Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj Gž Ob-421/2024-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Gabriele Topić Kordej kao predsjednice vijeća, sutkinje izvjestiteljice Sandre Artuković Kunšt univ.spec.iur. i Suzane Radaković kao članica vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice M. P. OIB:… iz K., zastupane po punomoćniku Ž. Š., odvjetniku u K., protiv I-tuženika R. B. OIB:… iz K. i II- tuženika D. I. OIB:… iz K., zastupanog po punomoćnicima N. H. i dr., odvjetnicima iz Zajedničkog odvjetničkog ureda N. H. i D. R. u K., radi utvrđenja, odlučujući o žalbama I i II-tuženika protiv presude Općinskog suda u Karlovcu poslovni broj P-42/2024-15 od 29. travnja 2024., u sjednici vijeća održanoj dana 17. rujna 2024.,

p r e s u d i o  j e

I Odbija se žalba I-tuženika kao neosnovana i potvrđuje se presuda Općinskog suda u Karlovcu poslovni broj P-42/2024-15 od 29. travnja 2024. u pobijanom dijelu iz stavka I, II i IV izreke.

II Odbija se žalba II-tuženika kao djelomično neosnovana i potvrđuje se presuda Općinskog suda u Karlovcu poslovni broj P-42/2024-15 od 29. travnja 2024. u pobijanom dijelu iz stavka II i iz IV izreke u dijelu u kojem je I i II-tuženicima naloženo naknaditi tužiteljici parnični trošak u iznosu od 2.471,93 eura.

III Uvažava se žalba II-tuženika kao djelomično osnovana, preinačava se presuda Općinskog suda u Karlovcu poslovni broj P-42/2024-15 od 29. travnja 2024. u pobijanom dijelu iz stavka IV izreke u dijelu u kojem je II-tuženiku naloženo naknaditi tužiteljici parnični trošak preko iznosa od 2.471,93 eura do iznosa od 7.555,26 eura ili za iznos od 5.083,33 eura i sudi:

Odbija se zahtjev tužiteljice za naknadu parničnog troška od II-tuženika u iznosu od 5.083,33 eura.

IV Odbija se zahtjev II-tuženika za naknadu troška sastava žalbe.

Obrazloženje

1.1. Presudom suda prvog stupnja posl. br. P-42/2024-15 od 29. travnja 2024. utvrđeno je da bračnu stečevinu tužiteljice i I-tuženika u ½ suvlasničkog dijela čini nekretnina upisana u zk.ul.br. 8423 k.o. K. II pod br. 15. Suvlasnički dio 1/83 Etažno vlasništvo (E-15) jednoiposobni stan, broj stana 611, na 6. katu, šifra stana: 55191660029, koji se sastoji od jedne sobe, sobice, kuhinje, blagovaonice, izbe, kupaonice i dvije lođe, ukupne površine 52,36 m2 sagrađen na kčbr. 2151/4, broj D.L. 116, … ul. u površini od 1697 m2 (Dvorište od 642 m2; Stambena zgrada, … ul. od 1055 m2), kao u stavku I izreke prvostupanjske presude.

1.2. U stavku II izreke presude suda prvog stupnja odlučeno je da je II-tuženik dužan trpjeti uknjižbu suvlasničkog prava tužiteljice u ½ dijela na nekretnini navedenoj u stavku I izreke te presude.

1.3. Zahtjev tužiteljice za nalog Zemljišnoknjižnom odjelu da u zemljišnim knjigama izvrši brisanje prava vlasništva II-tuženika odbijen je, kao u stavku III izreke presude suda prvog stupnja.

1.4. U stavku IV izreke prvostupanjske presude naloženo je I i II-tuženicima da tužiteljici naknade parnični trošak u iznosu od 7.555,26 eura.

2.1. Protiv navedene presude u dijelu iz stavka I, II i IV izreke žali se I-tuženik zbog svih žalbenih razloga i predlaže sagledati ukazane nedostatke, razmotriti dokaze na koje je ukazano u žalbi i donijeti ispravnu presudu temeljenu isključivo na dokazima te poništiti presudu suda prvog stupnja u točkama I, II i IV izreke.

2.2. Žalbu protiv prvostupanjske presude u dijelu iz stavka II i IV izreke je podnio i II- tuženik, pozivom na sve zakonom predviđene žalbene razloge. Predlaže preinačiti prvostupanjsku presudu i odbiti tužbeni zahtjev za utvrđenje prava vlasništva i trpljenje uknjižbe tog prava tužiteljice u ½ dijela na predmetnoj nekretnini uz naknadu parničnog troška i troška sastava žalbe a ukoliko se to ne učini predlaže ukinuti pobijanu presudu i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovni postupak.

