Republika Hrvatska

Županijski sud u Varaždinu

Varaždin, Braće Radić 2

Poslovni broj: Kž-612/2024-4

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Varaždinu, u vijeću sastavljenom od sudaca Rajka Kipkea, predsjednika vijeća, te Tomislava Brđanovića i Vlaste Patrčević Marušić, članova vijeća, uz sudjelovanje zapisničarke Vesne Štefulj, u kaznenom predmetu protiv optuženog B. K., zbog kaznenih djela iz čl. 326. st. 2. u vezi st. 1. i dr. Kaznenog zakona ("Narodne novine" broj: 125/11., 144/12., 56/15., 61/15., 101/17., 118/18., 126/19., 84/21., 114/22. i 114/23., dalje: KZ/11), odlučujući o žalbi optuženika protiv presude Općinskog suda u Slavonskom Brodu, poslovni broj K-192/2024-30 od 16. srpnja 2024., u sjednici vijeća održanoj 17. rujna 2024.

p r e s u d i o  j e

I/ Djelomično se prihvaća žalba optuženog B. K., preinačuje se pobijana presuda i sudi:

Optuženi B. K., s podacima kao u pobijanoj presudi,

oslobađa se od optužbe

da bi dana 30. siječnja 2024., oko 11,00 sati, na autocesti A3, kod mjesta Z., upravljao automobilom marke C. C. na kojem su se nalazile registarske pločice oznake …, znajući da iste ne pripadaju vozilu kojim je upravljao,

dakle, lažnu ispravu uporabio kao pravu, a kazneno djelo je počinjeno glede javne isprave,

pa da bi time počinio kazneno djelo krivotvorenja, krivotvorenjem isprave iz čl. 278. st. 3. u vezi st. 1. KZ/11.

Na temelju čl. 149. st. 1. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine" broj: 152/08., 76/09., 80/11., 91/12. – odluka Ustavnog suda, 121/11., 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17., 126/19., 80/22. i 36/24., dalje: ZKP/08) troškovi kaznenog postupka u odnosu na oslobađajući dio presude padaju na teret proračunskih sredstava.

II/ Djelomično se prihvaća žalba optuženog B. K., a uslijed odluke pod I/ preinačuje se pobijana presuda u odluci o kazni na način da se optuženom B. K., po čl. 51. st. 1. KZ/11 utvrđuju pojedinačne kazne zatvora i to po čl. 326. st. 2. KZ/11 u trajanju od 4 (četiri) godine te po čl. 226. KZ/11 u trajanju od 2 (dvije) godine, pa se optuženi B. K. po čl. 51. st. 2. KZ/11 osuđuje na jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju od 5 (pet) godina, a na temelju čl. 54. KZ/11 u jedinstvenu kaznu zatvora optuženiku se uračunava vrijeme lišenja slobode i istražnog zatvora od 30. siječnja 2024. pa nadalje.

III/ U povodu žalbe optuženog B. K., po službenoj dužnosti, preinačuje se djelomično odluka o troškovima kaznenog postupka u pobijanoj presudi na način da se ukida obveza optuženog B. K. za plaćanje troškova kaznenog postupka iz čl. 145. st. 2. toč. 1. ZKP/08 za troškove tumačenja i prevođenja u iznosu od 500,35 EUR (petsto eura i tridesetpet centi).

IV/ U preostalom dijelu odbija se žalba optuženog B. K. kao neosnovana i u nepreinačenom dijelu potvrđuje pobijana prvostupanjska presuda.

Obrazloženje

1. Pobijanom presudom prvostupanjski sud proglasio je krivim optuženog B. K. zbog počinjenja tri kaznena djela i to protiv javnog reda, protuzakonitim ulaženjem, kretanjem i boravkom u Republici Hrvatskoj, drugoj državi članici Europske unije ili potpisnici Šengenskog sporazuma, iz čl. 326. st. 2. u vezi st. 1. KZ/11, protiv sigurnosti prometa, obijesnom vožnjom u cestovnom prometu iz čl. 226. KZ/11 i krivotvorenja, krivotvorenjem isprave iz čl. 278. st. 3. u vezi st. 1. KZ/11 (za primijetiti je da je sva kaznena djela prvostupanjski sud označio i primjenom ZID KZ/11 iz NN 36/24. iako taj zakon nije bio na snazi u vrijeme počinjenja djela, niti je blaži za optuženika) Po čl. 51. KZ/11 utvrđene su mu pojedinačne kazne i to od 4 godine i 6 mjeseci za kazneno djelo iz čl. 326. st. 2. KZ/11, 2 godine za kazneno djelo iz čl. 226. KZ/11 i 10 mjeseci za kazneno djelo iz čl. 278. st. 3. KZ/11, a optuženiku je po čl. 51. st. 1. i 2. KZ/11 izrečena jedinstvena kazna zatvora u trajanju od 7 godina.

