REPUBLIKA HRVATSKA
Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske
Broj: Ppž-7322/2024
Zagreb
R E P U B L I K A H R V A T S K A
R J E Š E N J E
Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sutkinja Gordane Korotaj kao predsjednice vijeća te Goranke Ratković i Anđe Ćorluka kao članica vijeća, uz sudjelovanje sudske savjetnice Nikoline Maretić kao zapisničarke, u prekršajnom postupku protiv okr. M. C., zbog prekršaja iz čl. 22. st. 3. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji („Narodne novine“, broj 70/17., 126/19., 84/21. i 114/22.), odlučujući o žalbi tužitelja Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Policijske uprave splitsko-dalmatinske, Policijske postaje Sinj, podnesenoj protiv presude Općinskog prekršajnog suda u Splitu od 28. lipnja 2024., broj: Pp- 11954/2021-31, u sjednici vijeća održanoj 18. rujna 2024.,
r i j e š i o j e
Prihvaća se žalba tužitelja Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Policijske uprave splitsko-dalmatinske, Policijske postaje Sinj, ukida se pobijana prvostupanjska presuda te se predmet dostavlja prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.
Obrazloženje
1. Pobijanom prvostupanjskom presudom Općinskog prekršajnog suda u Splitu od 28. lipnja 2024., broj: Pp-11954/2021-31 od 28. lipnja 2024., broj: Pp- 11954/2021-31, okr. M. C. oslobođen je od optužbe da bi, na način činjenično opisan u izreci pobijane presude, počinio prekršaj iz čl. 22. st. 3. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji, te je odlučeno da trošak prekršajnog postupka pada na teret proračunskih sredstava suda.
2. Protiv te presude, žalbu je podnio tužitelj, iz čijeg sadržaja proizlazi žali zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, s prijedlogom da se ista prihvati. Iako je tužitelj uz žalbu priložio podnesak odvjetnice žrtve nasilja, s prijedlogom da se ista razmotri, ovaj sud, budući se ne radi o žalbi tužitelja, istu nije razmatrao.
3. Žalba je osnovana.
4. Prvostupanjski sud u obrazloženju pobijane presude, kao razlog za donošenje oslobađajuće presude, u toč. 19. obrazloženja navodi:
"… dakle, da okrivljenik poriče počinjenje prekršaja, premda oštećena žrtva iskazuje suprotno, te da iskaz svjedokinje M. C., majke okrivljenika ne upućuje na to da bi okrivljenik kritične zgode prigode počinio nasilje u obitelji, te slijedom svega navedenog, a u slučaju dvojbe...za zaključiti je da nema dokaza da je okrivljenik počinio nasilje u obitelji. ".
4.1. Prvenstveno, iako to nije žalbeni navod, takvo obrazloženje prvostupanjskog suda lišeno je svake analize i ocjene dokaza. Nadalje, ovaj sud smatra da nije bilo mjesta primjeni načela „in dubio pro reo“, nego da je trebalo ispitivanje provesti na način da se otklone sve nejasnoće u izlaganjima, da se kontradiktornosti u iskazima pokušaju otkloniti, potom pravilno zaključiti koji su razlozi za sve kontradiktornosti, potom uzeti u obzir navode svih ispitanih te ih dovesti u međusobnu vezu.