3.1. Žalba I-tuženika je neosnovana.

3.2. Žalba II-tuženika je djelomično osnovana.

4.1. Za razliku od žalbenih navoda, u presudi suda prvog stupnja nije ostvarena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11 Zakona o parničnom postupku ("Službeni list SFRJ" br. 4/1977, 36/1977, 36/1980, 6/1980, 69/1982, 43/1982, 58/1984, 74/1987, 57/1989, 20/1990, 27/1990, 35/1991 i "Narodne novine" br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19 i 80/22, dalje ZPP) jer je presuda suda prvog stupnja razumljiva, nije proturječna i sadrži jasne i dostatne razloge o odlučnim činjenicama koji nisu u proturječnosti s izrekom presude i sukladni su stanju spisa te se presuda kao takva može ispitati.

4.2. Tužiteljica je u predmetnom sporu dana 5. veljače 2019. podnijela tužbu protiv I i II-tuženika radi utvrđenja ništenosti ugovora o kupoprodaji stana između I i II- tuženika od 26. srpnja 2004. te radi brisanja prava vlasništva II-tuženika i uknjižbe prava vlasništva tužiteljice na predmetnoj nekretnini. Navedenu tužbu posl. br. P- 68/19 je II-tuženik zaprimio 18. veljače 2019. (prema dostavnici uz list 18 spisa predmeta suda prvog stupnja). Presudom ovoga suda posl. br. Gž-3238/2022-2 od 28. ožujka 2023. potvrđena je djelomična presuda suda prvog stupnja posl. br. P- 68/2019-5 od 13. srpnja 2022. i pravomoćno je odbijen zahtjev protiv I i II-tuženika za utvrđenje ništetnosti navedenog ugovora dok je rješenje kojim se određuje prekid postupka do pravomoćnog okončanja predmeta posl. br. P-723/18 ukinuto ukazujući da je u svrhu donošenja odluke o preostalom zahtjevu tužiteljice za brisanje upisa prava vlasništva II-tuženika i upisa prava tužiteljice u ½ dijela suvlasništva na predmetnom stanu potrebno prvenstveno odlučiti o bračnoj stečevini tužiteljice kao prethodnom pitanju a potom raspraviti i odlučiti o II-tuženikovom prigovoru stjecanja prava vlasništva primjenom načela zaštite povjerenja u zemljišne knjige.

4.3. U nastavku postupka protiv I i II-tuženika radi donošenja odluka o preostalim zahtjevima protiv I i II-tuženika o brisanju i uknjižbi prava vlasništva tužiteljice na predmetnoj nekretnini prvostupanjski je sud odlučio o spajanju predmeta posl. br. P- 723/18 protiv I-tuženika radi utvrđenja bračne stečevine s predmetom posl. br. P- 68/19. Tužbom od 20. rujna 2004. protiv I-tuženika tužiteljica je zahtijevala utvrđenje bračne stečevine na predmetnoj nekretnini, koji zahtjev je sud prvog stupnja presudom posl. br. P-2845/04-41 od 2. travnja 2008. usvojio a povodom žalbe tuženika ta je odluka preinačena presudom Županijskog suda u Karlovcu posl. br. Gž-1642/2008-12 od 7. studenog 2012. i tužiteljičin je zahtjev za utvrđenje bračne stečevine odbijen, međutim navedena presuda posl. br. Gž-1642/2008-12 od 7. studenog 2012. je ukinuta jer je revizija tužiteljice prihvaćena rješenjem Vrhovnog suda Republike Hrvatske posl. br. Rev-748/2013-2 od 11. rujna 2018. i u tom je dijelu predmet vraćen na ponovno suđenje, pod posl. br. P-723/18.

4.4. Okolnosti da je, suprotno odredbama čl. 313. st. 1. ZPP i čl. 113. st. 1. Sudskog poslovnika ("Narodne novine" br. 37/14, 49/14, 8/15, 35/15, 123/15, 45/16, 29/17, 33/17, 34/17, 57/17, 101/18, 119/18, 81/19, 128/19, 39/20, 47/20, 138/20, 147/20, 70/21, 99/21, 145/21, 23/22, 12/23, 122/23 i 55/24) sa predmetnim spisom posl. br. P-68/19 spojen spis posl. br. P-723/18 u kojem II-tuženik nije stranka te da je spis posl. br. P-723/18 u kojem je ranije pokrenut postupak uvezan u spis posl. br. P- 68/19 u kojem je postupak pokrenut kasnije umjesto obrnuto, ne utječu na zakonitost i pravilnost provedenog postupka.

