Republika Hrvatska

Županijski sud u Dubrovniku

Dubrovnik

Poslovni broj: Gž-413/2024-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

R J E Š E N J E

Županijski sud u Dubrovniku, po sutkinji Jositi Begović, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužiteljice J. J. iz K., … , OIB: … , koju zastupa punomoćnik M. Z., odvjetnik u O. društvu Ž. i partneri d.o.o., Z., pisarnica Z., … , protiv tuženog J. V. iz K., … , OIB: … , kojeg zastupa punomoćnik B. H., odvjetnik u Z., radi utvrđenja, odlučujući o žalbi tužiteljice protiv rješenja Općinskog suda u Dubrovniku, Stalna služba u Korčuli, posl.br. P-1230/2023 od 29. travnja 2024., 18. rujna 2024.,

r i j e š i o  j e

Ukida se rješenje Općinskog suda u Dubrovniku, Stalna služba u Korčuli, posl.br. P- 1230/2023 od 29. travnja 2024. i predmet vraća prvostupanjskom sudu na ponovni postupak.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskim rješenjem odbačena je tužba i naloženo tužiteljici naknaditi tuženiku parnične troškove.

2. Ovo rješenje, pravovremenom i dopuštenom žalbom, pobija tužiteljica zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 1. i 2. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 - u daljnjem tekstu: ZPP) i pogrešne primjene materijalnog prava. Žaliteljica predlaže pobijano rješenje preinačiti i tužbeni zahtjev prihvatiti te naložiti tuženiku naknaditi tužiteljici trošak postupka uključujući i trošak žalbe.

3. Na žalbu nije odgovoreno.

4. Žalba je osnovana.

5. Predmet spora bio je:

- zahtjev za utvrđenje ništetnosti ugovora o darovanju, dva aneksa tom ugovoru, te sporazum o raskidu tog ugovora, koje su sve zaključili tuženik i majka parničnih stranaka,

- zahtjev za utvrđenje da je ništetan ugovor o doživotnom uzdržavanju i aneks tom ugovoru kojeg su zaključili tuženik i majka parničnih stranaka, podredno raskid tog ugovora,

- zahtjev za brisanjem upisa izvršenih po prethodno navedenim ugovorima i aneksima tih ugovora, te sporazuma o raskidu ugovora o darovanju.

6. U ranijoj fazi postupka prvostupanjski je sud (presudom i rješenjem posl.br. P- 172/19 od 17. prosinca 2020.) rješenjem odbacio tužbu u dijelu u kojem je bio postavljen zahtjev za utvrđenjem ništetnosti ugovora o darovanju i pripadajućih aneksa tom ugovoru te sporazuma o raskidu tog ugovora, dok je presudom odbio sve ostale zahtjeve (i glavne i eventualno kumulirani). Povodom žalbe tužiteljice, presudom i rješenjem ovog drugostupanjskog suda posl.br. Gž-110/2021-2 od 26. siječnja 2022., potvrđene su i presuda i rješenje prvostupanjskog suda.

7. Povodom tužiteljičinog zahtjeva za dopuštenje revizije Vrhovni sud Republike Hrvatske donio je odluku br. Revd 1608/2022-2 od 18. svibnja 2022. kojom je dopustio podnošenje revizije protiv presude Županijskog suda u Dubrovniku posl.br. Gž-110/2021-2 od 26. siječnja 2022. zbog pravnog pitanja koje glasi:

"Je li činjenica da je ugovor raskinut zapreka da se naknadno utvrdi njegova ništetnost, odnosno utvrdi ništetnost pojedinih odredbi takvog ugovora?".

8. Povodom revizije tužiteljice protiv presude Županijskog suda u Dubrovniku posl.br. Gž-110/2021-2 od 26. siječnja 2022., Vrhovni sud Republike Hrvatske donio je rješenje posl.br. Rev 1051/2022-2 od 27. rujna 2023. kojim je prihvatio reviziju tužiteljice te ukinuo rješenje Županijskog suda u Dubrovniku posl.br. Gž-110/2021-2 od 26. siječnja 2022., te rješenje Općinskog suda u Dubrovniku, Stalne službe u Korčuli br. P-172/2019 od 17. prosinca 2020. i predmet vratio prvostupanjskom sudu na ponovi postupak.

