REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev-1092/2024-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Slavka Pavkovića predsjednika vijeća, dr. sc. Jadranka Juga člana vijeća i suca izvjestitelja, Damira Kontreca člana vijeća, Gordane Jalšovečki članice vijeća i Josipa Turkalja člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja RL iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćnicima - odvjetnicima u Zajedničkom odvjetničkom uredu Ana Trošelj i Sandra Zorc u Rijeci, protiv 1. tuženika Hotel Rovinj d.o.o., Rovinj, Sv. Križa 59, OIB: 50988156993, zastupanog po punomoćnici Ivani Lončar, odvjetnici u Zagrebu, i 2. tuženika Teming d.o.o., Kučan Marof, Varaždinska 20, OIB: 08112672125, zastupanog po punomoćnicima - odvjetnicima u Odvjetničkom društvu Uskoković & partneri d.o.o. Varaždin, radi naknade štete i činidbe, odlučujući o reviziji tužitelja protiv presude Županijskog suda u Zagrebu broj Gž-842/2022-2 od 29. ožujka 2022., kojom je djelomično potvrđena, a djelomično preinačena presuda Općinskog suda u Puli-Pola, Stalna služba u Rovinju-Rovigno broj Pn-13/2020-307 od 24. siječnja 2022., u sjednici održanoj 17. rujna 2024.,

p r e s u d i o  j e:

I. Revizija tužitelja odbija se kao neosnovana.

II. Odbijaju se kao neosnovani zahtjevi 1. i 2. tuženika za naknadu troškova sastava odgovora na reviziju.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom obvezani su tuženici isplatiti tužitelju na ime naknade štete iznos od 25.332,50 kn sa zateznim kamatama (toč. I. izreke); dok je za iznos od 224.667,50 kn tužbeni zahtjev odbijen (toč. II. izreke). Odbijen je i tužbeni zahtjev na činidbu i povrat u prvobitno stanje specificirano kao u toč. III. izreke. Tužitelj je obvezan naknaditi 1. tuženiku na ime troškova parničnog postupka iznos od 64.508,50 kn, a 2. tuženiku iznos od 63.798,00 kn (toč. IV. i V. izreke).

2. Drugostupanjskom presudom potvrđena je prvostupanjska odluka u dijelu pod toč. II., III., IV. i V. izreke, dok je prihvaćena žalba 1. tuženika i u odnosu na njega odbijen i preostali tužbeni zahtjev u iznosu od 25.332,50 kn sa zateznim kamatama, a tužitelj obvezan istome naknaditi na ime daljnjih troškova parničnog postupka iznos od 67.141,50 kn, a troškova žalbe iznos od 7.562,50 kn.

3. Rješenjem ovog suda broj Revd 3964/2022-2 od 4. listopada 2023. dopuštena je revizija tužitelja u odnosu na pravna pitanja:

"1. Smatra li se da je oštećenik saznao za buduću štetu ako je doznao samo za izvjesnost njezina nastanka, a da pritom nije doznao njezin obujam, visinu i druge elemente potrebne za određenje štete sukladno čl. 376. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", broj 53/91, 73/91, 3/94, 7/96, 112/99 i 88/01, dalje: ZOO/91)?

2. Smatra li se relevantnom činjenicom iz koje oštećenik može saznati za buduću štetu u smislu čl. 376. st. 1. ZOO/91 samo utvrđenje izvjesnosti nastanka štete?

3. Radi li se o saznanju za štetu u smislu čl. 376. st. 1. ZOO/91 ukoliko oštećenik nije saznao za cjelokupnu štetu prouzročenu štetnom radnjom štetnika?"

4. Postupajući po navedenom dopuštenju tužitelj je podnio reviziju u odnosu na odbijajući dio, pozivom na odredbu čl. 382. st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14 i 70/19 - dalje: ZPP) zbog pravnih pitanja u odnosu na koja je revizija dopuštena. Predlaže da ovaj sud preinači podredno, ukine nižestupanjske odluke i predmet vrati na ponovno suđenje, uz naknadu troškova revizijskog postupka.

5. U odgovorima na reviziju 1. tuženik i 2. tuženik osporavaju navode u cijelosti i predlažu reviziju odbiti uz naknadu troškova sastava odgovora na reviziju.

6. Revizija tužitelja nije osnovana.

7. Predmet spora je zahtjev tužitelja za naknadu nenovčane imovinske štete, kao i zahtjev na činidbu i povrat u prvobitno stanje, sve temeljem Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", broj 53/91, 73/91, 3/94, 111/93, 107/95, 7/96, 91/96, 112/99 i 88/01 - dalje: ZOO/91) koji se primjenjuje temeljem odredbe čl. 1163. st. 1. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 156/22, 145/23 i 155/23).

8. Povodom revizije iz odredbe čl. 385.a st. 1. ZPP revizijski sud presudu ispituje samo u dijelu u kojem je revizija dopuštena i samo zbog pitanja zbog kojih je dopuštena (čl. 391. st. 1. i 3. ZPP).

