Poslovni broj: Usž-3594/2023-2

REPUBLIKA HRVATSKA

VISOKI UPRAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Frankopanska 16

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Visoki upravni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sutkinja toga suda, Radmile Bolanča Vuković, predsjednice vijeća, Mire Kovačić i dr. sc. Sanje Otočan, članica vijeća, te sudske savjetnice Jelene Maltar Benjak, zapisničarke, u upravnom sporu tužitelja D. B., S., protiv tuženika Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Središnje službe, Z., radi invalidske mirovine, odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude Upravnog suda u Splitu, poslovni broj: 10 UsI-511/2023-7 od 22. svibnja 2023., na sjednici vijeća održanoj 18. rujna 2024.

p r e s u d i o  j e

Žalba se odbija i potvrđuje presuda Upravnog suda u Splitu, poslovni broj: 10 UsI-511/2023-7 od 22. svibnja 2023.

Obrazloženje

1. Presudom prvostupanjskog suda odbijen je tužbeni zahtjev tužitelja za poništenje rješenja tuženika Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Središnje službe, KLASA: UP/II 141-02/22-01/03128768323, URBROJ: 341-99-05/3-22-5975 od 7. veljače 2023. i vraćanje predmeta na ponovni postupak.

2. Osporenim rješenjem tuženika odbijena je žalba tužitelja izjavljena protiv rješenja Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Područne službe u S., KLASA: UP/I 141-02/22-01/03128768323, URBROJ: 341-18-05/3-22-33028 od 3. kolovoza 2022.

3. Navedenim rješenjem prvostupanjskog javnopravnog tijela od 3. kolovoza 2022. određena je tužitelju, hrvatskom branitelju iz Domovinskog rata, invalidska mirovina zbog djelomičnog gubitka radne sposobnosti, počevši od 1. travnja 2019. u svoti od 2.017,28 kn mjesečno (točka 1. izreke). Umjesto te mirovine, kao povoljnija, određena mu je najniža mirovina u svoti od 2.373,81 kn mjesečno (točka 2. izreke), koja od 1. srpnja 2019. iznosi 2.431,77 kn mjesečno, od 1. siječnja 2020. 2.448,94 kn mjesečno, od 1. srpnja 2020. 2.483,64 kn mjesečno, od 1. siječnja 2021. 2.497,60 kn mjesečno, od 1. srpnja 2021. 2.559,13 kn mjesečno, a od 1. siječnja 2022. 2.616,37 kn mjesečno (točka 3. izreke). Točkom 4. izreke određeno je da mu isplata te mirovine pripada od 1. travnja 2019., a točkom 5. izreke da se tim rješenjem mijenja rješenje prvostupanjskog javnopravnog tijela od 18. veljače 2016.

4. Tužitelj u žalbi, navodeći obrazloženje pobijane presude, smatra da prilikom odlučivanja o njegovom zahtjevu nije uzeta u obzir cjelokupno dostavljana dokumentacija što je za posljedicu imalo da mu mirovina, barem dijelom, nije određena kao hrvatskom branitelju iz Domovinskog rata u skladu sa Zakonom o hrvatskim braniteljima iz Domovinskog rata i članovima njihovih obitelji („Narodne novine“, 121/17. i 98/19. – dalje: ZOHBDR). Ističe da javnopravna tijela nisu ni na koji način obrazložila zašto je isplata mirovine određena tek od 1. travnja 2019., a ne retroaktivno od 25. ožujka 2015. Citirajući članak 27. ZOHBDR-a i navodeći da je s danom 1. siječnja 2019. njegova invalidska mirovina prevedena u starosnu mirovinu, smatra da mu je od 1. siječnja 2019. trebalo utvrditi invalidsku mirovinu primjenom članka 35. ZOHBDR-a, a ne upućivati javnopravno tijelo da se ista odredi uz primjenu članka 27. ZOHBDR-a. Navodi da je istovrsne prigovore iznosio i tijekom upravnog postupka, a sud nije obrazložio iz kojeg ih razloga nije uzeo u obzir. Smatra da izračun najniže braniteljske mirovine prema članku 49. ZOHBDR-a ne isključuje primjenu članka 27., odnosno članka 35. ZOHBDR-a. Također ističe da pobijana presuda nije obrazložena u smislu članka 98. stavka 5. Zakona o općem upravnom postupku („Narodne novine“, 47/09. i 110/21. – dalje: ZUP). Predlaže ovom Sudu da poništit pobijanu presudu i sam riješi upravnu stvar.

5. Tuženik u odgovoru na žalbu smatra žalbu neosnovanom iz svih razloga navedenih u obrazloženju osporenog rješenja i pobijane presude. Predlaže odbiti žalbu.

6. Žalba nije osnovana.

7. Ispitujući presudu Upravnog suda u granicama žalbenih razloga, u skladu s člankom 73. stavkom 1. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine“, 20/10., 143/12., 152/14., 94/16., 29/17. i 110/21. - dalje: ZUS), Sud žalbene razloge ocjenjuje neosnovanima.