8.1. U obrazloženju revizijske odluke navedeno je (cit.):

""9. U postupku pred nižestupanjskim sudovima je utvrđeno da su sporni ugovor o darovanju i anekse tog ugovora stranke sporazumno raskinule prije podnošenja predmetne tužbe. Stoga su sudovi ocijenili da u vrijeme podnošenja tužbe nije postojao nikakav pravni odnos koji bi bio zasnovan tim ugovorima, a za koji bi sud svojom deklaratornom odlukom mogao utvrditi ništetnost, tim više što iz priloženog povijesnog prikaza upisa za nekretninu koja je bila predmet darovanja, proizlazi da su sporni ugovor o darovanju, njegovi aneksi kao i sporazum o raskidu ugovora o darovanju provedeni kroz zemljišne knjige. Zaključak nižestupanjskih sudova je da tužiteljici nedostaje pravni interes za postavljanje ovakvog tužbenog zahtjeva, radi čega je prvostupanjski sud u tom dijelu odbacio tužbu, što je prihvatio i drugostupanjski sud te je potvrdio prvostupanjsko rješenje.

10. Takvo shvaćanje nižestupanjskih sudova je u suprotnosti sa shvaćanjem revizijskog suda, izraženom primjerice u odluci broj Rev-18/2018 od 26. svibnja 2020., u kojoj se navodi:

„Prije svega treba napomenuti da činjenica da je neki ugovor raskinut nije zapreka za utvrđenje ništetnosti ugovora ili utvrđenje ništetnosti pojedinih odredbi tog ugovora. U tom smislu se pravilno revident poziva na odluku ovoga suda broj Rev-1628/86 od 16. lipnja 1988. u kojoj odluci je izraženo pravno shvaćanje da činjenica da je ugovor raskinut nije zapreka da se naknadno utvrdi njegova ništetnost, odnosno da se utvrdi ništetnost pojedinih odredbi takvog ugovora. Potrebno je imati u vidu da razlozi za raskid ugovora, zbog primjerice neispunjenja ugovora, nastaju naknadno, dok razlozi za ništetnost ugovora ili pojedinih odredbi ugovora kad se radi o djelomičnoj ništetnosti nastupaju od samog početka, odnosno već sklapanjem takvog ugovora.“.

11. Odredbom članka 327. stavak 1. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“, broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15 i 29/18 - dalje: ZOO), propisano je da na ništetnost sud pazi po službenoj dužnosti i na nju se može pozivati svaka zainteresirana osoba, dok je odredbom čl. 328. ZOO propisano da se pravo na isticanje ništetnosti ne gasi.

12. Odredbom članka 187. stavak 1. ZPP određeno je da tužitelj može u tužbi za utvrđenje tražiti da sud samo utvrdi postojanje odnosno nepostojanje kakva prava ili pravnog odnosa ili istinitost odnosno neistinitost kakve isprave. Prema stavku 2. istog članka takva se tužba može podići kad je to posebnim propisima predviđeno, kad tužitelj ima pravni interes da sud utvrdi postojanje odnosno nepostojanje kakva prava ili pravnog odnosa ili istinitost odnosno neistinitost kakve isprave prije dospjelosti zahtjeva za činidbu iz istog odnosa ili kad tužitelj ima kakav drugi pravni interes za podizanje takve tužbe.

13. Slijedom navedenog, sud nije ovlašten na temelju odredbe članka 187. stavak 2. ZPP odbaciti tužbu, navodeći kao razlog nedostatak pravnog interesa tužitelja na podnošenje tužbe radi utvrđenja da je ugovor ništetan (jer je taj ugovor prethodno raskinut), obzirom da je odredbom članka 327. ZOO propisano da pravo na isticanje ništavosti ima svaka zainteresirana osoba.

14. Budući da shvaćanje nižestupanjskih sudova nije u skladu s navedenim shvaćanjem ovog suda, te da sudovi zbog pogrešnog pravnog shvaćanja nisu utvrdili sve odlučne činjenice pa nema uvjeta za preinaku pobijanog rješenja, valjalo je na temelju odredbe članka 395. stavak 2. ZPP, u vezi s odredbom članka 400. stavak 3. ZPP, ukinuti oba nižestupanjska rješenja i odlučiti kao u izreci.""

