REPUBLIKA HRVATSKA
Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske
Broj: Ppž-473/2022
Zagreb
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sutkinja Gordane Korotaj predsjednice vijeća te Goranke Ratković i Anđe Ćorluka članica vijeća, uz sudjelovanje Roberta Završkog u svojstvu višeg sudskog savjetnika- specijalista zapisničara, u prekršajnom predmetu protiv okr. A.R., zbog prekršaja iz čl. 54. st. 3. u vezi st. 1. t. 1. Zakona o suzbijanju zlouporabe droga („Narodne novine“ br. 107/01., 87/02., 163/03.,141/04., 40/07., 149/09., 84/11., 80/13. i 39/19.), odlučujući o žalbi okr. A.R., podnesenoj protiv presude Općinskog prekršajnog suda u Splitu od 2. studenog 2021., broj: Pp- 1479/2021-12, u sjednici vijeća održanoj 18. rujna 2024.,
p r e s u d i o j e
I. Odbija se kao neosnovana žalba okr. A.R. i potvrđuje prvostupanjska presuda.
II. Na temelju čl. 138. st. 2. t. 3. c) Prekršajnog zakona („Narodne novine“, broj: 107/07., 39/13., 157/13., 110/15., 70/17., 118/18. i 114/22.) okr. A.R. je obvezan naknaditi paušalni trošak žalbenog postupka 20,00 eura (dvadeset eura), u roku 30 dana od primitka ove presude.
Obrazloženje
1. Pobijanom prvostupanjskom presudom Općinskog prekršajnog suda u Splitu od 2. studenog 2021., broj: Pp- 1479/2021-12 proglašen je krivim okr. A.R., da je, na način činjenično opisan u izreci presude počinio prekršaj iz čl. 54. st. 3. u vezi st. 1. t. 1. Zakona o suzbijanju zlouporabe droga, za koji mu je izrečena novčana kazna 5.000,00 kuna, koju je dužan platiti u roku 30 dana po pravomoćnosti presude, uz pogodnost plaćanja dvije trećine izrečene novčane kazne.
1.1. Na temelju čl. 64. st. 1. Zakona o suzbijanju zlouporabe droga i čl. 76. a. Prekršajnog zakona od okrivljenika je oduzeta droga kokain sadržana u jednom PE smotuljku sveukupne mase 0,1 gram, prema potvrdi o privremenom oduzimanju predmeta od 8. siječnja 2021., ser. broj:01350150.
1.2. Istom presudom okrivljenik je obvezan naknaditi trošak prekršajnog postupka u ukupnom iznosu 1.450,00 kuna.
2. Protiv te presude okr. A.R. osobno je podnio žalbu zbog odluke o visini kazne, s prijedlogom da se žalba prihvati.
3. Žalba nije osnovana.
4. Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske, kao drugostupanjski sud, na temelju čl. 202. st. 1. Prekršajnog zakona, ispitivao je pobijanu prvostupanjsku presudu u onom dijelu u kojem se pobija žalbom i to iz osnova i razloga koje okrivljenica navodi u žalbi i po službenoj dužnosti te nije tvrđeno da postoje razlozi zbog kojih okrivljenik pobija prvostupanjsku presudu, niti su utvrđene povrede na koje ovaj sud, sukladno gore navedenom zakonskom propisu, pazi po službenoj dužnosti.
5. Žaleći se zbog izrečene novčane kazne okrivljenik navodi da je odmjeravajući novčanu kaznu prvostupanjski sud uzeo u obzir samo njegovu dosadašnju nekažnjavanost, a nije cijenio njegovu materijalnu situaciju. Navodi da mu je nakon životne mladenačke pogreške s eksperimentiranjem konzumiranja droge prestala djelatna vojna služba i ostao je bez stalnog zaposlenja sa neotplaćenim kreditom, blokiran mu je račun i u stalnoj je potrazi za poslom. Svjestan je svoje pogreške, iskreno se kaje i moli da ga se oslobodi plaćanja kazne jer smatra da je drakonski kažnjen prestankom djelatne vojne službe.
5.1. Uz žalbu okrivljenik je dostavio presliku opomene OTP banke od 13. prosinca 2021. i potvrdu o prijavama na mirovinsko osiguranje od 28. prosinca 2021.
6. Razmotrivši odluku o izrečenoj novčanoj kazni, ovaj sud smatra da je prvostupanjski sud okrivljeniku za počinjeni prekršaj izrekao vrstu i mjeru kazne primjerenu stupnju krivnje, opasnosti djela i svrsi kažnjavanja iz čl. 32. Prekršajnog zakona.
6.1. Naime, za predmetni prekršaj zakonom je propisana novčana kazna od 5.000,00 do 20.000,00 kuna ili kazna zatvora do 90 dana, pa izrečena novčana kazna predstavlja prije svega blažu vrstu propisane kazne, a osim toga i novčanu kaznu izrečenu u propisanom posebnom minimumu za predmetni prekršaj. Prvostupanjski je sud cijenio olakotnim na strani okrivljenika prekršajnu neosuđivanost, dok je otegotnim cijenio težinu inkriminiranog prekršaja i s time povezanu jačinu ugrožavanja zaštićenog dobra.