8. Na temelju razmatranja svih pravnih i činjeničnih pitanja prvostupanjski sud je utvrdio da tužbeni zahtjev nije osnovan. U obrazloženju presude izložio je sve bitne činjenice koje proizlaze iz provedenih dokaza, te imajući na umu relevantne propise naveo valjane razloge zbog kojih je odbio tužbeni zahtjev. Presuda je obrazložena u skladu s člankom 60. stavkom 4. ZUS-a.

9. Prema podacima spisa tužitelj je podnio 8. ožujka 2019. zahtjev za ponovnim određivanjem mirovine prema ZOHBDR-u na osnovi sudjelovanja u Domovinskom ratu u razdoblju od 28. siječnja 1993. do 1. travnja 1994. (potvrda Ministarstva obrane od 1. veljače 2019. dostavljena uz zahtjev).

10. Osporeno rješenje prvostupanjskog javnopravnog tijela od 3. kolovoza 2022. doneseno je u izvršenju presude Upravnog suda u Splitu, poslovni broj: UsImio- 178/20-5 od 17. ožujka 2021., potvrđene presudom Visokog upravnog suda Republike Hrvatske, poslovni broj: Usž-2256/21-3 od 23. studenoga 2021., kojom su poništena osporena rješenja tuženika od 13. veljače 2020. i prvostupanjskog javnopravnog tijela od 7. svibnja 2019. te je predmet vraćen prvostupanjskom sudu na ponovni postupak. U navedenim odlukama izraženo je shvaćanje da je tužiteljev zahtjev od 8. ožujka 2019. za ponovnim određivanjem invalidske mirovine na temelju sudjelovanja u Domovinskom ratu trebalo shvatiti kao zahtjev za određivanje najniže mirovine prema članku 49. ZOHBDR-a, iz kojeg razloga nije bilo osnove za primjenu članka 123. stavka 1. točke 1. ZUP-a i članka 134. stavka 1. Zakona o mirovinskom osiguranju („Narodne novine“, 157/13., 151/14., 33/15., 93/15., 120/16., 18/18., 62/18., 115/18., 102/19. i 84/21. – dalje: ZOMO), a niti članka 195. i članka 206. ZOHBDR-a.

11. Naime, iz podataka spisa predmeta proizlazi da je tužitelju, korisniku prevedene invalidske mirovine u starosnu mirovinu počevši od 1. srpnja 2019., u povodu njegovog zahtjeva za ponovnim određivanjem invalidske mirovine, kao hrvatskom branitelju iz Domovinskog rata, u postupku izračuna mirovine primjenom članaka 24. do 31. ZOMO-a utvrđen mirovinski staž u koji je uračunato razdoblje sudjelovanja u Domovinskom ratu u dvostrukom trajanju te je dobiven ukupni mirovinski staž u trajanju od 40 godina, 5 mjeseci i 8 dana. Nadalje, utvrđeni su osobni bodovi na način da su prosječni vrijednosni bodovi (0,7390) pomnoženi s mirovinskim stažem iskazanim u obliku decimalnog broja (40,4937) i s polaznim faktorom (1,00), te je izračunato da isti ukupno iznose 29,9248. Tako dobiveni osobni bodovi pomnoženi s mirovinskim faktorom prema članku 87. stavku 1. ZOMO-a (0,8) i aktualnom vrijednošću mirovine u svoti od 66,35 kn (Odluka o aktualnoj vrijednosti mirovine, „Narodne novine“, 27/19.) daju svotu mirovine od 1.588,41 kn mjesečno. 12. U navedenu svotu mirovine je prema članku 79. stavku 2. ZOMO-a uračunat, kao njezin sastavni dio, i dodatak na mirovinu u iznosu od 428,87 kuna u skladu sa Zakonom o dodatku na mirovine ostvarene prema Zakonu o mirovinskom osiguranju („Narodne novine“, 79/07. i 114/11.) te je utvrđeno da mirovina od 1. travnja 2019. iznosi ukupno 2.017,28 kn mjesečno, kako su to pravilno utvrdila i javnopravna tijela u provedenom upravnom postupku

13. Umjesto te mirovine tužitelju je na temelju članka 49. ZOHBDR-a, a u skladu sa shvaćanjem izraženim u presudi Upravnog suda u Splitu, poslovni broj: UsImio- 178/20-5 od 17. ožujka 2021., potvrđene presudom Visokog upravnog suda Republike Hrvatske, poslovni broj: Usž-2256/21-3 od 23. studenoga 2021., kao povoljnija određena najniža mirovina počevši od 1. travnja 2019. u svoti od 2.373,81 kn mjesečno, a koja je izračunata na način da se osnovica koja iznosi 45% prosječne neto plaće po zaposlenome u pravnim osobama Republike Hrvatske u 2016. godini, prema podacima Državnog zavoda za statistiku, koja iznosi 2.558,25 kn, povećava za 0,015% od utvrđene proračunske osnovice predviđene propisom koji uređuje izvršavanje državnog proračuna Republike Hrvatske za svaki dan sudjelovanja u obrani suvereniteta Republike Hrvatske u borbenom sektoru (429 dana) uz primjenu polaznog faktora (1,0) i mirovinskog faktora (0,8), dok osobni bodovi tako određene mirovine radi daljnjeg usklađivanja prema članku 49. ZOMO-a iznose 44,7213.