9. Prvostupanjski je sud sada pobijanim rješenjem odbacio tužbu (kako je to i ranijim, ukinutim rješenjem bio učinio) pozivajući se i na odredbu članka 327. ZOO-a zaključujući u bitnom (točka 3. obrazloženja, cit.):

"Iz smisla ovih zakonskih odredbi proizlazi da se na ništetnost može pozivati svaka zainteresiran osoba, a iz čega svakako proizlazi aktivna legitimacija tužiteljice za postavljanje ovakvog tužbenog zahtjeva, međutim, u nazočnom slučaju sud je ocijenio da tužiteljici nedostaje pravni interes. Naime, sporni ugovor o darovanju i anekse tog ugovora stranke su sporazumno raskinule Sporazumom o raskidu ugovora 14. kolovoza 2015., a koji je u potpisu stranaka ovjeren pred javnim bilježnikom I. K. u K. 10. rujna 2015., dakle prije podnošenja predmetne tužbe, a iz čega slijedi da u vrijeme podnošenja tužbe između M. V. i J. V. ne postoji nikakav pravni odnos koji je zasnovan ovim ugovorima, a za koji bi sud svojom deklaratornom odlukom mogao utvrditi ništetnost, tim više što iz priloženog povijesnog prikaza upisa za nekretninu koja je bila predmetom spornog darovanja, a upisana je u zk. ul. … za k.o. K. (prilog 3 tužbe), proizlazi da su sporni ugovor o darovanju, njegovi aneksi i sporazum o raskidu ovog ugovora provedeni kroz zemljišne knjige. Dakle, pravni odnos, koji je bio zasnovan spornim ugovorom, njegovim aneksima i sporazumom o raskidu ugovora, u vrijeme podnošenja tužbe ne postoji niti postoje pravni učinci tog odnosa. Nadalje, nekretninom koja je bila predmetom ranije učinjenog darovanja majka parničnih stranaka raspolagala je ugovorom o doživotnom uzdržavanju i aneksom tog ugovora u korist tuženika pri čemu je ovaj ugovor također proveden u zemljišnim knjigama suda, uz napomenu da je tužba usmjerena na utvrđenje ovog ugovora i njegova aneksa ništetnim i na njihov raskid pravomoćno odbijena. Dakle, kada bi tužiteljica i uspjela u svojoj tužbi kojom traži utvrđenje ništetnosti Ugovora o darovanju od 17. srpnja 2006., dva Aneksa tog Ugovora, kao i Sporazuma o raskidu navedenog Ugovora od 10. rujna 2015., onda takva odluka suda ni na koji načni ne može promijeniti odnose između parničnih stranaka niti pravni status nekretnine kojom se raspolagalo navedenim ispravama. Stoga je mišljenje ovog suda da tužiteljici nedostaje pravni interes kao i stvarni interese (osim eventualno u pogledu troškova postupka) za podnošenje ovakve tužbe, slijedom čega je tužbu trebalo odbaciti te je riješeno kao u točki I. izreke ovog rješenja."

10. Ispitujući pobijano rješenje na temelju odredbe članka 365. stavak 2. u vezi članka 381. ZPP-a, ovaj sud nije našao da bi prvostupanjski sud počinio neku od bitnih povreda parničnog postupka na koju tako pazi po službenoj dužnosti međutim smatra da je prvostupanjski sud pogrešno primijenio pravo odlučujući o zahtjevu tužiteljice procesnom odlukom.

11. Naime, iz ranije citiranog obrazloženja revizijske odluke (točka 8.1. obrazloženja ove drugostupanjske odluke) ovaj sud iščitava da se, zbog odredbe članka 327. ZOO-a (materijalni propis) ne može tužba odbaciti na temelju odredbe članka 187. stavak 2. ZPP-a (procesni propis), pa dakle ako tužiteljica ne dokaže da je zainteresirana osoba u smislu članka 327. stavak 1. ZOO-a (jer to, po shvaćanju ovog suda, mora biti objektivni interes, a ne neki subjektivni odnos), tada o takvom zahtjevu odlučuje meritornom a ne procesnom odlukom, kakva je pobijana.

12. Slijedom navedenog, a kako po shvaćanju ovog drugostupanjskog suda nije moguće procesnu odluku preinačiti donošenjem meritorne odluke, to je odlučeno kao u izreci na temelju odredbe članka 380. stavak 3. ZPP-a.

U Dubrovniku 18. rujna 2024.

Sutkinja:

Josita Begović,v.r.