Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj Gž-247/2023-5

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca: Marijana Vugića, kao predsjednika vijeća, Renate Đaković Vranković, kao članice vijeća i izvjestiteljice te Jasenke Grgić, kao članice vijeća, u pravnoj stvari

protiv tuženika C. o. tužitelja M. B. iz B., OIB: …, kojeg zastupa Z. B., odvjetnik u Z.,

d.d., Z., OIB: …, kojeg zastupa M. P., dipl. pravnik, radi naknade štete, odlučujući o žalbi tužitelja izjavljenoj protiv dijela presude Općinskog suda u Novom Zagrebu, poslovni broj Pn-2/2021-40 od 23. prosinca 2022., u sjednici vijeća održanoj dana 17. rujna 2024.

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se tužiteljeva žalba kao djelomično neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog suda u Novom Zagrebu, poslovni broj Pn-2/2021-40 od 23. prosinca 2022. pod točkom II izreke u dijelu u kojem nije prihvaćen tužiteljev zahtjev za naknadom troškova parničnog postupka u iznosu od 82,95 EUR.

II. Preinačava se presuda Općinskog suda u Novom Zagrebu, poslovni broj Pn-2/2021-40 od 23. prosinca 2022. pod točkom I izreke i pod točkom II izreke u dijelu u kojem nije prihvaćen tužiteljev zahtjev za naknadom troškova parničnog postupka u iznosu od 1.476,25 EUR sa zateznim kamatama i sudi:

1. Nalaže se tuženiku C. o. d.d., Z., OIB: …, isplatiti tužitelju M. B. iz B., OIB: …, iznos od 1.459,95 EUR sa zateznim kamatama tekućim na navedeni iznos od 26. studenog 2020. do isplate po stopi kako je to propisano čl. 29. st. 1. Zakona o obveznim odnosima, u roku od 15 dana.

2. Nalaže se tuženiku naknaditi tužitelju trošak parničnog postupka u iznosu od 1.476,25 EUR sa zateznim kamatama koje teku na navedeni iznos od 17. rujna 2024. do isplate po stopi kako je to propisano čl. 29. st. 1. Zakona o obveznim odnosima, u roku od 15 dana.

III. Nalaže se tuženiku naknaditi tužitelju trošak postupka povodom izjavljenog pravnog lijeka u iznosu od 350,88 EUR, u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Općinski sud u Novom Zagrebu, presudom poslovni broj Pn-2/2021-40 od 23. prosinca 2022. odbio je tužbeni zahtjev koji glasi: „Nalaže se tuženiku platiti tužitelju iznos od 11.000,00 kn s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama, koje teku od 26. studenoga 2020. do isplate“ (točka I izreke). Odbijeni su zahtjevi stranaka za naknadom troškova parničnog postupka (točka II izreke).

2. Tužitelj je podnio žalbu protiv prvostupanjske presude, međutim tužitelj ne navodi u kojem dijelu pobija prvostupanjsku presudu. Iz sadržaja žalbe proizlazi da tužitelj pobija prvostupanjsku presudu u dijelu u kojem tužitelj nije uspio u sporu stoga je ovaj sud sukladno odredbi čl. 365. st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07 – Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 84/08, 12/08, 57/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23 – dalje: ZPP) uzeo da tužitelj pobija prvostupanjsku presudu pod točkom I izreke i pod točkom II izreke u dijelu kojem nije prihvaćen tužiteljev zahtjev za naknadom troškova parničnog postupka. Tužitelj podnosi žalbu zbog pogrešne primjene materijalnog prava. Predlaže drugostupanjskom sudu preinačiti prvostupanjsku presudu, a podredno istu ukinuti i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje. Potražuje i trošak postupka povodom izjavljenog pravnog lijeka u iznosu od 350,88 EUR.

3. Žalba je osnovana u odnosu na glavno potraživanje, a djelomično osnovana u odnosu na sporedno potraživanje (trošak parničnog postupka).

4. Prema odredbi čl. 365. st. 1. i 2. ZPP drugostupanjski sud ispituje prvostupanjsku presudu u onom dijelu u kojem se pobija žalbom u granicama razloga navedenih u žalbi pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP i na pravilnu primjenu materijalnog prava, osim u odnosu na primjenu materijalnog prava u odluci o troškovima postupka.

