REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Rev-1199/2024-2
R E P U B L I K A H R V A T S K A
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Slavka Pavkovića predsjednika vijeća, dr. sc. Jadranka Juga člana vijeća i suca izvjestitelja, Damira Kontreca člana vijeća, Gordane Jalšovečki članice vijeća, i Josipa Turkalja člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja A1 Hrvatska d.o.o., Zagreb, Vrtni put 1, OIB: 29524210204, zastupanog po punomoćnici Mateji-Ani Majdak Juranović, odvjetnici u Odvjetničkom društvu Borčić i Majdak Juranović d.o.o., Zagreb, protiv tuženika Telemach Hrvatska d.o.o., Zagreb, Josipa Marohnića 1, OIB: 70133616033, zastupanog po punomoćnici Marti Jelaković, odvjetnici u Zagrebu, zbog smetanja posjeda, odlučujući o reviziji tužitelja protiv rješenja Županijskog suda u Rijeci broj Gž- 1704/2022-9 od 16. listopada 2023., kojim je potvrđeno rješenje Općinskog građanskog suda u Zagrebu broj Psp-160/2021-19 od 27. listopada 2022., u sjednici održanoj 17. rujna 2024.,
r i j e š i o j e:
I. Prihvaća se revizija tužitelja i ukida rješenje Županijskog suda u Rijeci broj Gž-1704/2022-9 od 16. listopada 2023., te se predmet vraća istom sudu na ponovno odlučivanje.
II. Odluka o troškovima postupka ostavlja se za konačnu odluku.
Obrazloženje
1. Drugostupanjskim rješenjem potvrđena je prvostupanjska odluka kojom je odbijen tužbeni zahtjev tužitelja radi smetanja posjeda, u vrijeme i na način kako je to pobliže opisano u izreci odluke i kojom je tužitelj obvezan naknaditi tuženiku na ime troškova parničnog postupka iznos od 2.500,00 kn/ 331,80 eura.
2. Rješenjem ovog suda broj Revd 1381/2024-4 od 24. travnja 2024. dopuštena je revizija tužitelja u odnosu na pravno pitanje:
"Mogu li kanalice pričvršćene na zidove unutar stambene zgrade u koje su položeni kabeli za pružanje telekomunikacijskih usluga u toj zgradi, biti samostalan predmet posjeda?".
3. Postupajući po navedenom dopuštenju tužitelj je podnio reviziju pozivom na odredbu čl. 382. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22 i 114/22
- dalje: ZPP) zbog pravnog pitanja u odnosu na koje je revizija dopuštena. Predlaže da ovaj sud preinači nižestupanjsku odluku, podredno ukine, uz naknadu troškova revizijskog postupka.
4. U odgovoru na reviziju tuženik osporava navode iste u cijelosti i predlaže reviziju odbiti uz naknadu troškova sastava odgovora na reviziju.
5. Revizija tužitelja je osnovana.
6. Predmet spora je zahtjev tužitelja usmjeren na pružanje posjedovne zaštite u odnosu na telekomunikacijsku opremu-kanalice u stambenoj zgradi koja se nalazi na adresi [adresa] u [adresa], uspostavom posjedovnog stanja kakvo je bilo u času smetanja, uklanjanjem postavljenih kabela kroz kanalice tužitelja te zabranu takvog ili sličnog smetanja ubuduće.
7. Povodom revizije iz odredbe čl. 385.a st. 1. ZPP revizijski sud presudu ispituje samo u dijelu u kojem je revizija dopuštena i samo zbog pitanja zbog kojeg je dopuštena (čl. 391. st. 3. ZPP).
8. Nižestupanjski sud odbio je tužbeni zahtjev nakon što je, relevantno u odnosu na dopušteno pravno pitanje, utvrdio:
- da se kanalice i etažni ormarići nalaze unutar stambene zgrade na adresi [adresa] u [adresa],
- da iz iskaza svjedoka SM, HM i TM proizlazi da je tuženik kroz postojeće kanalice koje je postavio prednik tužitelja provukao svoje kabele i da je došlo i do oštećenja optičkog kabela tužitelja,
- da postoji pisana suglasnost suvlasnika predmetne zgrade tuženiku da postavi svoje kabele u postojeće kanalice.
9. Na temelju navedenog nižestupanjski sud zaključuje, pozivajući se na odredbu čl. 7. st. 1. i 2., čl. 10. st. 1. i 4. i čl. 22. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima ("Narodne novine", broj 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09 i 143/12 - dalje: ZVDSP), da predmetne kanalice predstavljaju pripadak nekretnine - stambene zgrade i da nisu samostalna stvar pa da stoga na njima nije moguć samostalni posjed kanalica.
10. Revizijski sud je povodom istog pitanja u odluci broj Rev-69/2024 od 13. veljače 2024., u identičnoj činjeničnoj i pravnoj situaciji, izrazio pravno shvaćanje koje glasi:
"Tuženik postupa samovlasno ako je postavio kabele u postojeću infrastrukturu zgrade (kanalice) bez sporazuma o pristupu s vlasnicima ili nositeljima prava korištenja pristupne točke i fizičke infrastrukture unutar zgrade, odnosno ukoliko nije postupio po odredbi čl. 24.b. Zakona o elektroničkim komunikacijama ("Narodne novine", broj 73/08, 90/11, 133/212, 80/213, 71/14 i 72/17 - dalje: ZEK).".