14. Nadalje, najniža mirovina usklađena je od 1. srpnja 2019. do 1. siječnja 2022. u skladu s člankom 94. ZOMO-a prema aktualnoj vrijednosti mirovine za pojedine godine, a kako je to detaljno navedeno u osporenim rješenjima.

15. Stoga, i ovaj Sud smatra da su svote invalidske mirovine i najniže mirovine, kao za tužitelja povoljnije mirovine, pravilno utvrđene te da su svi relevantni elementi koji služe za izračun tih mirovina u smislu mjerodavnih odredbi ZOMO-a i ZOHBDR- a, posebno članka 49. ZOHBDR-a, pravilo određeni pa prigovori tužitelja u vezi pravilnosti visine te mirovine nisu osnovani.

16. Prigovor tužitelja o pogrešno utvrđenom činjeničnom stanju i stoga pogrešno primijenjenom materijalnom pravu, ovaj Sud ocjenjuje neosnovanim. Naime, prvostupanjski sud, u skladu s člankom 33. ZUS-a, slobodno ocjenjuje dokaze i utvrđuje činjenice, uzima u obzir činjenice utvrđene u postupku donošenja osporene odluke, kojima nije vezan i činjenice koje je sam utvrdio, a stranke mogu predlagati koje činjenice treba utvrditi te dokaze kojima se one mogu utvrditi, ali nije vezan tim prijedlozima. S time u vezi, ovaj Sud smatra da je tužiteljeva mirovina izračunata u skladu s mjerodavnim zakonskim propisima (ZOMO-om i ZOHBDR-om), uzeti su u obzir svi podaci u spisu predmeta (potvrda Ministarstva obrane Republike Hrvatske od 1. veljače 2019.) te je usklađivanje mirovine izvršeno u skladu s člankom 94. ZOMO-a.

17. Člankom 52.a stavkom 2. ZOHBDR-a propisano je da hrvatskim braniteljima iz Domovinskog rata ili dragovoljcima iz Domovinskog rata, kojima je taj status ili dodatni dani sudjelovanja u obrani suvereniteta Republike Hrvatske u borbenom sektoru priznati nakon što su već ostvarili mirovinu prema Zakonu o mirovinskom osiguranju ili ovome Zakonu odnosno prijašnjem općem propisu o mirovinskom osiguranju ili prijašnjem propisu o pravima hrvatskih branitelja iz Domovinskog rata, imaju pravo da im se ta mirovina ponovno odredi prema ovome Zakonu, odnosno uz primjenu ovoga Zakona, ako im je to povoljnije i ako ispunjavaju uvjete određene ovim Zakonom, pravo na mirovinu pripada od prvog dana sljedećeg mjeseca nakon podnošenja urednog zahtjeva. Imajući na umu da je tužitelj uredan zahtjev podnio 8. ožujka 2019., to je na temelju gore citirane jasne i nedvosmislene odredbe pravilno određena isplata njegove najniže invalidske mirovine od 1. travnja 2019.

18. S obzirom da je predmet ovog upravnog spora ocjena zakonitosti rješenja o određivanju tužiteljeve mirovine prema članku 49. ZOHBDR-a, pravilno je prvostupanjski sud kao neosnovane otklonio tužiteljeve prigovore o određivanju mirovine primjenom članka 27. i članka 35. ZOHBDR-a, uz obrazloženje koje radi nepotrebnog ponavljanja ovaj Sud prihvaća u cijelosti.

19. Neosnovan je prigovor tužitelja da pobijana presuda nije obrazložena u skladu s člankom 98. stavkom 5. ZUP-a. Naime, prvostupanjski sud u vođenju upravnog spora primjenjuje Zakon o upravnim sporovima, a ne Zakon o općem upravnom postupku, kako to pogrešno smatra tužitelj. Upravo iz navedenog razloga prilikom donošenja presude, vezano za njezin sadržaj, prvostupanjski sud primjenjuje članak 60. ZUS-a, odnosno obrazloženje presude mora sadržavati sve propisano člankom 60. stavkom 4. ZUS-a, što je u konkretnom slučaju i učinjeno.

20. Imajući na umu sve podatke spisa predmeta, tužitelj razlozima navedenim u žalbi nije doveo u sumnju zakonitost pobijane presude koja je donesena na temelju pravilno utvrđenih činjenica, te uz pravilnu primjenu materijalnog prava, dok povrede pravila postupka ovaj Sud nije našao.

21. Trebalo je stoga, na temelju članka 74. stavka 1. ZUS-a, odlučiti kao u izreci presude.

U Zagrebu 18. rujna 2024.

Predsjednica vijeća:

Radmila Bolanča Vuković,v.r.