5. Predmet spora je zahtjev tužitelja za naknadom imovinske štete koju je tužitelj pretrpio naletom srne na tužiteljevo vozilo na području lovišta osiguranika tuženika.

6. Iz spisa proizlazi da među strankama nije sporno:

- da se 21. studenog 2020. dogodila prometna nezgoda na način da je na vozilo u vlasništvu tužitelja kojim je upravljao tužitelj izletjela divljač (srna) kojom prilikom je došlo do oštećenja na vozilu,

- da se prometna nezgoda dogodila na području lovišta kojim gospodari osiguranik tuženika L. društvo K. J. koje je osigurano kod tuženika policom osiguranja broj …,

- da je tuženik pasivno legitimiran,

- da je L. društvo K. J. prije štetnog događaja uputilo zahtjev G. Z. za postavljanje prometnog znaka „divljač na cesti“,

- da na mjestu štetnog događaja nije postavljen prometni znak „divljač na cesti“,

- da tužitelj kao vozač nije upravljao vozilom protivno odredbama propisa kojima je uređeno područje o sigurnosti prometa na cestama i postojećim prometnim znakovima izričitih naredbi,

- da na dan štetnog događa nije provođen lov,

- da je na vozilu reg.ozn. … nastala imovinska šteta u iznosu od 11.000,00 kn.

7. Među strankama je sporna primjena materijalnog prava odnosno u konkretnom slučaju odgovornost tuženika za štetu.

7.1. Sporno je odgovara li osiguranik tuženika prema odredbama čl. 1063. do čl. 1067. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj: 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22, 155/23 – dalje: ZOO) kojim odredbama je propisana odgovornost za štetu od opasne stvari ili djelatnosti, ako Zakonom o lovstvu („Narodne novine“ broj 99/187, 32/19, 32/20 – dalje: Zakon o lovstvu), kao lex specialisu, nije propisano tko odgovara za štetu nastalu na vozilu u slučaju naleta divljači na vozilo u području lovišta kojim gospodari osiguranik tuženika kada se nije upravljao vozilom protivno odredbama propisa kojima je provodio lov, a vozač nije

uređeno područje o sigurnosti prometa na cestama i postojećim prometnim znakovima izričitih naredbi.

8. Ocjenjujući da tuženik nije pasivno legitimiran u ovom postupku te polazeći od utvrđenja da šteta u vidu naleta srne na tužiteljevo vozilo nije nastala zbog provođenja lova, sud prvog stupnja je pozivajući se na odredbu čl. 80. st. 6. Zakona o lovstvu, odbio u cijelosti tužbeni zahtjev.

9. Tužitelj žalbom osporava pravilnost presude navodeći da je pogrešan zaključak suda o nepostojanju odgovornosti tuženika zbog toga što nije postojala štetna radnja osiguranika tuženika u vidu provođenja lova, jer je sud zanemario činjenicu da je u konkretnoj situaciji trebalo primijeniti odredbu članka 76. st. 2. Zakona o lovstvu koja upućuje na primjenu odredaba Zakona o obveznim odnosima o objektivnoj odgovornosti za štete nastale od opasne stvari. Poziva se i na pravno stajalište koje je izraženo u aktualnoj praksi Vrhovnog suda Republike Hrvatske, a to je da je divljač koja se slobodno kreće okolišem stvar od koje prijeti povećana opasnost nastanka štete. Za tako nastalu štetu odgovara imatelj opasne stvari prema odredbi čl. 1064. ZOO, dakle lovoovlaštenik odnosno njegov osiguratelj prema odredbama čl. 964. i 965. ZOO. Tužitelj stoga zaključno navodi da nije osnovan tuženikov istaknuti prigovor promašene pasivne legitimacije, a kako to pogrešno zaključuje prvostupanjski sud.

10. Ispitavši pobijanu presudu temeljem odredbe čl. 365. st. 1. i 2. ZPP u granicama razloga određenih u žalbi, te pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede odredbi parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP i na pravilnu primjenu materijalnog prava, ovaj sud nalazi da je prvostupanjski sud pogrešno primijenio materijalno pravo, jer nije primijenio odredbe članaka 1063.-1067. ZOO, a na što u žalbi osnovano ukazuje tužitelj.

