REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev-250/2024-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Marine Paulić, predsjednice vijeća, Ivana Vučemila, člana vijeća i suca izvjestitelja, Darka Milkovića, člana vijeća, Dragana Katića, člana vijeća i mr. sc. Senije Ledić članice vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice LA, OIB [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], koju zastupa punomoćnica Sanja Hajnal, odvjetnica u Osijeku, protiv tuženice Addiko Bank d.d., OIB 14036333877, sa sjedištem u Zagrebu, Slavonska avenija 6, kojeg zastupa punomoćnik Domagoj Petrinović, odvjetnik u Odvjetničkom društvu Kožul & Petrinović iz Zagreba, radi utvrđenja ništetnosti i isplate, odlučujući o reviziji tuženice protiv presude Županijskog suda u Karlovcu, poslovni broj Gž- 926/2021-2 od 1. lipnja 2022., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Osijeku poslovni broj P-938/2019-25 od 6. srpnja 2021., u sjednici održanoj 17. rujna 2024.,

p r e s u d i o  j e:

Revizija tuženice odbija se kao neosnovana.

Obrazloženje

1. 1. Prvostupanjskom presudom u točki I. izreke utvrđena je ništetnom odredba čl. 4. Ugovora broj 5140030242-60010447995/200527 o kreditu s Sporazumom o osiguranju novčane tražbine zasnivanjem založnog prava na nekretninama, od 26. 7. 2005., ovjerenog kod javnog bilježnika Biserke Arambašić iz Osijeka, pod brojem:

OU- 315/2005 , 27. 7. 2005. koji glasi: "sukladno izmjenama i dopunama Odluke o kamatnim stopama Banke, koje se smatraju sastavnim dijelom Ugovora, bez posebnog zaključivanja aneksa ovom Ugovoru, što potvrđuje svojim potpisom na ovom Ugovoru".

1. 2. U točki II. izreke naloženo je tuženici na ime razlike preplaćenih iznosa kamata isplatiti tužiteljici iznos od 10.943,64 kn, uvećano za zakonske zatezne kamate koje teku na svaki pojedini iznos anuiteta od dospijeća do konačne isplate, sve preciznije navedeno u toj presudi.

1. 3. U točki III. izreke utvrđen je ništetnom dio odredbe sadržane u članku 2. navedenog Ugovora o kreditu s Sporazumom o osiguranju novčane tražbine zasnivanjem založnog prava na nekretninama, od 26. 7.2005., koji glasi: "u iznosa od 60.000,00 CHF (slovima: šezdesettisuća CHF), odnosno u protuvrijednosti od HRK prema srednjem tečaju za devize Slavonske banke d.d. Osijek na dan korištenja kredita.“

1. 4. U točki IV. izreke utvrđen je ništetnom dio odredbe sadržan u članku 3. točka 2. navedenog Ugovora o kreditu s Sporazumom o osiguranju novčane tražbine zasnivanjem založnog prava na nekretninama, od 26. 7.2005., koji glasi: "u kunskoj protuvrijednosti iznosa od 60.000,00 CHF (slovima:šezdesettisuća CHF)".

1. 5. U točki V. izreke utvrđen je ništetnom dio odredbe sadržan u članku 3. točka 4. navedenog Ugovora o kreditu s Sporazumom o osiguranju novčane tražbine zasnivanjem založnog prava na nekretninama, od 26. 7. 2005., koji glasi: "u kunama obračunanim po srednjem tečaju Slavonske banke d.d. Osijek za devize na dan dospijeća, odnosno na dan plaćanja, ukoliko se plaćanje vrši prije roka dospijeća", te "Kamate se obračunavaju u CHF, a naplaćuju u kunama po važećem srednjem tečaju za devize Slavonske banke d.d. Osijek na dan plaćanja".

1. 6. U točki VI. izreke, zbog ništetne odredbe o valutnoj klauzuli, naloženo je tuženici na ime razlike preplaćenih iznosa isplatiti tužiteljici iznos od 62.469,17 kn, uvećano za zakonske zatezne kamate koje teku na svaki pojedini iznos anuiteta od dospijeća do konačne isplate, sve preciznije navedeno u toj presudi.

1. 7. U točki VII. izreke obvezana je tuženica naknaditi tužiteljici parnične troškove u iznosu od 8.484,00 kuna uvećane za zakonsku zateznu kamatu koja teče od dana donošenja presude 6. srpnja 2021. do konačne isplate u visini pobliže navedenoj u toj presudi.