1.1. Na temelju čl. 54. KZ/11 u izrečenu jedinstvenu kaznu zatvora optuženiku je uračunato vrijeme lišenja slobode i istražnog zatvora od 30. siječnja 2024. pa nadalje.

1.2. Na temelju čl. 148. st.1. ZKP/08 optuženi B. K. obvezan je na plaćanje troškova kaznenog postupka iz čl. 145. st. 2. toč. 1. i 6. ZKP/08 za troškove tumačenja i prevođenja u iznosu od 500,35 EUR i 100,00 EUR paušalne svote.

2. Protiv presude žali se optuženi B. K. po branitelju N. G., odvjetniku zbog povrede kaznenog zakona, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i odluke o kazni, s prijedlogom da nadležni županijski sud preinači pobijanu presudu i optuženika oslobodi od optužbe za kazneno djelo krivotvorenja isprave i izrekne blažu kaznenu sankciju.

3. Državni odvjetnik je odgovorio na žalbu optuženika, koji odgovor je dostavljen na znanje optuženiku i branitelju.

4. U smislu čl. 474. st. 1. ZKP/08 spis je dostavljen Županijskom državnom odvjetništvu u Varaždinu na dužno razgledanje.

4.1. Optuženik u žalbi nije zatražio obavijest o drugostupanjskoj sjednici, a ovaj sud drugog stupnja nije odlučio o sjednici izvijestiti stranke i kad to nisu zahtijevale.

5. Žalba optuženika je djelomično osnovana, a dala je povod za ispitivanje pobijane presude i po službenoj dužnosti.

6. Ispitujući pobijanu presudu u povodu podnijete žalbe optuženika, u smislu čl. 476. st. 1. toč. 1. ZKP/08 ovaj sud drugog stupnja ne nalazi postojanje koje od bitnih postupovnih povreda u pobijanoj presudi na postojanje kojih pazi po službenoj dužnosti.

7. U odnosu na dio žalbe zbog povrede kaznenog zakona, koju žalitelj obrazlaže tvrdnjom da kaznena djela iz čl. 326. st. 2. i čl. 226. KZ/11 stoje u odnosu prividnog stjecaja, valja navesti da žalitelj nije u pravu. Žalitelj tvrdi da je nemoguće razdvojiti ugrožavanje obijesnom vožnjom za putnike u vozilu od one koja postoji za druge sudionike u prometu, pa da stoga može odgovarati samo za jedno od kaznenih djela iz čl. 326. ili čl. 226. KZ/11. Stoga je žalitelj stava da može odgovarati samo za kazneno djelo iz čl. 226. KZ/11, jer isto obuhvaća sve elemente kaznenog djela iz čl. 326. KZ/11.

