REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev-1046/2024-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Slavka Pavkovića predsjednika vijeća, dr. sc. Jadranka Juga člana vijeća i suca izvjestitelja, Damira Kontreca člana vijeća, Gordane Jalšovečki članice vijeća i Josipa Turkalja člana vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice Republike Hrvatske, OIB: 52634238587, zastupane po Općinskom državnom odvjetništvu u Varaždinu, protiv 1. tuženika CĐ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćniku Mariju Lovriću, odvjetniku u Zagrebu, i 2. tuženika VĐ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćniku Slavku Živkoviću, odvjetniku u Županji, odlučujući o reviziji 1. tuženika protiv presude Županijskog suda u Zagrebu broj Gž-2345/2020-5 od 13. rujna 2022., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Varaždinu broj P-448/2018-29 od 25. kolovoza 2020., u sjednici održanoj 17. rujna 2024.,

p r e s u d i o  j e:

Revizija 1. tuženika CĐ odbija se kao neosnovana.

Obrazloženje

1. Drugostupanjskom presudom potvrđena je prvostupanjska presuda kojom je naloženo tuženicima da solidarno isplate tužiteljici iznos od 794.559,64 kn sa zateznim kamatama i troškovima postupka u iznosu od 48.676,00 kn.

2. Protiv navedene presude rješenjem Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Revd 2993/2023-2 od 17. listopada 2023. dopuštena je revizija 1. tuženiku radi pravnih pitanja koja glase:

"1. Kada počinje teći i kada nastupa zastara potraživanja Republike Hrvatske temeljem Zakona o odgovornosti Republike Hrvatske za štetu uzrokovanu od pripadnika hrvatskih oružanih i redarstvenih snaga tijekom Domovinskog rata prema štetniku sukladno čl. 172. st. 3. ZOO u vezi s čl. 112. st. 3. i 4. ZPP, a glede isplate oštećenoj osobi koja je izvršena 8. prosinca 2014. ukoliko rok zastare iznosi 9 mjeseci?

2. Ima li vjerovnik pravo zahtijevati ispunjenje svoje tražbine protiv dužnika/ štetnika na dan kada je isplatio potraživanja oštećeniku ili navedeno pravo ima od sljedećeg dana, ukoliko se rok za regresnu tražbinu vjerovnika računa u mjesecima temeljem čl. 172. st. 3. ZOO u vezi s čl. 112. st. 3. i 4. ZPP?".

3. Postupajući po navedenom dopuštenju 1. tuženik je podnio reviziju temeljem odredbe čl. 382. st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19 i 80/22

- dalje: ZPP).

4. U odgovoru na reviziju tužiteljica osporava navode iste u cijelosti i predlaže reviziju odbiti.

5. Revizija 1. tuženika nije osnovana.

6. Revizijski sud pobijanu je drugostupanjsku presudu ispitao u smislu odredbe čl. 391. st. 3. ZPP, samo u onom dijelu u kojem se ona pobija revizijom i samo zbog pitanja iz čl. 385.a ZPP zbog kojeg je dopuštena.

7. Suprotno tvrdnji revidenta, osporena presuda sadrži pravilno sačinjeno obrazloženje sukladno odredbi čl. 375. st. 1. ZPP i jasne razloge o svim odlučnim činjenicama koji je opravdavaju i koji nisu ni nejasni ni proturječni, pa je pobijanu presudu moguće ispitati slijedom čega proizlazi da nije počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz odredbe čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP.

8. Nije ostvaren ni revizijski razlog pogrešne primjene materijalnog prava, a koji prema odredbi čl. 356. ZPP postoji kada sud nije primijenio odredbu materijalnog prava koju je trebao primijeniti ili kad takvu odredbu nije pravilno primijenio.

9. Predmet spora u ovom stadiju postupka je zahtjev tužiteljice, u odnosu na 1. tuženika, na regresnu solidarnu isplatu iznosa kojeg je tužiteljica isplatila obiteljima oštećenika iz štetnog događaja povodom kojega su tuženici pravomoćno osuđeni u kaznenom postupku.

10. U postupku koji je prethodio ovome, a relevantno u odnosu na postavljena pitanja, utvrđeno je:

- da su tuženici, kao pripadnici Hrvatske vojske 1. brigade, pravomoćnom presudom Županijskog suda u Zagrebu broj K-Rz-20/12 od 8. ožujka 2013. proglašeni krivima za počinjenje kaznenog djela protiv čovječnosti i međunarodnog prava, ratnog zločina protiv civilnog stanovništva, opisanog u čl. 120. st. 1. Osnovnog krivičnog zakona Republike Hrvatske ("Službeni list SFRJ", broj 44/76, 36/77, 56/77, 34/84, 74/87, 57/89, 83/89, 3/90, 38/90, "Narodne novine", broj 53/91, 71/91, 39/92, 91/92, 58/93, 37/94, 108/5, 28/96 i 110/97 - dalje: OKZRH), jer su 18. prosinca 1991., u službi, pucajući iz automatskih pušaka, pogodili ŠĐ, ŽĐ i LĐ te ih usmrtili na licu mjesta,

- da je tužiteljica s ĐĐ, sinom ŽĐ, a bratom ŠĐ, 25. studenog 2014. sklopila nagodbu s naslova naknade štete zbog smrti bliske osobe na iznos od 237.800,00 kn sa zateznim kamatama, i troškovima zastupanja po odvjetniku u iznosu od 3.125,00 kn, te mu je isplatila 8. prosinca 2014. iznos od 243.301,73 kn,

- da je tužiteljica s NĐ, OĐ, i SĐ, suprugom, sinom i kćerkom pok. LĐ, 12. ožujka 2015. sklopila nagodbu s naslova naknade štete radi smrti njihove supruge i majke na iznos od 543.500,00 kn sa zateznim kamatama, i troškovima zastupanja po odvjetniku u iznosu od 5.435,00 kn, te im je isplatila 30. ožujka 2015. iznos od 551.257,91 kn.

