Republika Hrvatska
Visoki kazneni sud Republike Hrvatske
Zagreb, Savska cesta 62
Poslovni broj: I Kž-eu-4/2024-4
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Visoki kazneni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Željka Horvatovića, predsjednika vijeća te Marije Balenović i Maje Štampar Stipić, članica vijeća, uz sudjelovanje sudske savjetnice Nevene Popović, zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv osuđenog ŠS, zbog kaznenih djela iz članka 127., članka 128. stavka 1. broj 5., članka 129. stavka 2. broj 1., članka 130. stavka 3. i članka 135. stavka 1., 15. Kaznenog zakonika Republike Austrije, odlučujući o žalbi osuđenika podnesenoj protiv presude Županijskog suda u Velikoj Gorici, broj Kv-eu-3/2024. od 14. ožujka 2024., u sjednici vijeća održanoj 17. rujna 2024.,
p r e s u d i o j e
Odbija se žalba osuđenog ŠS kao neosnovana te se potvrđuje prvostupanjska presuda.
Obrazloženje
1. Presudom Županijskog suda u Velikoj Gorici, broj Kv-eu-3/2024-11 od 14. ožujka 2024., pod točkom I. izreke utvrđeno je da je osuđeni ŠS (osobni podaci kao pod točkom I. izreke) pravomoćnom presudom Zemaljskog suda za kaznene stvari Beč broj: 81 Hv 130/22p od 19. siječnja 2023., proglašen krivim zbog počinjenja kaznenog djela teške zanatlijske krađe provalom iz članka 127., članka 128. stavka 1. broj 5., članka 129. stavka 2. broj 1., članka 130. stavka 3. i prijestupa trajnog oduzimanja stvari iz članka 146., članka 147., stavka 2., članka 148. drugi slučaj kaznenog zakonika 15. Kaznenog zakonika Republike Austrije te zbog počinjenog prijestupa iz članka 135. stavka 1., 15. Kaznenog zakonika Republike Austrije te osuđen na kaznu zatvora u trajanju od 5 godina.
1.1. Pod točkom II. izreke pobijane presude utvrđeno je da kazneno djelo opisano u točki I. izreke te presude sadrži bitna obilježja kaznenog djela teške krađe iz članka 229. stavka 2. Kaznenog zakona ("Narodne novine" broj 125/11., 144/12., 56/15. i 61/15., 101/17., 118/18., 126/19., 84/21. i 114/22., dalje: KZ/11.), a za koje kazneno djelo je propisana kazna zatvora u trajanju od jedne do osam godina, dok kazneno djelo opisano kao prijestup trajnog oduzimanja stvari sadrži bitna obilježja kaznenog djela neovlaštene uporabe tuđe pokretne stvari iz članka 234. stavka 1. KZ/11. za koje kazneno djelo je propisana kazna zatvora u trajanju do jedne godine.
1.2. Pod točkom III. izreke, na temelju članka 89. u vezi s člankom 91. stavkom 1. točkom 1. Zakona o pravosudnoj suradnji u kaznenim stvarima s država članicama Europske unije ("Narodne novine" broj: 91/10., 81/13., 124/13., 26/15., 102/17., 68/18., 70/19., 141/20. i 18/24., dalje: ZPSKS-EU), priznata je pravomoćna i izvršna presuda Zemaljskog suda za kaznene stvari Beč broj: 81 Hv 130/22p od 19. siječnja 2023., pravomoćna 25. travnja 2023. te je određeno izvršenje izrečene kazne zatvora u trajanju od pet godina nad osuđenim ŠS, zbog kaznenog djela teške zanatlijske krađe provalom iz članka 127., članka 128. stavka 1. broj 5., članka 129. stavka 2. broj 1., članka 130. stavka 3. i prijestupa trajnog oduzimanja stvari iz članka 146., članka 147., stavka 2., članka 148. drugi slučaj kaznenog zakonika 15. Kaznenog zakonika Republike Austrije te zbog počinjenog prijestupa iz članka 135. stavka 1., 15. Kaznenog zakonika Republike Austrije.