11. Prvenstveno treba navesti da je tuženik već u odgovoru na tužbu (list 18 spisa) priznao pasivnu legitimaciju temeljem police osiguranja zaključene s L. društvom K. J., stoga pasivna legitimacija, suprotno utvrđenju suda o osnovanosti prigovora promašene pasivne legitimacije, među strankama nije sporna.

12. Nadalje iz stanja spisa proizlazi da je tuženik u odgovoru na tužbu i tijekom postupka osporavao svoju odgovornost smatrajući da prema članku 80. stavku 6. Zakona o lovstvu za štetu nastalu naletom vozila na divljač odgovara vozač ako se utvrdi da je upravljao vozilom protivno odredbama propisa kojima je uređeno područje sigurnosti prometa na cestama i postojećim prometnim znakovima izričitih naredbi odnosno lovoovlaštenik na čijem je lovištu nastala šteta ako se utvrdi da je šteta nastala zbog provođenja lova. Također, tuženik je u svom odgovoru na tužbu izričito naveo da „na dan štetnog događaja nije provođen lov” zbog čega nema niti odgovornosti lovoovlaštenika (list 18 spisa), a tu činjenicu tužitelj nije naknadno osporio stoga je između stranaka sporno samo je li tuženik kao osiguratelj lovoovlaštenika u obvezi naknaditi tužitelju utuženo potraživanje prema odredaba Zakona o obveznim odnosima o objektivnoj odgovornosti za štete nastale od opasne stvari.

13. Prvostupanjski je sud pogrešno ocijenio da (samo) zbog toga što u vrijeme nastanka štetnog događaja (prometne nezgode do koje je došlo naletom vozila na divljač) nije bilo provođenja lova divljači, tuženik nije u obvezi naknaditi tužitelju utuženu štetu. Naime, odredbom čl. 80. st. 6. Zakona o lovstvu je propisano da za štetu nastalu naletom vozila na divljač odgovara vozač ako se utvrdi da je upravljao vozilom protivno odredbama propisa kojima je uređeno područje o sigurnosti prometa na cestama i postojećim prometnim znakovima izričitih naredbi odnosno lovoovlaštenik na čijem je lovištu nastala šteta ako se utvrdi da je šteta nastala zbog provođenja lova. Međutim, u slučaju kada je došlo do štete na vozilu naletom vozila na divljač kada se nije provodio lov (kao što je to u ovom predmetu), za odgovornost za štetu mjerodavne su odredbe Zakona o obveznim odnosima, na što u žalbi osnovano ukazuje tužitelj pozivajući se na odredbu čl. 76. st.2. Zakona o lovstvu koja propisuje da u pogledu uzroka i odgovornosti za štetu važe odredbe zakona kojim se uređuju obvezni odnosi, ako Zakon o lovstvu ne propisuje drugačije.

13.1. Prema tome, budući da Zakonom o lovstvu kao lex specialis nije propisano tko odgovara za štetu nastalu na vozilu u slučaju naleta divljači na vozilo u području lovišta kojim gospodari osiguranik tuženika kada se nije provodio lov, tada valja primijeniti odredbe Zakona o obveznim odnosima kojima se uređuje odgovornost za štetu. Navedeno je u skladu i s odlukom Ustavnog suda Republike Hrvatske poslovni broj U-I-4249/2018 od 18. lipnja 2019.

14. Slijedom navedenog, premda je čl. 80. st. 6. Zakona o lovstvu propisano da je lovoovlaštenik (a time i njegov osiguratelj) odgovoran za štetu nastalu naletom vozila na divljač ako se utvrdi da je šteta nastala zbog provođenja lova, u slučaju kada je do naleta vozila na divljač došlo u vremenu kada se nije provodio lov (i ako je vozač upravljao vozilom sukladno propisima, a što je u ovom predmetu nesporno), činjenica što se u vrijeme nastanka prometne nezgode (i štete) nije provodio lov ne znači da lovoovlaštenik (njegov osiguratelj) ne može odgovarati za štetu.

