REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev-333/2023-5

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Ivana Vučemila predsjednika vijeća, Marine Paulić članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, Darka Milkovića člana vijeća, Dragana Katića člana vijeća i mr. sc. Senije Ledić članice vijeća, u stečajnom postupku nad stečajnim dužnikom RECTUS društvo s ograničenom odgovornošću za graditeljstvo i turizam "u stečaju", Metković, Mostarska 14/c, OIB 74357404899, odlučujući o reviziji razlučnog vjerovnika G.M.B. d.o.o. Zagreb, OIB 94555156559, kojeg zastupa punomoćnica Ana Glowatzky Sesar, odvjetnica u Zagrebu, protiv rješenja Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž-290/2020-2 od 28. siječnja 2020., kojim je potvrđeno rješenje Trgovačkog suda u Dubrovniku poslovni broj St-14/2019-633 od 19. prosinca 2019., u sjednici održanoj 17. rujna 2024.,

r i j e š i o  j e:

I. Prihvaća se revizija vjerovnika G.M.B. d.o.o. te se ukida rješenje Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž-290/2020-2 od 28. siječnja 2020. i rješenje Trgovačkog suda u Dubrovniku poslovni broj St-14/2019-633 od 19. prosinca 2019. i predmet se vraća sudu prvog stupnja na ponovno suđenje.

II. O troškovima postupka nastalim povodom revizije, odlučit će se u konačnoj odluci.

Obrazloženje

1. Rješenjem Trgovačkog suda u Dubrovniku poslovni broj St-14/2019-633 od 19. prosinca 2019. određeno je da se iz kupovnine ostvarene prodajom nekretnina stečajnog dužnika pobliže označenih u izreci tog rješenja u iznosu od 2.548.434,81 kn, namiruju troškovi unovčenja predmeta razlučnog prava u iznosu od 783.361,34 kn i tražbina razlučnog vjerovnika Adriatic Assets d.o.o. Zagreb u ukupnom iznosu 1.763.391,47 kn i to tako da je za iznos od 1.238.434,81 kn razlučni vjerovnik oslobođen plaćanja kupovnine, a za iznos od 524.956,66 kn namiruje se iz naplaćenih novčanih sredstava, te naloženo računovodstvu suda da nakon pravomoćnosti tog rješenja bez odlaganja isplati te iznose u korist računa stečajnog dužnika i razlučnog vjerovnika.

2. Rješenjem suda drugog stupnja odbijena je kao neosnovana žalba razlučnog vjerovnika G.M.B. d.o.o. Zagreb i potvrđeno je rješenje suda prvog stupnja.

3. Protiv rješenje suda drugog stupnja reviziju koja je dopuštena rješenjem ovog suda Revd-839/2020-2 od 14. rujna 2022., podnosi razlučni vjerovnik zbog sljedećeg pravnog pitanja:

"Ako je nad ovršenikom otvoren stečajni postupak, treba li kupac u ovršnom postupku, (koji je ujedno i založni vjerovnik koji se namiruje iz kupovnine), a čija je tražbina veća od kupovnine, platiti troškove unovčenja u stvarnoj visini primjenom ovdje mjerodavnog Stečajnog zakona ("Narodne novine" broj 44/96, 161/98, 29/99, 129/00, 123/03, 197/03, 187/04, 82/06, 116/10, 25/12, 133/12, 45/13 – dalje: SZ) i to odredaba iz čl. 164a st. 1. i 2. te čl. 170. st. 2. tog zakona, ili se u tom slučaju primjenjuju odredbe Ovršnog zakona ("Narodne novine" broj 57/96, 29/99, 42/00, 173/03, 194/03, 151/04, 88/05, 121/05, 67/08 – dalje: OZ) kojima je uređen postupak ovrhe na nekretnini?".

4. Postupajući po navedenom dopuštenju razlučni vjerovnik je protiv presude podnio reviziju pozivom na odredbu čl. 382. st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14, 79/19, 80/22, 114/22 i 155/23 - dalje: ZPP) zbog pravnog pitanja zbog kojeg je revizija dopuštena. Predlaže donijeti rješenje kojim se prihvaća revizija i ukidaju pobijana rješenja nižestupanjskih sudova i predmet vraća prvostupanjskom sudu radi donošenja novog na zakonu utemeljenog rješenja. Potražuje trošak sastava revizije.

5. U odgovoru na reviziju stečajni dužnik se protivi navodima revizije, predlaže odbiti reviziju i obvezati razlučnog vjerovnika na plaćanje troškova sastava odgovora na reviziju.

6. Revizija je osnovana.

7. Prema odredbi čl. 391. st. 1. ZPP ovaj sud je ispitao pobijanu presudu u dijelu u kojem je revizija dopuštena i samo zbog pitanja zbog kojeg je dopuštena.

