Republika Hrvatska
Visoki kazneni sud Republike Hrvatske
Zagreb, Savska cesta 62
Poslovni broj: I Kž-140/2024-5
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Visoki kazneni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Željka Horvatovića, predsjednika vijeća, te Slavena Vidmara i Maje Štampar Stipić, članova vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice Marine Kapikul, zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv osuđenog ZV zbog kaznenog djela ratnog zločina protiv ratnih zarobljenika iz članka 144. stavka 1. Krivičnog zakona Socijalističke Federativne Republike Jugoslavije, odlučujući o žalbama državnog odvjetnika i osuđenika podnesenim protiv presude Županijskog suda u Velikoj Gorici, broj Kv I-26/2024-4 (Kv I-39/2021) od 11. ožujka 2024., u sjednici vijeća održanoj 17. rujna 2024.,
p r e s u d i o j e
Odbijaju se žalbe državnog odvjetnika i osuđenog ZV kao neosnovane i potvrđuje se prvostupanjska presuda.
Obrazloženje
1. Uvodno označenom pobijanom prvostupanjskom presudom, pod točkom I. na temelju članka 498. stavka 1. točke 4. i stavka 5. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ broj 152/08., 76/09., 80/11., 91/12. – odluka Ustavnog suda i 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17., 126/19., 80/22. i 36/24. – dalje: ZKP/08.), prihvaćen je zahtjev osuđenog ZV i preinačena je u odluci o kazni presuda Županijskog suda u Velikoj Gorici broj: Kv I-39/2021 od 13. rujna 2021. tako da je osuđeni ZV, osuđen na kaznu zatvora u trajanju dvanaest godina i šest mjeseci.
1.1. Pod točkom II. na temelju članka 54. KZ/11. osuđenom je ZV u kaznu zatvora na koju je osuđen uračunato vrijeme provedeno na izdržavanju kazne zatvora od 7. prosinca 2022. pa nadalje.
2. Pravodobnu žalbu protiv pobijane presude podnio je državi odvjetnik zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja i odluke o kazni s prijedlogom da se pobijanu presudu preinači „u smislu žalbenih navoda.“
3. Žalbu protiv prvostupanjske presude pravodobno je podnio osuđeni ZV po branitelju Ivanu Mračiću, odvjetniku u Zagrebu, zbog „apsolutno bitne povrede odredaba zakona o kaznenom postupku“ i „pogrešne primjene“ kaznenog zakona s prijedlogom da se pobijanu presudu preinači u dijelu odluke o kazni te izrekne osuđeniku blažu zatvorsku kaznu.
4. Odgovori na žalbe nisu podneseni.
5. Spis je u skladu s člankom 474. stavkom 1. ZKP/08., prije dostave sucu izvjestitelju, dostavljen Državnom odvjetništvu Republike Hrvatske.
6. Žalbe nisu osnovane.
7. Osuđeni ZV obrazlaže bitnu povredu odredaba kaznenog postupka navodima da prvostupanjska presuda nema obrazloženje vezano za činjenicu da je osuđenik u vrijeme kaznenog djela imao 22 godine te njegova svijest, zrelost i ličnost tada nisu u dovoljnoj mjeri razvijene. Time osuđenik sadržajno upire na bitnu povredu odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavak 1. točka 11. ZKP/08. Međutim, kada nadalje obrazlaže ovu bitnu postupovnu povredu, osuđenik navodi kako je prvostupanjski sud tu činjenicu propustio optuženiku cijeniti kao olakotnu okolnost, te da nije prilikom odmjeravanja kazne zatvora u dovoljnoj mjeri cijenio novonastale okolnosti.
7.1. Suprotno tvrdnji optuženika, bespredmetno je polemiziranje osuđenika je li Kantonalni sud u Novom Travniku, u presudi broj 06 0 K 008917 16 K od 28. listopada 2015., čije je izvršenja kazne zatvora preuzeto presudom Županijskog suda u Velikoj Gorici broj: Kv I-39/2021 od 13. rujna 2021. u dovoljnoj mjeri cijenio okolnost osuđenikove dobi, svijesti i zrelosti u vrijeme kaznenog djela, niti to može biti osnova za blaže kažnjavanje koje se predmetno temelji na okolnostima kojih nije bilo kad se izricala presuda. Prvostupanjski sud je u točkama 7. i 7.1. pobijane presude jasno ocijenio i vrednovao okolnosti zbog kojih je prihvaćen zahtjev osuđenika za nepravom obnovom u vidu zdravstvenih tegoba osuđenika i rođenje djeteta te naveo okolnosti iz presude iz koje je preuzeto izvršenje kazne zaključivši da se radi o "novonastalim okonostima". Time, po ocjeni ovog drugostupanjskog suda, prvostupanjski daje cjelokupno, valjano i dostatno obrazloženje odluke o kazni. Stoga nije počinjena bitna povreda odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavka 1. točke 11. ZKP/08. na koju optuženik upire. Druga je stvar što se osuđenik ne slaže sa zaključcima koliku mu je kaznu prvostupanjski sud odmjerio. Time on zapravo osporava visinu kazne što je žalbena osnova odluke o kazni, u odnosu na koju će se ovaj drugostupanjski sud nastavno očitovati, pa je žalba osuđenika zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavak 1. točka 11. ZKP/08. neosnovana.