4.5. U odnosu na zahtjev za utvrđenje bračne stečevine iz spojenog predmeta posl. br. P-723/18 protiv I-tuženika i na preostali zahtjev iz predmeta posl. br. P-68/2019 protiv I i II-tuženika tužiteljica je postavila konačni tužbeni zahtjev protiv I i II-tuženika u podnesku od 24. svibnja 2023. zahtijevajući utvrđenje bračne stečevine i brisanje te uknjižbu prava vlasništva na predmetnom stanu, kojeg je u međuvremenu stekao II- tuženik temeljem kupoprodajnog ugovora s I-tuženikom od 26. srpnja 2004. Iako iz stanja spisa premeta suda prvog stupnja kao ni iz podataka Jedinstvenog informacijskog sustava za upravljanje i rad na sudskim predmetima eSpis nije razvidno je li navedeni podnesak dostavljen II-tuženiku, iz stanja tog spisa vidljivo je da je postavljanje tužbenog zahtjeva u podnesku od 24. svibnja 2024. konstatirano na ročištima od 6. ožujka 2024. i od 10. travnja 2024. s tim da je prethodno II-tuženik zaprimio rješenje o spajanju postupka posl. br. P-68/2019-24 od 8. rujna 2023., prema potvrdi o otpravku uz list 274 prvostupanjskog spisa.

4.6. Stoga se ne radi o tome da bi tužbeni zahtjev bio prekoračen u odnosu na II- tuženika, da bi II-tuženik "bio uvučen u spis" niti da mu se "nezakonito stvorila pasivna legitimacija", kako se u žalbi II-tuženika neosnovano tvrdi već je II-tuženik pasivno legitimiran, temeljem tužbe posl. br. P-68/19 koja je dana 5. veljače 2019. podnesena i protiv njega i s kojim je predmetom spojen spis posl. br. P-723/18, i temeljem konačno postavljenog tužbenog zahtjeva od 24. svibnja 2023., čemu se II- tuženik nije protivio. Time se otklanja neosnovano pozivanje na apsolutno bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 12 ZPP i na relativno bitnu povredu tih odredaba iz čl. 354. st. 1. u vezi čl. 313. st. 1. ZPP.

4.7. Ujedno se u prvostupanjskoj presudi i u postupku koji joj je prethodio ne uočavaju bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 2, 4, 8, 9, 13 i 14 ZPP na koje ovaj sud kao sud drugog stupnja pazi po službenoj dužnosti prema odredbi čl. 365. st. 2. ZPP.

5. Sud prvoga stupnja raspravio je sve okolnosti bitne za donošenje zakonite i pravilne odluke u ovom predmetu te je na temelju izvedenih dokaza i njihove ocjene a u skladu sa odredbom čl. 8. ZPP pravilno i potpuno utvrdio činjenično stanje.

6. Na temelju pravilnog utvrđenja da su tužiteljica i I-tuženik tijekom trajanja braka zajedničkim radom stekli nekretninu - etažno vlasništvo (E-15) jednoiposobnog stana površine 52,36 m2 u K., … broj stana 611, na 6. katu, te da je tužiteljica oborila presumpciju II-tuženikovog stjecanja prava vlasništva primjenom načela zaštite povjerenja u zemljišne knjige, prvostupanjski je sud pravilnom primjenom mjerodavnih odredbi čl. 252. i čl. 253. Obiteljskog zakona ("Narodne novine" br. 162/98 i 116/03, dalje: ObZ/98) te čl. 122. st. 2. i čl. 124. st. 1. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima ("Narodne novine" br. 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00. 129/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 153/09, 143/12 i 152/14, dalje ZV) utvrdio bračnu stečevinu tužiteljice i I-tuženika kao u stavku I izreke prvostupanjske presude te naložio II-tuženiku da trpi uknjižbu suvlasničkog prava tužiteljice u ½ dijela na navedenoj nekretnini, kao u stavku II izreke prvostupanjske presude.