7.1. Žalitelj je pobijanom presudom proglašen krivim za počinjenje kaznenih djela iz čl. 326. st. 2. u vezi st. 1. KZ/11 na štetu žrtava, 11 nezakonitih migranata koji su se nalazili u automobilu i iz čl. 226. KZ/11 u odnosu na druge sudionike u prometu i to policijske službenike koji su slijedili njegovu vožnju i druge osobe koje su sudjelovale u prometu na autocesti A3 i na županijskoj cesti 4158 do mjesta zaustavljanja. Stoga u konkretnom slučaju ne postoji identitet oštećenika kao jedan od ujedinjavajućih elemenata za zaključak da bi se radilo o prividnom stjecaju kaznenih djela odnosom konsumpcije[1] . Radi se o kaznenim djelima koja su smještena u različite glave Kaznenog zakona, jednim se štiti javni red, a drugim sigurnost prometa, pa i navedeno govori u prilog zaključku da se kod povređivanja različitih pravnih dobara ne može raditi o prividnom stjecaju kaznenih djela. Kod oba kaznena djela radi se o kaznenim djelima ugrožavanja i to konkretnog ugrožavanja te je kod oba djela potrebno nastupanje konkretne opasnosti jer je obilježje oba djela izazivanje opasnosti za život ili tijelo ljudi (kod kaznenog djela iz čl. 326. st. 2. KZ/11 ta opasnost treba nastati za prevožene osobe, kod kaznenog djela iz čl. 226. KZ/11 opasnost može nastati za bilo koga u prometu). No obilježje kaznenog djela iz čl. 326. KZ/11 je i omogućavanje ili pomaganje osobama koje se nedozvoljeno kreću u Republici Hrvatskoj, pa kriminalnopolitički gledajući nepravo kaznenog djela iz čl. 226. KZ/11 ne pokriva cjelokupnu kriminalnu djelatnost iz čl. 326. st. 2. u vezi st. 1. KZ/11. Ovdje bi se moglo raditi isključivo o odnosu konsumpcije kao nekažnjivog pratećeg djela, no taj oblik konsumpcije postoji kod kaznenih djela koja se uobičajeno čine zajedno, kao sporedno i glavno kazneno djelo. Ova dva kaznena djela ne moraju se nužno zajedno pojavljivati, naprotiv ona se uobičajeno niti ne pojavljuju zajedno, osim u situaciji bijega počinitelja pred tijelima progona i obijesne voženje počinitelje kod tog bijega. Ne postoji niti zadnji sjedinjavajući moment u pogledu je li počinjenjem drugog djela izostala nova šteta, koje pitanje se ovdje ne može postaviti s obzirom na to da ne postoji identitet oštećenika, već je konkretno ugrožavanje nastalo za različite žrtve. Iz prednjih razloga nije osnovana žalba optuženika zbog povrede kaznenog zakona jer 1 Vuleti ć , Igor, Konsumpcija kao oblik prividnog stjecaja , Hrvatski ljetopis za kazneno pravo i praksu, Zagreb, vol. 19, broj 1/2012, str. 25-28; Mr č ela, Marin, Vuleti ć , Igor, Komentar Kaznenog zakona, Op ć i dio , Libertin naklada, Rijeka, 2021. , str. 332-346

kaznena djela iz čl. 326. st. 2. u vezi st. 1. KZ/11 i iz čl. 226. KZ/11 ne stoje u odnosu prividnog stjecaja odnosom konsumpcije, kao nekažnjivo prateće kazneno djelo, već se radi o kaznenim djelima koja su počinjena u idealnom stjecaju.

8. U pogledu žalbene osnove pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja žalitelj prigovara utvrđenju prvostupanjskog suda u pobijanoj presudi da je optuženik znao da se na vozilu kojim je počinio druga dva kaznena djela nalaze nepripadajuće registarske oznake. Ovdje se žalitelj bavi s činjenicama nepoznavanja latiničnog pisma jer je on Gruzijac, tvrdi kako nije morao niti mogao znati da se na vozilu nalaze nepripadajuće pločice, jer je preuzeo automobil od osobe koja ga je angažirala i krenuo obavljati prijevoz.

8.1. Žalitelj je u pravu kada tvrdi da je prvostupanjski sud iz potpuno utvrđenog činjeničnog stanja izveo pogrešan zaključak da je dokazano počinjenje ovog kaznenog djela optuženika. Optuženik je automobil s nepripadajućim pločicama preuzeo u Budimpešti, istim je počinio kaznena djela iz čl. 326. i čl. 226. KZ/11, te doista ništa ne upućuje da je bio svjestan da vožnjom automobilom s nepripadajućim pločicama čini još i kazneno djelo iz čl. 278. st. 3. u vezi st. 1. KZ/11. Utvrđenje prvostupanjskog suda na temelju iskaza policijskog službenika da je u automobilu uočio, negdje na suvozačevom mjestu prometnu dozvolu za koju misli da je bila poljska, kraj sadržaja obrane optuženika o tome da ne poznaje latinično pismo i da prometnu dozvolu nije vidio, kao i da nije gledao registarske pločice, jednostavno upućuje na potrebu drugačije ocjene ispravno utvrđenog činjeničnog stanja, tj. da nije dokazano da bi optuženik bio svjestan obilježja kaznenog djela iz čl. 278. st. 3. u vezi st. 1. KZ/11. Iz tih je razloga, na temelju čl. 486. st. 1. ZKP/08 nalazeći da su odlučne činjenice pravilno utvrđene, ali da se pravilnom primjenom zakona ima donijeti oslobađajuća presuda iz razloga iz čl. 453. toč. 3. ZKP/08, ovaj sud drugog stupnja preinačio, djelomičnim prihvaćanjem žalbe optuženika, pobijanu presudu u odnosu na kazneno djelo iz čl. 278. st. 3. u vezi st. 1. KZ/11 iz osuđujuće u oslobađajuću. Odluka o troškovima postupka u odnosu na to kazneno djelo zasniva se na odredbi čl. 149. st. 1. ZKP/08.