9. Iz utvrđenja sudova, relevantno u ovom stadiju postupka i u odnosu na dopuštena pravna pitanja, proizlazi:

- da su tužitelj i 1. tuženik vlasnici susjednih nekretnina,

- da su 1. tuženik kao naručitelj i investitor i 2. tuženik kao izvođač radova sklopili 8. siječnja 2003. Ugovor o građenju br. 2003/1, radi izvođenja građevinsko-obrtničkih radova na rekonstrukciji hotela Rovinj,

- da je prilikom izvođenja radova došlo do oštećenja potpornog zida na nekretnini tužitelja, te je rješenjem Odjela za inspekcijske poslove od 19. veljače 2003. naložena obustava radova, osiguranje potpornog zida tužitelja i otklanjanje nastale štete,

- da je tužitelj u travnju 2003. godine angažirao stalnog sudskog vještaka Lucillu Šmitran koja je nastalu štetu procijenila u iznosu od 22.988,00 kn, sve s naslova zidanja nove zidne stijene i povezivanja s postojećim zidovima i krovnom konstrukcijom, da bi u dopuni od 12. lipnja 2003. vještak zaključila da se može očekivati pojava novih oštećenja ili pogoršanja postojećih što je valorizirala u iznosu troškova otklanjanja te buduće štete od 19.680,00 kn,

- da je u odnosu na 1. tuženika dana 12. lipnja 2008. donesena djelomična presuda na temelju priznanja u iznosu zatraženom u tužbi od 51.201,60 kn,

- da je u sudskom postupku vještak Denis Rudolf zaključio da troškovi sanacije iznose 50.196,66 kn i da, u situaciji da se priznati iznos iskoristio na vanjskom zidu i time otklonio uzrok prodora vode, ne bi dolazilo do daljnje štete na kući.

10. Na temelju navedenog nižestupanjski sud zaključuje, pozivom na odredbe čl. 360. i čl. 376. st. 1. ZOO, da je osnovan tuženikov prigovor zastare jer je tužitelju već u travnju 2003. godine bilo poznato tko je štetnik i obujam nastale štete pa da preinaka tužbe od 1. lipnja 2007. i 27. kolovoza 2008. kojom je konačno povećan traženi iznos za 250.000,00 kn (sa zateznim kamatama od 23. svibnja 2003.) i stavljen zahtjev za uspostavu prijašnjeg stanja, predstavlja neosnovan zahtjev tužitelja.

11. Zastara nastupa kad protekne zakonom određeno vrijeme u kojem je vjerovnik mogao zahtijevati ispunjenje obveze (čl. 360. st. 2. ZOO/91), time da potraživanje naknade uzrokovane štete zastarijeva za tri godine od kad je oštećenik doznao za štetu i za osobu koja je štetu učinila, a najkasnije za pet godina od kada je šteta nastala (čl. 376. st. 1. i 2. ZOO/91).

12. Revizijskim navodima tužitelj nije doveo u pitanje utvrđenja i zaključak nižestupanjskog suda kao ni pravilnu primjenu materijalnog prava.

13. To stoga jer je nedvojbeno da je štetna radnja učinjena već u siječnju/veljači 2003. godine, da je tužitelj imao saznanje o štetniku i da je upravo po njemu angažirani sudski vještak u svibnju/lipnja 2003. godine utvrdila opseg trenutne i izvjesne štete, što je valorizirala, u iznosu od sveukupno 51.201,60 kn, za koji iznos je tužitelj i uspio u postupku još 2008. godine kada je donesena i postala pravomoćna djelomična presuda na temelju priznanja.

14. Buduća šteta mogla bi se definirati kao šteta čiji je uzrok nastao, a štetne posljedice će nastupiti tek u budućnosti. U toj situaciji šteta je izvjesna ali se ne zna kada će nastati i u kojem opsegu.

15. U okolnostima konkretnog slučaja tužitelju je već 2. svibnja 2003., odnosno 12. lipnja 2003. bila poznata i okolnost opsega buduće štete koja je valorizirana, postavljena u tužbenom zahtjevu u tužbi i u odnosu na koju je on uspio u postupku.

16. Za daljnji potraživani iznos nastupila je zastara zahtjeva za njeno ispunjenje jer iz utvrđenja suda ne proizlazi da bi se radilo o nekoj nepredvidivoj i time, novoj šteti.

17. Temeljni postulati obveznopravnog izvanugovornog odnosa naknade štete počivaju na načelima uspostave prijašnjeg stanja a tek potom, za slučaj nemogućnosti naturalne reparacije štete, naknada se određuje u novčanom iznosu.

18. Budući je, prema načelu potpune naknade (čl. 190. ZOO/91), sud u obvezi uzeti u obzir i okolnosti koje su nastupile poslije uzrokovanja štete, a budući iz stanja spisa proizlazi da je tužitelju pravomoćno dosuđena naknada štete u visini potrebnoj za otklanjanje uzroka štete i reparaciju buduće izvjesne štete, to proizlazi da je tužitelj sam odlučio u tužbi zahtijevati novčanu naknadu štete u iznosu koji je potreban za izgradnju potpornog zida čime se mogao spriječiti nastanak eventualne daljnje štete. Tužitelj je uspio u takvom svom zahtjevu, i to nije predmet pobijanja u ovom stadiju postupka.

19. Nižestupanjski sud pravilno je smatrao da je za daljnju eventualnu štetu nastupila zastara njenog zahtijevanja, a odgovori na postavljena pitanja ovise o okolnostima svakog konkretnog slučaja. U ovom sporu, na naprijed navedeni način odgovoreno je na postavljena pravna pitanja jer je tužitelj kao oštećenik saznao za buduću štetu i to ne samo za izvjesnost njezina nastanka, već i njezin obujam, što je i valorizirano u prvom zahtijevanom novčanom iznosu.

20. Zbog svega navedenog, a kako ne postoje razlozi zbog kojih je revizija izjavljena, na temelju odredbe čl. 393. ZPP, valjalo je reviziju tužitelja odbiti kao neosnovanu.

21. Odluka o trošku temelji se na odredbi čl. 155. st. 1. ZPP i tuženicima nije priznat trošak sastava odgovora na reviziju jer isti nije bio nužan za vođenje parnice.

Zagreb, 17. rujna 2024.

Predsjednik vijeća:

Slavko Pavković