8. U postupku koji je prethodio reviziji utvrđeno je:

- da je u povodu prijedloga ovrhovoditelja, ovdje razlučnog vjerovnika, rješenjem o ovrsi Općinskog suda u Metkoviću poslovni broj Ovr-304/2014 od 18. kolovoza 2014., prije stupanja na snagu stečajnog zakona ("Narodne novine", broj 71/15) određena ovrha na 4 nekretnine tamo ovršenika, ovdje stečajnog dužnika,

- da je taj ovršni postupak (na ranijem predmetu ovrhe) pokrenut 2011., a ovaj stečajni postupak 2012.,

- da su u ovršnom postupku, na javnoj dražbi za prodaju nekretnina održanoj 11. prosinca 2018., prodane sve nekretnine i to dvije za cijenu u ukupnom iznosu od 1.238.434,81 kn razlučnom vjerovniku s prvenstvenim redom na namirenje Adriatic Assets d.o.o. Zagreb, (te je on oslobođen od polaganja kupovnine), a druge dvije kupcima za iznos plaćene kupovnine od 1.310.000,00 kn,

- da je ovršni sud, rješenjem od 11. lipnja 2019. namirio troškove ovršnog postupka u iznosu od 1.682,00 kn, a preostali iznos uplaćene kupovnine od 1.308.318,00 kn proslijedio stečajnom sudu,

- da je nakon toga stečajni sud donio, od strane drugostupanjskog suda potvrđeno rješenje o namirenju,

- da je kasnije stečajni sud donio, od strane drugostupanjskog suda djelomično potvrđeno rješenje o određivanje nagrade stečajnom upravitelju (protiv kojeg je dijela drugostupanjskog rješenja također dopuštena revizija zbog sličnog pitanja).

9. Na temelju tako utvrđenog činjeničnog stanja nižestupanjski sudovi zaključuju da je nakon unovčenja stvari ili prava na kojima postoji razlučno pravo upisano u javnoj knjizi, iz iznosa ostvarenog prodajom najprije namirio troškove unovčenja, a potom djelomično namirio tražbinu razlučnog vjerovnika po redu stjecanja založnog prava kako je to propisano pravilima ovršnog postupka (čl. 248. st. 1. u vezi s odredbom čl. 441. st. 2. Stečajnog zakona) pa kako je svoje pravo na namirenje razlučni vjerovnik stekao tek upisom zabilježbe ovrhe to zaključuju da razlučni vjerovnik nema pravo na razmjerno namirenje svoje tražbine zajedno sa prvim razlučnim vjerovnikom u prednosnom redu.

10. U rješenju ovog suda poslovni broj Rev-1310/2017-4 od 8. rujna 2020., u kojem je, u odnosu na gotovo identično pravno pitanje odgovoreno:

"Prema odredbi čl. 98. st. 5. SZ postupke ovrhe koje su pokrenuli vjerovnici prije otvaranja stečajnog postupka nastavlja provoditi ovršni sud i to prema pravilima ovršnog postupka. Kada sam SZ upućuje na primjenu pravila ovršnog postupka u ovom slučaju, samo vođenje stečajnog postupka nad ovršenikom ne dovodi do stavljanja izvan snage, odnosno ne dovodi do nemogućnosti primjene pojedinih odredbi OZ kojima se uređuje postupak ovrhe na nekretnini, konkretno prodaje nekretnine, te prava na oslobođenje od plaćanja kupovnine.

Do primjene čl. 164.a st. 1. SZ odnosno čl. 170. SZ došlo bi u situaciji kada bi ovršni sud prodajom ostvario novčana sredstva koja su veća od tražbine ovrhovoditelja, odnosno osoba koja ima pravo prvenstvenog namirenja. Treba dodati da u situaciji kada je ovršni sud donio rješenje o ovrsi, proveo zabilježbu ovrhe u zemljišnoj knjizi, odredio vrijednost nekretnine koja se prodaje, donio zaključak o prodaji, odredio uvjete prodaje, odredio visinu jamčevine, proveo javnu dražbu ili neposredno prodao nekretninu, donio rješenje o dosudi, odredio brisanje tereta i prava na nekretnini koja je bila prodana u ovršnom postupku, donio zaključak o predaji nekretnine, nisu nastali nikakvi troškovi unovčenja nekretnine u stečajnom postupku.".

11. Istovjetno pravno shvaćanje zauzeto je i u rješenju ovog suda poslovni broj Rev- 895/2020-2 od 8. rujna 2020.

12. Prema navedenom shvaćanju koje ovaj sud ponovno afirmira, smatrajući ga pravilnim, a time i ujedno odgovara na postavljeno pitanje, jer vjerovnici čija je tražbina veća od postignute kupovnine, osim što moraju snositi troškove ovršnog postupka, morali bi platiti i troškove koji nisu nastali, niti su učinjeni u okviru ovršnog postupka, a nisu nastali niti u stečajnom postupku.

13. Pravno shvaćanje ovog suda glede postavljenog pravnog pitanja zbog kojeg je dopušteno podnošenje revizije suprotno je pravnom shvaćanju na kojem je utemeljena pobijana odluka pa je stoga revizija stečajnog dužnika osnovana u smislu odredbe čl. 385.a st. 1. alineja 1. ZPP.

14. Stoga je sukladno odredbi čl. 394. st. 1. ZPP valjalo ukinuti nižestupanjska rješenja jer zbog pogrešnog pravnog pristupa nižestupanjski sudovi nisu po tome pravilno utvrdili činjenično stanje glede stvarnih troškova unovčenja i obračuna troškova nagrade za stečajnog upravitelja te odbijanja troškova unovčenja od ostvarene kupovnine, zbog čega nije bilo uvjeta za preinačenje nižestupanjskih rješenja.

15. O troškovima postupka u povodu revizije odlučit će se u konačnoj odluci sukladno odredbi čl. 166. st. 3. ZPP.

Zagreb, 17. rujna 2024.

Predsjednik vijeća:

Ivan Vučemil