do trenutka kada se razumno može očekivati da će ovrhovoditelj zatražiti ovrhu radi ostvarenja svoje nenovčane tražbine.
9.b. Imajući stoga u vidu da odredba čl. 247. st. 4. OZ-a zapravo upućuje ovrhovoditelja da pokrene ovršni postupak radi ostvarivanja nenovčane tražbine na činjenje, trpljenje ili nečinjenje, makar je sud ovršeniku izrekao sudske penale, iz čega se da zaključiti da intencija zakonodavca nije bila beskonačno izricanje sudskih penala u korist ovrhovoditelja, a na teret ovršenika, to upravo stoga sud mora, zavisno od okolnosti konkretnog slučaja, kada određuje visinu penala, uzeti u obzir razloge zbog kojih ovrhovoditelj ne postupa po odredbi čl. 247. st. 4. OZ-a i mora ocijeniti pogoduje li s obzirom na to izricanje i naplata sudskih penala (čl. 248. OZ-a) bogaćenju ovrhovoditelja, a ne provođenju pravnog reda, što je svrha postupka kakav je predemtni.
9.c Kako sud o navedenom nije vodio računa, već je samo općenito naveo da penali ne smiju predstavljati osnovu za neosnovano bogaćenje i da njihova visina ne smije biti u nerazmjeru s visinom kazne, bez da je tu općenitu formulaciju primijenio na neke konkretne okolnosti ovog slučaja, to ovaj sud ne može ispitati niti zaključak o visini penala kako su određeni pobijanom odlukom.
10. Slijedom toga osnovano se navodima žalbe sadržajno ističe postojanje žalbenih razloga iz čl. 353. st. 1. toče 2. i 3. ZPP-a zbog čega je odlučeno kao u izreci ovog drugostupanjskog rješenja na temelju čl. 380. točka 3. tog Zakona u vezi s čl. 21. st.
1. OZ-a.
11. Odluka o zahtjevu za naknadu troška žalbe temelji se na čl. 166. st. 3. ZPP-a u vezi s čl. 21. st. 1. OZ-a.
U Zagrebu 18. rujna 2024.
Sudac:
Jadranka Matić, v.r.