1.3. Pod točkom IV. izreke, na temelju članka 98. stavka 2. ZPSKS-EU osuđenom ŠS u kaznu zatvora na koju je osuđen uračunato je vrijeme provedeno u pritvoru i vrijeme provedeno na izdržavanju kazne zatvora od 17. listopada 2022. pa nadalje.
2. Protiv te presude žalbu je podnio osuđeni ŠS po braniteljici, odvjetnici Mirjani Kopić, zbog "bitne povrede odredaba kaznenog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, pogrešne primjene materijalnog prava i odluke o kazni", s prijedlogom da drugostupanjski sud žalbu prihvati, pobijanu presudu ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje.
3. Odgovor na žalbu nije podnesen.
4. Na temelju članka 474. stavka 1. ZKP/08., u vezi sa člankom 132. ZPSKS-EU, spis je dostavljen Državnom odvjetništvu Republike Hrvatske.
5. Žalba nije osnovana.
6. Osuđenik u žalbi navodi da je izreka pobijanog rješenja nerazumljiva i u proturječnosti s razlozima, jer nije moguće utvrditi postoji li usklađenost potvrde sa sadržajem strane sudske odluke budući da se iz obrazloženja prvostupanjske presude ne može zaključiti postoji li prijevod strane sudske odluke u spisu te suglasnost osuđenika s prosljeđivanjem potvrde, čime da je prvostupanjski sud počinio bitnu povredu odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavka 1. točke 11. ZKP/08. Nadalje navodi, kako nije na jasan način utvrđeno da su ispunjeni uvjeti iz članka 91. stavka 1. točke 2. ZPSKS-EU te da prvostupanjski sud nije primijenio odredbe o ublažavanju kazne niti odredbe o odmjeravanju kazne za djela u stjecaju.
6.1. Suprotno žalbenim navodima osuđenika, ocjena je Visokog kaznenog suda Republike Hrvatske da pobijana presuda sadrži jasne, neproturječne i potpune razloge o svim za odluku bitnim činjenicama, zbog čega pobijanom presudom nije ostvarena bitna povreda postupka iz članka 468. stavka 1. točke 11. ZKP/08.
6.2. Osuđenik neosnovano u žalbi problematizira pitanje prijevoda strane sudske odluke, jer iz spisa proizlazi da je država izdavateljica (konkretno Republika Austrija) uz zahtjev za priznanje i izvršenje presude dostavila potvrdu iz članka 103. stavka 1. ZPSKS-EU, odnosno iz članka 4. Okvirne odluke Vijeća od 27. studenog 2008. broj 2008/909/PUP (dalje: Okvirna odluka) prevedenu na hrvatski jezik, a uz potvrdu je dostavljena prvostupanjska presuda Zemaljskog suda za kaznene stvari Beč broj: 81 Hv 130/22p od 19. siječnja 2023. te drugostupanjska presuda Višeg zemaljskog suda Beč broj 20 Bs 65/23i od 25. travnja 2023., obje na njemačkom jeziku.
6.3. Člankom 23. stavkom 1. Okvirne odluke propisano je da se potvrda prevodi na službeni jezik ili jedan od službenih jezika države članice izvršiteljice naloga, dok se na temelju stavka 2. i 3. istog članka Okvirne odluke prijevod presude ne zahtjeva, osim ako država članica izvršiteljica naloga smatra da je sadržaj potvrde nedostatan za donošenje odluke o izvršenju kazne, a što ovdje nije slučaj. Naime, u predmetnoj potvrdi su jasno, detaljno i opširno navedene činjenice i okolnosti pod kojima su kaznena djela počinjena te pojedinosti o trajanju kazne čije se izvršenje traži.
6.4. Dakle, potreba dostave presude na hrvatskom jeziku u smislu članka 9. ZPSKS- EU postoji samo kada potvrda iz članka 103. stavka 1. ZPSKS-EU nije potpuna ili očito nije u skladu s presudom, a to ovdje nije utvrđeno niti se u razlozima pobijane presude dovodi u pitanje, tim više što je strana sudska presuda donesena nakon provedenog kaznenog postupka u prisutnosti osuđenika, tako da su njemu sve relevantne okolnosti poznate. Stoga, u konkretnom slučaju, nedostavljanje prijevoda presuda ne može biti razlogom za odbijanje zahtjeva iz članka 94. stavka 1. točke 1.