7. Nije sporno da je Rješenjem Stambene komisije Ministarstva obrane Republike Hrvatske klasa:370-02/92-01/14431 urbroj:512M3-030102-00-04 od 20. ožujka 2000. I-tuženiku kao pripadniku Hrvatske vojske od 1991. dodijeljeno pravo na otkup predmetnog stana, u kojem se rješenju navode tužiteljica i sin kao članovi obiteljskog domaćinstva I-tuženika. Ugovorom o kupoprodaji stana br. 26475 od 6. travnja 2000. predmetni je stan kupljen za kupoprodajnu cijenu od tadašnjih 95.425,19 kn time da je ugovorena obročna otplata u roku od 28 godina (315,96 kn mjesečno) uz prethodno plaćanje učešća u iznosu od 2.862,76 kn i uz godišnju kamatu od 1%.

8.1. U odnosu na I-tuženikovo žalbeno osporavanje pravilnosti činjeničnog utvrđenja stjecanja predmetne nekretnine zajedničkim radom tijekom bračne zajednice tužiteljice i I-tuženika koja je trajala od 27. prosinca 1991. do 26. svibnja 2004. i odgovarajuće primjene mjerodavnih odredbi čl. 252. i čl. 253. ObZ/98 valja ukazati na sadržaj ukidne odluke Vrhovnog suda Republike Hrvatske posl. br. Rev-748/2013-2 od 11. rujna 2018. iz spojenog predmeta posl. br. P-723/18, u kojoj je navedeno da bi predmeti stan mogao biti vlastita imovina I-tuženika tek ako bi ga I-tuženik stekao u ostvarivanju prava invalida Domovinskog rata na temelju odredaba Zakona o pravima hrvatskih branitelja iz Domovinskog rata i članova njihovih obitelji ("Narodne novine" br. 108/96, 23/01 i 94/01), međutim to ovdje nije slučaj. Upravo one činjenice koje I-tuženik ističe u žalbi - o zaključivanju ugovora o radu s Republikom Hrvatskom, potvrđuju odlučnu činjenicu iz čl. 252. ObZ da se radi o stjecanju ostvarenom temeljem rada, i to u vrijeme trajanja bračne zajednice jer je stjecanje ostvareno u travnju 2000.

8.2. Stoga je pravo vlasništva predmetnog stana I-tuženik stekao po osnovi rada i to na temelju pravnog posla - Ugovora o kupoprodaji stana br. 26475 od 6. travnja 2000. zaključenog s Republikom Hrvatskom kao poslodavcem, uknjižbom toga prava 27. travnja 2000. pod br. S-433/2000. Tužiteljica je istodobno postala suvlasnica navedene nekretnine u ½ dijela na temelju zakona odnosno mjerodavnih odredbi čl. 252. i čl. 253. ObZ/98 jer se prema čl. 129. st. 1. ZV stjecanje prava vlasništva na temelju zakona (čl. 252. i čl. 253. ObZ/98) ostvaruje ispunjenjem tih pretpostavki.

8.3. U tom smislu nije osnovano I-tuženikovo žalbeno osporavanje zakonitosti i pravilnosti odluke iz stavka I izreke presude suda prvog stupnja s utvrđenjem bračne stečevine, koja odluka je odraz pravilne primjene mjerodavnih odredbi čl. 252. i čl. 253. ObZ/98.

9.1. Nije sporno da je I-tuženik raspolagao predmetnim stanom odnosno i tužiteljičinim suvlasničkim dijelom od ½ time što je dana 26. srpnja 2004. zaključio s II-tuženikom kao kupcem kupoprodajni ugovor. Kao što je prvostupanjski sud utvrdio, II-tuženik se na temelju prijedloga za uknjižbu od 27. lipnja 2016. uknjižio kao vlasnik predmetnog stana.

9.2. Kada u svojoj žalbi tvrdi da je pravomoćnim odbijanjem zahtjeva za utvrđenje ništetnosti kupoprodajnog ugovora od 26. srpnja 2004. između I-tuženika kao prodavatelja i II-tuženika kao kupca predmetnog stana iz presude posl. br. P-68/19- 15 otpala osnova za uknjižbu tužiteljičinog suvlasništva s osnova bračne stečevine, II-tuženik gubi iz vida da on stjecanje prava suvlasništva nije ni ostvario temeljem tog pravnog posla odnosno ugovora s I-tuženikom, koji nije ni bio suvlasnik u ½ dijela te nekretnine, već je vlasništvo stekao kao da na nekretnini ne postoji tužiteljičino suvlasničko pravo s osnova bračne stečevine djelovanjem načela zaštite povjerenja u zemljišne knjige iz čl. 124. st. 1. ZV. No tijekom postupka pred prvostupanjskim sudom tužiteljica je uspješno oborila ostvarenje zakonskih pretpostavki stjecanja II- tuženikovog suvlasničkog prava djelovanjem načela zaštite povjerenja u zemljišne knjige.