14.1. Naime, prema nalazu i mišljenju vještaka za cestovni promet mr.sc. R. S. (list 48 spisa), a na koji nalaz stranke nisu imale primjedbi, srna je iskočila vozaču s lijeve strane i tužitelj niti intenzivnim kočenjem ne bi uspio zaustaviti vozilo prije mjesta naleta. Budući je divljač koja se kreće na javnoj cesti opasna stvar (da je divljač koja se kreće cestom opasna stvar proizlazi i iz odluka Vrhovnog suda Republike Hrvatske posl.br. Rev-2101/86 od 29. siječnja 1987., Rev-2070/92 od 16. prosinca 1992., Gzz-4/04 od 30. lipnja 2004. i Rev-1312/07 od 9. srpnja 2008.), to u slučaju kada je do štete nastale u lovištu naletom vozila na divljač kada se nije provodio lov, lovoovlaštenik i nadalje odgovara po načelu objektivne odgovornosti u smislu čl. 1063. ZOO u vezi čl. 76. st. 2. Zakona o lovstvu. Slijedom navedenog, da bi se lovoovlaštenik (njegov osiguratelj) mogao osloboditi od obveze naknade štete nastale naletom vozila na divljač kada se nije provodio lov, on je u smislu čl. 1067. ZOO morao dokazati da šteta na vozilu potječe od nekog nepredvidivog uzroka koji se nalazio izvan stvari, a koji se nije mogao spriječiti, izbjeći ili otkloniti odnosno ako dokaže da je šteta nastala radnjom oštećenika ili treće osobe, koju on nije mogao predvidjeti i čije posljedice nije mogao ni izbjeći, ni otkloniti. Međutim, tuženik to u ovom sporu nije ni tvrdio.

14.2. Prema tome, budući da je tuženik kao osiguratelj lovoovlaštenika lovišta u konkretnom predmetu odgovoran za nastanak štete nastale na tužiteljevom vozilu neovisno od toga što šteta nastala tužitelju nije nastala zbog provođenja lova, a ne postoje razlozi za isključenje odgovornosti tuženika (njegova osiguranika) za štetu iz čl. 1067. ZOO, prvostupanjski je sud pogrešno odbio tužbeni zahtjev tužitelja.

15. Također, pogrešno prvostupanjski sud u točki 17. obrazloženja pobijane presude upućuje tužitelja da naknadu predmetne štete, sukladno čl. 50. st. 2. Zakona o cestama („Narodne novine“ broj 84/11, 18/13, 22/13, 54/13, 148/13, 92/14, 110/19, 144/21, 114/22, 04/23 i 133/23 – dalje: Zakon o cestama), može potraživati od pravne osobe koja upravlja javnom cestom na kojoj je došlo do štetnog događaja, s obzirom da iz isprava u spisu proizlazi da ta cesta, na zahtjev osobe koja gospodari lovištem, nije označena prometnom signalizacijom i opremom sukladno posebnim propisima.

15.1. Naime, što se tiče odgovornosti pravne osobe koja upravlja javnom cestom na kojoj je došlo do štetnog događaja, ista odgovara temeljem odredbe čl. 50. st. 2. Zakona o cestama prema kojoj pravna osoba koja upravlja javnom cestom odgovara za štetu trećim osobama nastalu na javnoj cesti zbog naleta na divljač po osnovi krivnje ukoliko na zahtjev osobe koja gospodari lovištem javnu cestu ne označi prometnom signalizacijom i opremom sukladno posebnim propisima. U konkretnom slučaju utvrđeno je da na zahtjev osiguranika tuženika nije postavljen prometni znak „divljač na cesti“ u predjelu u kojem se dogodio štetni događaj. Prema čl. 16. Zakona o cestama javne ceste moraju biti građene, rekonstruirane i održavane sukladno važećim propisima pa kako pravna osoba koja upravlja javnom cestom nije na zahtjev osobe koja gospodari lovištem uz javnu cestu označila cestu prometnom signalizacijom i opremom sukladno posebnim propisima u smislu čl. 50. st. 2. Zakona o cestama to ista solidarno odgovara za konkretnu štetu s lovačkim društvom odnosno osigurateljem lovačkog društva, ali po osnovi krivnje, dok solidarna odgovornost proizlazi iz odredbe čl. 1067. st. 4. ZOO te nikako ne isključuje odgovornost tuženika po načelu objektivne odgovornosti u smislu čl. 1063. ZOO u vezi čl. 76. st. 2. Zakona o lovstvu.