9. U pogledu odluke o kazni, žalitelj ističe kako je prvostupanjski sud izgubio iz vida brojne olakotne okolnosti i da mu je utvrdio prestroge pojedinačne i izrekao prestrogu jedinstvenu kaznu zatvora. Žalitelj je ovdje djelomično u pravu. Prvostupanjski je sud optuženiku ispravno utvrdio olakotne okolnosti dosadašnje neosuđivanosti, djelomično priznanje kaznenih djela, ispriku i izraženo kajanje prema svim osobama koje je ugrozio svojim načinom vožnje, lošije imovno stanje kao motivaciju za počinjenje kaznenog djela iz čl. 326. KZ/11, ali i lošije zdravstveno stanje, što proizlazi iz obrane optuženika. Isto tako su ispravno utvrđene otegotne okolnosti u vidu prijevoza 11 migranata čime je izražena veća kriminalna količina, kao i kršenje niza prometnih propisa tijekom obijesne vožnje u bijegu pred policijom, kao i prijeđena udaljenost i ugrožavanje većeg broja sudionika u prometu. No, navedene okolnosti nisu ispravno cijenjene kod utvrđivanja pojedinačnih kazni. Olakotne okolnosti, kraj nespornog postojanja otegotnih, su takve da opravdavaju utvrđenje kazne zatvora od 4 godine za kazneno djelo iz čl. 326. st. 2. KZ/11 i od 2 godine za kazneno djelo iz čl. 226. KZ/11. Uslijed oslobađajuće presude otpada utvrđena pojedinačna kazna za djelo iz čl. 278. st. 3. u vezi st. 1. KZ/11. Uzimajući u obzir ličnost optuženika koji je neosuđivan, obiteljski čovjek, s zdravstvenim i financijskim problemima u vezi s ukupnošću kaznenih djela koja je optuženik počinio došavši radi počinjenja u Republiku Hrvatsku, ovaj je sud drugog stupnja, djelomičnim prihvaćanjem žalbe optuženika, preinačio pobijanu presudu u odluci o kazni, kao u pogledu utvrđenih pojedinačnih kazni, tako i u pogledu jedinstvene kazne zatvora. Optuženi B. K. osuđen je na jedinstvenu kaznu zatvora, primjenom čl. 51. KZ/11 u trajanju od 5 godina, kojom će se kaznom ostvariti svrha kažnjavanja u općem i posebnom smislu iz čl. 41. KZ/11.

10. Odluka o trošku postupka u dijelu u kojem je optuženiku naloženo naknaditi troškove prevođenja i tumačenja u iznosu 500,35 EUR nije zakonita jer je protivna odredbi čl. 145. st. 7. u vezi čl. 8. ZKP/08. Optuženik koji ne govori i ne razumije hrvatski jezik ima pravo na besplatno prevođenje i tumačenje prema navedenim odredbama, pa ga se stoga nije moglo obvezati na plaćanje tog troška iz čl. 145. st.

2. toč. 1. ZKP/08. Uslijed navedenoga, povodom žalbe optuženika, po službenoj je dužnosti preinačen taj dio pobijane presude i isti je ukinut, bez potrebe ponovnog odlučivanja.

11. Zbog naprijed navedenog odlučeno je kao u toč. I/, II/ i III/ izreke na temelju čl. 486. st. 1. ZKP/08 djelomični prihvaćanjem žalbe optuženika i u povodu te žalbe, po službenoj dužnosti; odluka pod toč. IV/ izreke temelji se na odredbi čl. 482. ZKP/08 na temelju utvrđenja da je žalba optuženika djelomično neosnovana.

U Varaždinu 17. rujna 2024.

Predsjednik vijeća

Rajko Kipke, v.r.