8. Osuđenik povredu kaznenog zakona vidi u pogrešnoj primijeni članka 41. KZ/11. tvrdeći da prvostupanjski sud prilikom odmjeravanja kazne nije vodio računa o potrebi da se osuđenik ponovno vrati u društvo.
8.1. Suprotno žalbenoj tvrdnji osuđenika, prvostupanjski sud u točki 7.1. pobijane presude nalazi ostvarenje svrhe kažnjavanja iz članka 41. KZ/11. izricanjem kazne zatvora u trajanju dvanaest godina i šest mjeseci, s obzirom na utvrđene okolnosti dijela, težinu i pogibeljnost djela, stupanj krivnje osuđenika i njegovu ličnost, smatrajući da će se tom kaznom ispuniti zahtjevi generalne i specijalne prevencije. Prvostupanjski sud obrazlažući svrhu kažnjavanja, obrazlaže i potrebu ponovnog vraćanja osuđenika u društvo, jer je to njen dio. Slijedom navedenog, po ocjeni ovog drugostupanjskog suda, žalba je zbog povrede kaznenog zakona neosnovana, budući da prvostupanjski sud nije počinio povrede kaznenog zakona na koje ukazuje žalba, a pri ispitivanju pobijene presude na temelju članku 476. stavku 1. točka 2. ZKP/08., utvrđeno je kako prvostupanjski sud nije na optuženikovu štetu povrijedio kazneni zakon. Međutim, osuđenik isticanjem potrebe da se ponovo vrati u društvo ustvari izražava neslaganje s visinom kazne što je također sadržajno obrazlaganje žalbene osnove propisane u članku 471. ZKP/08., o čemu će nastavno biti riječi.
9. Državni odvjetnik upire na pogrešno utvrđeno činjenično stanje, smatrajući da rođenje djeteta i narušeno zdravstveno stanje, u smislu članka 498. stavak 1. točka 4. ZKP/08., nisu okolnosti čija bi pojava nakon pravomoćnosti presude očito dovela do blaže osude. Takvim žalbenim navodima državni odvjetnik, ustvari, ne osporava pojavu tih okolnosti, nego osporava značaj tih okolnosti da bi one očito dovele do blaže osude što također predstavlja pobijanje odluke o kazni.
9.1. Suprotno navedenoj žalbenoj tvrdnji državnog odvjetnika i po stavu ovog drugostupanjskog suda, zasnivanja izvanbračne zajednice u kojoj je 31. siječnja 2023. rođeno treće dijete kao okolnost koja nije postojala kad se izricala presuda, te narušeno zdravstveno stanje s utvrđenih 70 % invaliditeta kao okolnost za koju sud nije znao iako je postojala, budući da nije uzeta kao olakotna okolnost prilikom izricanja presude i odlučivanja o kazni, imaju takav značaj i jesu one okolnosti koje bi očito dovele do blaže osude u smislu članka 498. stavak 1. točka 4. ZKP/08. Naime, radi se o relevantnim činjenicama pri odmjeravanju kazne (članak 47. KZ/11.), bitnim za ostvarivanje individualizacije kazne, jer sud pri odmjeravanju kazne mora voditi računa o svim objektivnim i subjektivnim okolnostima konkretnog kaznenog djela i njegovog počinitelja.
10. Nije u pravu državni odvjetnik kad u žalbi zbog odluke o kazni, pledirajući da se izrečena kazna postroži, ističe da je još prvotnom presudom izrečena kazna bila krajnje blaga, pa se ovako blaže izrečenom kaznom ne može postići svrha kažnjavanja, niti je u pravu osuđenik, kad smatra da nove okolnosti nisu u dostatnoj mjeri vrednovane, te ističe kako mu treba izreći blažu kaznu.
10.1. Pri izboru vrste i mjere kazne, prvostupanjski sud valjano je ocijenio i pravilno vrednovao sve okolnosti koje utječu da kazna po vrsti i mjeri bude lakša ili teža. Na taj način, u smislu članka 498. stavka 1. točke 4. ZKP/08., novo izložene okolnosti zdravstvenih tegoba i rođenje djeteta, vrednovane su i ocijenjene u kontekstu ranije postojećih olakotnih okolnosti (protek vremena, osuđenik je u vrijeme kaznenog djela mlađe životne dobi 22 godine, obiteljski čovjek otac dvoje djece) i otegotnih okolnosti (osuđivanost), te visokog stupnja krivnje. Zbog navedenog, stav je i ovog drugostupanjskog suda, da će se kaznom zatvora u trajanju dvanaest godina i šest mjeseci, ostvariti svrha kažnjavanja predviđena u članku 41. KZ/11., koja se sastoji u tome da će kazna u dovoljnoj mjeri utjecati na optuženika kroz jačanje njegove svijesti o pogibeljnosti činjenja kaznenih djela i ponovno uključivanje u društvo, ali i da će se tom kaznom izraziti jasna društvena osuda za počinjeno kazneno djelo, na koji će se način jačati i povjerenje građana u pravni sustav i pravednost kažnjavanja. Prema tome, žalbe državnog odvjetnika i osuđenika zbog odluke o kazni, su neosnovane.
11. Slijedom svega iznesenoga, budući da ispitivanjem pobijane presude, u skladu s odredbom članka 476. stavka 1. točkama 1. i 2. ZKP/08., nisu utvrđene povrede na čije postojanje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti, to je, na temelju članka 482. ZKP/08., odlučeno kao u izreci ove presude.
U Zagrebu 17. rujna 2024.
Predsjednik vijeća:
Željko Horvatović