ZPSKS-EU, kako to osuđenik pogrešno smatra.
7. Nadalje, sud prvog stupnja je u obrazloženju presude na jasan i neproturječan način argumentirao i postojanje uvjeta za priznanje presude i izvršenje kazne po odredbi članka 91. stavka 1. točke 1. ZPSKS-EU, ispravno navodeći da je osuđenik hrvatski državljanin koji ima prebivalište u [adresa], da nema osnova za odbijanje zahtjeva za priznanje i izvršenje navedene presude iz članka 94. ZPSKS- EU te da je primjenom odredbe članka 89. ZPSKS-EU priznata presuda zemlje izdavanja i određeno je njeno izvršenje u Republici Hrvatskoj.
7.1. Dakle, prigovor osuđenika kojim dovodi u pitanje svoju suglasnost za premještaj, u smislu odredbe članka 105. stavka 1. ZPSKS-EU nije relevantna, jer je optuženik državljanin Republike Hrvatske u kojoj ima prebivalište ([adresa]), a koja okolnost, između ostalih navedenih u odredbi stavka 2. citiranog članka 105. ZPSKS-EU, omogućuje premještaj i bez suglasnosti osuđenika.
8. U pogledu žalbenog navoda kojim se ističe kako nije utvrđeno da je osuđeniku odlukom nadležnih tijela Republike Austrije izrečena mjera deportacije ili protjerivanja u Republiku Hrvatsku nakon otpuštanja s izdržavanja kazne, napominje se kako je isto irelevantno s obzirom da je utvrđeno da je ispunjena prva pretpostavka iz članka 91. stavka 1. ZPSKS-EU, a to je da je osuđeni ŠS hrvatski državljanin koji ima prebivalište u [adresa].
9. Nisu osnovani ni žalbeni navodi osuđenika o tome da je prvostupanjski sud odlučujući o kazni trebao primijeniti odredbe o ublažavanju kazne ako su iste primijenjene i prilikom donošenja strane presude. Naime, osuđenik zanemaruje odredbu članka 91. stavka 4. ZPSKS-EU iz koje jasno proizlazi da će se kazna zatvora iz dostavljene presude uskladiti s domaćim pravom samo ukoliko prelazi najveću domaćim pravom propisanu kaznu zatvora za isto ili slično kazneno djelo, što ovdje nije slučaj, zbog čega je prvostupanjski sud pravilno odredio izvršenje kazne zatvora u trajanju pet godina, bez ulaženja u ocjenu visine kazne.
10. Jednako tako, nije odlučna niti primjena stjecaja u stranoj sudskoj odluci. Naime, u postupku priznanja i izvršenja strane presude se uopće ne procjenjuje primjena pravnog instituta stjecaja nego se ocjenjuje (ne)postojanje uvjeta za priznanje i izvršenje strane presude prema ZPSKS-EU.
11. Slijedom navedenog nisu ispunjeni uvjeti za odbijanje priznanja i izvršenja predmetne presude na koje se u žalbi poziva osuđenik, a niti bilo koji drugi uvjeti za obligatorno ili fakultativno odbijanje priznanja i izvršenja predmetne presude iz članka 94. ZSPKS-EU.
12. S obzirom na to da navodima žalbe utvrđenja prvostupanjskog suda nisu s uspjehom dovedena u sumnju, a ispitivanjem pobijane presude, u skladu s odredbom članka 476. stavka 1. ZKP/08., ovaj drugostupanjski sud nije utvrdio povrede na koje pazi po službenoj dužnosti, to je na temelju članka 482. ZKP/08. trebalo odlučiti kao u izreci ove presude.
Zagreb, 17. rujna 2024.
Predsjednik vijeća:
Željko Horvatović