16. Uslijed toga što je pobijana presuda preinačena, promijenjen je i uspjeh stranka u parnici. S obzirom da je tuženik u cijelosti izgubio parnicu, dužan je tužitelju temeljem čl. 154. st. 1. ZPP naknaditi troškove izazvane vođenjem ovog postupka.

17. Tužitelj stoga uslijed preinačene prvostupanjske presude, a sukladno čl. 166. st. 2. u vezi čl. 154. st. 1. ZPP, osnovano potražuje naknadu troška na ime sastava tužbe u iznosu od 132,72 EUR / 1.000,00 kn prema Tbr. 7. toč. 1. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine” broj: 138/23 – dalje: OT), trošak obrazloženih podnesaka od 4. veljače 2021. i 16. rujna 2021. u iznosu od 132,72 EUR / 1.000,00 kn za svaki podnesak prema Tbr. 8. toč. 1. OT i trošak zastupanja na ročištima od 9. travnja 2021., 27. svibnja 2022., 31. kolovoza 2022. i 22. studenog 2022. u iznosu od 132,72 EUR / 1.000,00 kn za svako ročište prema Tbr. 9. toč. 1. OT. Osim navedenog troška, tužitelj osnovano potražuje i trošak poreza na dodanu vrijednost u ukupnom iznosu od 232,26 EUR / 1.750,00 kn, trošak sudske pristojbe za tužbu u iznosu od 26,54 EUR / 200,00 kn prema Tbr. 1. toč. 1. Tarife sudskih pristojbi („Narodne novine” broj 37/23 – dalje: Tarifa sudskih pristojbi) i trošak sudske pristojbe za presudu u iznosu od 26,54 EUR / 200,00 kn prema Tbr. 2. toč. 1. Tarife sudskih pristojbi, kao i trošak predujma za vještačenje u iznosu od 212,36 EUR / 1.600,00 kn i trošak predujma za izlazak sudske komisije u iznosu od 49,48 EUR / 372,80 kn, tako da ukupni tužiteljevi troškovi prvostupanjskog postupka iznose 1.476,25 EUR / 11.122,80 kn.

17.1. Tužitelj u previsoko postavljenom iznosu potražuje trošak pristupa ročištu 22. studenog 2021. pa je tužiteljev zahtjev za naknadu troška parničnog postupka u tom dijelu neosnovan: za iznos od 66,36 EUR / 500,00 kn (preko iznosa od 132,72 EUR / 1.000,00 kn) s porezom na dodanu vrijednost u iznosu od 16,59 EUR / 125,00 kn odnosno sveukupno za iznos od 82,95 EUR / 625,00 kn.

18. Nadalje, tužitelj osnovano potražuje i trošak sastava žalbe u iznosu od 248,85 EUR prema Tbr. 10. toč 1. OT što s porezom na dodanu vrijednost (62,21 EUR) ukupno iznosi 311,06 EUR. Osim ovih troškova, tužitelj osnovano potražuje i trošak sudske pristojbe za žalbu u iznosu od 39,82 EUR prema Tbr. 3. toč. 1. Tarife sudskih pristojbi, tako da ukupni tužiteljevi troškovi postupka povodom izjavljenog pravnog lijeka iznose 350,88 EUR.

19. Slijedom navedenog, valjalo je na temelju odredbe čl. 368. st. 1. ZPP odbiti tužiteljevu žalbu kao neosnovanu i potvrditi prvostupanjsku presudu za iznos troška parničnog postupka od 82,95 EUR te odlučiti kao pod točkom I izreke ove drugostupanjske presude.

20. Temeljem odredbe čl. 373. toč.3. ZPP valjalo je preinačiti prvostupanjsku presudu i odlučiti kao pod točkom II.1 izreke ove drugostupanjske presude.

21. Odluka o naknadi troškova parničnog postupka i odluka o zahtjevu tužitelja za naknadu troškova nastalih u povodu podnesenog pravnog lijeka donesene su na temelju odredbe čl. 166. st. 2. ZPP u vezi čl. 154. st. 1. ZPP, jer je tužitelj u cijelosti uspio u sporu kao i sa žalbom (u odnosu na glavno potraživanje), stoga je odlučeno kao pod točkama II.2 i III izreke ove drugostupanjske presude.

U Zagrebu 17. rujna 2024.

Predsjednik vijeća:

Marijan Vugić, v.r.