4.2. U ovom postupku okrivljenik i njegova majka tvrde da je žrtva nasilja odglumila fizičko nasilje u obitelji, tj. svjedokinja M. C. govori samo o padu na krevetu, a okrivljenik i o padu na krevetu i o padu na pod (svjedokinja M. C. navodi: „legla na krevet, digla ruke i govorila da će ona biti svjedok“, okrivljenik navodi „inscenirano, namjerno pala"). Ovaj sud je utvrdio da je iskaz svjedokinje M. C., okrivljenikove majke kontradiktoran sam sebi, kao i obrani okrivljenika. Naime, iz njenog iskaza proizlazi da se okrivljenik, nakon što je žrtva nasilja, odglumljeno legla na krevet, nalazio u dnevnom boravku, a nakon toga, ona u svom iskazu navodi da se nalazio oko 2-3 metra udaljen od žrtve nasilja, što sugerira da se nalazio u spavaćoj sobi s njom, no udaljen 2-3 metra (uzimajući u obzir i činjenicu da se radi o obiteljskoj kući). Nakon toga, prilikom suočavanja sa žrtvom nasilja, ona ponovno tvrdi da se nalazio u dnevnom boravku. Nadalje, iz obrane okrivljenika proizlazi da su žrtva nasilja i svjedokinja M. C. bile u fizičkom nasrtaju prema njemu kada ih je on pokušavao smiriti, dok svjedokinja M. C. to izričito poriče.
4.3. Treba cijeniti okolnost da nije logično niti životno da je žrtva nasilja inscenirano pala ispred okrivljenika te njegove majke, svjedokinje M. C., dok je okrivljenik bio udaljen od žrtve nasilja 2-3 metra ili pak, po drugoj verziji, dok se nalazio u drugoj prostoriji. Nema logičnog razloga zašto bi žrtva nasilja inscenirano pala, i u tom trenutku, dok je svekrva, svjedokinja M. C. gleda, istoj govorila kako će biti svjedok da je njezin sin nasilnik (o potonjem također svjedoči i svjedokinja M. C., kao i okrivljenik). Naime, postavlja se pitanje zašto bi žrtva nasilja napravila takvo što, kada istinu (da očito glumi) osim okrivljenika, vidi jedini svjedok događaja. Također, životno je, ako žrtva nasilja već ima namjeru lažno prijaviti nasilje u obitelji, da takvo što ne radi u situaciji gdje postoji svjedoci da se to isto nasilje nije dogodilo. Ovdje valja reći da uvidom u spis, ovaj sud ne nalazi razloge za ovakvo neživotno i nelogično ponašanje žrtve nasilja, kojim bi ona zapravo sama sebi naštetila. Dapače, ona je u postupku iskazivala okolnosno, detaljno, vrlo životno te nekontradiktorno.
4.4. Nadalje, okrivljeniku se stavlja na teret i drugi dio inkriminiranog događaja, tj. da je žrtvu nasilja, kada se uspjela podići iz kreveta i kada je izašla u dnevni boravak, ponovno uhvatio za ramena i odgurnuo od sebe, uslijed čega je pala na pod, a o kojem dijelu svjedokinja M. C. ne svjedoči. Iako njezin iskaz na to ukazuje, nije u potpunosti jasno je li ona nakon prvog dijela inkriminiranog događaja otišla iz predmetne obiteljske kuće, pa da tako nema saznanja o daljnjem tijeku događaja ili pak nije otišla. U svakom slučaju, treba voditi računa i o navedenom kako bi se činjenično stanje pravilno i potpuno utvrdilo.
5. Slijedom svega naprijed iznijetog proizlazi da prvostupanjski sud provedene dokaze nije pravilno cijenio te da je činjenično stanje pogrešno i nepotpuno utvrđeno.
6. U ponovnom suđenju, prvostupanjski sud će, uvažavajući primjedbe dane u ovoj odluci, provesti sve već provedene dokaze, a u slučaju potrebe, provesti i druge dokaze, te pravilnom i kritičnom analizom svih provedenih dokaza, donijeti novu, zakonitu odluku koju će u svemu valjano obrazložiti.
7. Stoga je, na temelju čl. 206. st. 1. Prekršajnog zakona, riješeno kao u izreci ovog rješenja.
Zagreb, 18. rujna 2024.
Zapisničarka:
Predsjednica vijeća:
Nikolina Maretić, v.r.
Gordana Korotaj, v.r.
Rješenje se dostavlja Općinskom prekršajnom sudu u Splitu u 4 ovjerena prijepisa za spis, okrivljenika, branitelja i tužitelja.