11. Prema odredbi čl. 24.b ZEK svi operatori javnih komunikacijskih mreža imaju pravo, na temelju sporazuma o pristupu s vlasnicima ili nositeljima prava korištenja pristupne točke i fizičke infrastrukture unutar zgrade, o vlastitom trošku uvesti svoju mrežu do pristupne točke te pristupiti bilo kojoj postojećoj fizičkoj infrastrukturi unutar zgrade radi postavljanja elektroničke komunikacijske mreže velike brzine, ako je udvostručavanje fizičke infrastrukture unutar zgrade tehnički neizvedivo ili gospodarski neučinkovito (st. 1.), vlasnici ili drugi nositelji prava korištenja pristupne točke i postojeće fizičke infrastrukture unutar zgrade moraju, uz pravične i nediskriminirajuće uvjete, uključujući i cijenu, udovoljiti svakom razumnom zahtjevu za pristup koji su podnijeli operatori javnih komunikacijskih mreža (st. 2.), ako se sporazum o pristupu iz st. 1. ne postigne u roku od 60 dana od dana zaprimanja zahtjeva za pristup, svaka stranka može u daljnjem roku od 30 dana podnijeti zahtjev Agenciji za rješavanje spora, kako bi se procijenila usklađenost s uvjetima iz st. 1. (st. 3.), Agencija donosi odluku o zahtjevu iz st. 3., vodeći u potpunosti računa o načelu razmjernosti, u najkraćem mogućem roku, a najkasnije u roku od 60 dana od dana zaprimanja urednog zahtjeva.
12. Vijeće ovoga suda smatra da suvlasnici predmetne zgrade suglasnost tuženiku u smislu čl. 24.b. ZEK da svoje kabele postavi u kanalice koje se nalaze u vlasništvu tužitelja nisu mogli valjano dati. Oni su tuženiku mogli dati relevantnu suglasnost samo u odnosu na one kanalice koje su suvlasnici stambene zgrade sami postavili i koje su u njihovom vlasništvu i posjedu, naravno ukoliko te kanalice zaista i postoje.
13. U odluci broj Rev 390/2024-3 od 22. svibnja 2024. izraženo je pravno shvaćanje:
"17.1. Predmetne kanalice nisu pripadak zgrade što proizlazi i iz činjenice da je njihova uloga isključivo zaštita kablova, a ne i poboljšanje izgleda zajedničkih dijelova zgrade. Kanalice su dio elektroničke komunikacijske infrastrukture, prema odredbi čl. 5. toč.1. sada važećeg ZEK/22, koje su, u ovom slučaju postavljene od strane i o trošku jednog isporučitelja telekomunikacijskih usluga u svrhu zaštite vodova koji služe isporuci telekomunikacijske usluge (tužitelja) određenom broju korisnika, te čine njegovu distributivno odnosno elektroničku komunikacijsku infrastrukturu, koju je on, a ne i suvlasnici zgrade, dužan održavati. Stoga tužitelj u odnosu na te kanalice, prilikom pružanja svojih usluga ne izvršava faktičnu vlast stanara koji koriste te usluge, prema suvlasnicima zgrade, nema položaj pomoćnika u posjedovanju u smislu odredbe čl. 12. st. 1. ZVDSP.
20. Uzimajući u obzir sve navedeno, odgovor na postavljeno pitanje glasi: Tuženik postupa samovlasno ako je postavio kabele u postojeću infrastrukturu zgrade (kanalice) bez sporazuma o pristupu s vlasnicima ili nositeljima prava korištenja pristupne točke i fizičke infrastrukture unutar zgrade, odnosno ukoliko nije postupio po odredbi čl. 24.b. ZEK."
14. Proizlazi da da kanalice pričvršćene na zidove unutar stambene zgrade u koje su položeni kabeli za pružanje telekomunikacijskih usluga u toj zgradi, mogu biti samostalan predmet posjeda (što je odgovor na postavljeno pitanje).
15. Budući je sud drugog stupnja odluku donio zauzimajući pravno shvaćanje koje nije podudarno sa pravnim shvaćanjem ovog suda, pa se stoga zaključak suda nižeg stupnja za sada ne može prihvatiti, zbog pogrešnog pravnog pristupa, to će sud u nastavku postupka postupiti sukladno naprijed iznijetim shvaćanjima, i potom donijeti novu na zakonu utemeljenu odluku.
16. Slijedom naprijed navedenog, to je valjalo prihvatiti reviziju tužitelja i ukinuti nižestupanjsku odluku na temelju odredbe čl. 391. st. 7. ZPP.
17. Odluka o troškovima postupka temelji se na odredbi čl. 166. st. 3. ZPP.
Zagreb, 17. rujna 2024.
Predsjednik vijeća:
Slavko Pavković
