Republika Hrvatska
Županijski sud u Zagrebu
Trg Nikole Šubića Zrinskog 5
Poslovni broj: Kž-577/2024-10
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Županijski sud u Zagrebu, kao drugostupanjski sud, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Gordane Mihela Grahovac, kao predsjednice vijeća te Marijana Garca i Koraljke Bumči, kao članova vijeća, uz sudjelovanje zapisničarke Gordane Banušić, u kaznenom predmetu protiv optuženog N. S., zbog kaznenog djela protiv javnog reda i mir – protuzakonitim ulaženjem, kretanjem i boravkom u Republici Hrvatskoj, drugoj državi članici Europske unije ili potpisnici Šengenskog sporazuma, iz članka 326. stavka 1. Kaznenog zakona („Narodne novine“ broj: 125/11., 144/12., 56/15., 61/15., 101/17., 118/18., 126/19., 84/21., 114/22., 114/23. i 36/24. – dalje u tekstu: KZ/11.), odlučujući o žalbama optuženika, podnesenih protiv presude Općinskog suda u Karlovcu, broj: K-297/2024-27 od 29. svibnja 2024., u javnoj sjednici vijeća održanoj 17. rujna 2024., u nazočnosti optuženika i branitelja optuženika P. B., odvjetnika iz Z. i prevoditelja za ruski jezik, R. B.
p r e s u d i o j e
Žalbe optuženog N. S., odbijaju se kao neosnovane i potvrđuje prvostupanjska presuda.
Obrazloženje
1. Pobijanom presudom Općinskog suda u Karlovcu, broj: K-297/2024-27 od 29. svibnja 2024., činjenično i pravno opisano izrekom te presude, optuženi N. S. proglašen je krivim da je počinio kazneno djelo protiv javnoga reda – protuzakonitim ulaženjem, kretanjem i boravkom u Republici Hrvatskoj, drugoj državi članici Europske unije ili potpisnici Šengenskog sporazuma, opisano u članku 326. stavku 1. KZ/11., te je na temelju istog članka osuđen na kaznu zatvora u trajanju 1 (jedne) godine i 6 (šest) mjeseci.
1.1. Na temelju članka 54. KZ/11., optuženiku je u izrečenu kaznu zatvora uračunato vrijeme lišenja slobode od uhićenja 15. ožujka 2024. u 07,40 sati pa nadalje.
1.2. Na temelju članka 79. stavka 2. KZ/11. od optuženika je oduzet mobilni uređaj marke H., crne boje s napuknutom maskom na stražnjoj strani, IMEI brojeva 8…………………….. i ……………………… s pripadajućom SIM karticom NN broja i operatera, oduzet prema potvrdi P. uprave karlovačke, P. postaje D. R. o privremenom oduzimanju predmeta serijskog broja 01210109 od 15. ožujka 2024., te je isti uništen.
1.3. Na temelju članka 148. stavka 6. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ broj: 152/08., 76/09., 80/11., 91/11. – Odluka Ustavnog suda, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17., 126/19., 80/22. i 36/24. – dalje u tekstu ZKP/08.), optuženik je oslobođen plaćanja troškova kaznenog postupka iz članka 145. stavka 2. točke 1. do 6. ZKP/08., kao i troškova nagrade i nužnih izdataka branitelja određenog po službenoj dužnosti, jer bi njihovim plaćanjem bilo dovedeno u pitanje njegovo uzdržavanje .
2. Žalbe protiv presude pravodobno je podnio optuženik po braniteljima, odvjetnici Đ. L. iz O., zbog odluke o kazni, s prijedlogom da se pobijana presuda preinači na način da optuženiku izrekne kaznu zatvora u kraćem trajanju, te po branitelju P. B., odvjetniku iz Z., zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka, odluke o kazni i zbog odluke o oduzimanju predmeta, s prijedlogom da se pobijana presuda preinači na način da se optuženiku izrekne blaža kazna. Budući da se obje žalbe optuženika podnesene po njegovim braniteljima sadržajno poklapaju i međusobno nadopunjuju, bit će razmotrene kao jedna njegova žalba.
3. Odgovor na žalbe podnijelo je ODO u Karlovcu, s prijedlogom da se obje žalbe odbiju kao neosnovane.
4. Županijsko državno odvjetništvo u Zagrebu vratilo je predmet na daljnji postupak (članak 474. stavka 1. ZKP/08.).
5. U žalbi je optuženik zatražio da bude obaviješten o održavanju sjednice drugostupanjskog suda, što je udovoljeno, a kako se nalazi u Zatvoru Zagreb, njegova nazočnost je bila osigurana putem video linka, dok je pristupio njegov branitelj P. B., odvjetnik iz Z. te prevoditelj za ruski jezik R. B., pri čemu nije pristupio uredno pozvani državni odvjetnik, nakon čega je vijeće odlučilo da se sjednica održi u njegovoj odsutnosti.
6. Žalbe optuženika nisu osnovane.
7. Uvodno u žalbi optuženik ističe da se žali zbog bitne povrede kaznenog postupka i povrede kaznenog zakona iz članak 468. stavka 1. točke 11. ZKP/08., navodeći da je „…omogućio ulazak u Republiku Hrvatsku osobama koji su sami ilegalno ušle…“, zbog čega se „…u ovom dijelu presuda ne može ispitati jer su njeni razlozi proturječni…“.
