REPUBLIKA HRVATSKA
Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske
Broj: Ppž-2982/2024
Zagreb
R E P U B L I K A H R V A T S K A
R J E Š E N J E
Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sutkinja Gordane Korotaj predsjednice vijeća te Goranke Ratković i Anđe Ćorluka članica vijeća, uz sudjelovanje Roberta Završkog u svojstvu višeg sudskog savjetnika-specijalista zapisničara, u postupku rješavanja o zahtjevu ošt. B. G. P. za naknadu troškova prekršajnog postupka, odlučujući o žalbi ošt. B. G. P. podnesenoj protiv rješenja Općinskog suda u Novom Zagrebu od 4. ožujka 2024., broj: 70 Pp-1980/2022-6, u sjednici vijeća održanoj 18. rujna 2024.,
r i j e š i o j e
Odbija se kao neosnovana žalba ošt. B. G. P.
Obrazloženje
1. Pobijanim prvostupanjskim rješenjem Općinskog suda u Novom Zagrebu od 4. ožujka 2024., broj: 70 Pp-1980/2022-6 odbijen je zahtjev ošt. B. G. P. za naknadu troškova postupka za zastupanje opunomoćenice odvjetnice V. D. L. u ukupnom iznosu 1.475,00 eura.
2. Protiv tog rješenja ošt. B. G. P. po opunomoćenici odvjetnici V. D. L. podnijela je žalbu zbog bitne povrede odredaba prekršajnog postupka i pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja, s prijedlogom da se pobijano rješenje ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovni postupak.
3. Žalba nije osnovana.
4. Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske, kao drugostupanjski sud, na temelju čl. 211. st. 3. u vezi čl. 202. st. 1. Prekršajnog zakona („Narodne novine“ broj 107/07., 39/13.,157/13., 110/15., 70/17., 118/18. i 114/22.), ispitivao je pobijano prvostupanjsko rješenje u onom dijelu u kojem se pobija žalbom i to iz osnova i razloga koje oštećenica navodi u žalbi i po službenoj dužnosti te nije tvrđeno da postoje razlozi zbog kojih oštećenica pobija prvostupanjsko rješenje, niti su utvrđene povrede na koje ovaj sud, sukladno gore navedenom zakonskom propisu, pazi po službenoj dužnosti.
5. U odnosu na bitnu povredu odredaba prekršajnog postupka žalbom se navodi da je iz izreke pobijanog rješenja razvidno kako sud u istoj nije naveo zakonsku osnovu odlučivanja tako da je izreka rješenja nerazumljiva i ne može se ispitati, a izreka pobijanog rješenja je i proturječna razlozima rješenja jer u izreci nije navedena zakonska osnova za donošenje rješenja dok se u obrazloženju presude sud poziva na odredbu čl. 138. Prekršajnog zakona navodeći kako je zahtjev podnositelja odbio na temelju te zakonske osnove. Nadalje, pobijano rješenje nema ni razloga o odlučnim činjenicama budući da su razlozi izneseni u obrazloženju pobijanog rješenje potpuno nejasni, jer sud odbija zahtjev na temelju čl. 138. Prekršajnog zakona koji se odnosi na strukturu troškova prekršajnog postupka i ne predstavlja temelj za odlučivanje o troškovima postupka, a ne poziva se na odredbu čl. 140. Prekršajnog zakona, koja se odnosi na ovlast suda da odlučuje o troškovima postupka. Iz navedenih razloga prvostupanjsko rješenje se pobija zbog bitne povrede odredaba prekršajnog postupka iz čl. 195. st. 1. t. 11. Prekršajnog zakona.
5.1. Nije u pravu podnositeljica žalbe da je prvostupanjski sud iz gore navedenih razloga počinio bitnu povredu odredaba prekršajnog postupka iz čl. 195. st. 1. t. 11. Prekršajnog zakona.
5.2. Čl. 211. st. 3. Prekršajnog zakona propisano je da se na postupak o žalbi protiv rješenja odgovarajuće primjenjuju odredbe o žalbi protiv presude, a žalbeni sud po službenoj dužnosti uvijek ispituje jesu li postojale zakonske osnove za donošenje rješenja i je li rješenje donijelo ovlašteno tijelo.
5.3. Ispitujući pobijano rješenje sukladno navedenoj zakonskoj odredbi, ovaj drugostupanjski sud je utvrdio da izreka pobijanog rješenja nije nerazumljiva zato što sud nije naveo zakonsku osnovu odlučivanja, kako se ističe žalbom. Ovo stoga što Prekršajni zakon nigdje ne propisuje sadržaj rješenja, a iz analogne primjene odredbe čl. 185. tog Zakona, koja propisuje sadržaj presude i odredbe čl. 183., koja propisuje sadržaj presude kojom se okrivljenik proglašava krivim, proizlazi da tim odredbama, a niti jednom drugom odredbom Prekršajnog zakona, nije propisano da izreka mora sadržavati zakonsku osnovu odlučivanja.
5.4. Iz navedenih razloga nije ni izreka pobijanog rješenja proturječna obrazloženju time što se u izreci ne navodi zakonska osnova odlučivanja, dok se u obrazloženju navodi čl. 138. Prekršajnog zakona, kako se to navodi u žalbi.