9.3. Kao što je sud prvog stupnja utvrdio u toč. 35. i 36. obrazloženja osporene presude, tužiteljica je u postupku posl. br. R1-144/04 pred prvostupanjskim sudom ishodila rješenje o osiguranju svoje tražbine s osnova bračne stečevine privremenom mjerom kojom je I-tuženiku izrečena mjera zabrane otuđenja i drugog raspolaganja s ½ dijela predmetnog stana, koje rješenje je u zemljišnoj knjizi zaprimljeno 23. srpnja 2004. pod br. S-996/04 dok je uknjižba rješenja o privremenoj mjeri posl. br. R1- 144/04 provedena 26. srpnja 2004.

9.4. Ujedno je prvostupanjski sud iz sadržaja bilješke od 25. siječnja 2024. i povijesnog izvatka zemljišnih knjiga pravilno utvrdio da je II-tuženik upisan kao vlasnik predmetne nekretnine na temelju kupoprodajnog ugovora od 26. srpnja 2004. pod brojem Z-5923/2016, s danom primitka zahtjeva za uknjižbu 27. lipnja 2016. dok nije vidljivo da bi prije tog datuma isti ugovor bio predan na provedbu.

9.5. Kada osporava pravilnost utvrđenja odlučne činjenice da je zahtjev za uknjižbu II-tuženikovog vlasništva podnesen 27. lipnja 2016. II-tuženik se u žalbi poziva na svoj iskaz i iskaz svjedokinje E. K. Kao što je iz razloga osporene presude vidljivo, odlučnu činjenicu zaprimanja II-tuženikovog prijedloga za zemljišnoknjižni upis je prvostupanjski sud utvrdio iz sadržaja zemljišnoknjižnog izvatka, koji u tom dijelu predstavlja ispravu izdanu od zemljišnoknjižnog odjela prvostupanjskog suda u granicama nadležnosti tog odjela i kojom se, temeljem čl. 230. st. 1. ZPP dokazuje istinitost onoga što se u njoj potvrđuje a potvrđuje se trenutak zaprimanja prijedloga za upis 27. lipnja 2016. Slijedom navedenog nije moguće prihvatiti tome suprotan navod iz iskaza svjedokinje E. K. da je upis u zemljišne knjige zatražen isti dan kada je sklopljen kupoprodajni ugovor. Prema tome, II-tuženik tijekom postupka pred sudom prvog stupnja nije uspio dokazati da su u javnoj ispravi činjenice neistinito utvrđene (čl. 230. st. 3. u vezi čl. 7. st. 1., čl. 219. st. 1. i čl. 299. st. 1. ZPP). Pravilnom prvostupanjskom činjeničnom utvrđenju II-tuženik ne može s uspjehom suprotstaviti svoj iskaz jer se u sadržaju iskaza II-tuženika s ročišta od 6. ožujka 2024. za glavnu raspravu pred prvostupanjskim sudom uopće ne navodi odlučna činjenica trenutka predaje prijedloga za upis, što više II-tuženik je izričito iskazao kako on nije sudjelovao u radnjama kupoprodaje stana.

10.1. Kao što je propisano odredbama čl. 124. st. 1. u vezi čl. 122. st. 2. ZV, na primjenu načela zaštite povjerenja u zemljišne knjige se može pozvati onaj stjecatelj koji je bio u dobroj vjeri dakle koji u trenutku sklapanja pravnog posla a ni u trenutku kada je zahtijevao upis nije imao dovoljno razloga posumnjati u to da stvar pripada otuđivatelju.