11. Na temelju utvrđenog, nižestupanjski sudovi tužbeni zahtjev cijene osnovanim pozivom na odredbe čl. 172., čl. 201., čl. 206., čl. 361. i čl. 384. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", broj 53/91, 73/91, 3/94, 111/93, 107/95, 7/96, 91/96, 112/99 i 88/01 - dalje: ZOO) koji se primjenjuje temeljem odredbe čl. 1163. st. 1. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 156/22, 145/23 i 155/23).

12. Prema odredbi čl. 172. ZOO, pravna osoba odgovara za štetu koju njezin organ uzrokuje trećoj osobi u obavljanju ili u vezi s obavljanjem svojih funkcija (st. 1.), ako za određeni slučaj nije što drugo u zakonu određeno, pravna osoba ima pravo na naknadu od osobe koja je štetu skrivila namjerno ili krajnjom nepažnjom (st. 2.), a to pravo zastarijeva u roku od šest mjeseci od dana isplaćene naknade štete (st. 3.).

13. Zastarijevanje prema odredbi čl. 361. st. 1. ZOO počinje teći prvog dana poslije dana kada je vjerovnik imao pravo zahtijevati ispunjenje obveze, ako zakonom za pojedine slučajeve nije što drugo propisano.

14. Budući je rok od šest mjeseci iz odredbe čl. 172. st. 3. ZOO određen u mjesecima, to prema čl. 112. st. 3. i 4. ZPP rokovi određeni na mjesece završavaju protekom onog dana posljednjeg mjeseca koji po svom broju odgovara danu kad je rok otpočeo, a ako nema tog dana u posljednjem mjesecu, rok se završava posljednjeg dana tog mjeseca, time da ako posljednji dan roka pada na državni blagdan, ili u nedjelju ili u koji drugi dan kad sud ne radi, rok istječe protekom prvog idućeg radnog dana.

15. Tužiteljica je iznos od 243.301,73 kn isplatila 8. prosinca 2014., pa bi početak tijeka zastarnog roka, primjenom odredbe čl. 361. st. 1. ZOO, bio prvog dana poslije dana kada je tužiteljica imala pravo od tuženika zahtijevati isplatu dakle, od 9. prosinca 2014. (tako i Rev 202/2018-2 od 7. prosinca 2021.), pa bi posljednji dan zastarnog roka, primjenom odredbe čl. 112. st. 3. ZPP, bio dana 9. lipnja 2015. Međutim, imajući u vidu da je odredbama čl. 186.a st. 3. i 5. ZPP određeno da podnošenjem zahtjeva za mirno rješenje spora zastarijevanje zastaje te da ako taj zahtjev ne bude prihvaćen ili o njemu ne bude odlučeno u roku od tri mjeseca od njegova podnošenja, podnositelj zahtjeva može podnijeti tužbu nadležnom sudu, posljednji dan zastarnog roka bio bi dana 9. rujna 2015.

15.2. Proizlazi, obzirom da je tužba u ovoj pravnoj stvari podnesena putem preporučene poštanske pošiljke 9. rujna 2015., to u pogledu iznosa od 243.301,73 kn, nije nastupila zastara utuženog potraživanja.

16. Nadalje, budući je tužiteljica iznos od 551.257,91 kn isplatila 30. ožujka 2015., to bi početak tijeka zastarnog roka, primjenom odredbe čl. 361. st. 1. ZOO, bio od 31. ožujka 2015., pa bi posljednji dan zastarnog roka, primjenom odredbe čl. 112. st. 3. ZPP, bio 30. rujna 2015. Međutim, imajući u vidu da je odredbama čl. 186.a st. 3. i 5. ZPP određen zastoj zastarijevanja od tri mjeseca, posljednji dan zastarnog roka bio bi 31. prosinca 2015.

16.1. Obzirom da je tužba u ovoj pravnoj stvari podnesena putem preporučene poštanske pošiljke 9. rujna 2015., to proizlazi da ni u pogledu iznosa od 551.257,91 kn nije nastupila zastara utuženog potraživanja.

17. U odnosu na revizijske navode, u svezi primjene odredbe čl. 172. st. 3. ZOO, da bi početak tijeka zastarnog roka bio dan isplate naknade štete što da predstavlja zakonom propisani pojedini slučaj iz čl. 361. st. 1. ZOO, za odgovoriti je, dodatno prednjem, da tom odredbom nije određen način računanja početka roka zastare, već je samo određen posebni zastarni rok za predmetnu vrstu potraživanja.

17.1. Da bi vjerovniku počeo teći rok zastare, prethodno je potrebno da njegovo potraživanje prema dužniku i dospije. Kako je dan dospijeća utuženog potraživanja 8. prosinca 2014. i 30. ožujka 2015., to zastarni rok od šest mjeseci počinje teći prvog dana poslije tog dana odnosno, od 9. prosinca 2014. i 31. ožujka 2015.

17.2. Na navedeni način odgovoreno je na postavljena pravna pitanja.

18. Zbog svega navedenog, a kako ne postoje razlozi zbog kojih je revizija izjavljena, na temelju odredbe čl. 393. ZPP, valjalo je reviziju 1. tuženika odbiti kao neosnovanu.

Zagreb, 17. rujna 2024.

Predsjednik vijeća:

Slavko Pavković