5.5. Nije u pravu žaliteljica ni da pobijano rješenje nema razloga o odlučnim činjenicama. Naime, prvostupanjski je sud u obrazloženju pobijanog rješenja naveo da u smislu čl. 138. st. 2. Prekršajnog zakona troškovi prekršajnog postupka obuhvaćaju nužne izdatke i nagradu branitelja okrivljenika kao i nužne izdatke oštećenika i oštećenika tužitelja te njihovih zakonskih zastupnika i njihovih opunomoćenika, a zahtjev oštećenice za naknadu troškova ne obuhvaća nužne izdatke, već trošak zastupanja i nagradu opunomoćenika oštećenice, na što oštećenica nema pravo, iz kojeg razloga je zahtjev oštećenice odbijen. Po ocjeni ovog drugostupanjskog suda, iz iznesenih razloga potpuno je jasno zbog čega je sud odbio oštećenicu sa zahtjevom za naknadu troškova zastupanja i nagrade opunomoćenice.
5.6. Iz navedenih razloga nije počinjena bitna povreda odredaba prekršajnog postupka iz čl. 195. st. 1. t. 11. Prekršajnog zakona.
6. Žaleći se zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja žalbom se ističe da je stav suda da nagrada za rad opunomoćenika oštećenika ne predstavlja trošak prekršajnog postupka pogrešan jer predstavlja pretjerani formalizam i zato što nije u („Narodne novine“ broj 152/08., 76/09., skladu sa Zakonom o kaznenom postupku
80/11., 91/12., 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17., 126/19., 130/20. i 80/22.; dalje ZKP/08.) koji se supsidijarno primjenjuje u odnosu na troškove postupka – čl. 140. st. 9. Prekršajnog postupka. Žalbom se poziva i na odluku Ustavnog suda Republike Hrvatske od 7. veljače 2024., broj: U-IIIBi-2031/2023., u kojem slučaju je odbijanjem suda da oštećenici dosudi troškove na ime nagrade za rad njenog punomoćnika, odvjetnika, koje odbijanje predstavlja pretjerani formalizam, došlo do povrede prava vlasništva oštećenice, a Ustav i Konvencija predstavljaju pravo koje je višeg ranga od prava koja proističu iz zakona.
6.1. Međutim, u pravu je prvostupanjski sud kada oštećenicu odbija sa zahtjevom za naknadu troškova koji se odnose na zastupanje opunomoćenice.
6.2. Čl. 138. st. 2. t. 6. Prekršajnog zakona propisuje da troškovi prekršajnog postupka obuhvaćaju nužne izdatke oštećenika i oštećenika tužitelja te njihovih zakonskih zastupnika i njihovih opunomoćenika.
6.3. Pravilnik o naknadi troškova u prekršajnom postupku („Narodne novine“ broj 123/15.) u čl. 15. propisuje: „Kada sud obveže okrivljenika da naknadi troškove postupka oštećeniku i njegovom opunomoćeniku na koje pravo ostvaruju prema Prekršajnom zakonu, iste određuje u skladu s člancima 4.-7. ovog Pravilnika.“
6.4. Čl. 4. i 5. Pravilnika o naknadi troškova u prekršajnom postupku regulirani su putni troškovi, čl. 6. troškovi za pratitelja, a čl. 7. troškovi za hranu i smještaj.
6.5. Iz citiranih odredbi, protivno mišljenju žaliteljice, nesumnjivo je da oštećeniku u prekršajnom postupku pripada pravo na naknadu nužnih troškova u vezi vođenja postupka u vidu putnih troškova, troškova za pratitelja i troškova za hranu i smještaj, kako osobno oštećenika, tako i njegovog opunomoćenika, a ne i na trošak opunomoćenika za zastupanje i nagradu za zastupanje u postupku, a koji trošak je oštećenica putem opunomoćenice zatražila podneskom od 26. veljače 2024.
7. Prekršajni zakon u čl. 140. st. 9. Prekršajnog zakona propisuje, da će se, ako tim Zakonom nisu obuhvaćena sva pitanja troškova prekršajnog postupka, na odgovarajući način, kada to bude primjereno svrsi prekršajnog postupka, primijeniti odredbe ZKP/08. Budući da Prekršajni zakon i Pravilnik o naknadi troškova u prekršajnom postupku sadrže odredbe o troškovima oštećenika i njegovog opunomoćenika, nije u pravu žaliteljica da je u ovoj situaciji trebalo supsidijarno primijeniti ZKP/08 i kao oštećenici joj priznati troškove za nagradu i nužne izdatke njezine opunomoćenice.
8. Budući da ne postoje razlozi zbog kojih oštećenica pobija prvostupanjsko rješenje, a ni ispitivanjem pobijanog rješenja, sukladno odredbi čl. 211. st. 3. Prekršajnog zakona, nije utvrđeno da bi bile ostvarene povrede na koje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti, to je, na temelju čl. 211. st. 2. t. 2. Prekršajnog zakona, odlučeno kao u izreci ovog rješenja.
Zagreb, 18. rujna 2024.
Zapisničar:
Predsjednica vijeća:
Robert Završki, v.r.
Gordana Korotaj, v.r.
Rješenje se dostavlja Općinskom sudu u Novom Zagrebu u 5 ovjerenih prijepisa za spis, oštećenicu i opunomoćenicu.