7.1. Međutim, valja pojasniti da istaknuta bitna povrede kaznenog postupka postoji kada je izreka presude proturječna sama sebi ili razlozima presude, zbog čega proturječnost u smislu kako je to izneseno u žalbi nije ostvarena, jer ovakva argumentacija i ono što optuženik ističe u žalbi kao razlog za ovu povredu, očito se odnosi na pobijanje presude zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja. Unatoč tome, svakako treba kazati da je izreka pobijane presude razumljiva i sukladna razlozima presude i nema bilo kakve proturječnosti jer su svi razlozi o odlučnim činjenicama potpuno određeni i nema proturječnosti između onoga što se u njima navodi o sadržaju isprava i zapisnika o iskazima danim u postupku i samih tih isprava i zapisnika.
7.2. Zbog iznesenih razloga, nije ostvarena rečena povreda kaznenog postupka ili neka druga koja bi proizlazila iz žalbenih razloga.
8. Kada se na rečeni način optuženik žali zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja, onda žalbu iz ove žalbene osnove ne može podnijeti, jer se na raspravi u odnosu na optužbu izjasnio da se smatra krivim, a počinjenje djela potpuno je priznao u obrani. Prema članku 464. stavka 7. ZKP/08., žalbu zbog ove osnove ne može podnijeti, osim ako je za dokaze o isključenju protupravnosti ili krivnje saznao nakon donošenja odluke ili se radi o činjenicama za izbor vrste i mjere kazne, a o tome se ovdje ne radi.
9. Žaleći se zbog odluke o kazni, optuženik navodi da mu je kazna zatvora „prestrogo odmjerena“, jer prvostupanjski sud na pravilan način nije utvrdio i valorizirao olakotne okolnosti na njegovoj strani, s obzirom da je na samom početku kaznenog postupka priznao počinjenje kaznenog djela, da je izrazio žaljenje i kajanje zbog njegovog počinjenja, primjereno držanje pred sudom, da nikada do sada nije osuđivan ni prekršajno kažnjavan i da se nalazio u nezavidnim materijalnim prilikama, zbog čega smatra da bi izricanje uvjetne osude ili djelomične uvjetne osude, sigurno utjecala na njega i na druge da ne čine kaznena djela.
9.1. Nasuprot tim žalbenim navodima, prvostupanjski sud je pravilno pristupio pri odmjeravanju vrste i mjere kazne optuženiku, ocijenivši sve okolnosti konkretnog slučaja, ali i one istaknute u žalbi, koje okolnosti je u dostatnoj mjeri cijenio i vrednovao, dajući im ispravan značaj, tako da ništa nije dovelo u sumnju izricanje kazne zatvora.
9.2. Naime, prvostupanjski sud je na strani optuženika opravdano kao olakotno cijenio da je mlađe životne dobi, priznanje počinjenja kaznenog djela, iskreno kajanje i žaljenje zbog počinjenog djela te loše imovinske prilike, dok mu je kao otegotno cijenio okolnost da se je u Republiku Hrvatsku dovezao s automobilom kojeg je ranije iznajmio u Italiji s jedinim ciljem stjecanje protupravne imovinske koristi u iznosu 500,00 eura po osobi, što ukazuje na organiziranost u počinjenju kaznenog djela, a ujedno uz to vodio računa o učestalosti činjenja predmetnog djela na teritoriju Republike Hrvatske.
9.3. Ovako utvrđene, ocjenjene i vrednovane okolnosti, prvostupanjski sud je očito uzeo u obzir pobude iz kojih je djelo počinio, težinu i njegove posljedice, kao i društvenu opasnost ovakve vrste kaznenog djela, sve to u svojoj ukupnosti opravdava da se optuženiku izrekne kazna zatvora u trajanju jedne godine i šest mjeseci, koja kazna je kao takva primjerena stupnju njegove krivnje i pogibeljnosti djela za koje je proglašen krivim, zbog čega nema potrebe za blažim kažnjavanjem, kako se pledira u žalbi.
9.4. Kod takvog stanja svari, a u kontekstu utvrđenih i vrednovanih okolnosti, uz one istaknute u žalbi, nikako ne mogu rezultirati blažom osudom ili korekciju izrečene kazne zatvora, a na način kako je to predložio optuženik.
9.5. Upravo izrečena kazna zatvora od strane prvostupanjskog suda i po ocjeni ovoga suda u svemu je zakonita i pravična, kojom će se ostvariti svrha kažnjavanja iz članka 41. KZ/11. (odgojni utjecaj na optuženika i na druge da ne čine kaznena djela, tzv. specijalna i generalna prevencija).
10. Optuženik se žali i zbog odluke o oduzimanju predmeta (mobitela), ali tu žalbenu osnovu uopće ne obrazlaže, a kako je pravilno utvrđeno činjenično stanje da se radi o predmetu koji je uporabljen za počinjenje predmetnog kaznenog djela to je sporni predmet u skladu sa člankom 79. stavka 2. KZ/11., valjalo oduzeti, kao što je to pravilno učinio prvostupanjski sud, a za što je dao valjane razloge, koje u svemu prihvaća i ovaj sud.
11. Kako nije utvrđeno postojanje povreda zakona na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti,u smislu članka 476. stavka 1. točke 1. i 2. ZKP/08., valjalo je na temelju članka 482. ZKP/08., odbiti žalbu državnog odvjetnika i potvrditi prvostupanjsku presudu.
Zagrebu 17. rujna 2024.
Predsjednica vijeća:
Gordana Mihela Grahovac, v. r.