10.2. Budući da kumulativna pretpostavka iz čl. 122. st. 2. ZV kod II-tuženika nije ostvarena jer je on zahtijevao upis 27. lipnja 2016., dakle nakon što je u zemljišnim knjigama bila provedena i vidljiva uknjižba rješenja posl. br. R1-144/04 s privremenom mjerom, pravilno je prvostupanjski sud zaključio da je tužiteljica osnovano oborila pretpostavke za II-tuženikovo stjecanje suvlasništva predmetnog stana u ½ dijela djelovanjem načela povjerenja u zemljišne knjige iz čl. 124. st. 1. ZV. Budući da II-tuženik kao stjecatelj nije bio u dobroj vjeri jer mu je dobru vjeru osporila tužiteljica kao suvlasnica bračne stečevine, nije ostvaren temelj njegovog stjecanja po načelu zaštite povjerenja u zemljišne knjige, što tužiteljici omogućava upis zakonom stečenog suvlasničkog prava bračne stečevine, temeljem čl. 130. st. 1. ZV. 11. Slijedom navedenog nisu ostvareni ni žalbeni razlozi pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja iz čl. 355. ZPP niti pogrešne primjene materijalnog prava iz čl. 356. ZPP jer I i II-tuženici svojim žalbenim navodima nisu osnovano osporili pravilnost i zakonitost odluka iz stavka I i II izreke prvostupanjske presude. Stoga je primjenom čl. 368. st. 1. ZPP ovaj sud odlučio kao u stavku I i II izreke.

12.1. U pogledu žalbenog osporavanja odluke o naknadi parničnog troška iz stavka III izreke prvostupanjske presude valja reći da je, za razliku od žalbenih navoda II- tuženika, prvostupanjski sud pri odlučivanju o naknadi parničnog troška pravilno primijenio mjerodavne odredbe čl. 155. ZPP i tada važeće Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" br. 138/2023, dalje: Tarifa). Ne radi se retroaktivnoj primjeni prava kao što se u žalbi neosnovano tvrdi jer odredba tbr. 52. st. 2. Tarife jasno propisuje da sud primjenjuje onu tarifu koja je na snazi u vrijeme donošenja odluke o trošku postupka.

13.1. U ovom slučaju djelomičnog tužiteljičinog uspjeha nije izostala dosljedna primjena čl. 154. st. 2. ZPP, na koju povredu a s obzirom na to da je postupak pokrenut 5. veljače 2019. ovaj sud prema odredbi čl. 365. st. 2. ZPP u vezi čl. 61. i čl. 117. st. 1. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" br. 70/19, dalje ZID ZPP/19) pazi po službenoj dužnosti. Ovo stoga jer se odredba čl. 154. ZPP kako je izmijenjena čl. 28. ZID ZPP/19 iz istog razloga ne primjenjuje u predmetnom postupku.

13.2. U žalbi je II-tuženik osnovano ukazao na razloge koji opravdavaju primjenu čl. 161. st. 2. ZPP. Naime, prvostupanjski je sud naložio II-tuženiku da sa I-tuženikom plati tužiteljici naknadu parničnog troška i za sve radnje u spojenom predmetu posl. br. P-723/18 u kojem on nije sudjelovao. Zbog znatne razlike u pogledu udjela I i II- tuženika u sporu, ostvarene su pretpostavke za primjenu čl. 161. st. 2. ZPP temeljem koje je I-tuženik tužiteljici dužan nadoknaditi parnični trošak za radnje u postupku posl. br. P-723/18, vrijednost kojih je prvostupanjski sud uz uvećanje po tbr. 46. Tarife od 25% za PDV utvrdio u iznosu od 7.625,00 eura, što u razmjernih 2/3 dijela omjera uspjeha tužiteljice u sporu iznosi 5.083,33 eura.

13.3. U postupku posl. br. P-68/19 protiv I i II-tuženika utvrđena je vrijednost radnji poduzetih u zastupanju tužiteljice po odvjetnicima uz uvećanje po tbr. 46. Tarife od 25% za PDV u iznosu od 3.250,00 eura, što uz naknadu troška pristojbe na presudu od 457,89 eura iznosi 3.707,89 eura a u razmjernih 2/3 dijela prema uspjehu tužiteljice iznosi 2.471,93 eura.

13.4. Slijedom navedenog i uz odgovarajuću primjenu čl. 161. st. 2. ZPP, I-tuženik je dužan naknaditi tužiteljici parnični trošak u iznosu od 5.083,33 eura što se odnosi na trošak postupka protiv njega pod posl. br. P-723/18. Oba su tuženika, kao stranke u postupku posl. br. P-68/19 dužne tužiteljici naknaditi parnični trošak u iznosu od 2.471,93 eura. Stoga je primjenom čl. 380. toč. 2 i 3 ZPP odlučeno kao u stavku II i III izreke.

14. Nije prihvaćen zahtjev II-tuženika za naknadu troška sastava žalbe s kojom je uspio u sporednom traženju, primjenom čl. 166. st. 2. u vezi čl. 35. st. 2. ZPP, kao u stavku IV izreke.

U Zagrebu 17. rujna 2024.

Predsjednica vijeća:

Gabriela Topić Kordej, v.r.