7. Okrivljenik moli da ga se oslobodi od plaćanja kazne, smatrajući da je drakonski kažnjen već time što mu je zbog konzumacije droga prestala djelatna vojna služba. Međutim u ovoj situaciji nisu se stekli uvjeti iz čl. 38. st. 2. t. 1. Prekršajnog zakona za oslobođenje od kazne koji propisuje: „(2) Sud može osloboditi od kazne počinitelja: 1. kad ga posljedice prekršaja tako pogađaju da je njegovo kažnjavanje nepotrebno radi ostvarenja svrhe kažnjavanja“.
8. Nije u pravu okrivljenik da su se stekli uvjeti za oslobođenje kazne, budući da je prestanak djelatne vojne službe posljedica, kako i sam navodi u žalbi „životne mladenačke pogreške s eksperimentiranjem konzumiranja droge“, a ovaj se postupak protiv okrivljenika vodi zbog posjedovanja droge kokaina. Iz podataka koje je okrivljenik dostavio uz žalbu razvidno je da mu je radni odnos u HV-u trajao od 16. svibnja 2017. do 19. ožujka 2021., a ovaj prekršajni postupak vodi se zbog događaja od 8. siječnja 2021., dakle u vrijeme kada je još bio djelatna vojna osoba, pa je prestanak službe u HV-u očekivana posljedica okrivljenikovog protupravnog ponašanja, zbog čega ovaj sud smatra da je kažnjavanje okrivljenika potrebno radi ostvarenje svrhe kažnjavanja.
9. Okolnost da je okrivljenik 13. prosinca 2021. imao dospjelo dugovanje prema OTP banci 6.092,74 kuna, također nije osnova za oslobođenje od kazne, a iz potvrde o prijavi na mirovinsko osiguranje vidljivo je da je okrivljenik nakon prestanka radnog odnosa u HV-u, u nekoliko navrata zasnovao radni odnos na određeno vrijeme.
9.1. Ovaj sud nalazi da u konkretnom slučaju nema ni uvjeta za ublažavanje kazne, budući da i druge okolnosti koje okrivljenik navodi u žalbi ne predstavljaju naročite olakotne okolnosti iz čl. 37. Prekršajnog zakona za ublažavanje kazne. Priznanje djela, žaljenje i kajanje obične su, a ne „naročito olakotne okolnosti“ dok u odnosu na neosuđivanost okrivljenika (koju je prvostupanjski sud već cijenio olakotnom) treba navesti da je, u smislu čl. 5. Ustava RH, navedena okolnost očekivana kod svakog građanina i ne može predstavljati naročito izraženu olakotnu okolnost. Cijeneći da su vrlo izraženi zahtjevi generalno preventivnog djelovanja, a naročite olakotne okolnosti nisu utvrđene, u konkretnom slučaju nema osnove ni za primjenu instituta ublažavanja kazne, jer se opća svrha prekršajnopravnih sankcija iz čl. 6. Prekršajnog zakona i svrha kažnjavanja iz čl. 32. Prekršajnog zakona ne bi mogla postići blažim kažnjavanjem.
9.2. I po ocjeni ovog suda novčana kazna u visini propisanog minimuma, izrečena po prvostupanjskom sudu za predmetni prekršaj, primjerena je i dostatna kako svim okolnostima počinjenog prekršaja, tako i svim vidovima zakonske svrhe kažnjavanja. Ovaj sud smatra da će se kažnjavanjem okrivljenika izrečenom novčanom kaznom postići svrha prekršajnopravnih sankcija iz čl. 6. Prekršajnog zakona i svrha kažnjavanja iz čl. 32. Prekršajnog zakona te da okolnosti koje je prvostupanjski sud cijenio, kao i one koje okrivljenik ističe u žalbi, našle dovoljno odraza u novčanoj kazni izrečenoj po prvostupanjskom sudu.
10. Paušalni iznos troškova žalbenog postupka temelji se na odredbi čl. 138. st. 2. t. 3. c Prekršajnog zakona, koji propisuje da se troškovi prekršajnog postupka obuhvaćaju paušalni iznos troškova prekršajnog postupka Visokog prekršajnog suda Republike Hrvatske kada je donio odluku kojom je pravomoćno utvrđena krivnja okrivljenika, ako je odlučivao o žalbi tužitelja i okrivljenika ili samo o žalbi okrivljenika. Paušalna je svota, sukladno čl. 138. st. 3. Prekršajnog zakona određena u okvirima određenim Rješenjem o određivanju paušalnog iznosa za troškove prekršajnog postupka („Narodne novine“, broj: 18/03.) u rasponu od 100,00 do 5.000,00 kuna (preračunato u eure prema fiksnom tečaju valute), a s obzirom na složenost i trajanje postupka, te imovno stanje okrivljenika. Ovaj sud smatra da plaćanjem troška žalbenog postupka 20,00 eura, dakle vrlo blizu minimalno mogućeg iznosa paušalne svote, neće biti dovedeno u pitanje uzdržavanje okrivljenika.
11. Budući da ne postoje razlozi zbog kojih okrivljenik pobija prvostupanjsku presudu, a ni ispitivanjem pobijane presude, sukladno odredbi čl. 202. st. 1. Prekršajnog zakona, nije utvrđeno da bi bile ostvarene povrede na koje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti, to je, na temelju članka 205. Prekršajnog zakona, odlučeno kao u izreci ove presude.
Zagreb, 18. rujna 2024.
Zapisničar:
Predsjednica vijeća:
Robert Završki, v. r.
Gordana Korotaj, v.r.
Presuda se dostavlja Općinskom prekršajnom sudu u Splitu u 4 ovjerena prijepisa: za spis, okrivljenika i tužitelja.