1. 8. U točki VIII. izreke u preostalom dijelu zahtjeva za naknadom parničnog troška tužiteljica je odbijena.

2.Drugostupanjskom presudom odbijena je žalba tuženice kao neosnovana te je potvrđena toč. I., II., III. i IV. izreke prvostupanjske presude.

3. Rješenjem ovoga suda poslovni broj Revd-329/2023-2 od 4. svibnja 2023. tuženici je dopušteno podnošenje revizije u ovom postupku protiv presude zbog pravnog pitanja:

"Protivi li se članku 81. Zakona o zaštiti potrošača (Narodne novine broj 96/2003), odluka suda kojom je utvrđeno da je odredba potrošačkog ugovora (u konkretnom slučaju dio odredbe o načinu promjene kamatne stope jednostranom odlukom tuženika i/ili odredba o valutnoj klauzuli ugovora o kreditu denominiranog u CHF ili denominiranog u kunama s valutnom klauzulom u CHF) nepoštena, odnosno ništetna, bez izvođenja dokaza saslušanjem svjedoka kojega je trgovac predložio na okolnost obaviještenosti potrošača o značenju navedene odredbe prije sklapanja ugovora?"

4. Postupajući po navedenom dopuštenju, protiv citirane odluke tuženica je podnijela reviziju pozivom na odredbu čl. 382. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14 i 70/19 - dalje: ZPP) zbog pitanja u odnosu na koje je dopuštena. Predlaže da ovaj sud ukine u cijelosti odluke nižestupanjskih sudova te predmet vrati na ponovno suđenje.

5. Odgovor na reviziju nije podnesen.

6. Revizija je neosnovana.

7. Predmet spora je zahtjev tužiteljice-potrošača za utvrđenjem ništetnim odredbi članka 4., čl. dijela čl. 2. čl. 3. točke 2. i 4. Ugovora o kreditu zaključenog između stranaka 2005., kao i restitucijski zahtjev za povrat preplaćenih iznosa zbog ništetnih odredbi o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli.

8.1. U postupku koji je prethodio reviziji u dokaznom postupku je prvostupanjski sud proveo dokaz financijsko-knjigovodstvenim vještačenjem radi utvrđivanja visine preplate u odnosu na početno ugovorenu kamatu i tečaj na dan isplate kredita, te je odlučio da neće provoditi dokaz saslušanjem svjedoka BA, djelatnice tuženice i javne bilježnice IA, koje je tuženica predložila radi dokazivanja tvrdnji da su tužiteljici bila objašnjena prava i obveze iz ugovora o kreditu pa tako i odredba o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutna klauzula te na okolnost načina pregovaranja i sklapanja ugovora o kreditu.

8.2. Prvostupanjski sud je, u obrazloženju svoje odluke, pozivajući se na razloge ekonomičnosti postupka kao i iz razloga što su činjenično stanje smatrao dovoljno utvrđenim za donošenje pravilne i zakonite odluke (između ostalog pozivajući se na pravna utvrđenja iz pravomoćne presude Trgovačkog suda u Zagrebu broj P-1401/12 i presude Visokog Trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž-7129/13 od 13. lipnja 2014. te Pž-6632/17 od 14. lipnja 2018, a koje su potvrđene presudama ovoga suda broj Revt-249/2014 i Rev-2221/2018., u dijelu u kojem je utvrđeno da je i tuženica u određeno navedenim razdobljima povrijedila kolektivne interese i prava korisnika kredita sklapanjem ugovora o kreditu koristeći u njima nepoštene i ništetne ugovorne odredbe), odlučio da neće provesti dokaz saslušanjem svjedoka BA, djelatnice tuženice i javne bilježnice IA, jer je ocijenio nelogičnim i neživotnim da bi se javna bilježnica ili djelatnica banke mogla sjetiti događaja i detalja sklapanja konkretnog ugovora o kreditu od prije 15. godina.

8.3. Drugostupanjski sud je prihvatio navedeno obrazloženje prvostupanjskog suda pozivom na odredbu čl. 502.c ZPP te čl. 118. Zakona o zaštiti potrošača („Narodne novine“ broj 14/14, 110/15 i 14/19 – dalje: ZZP), i uz obrazloženje:

"(...) nije ostvarena ni bitna povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točka 6. ZPP-a za koju tuženik tvrdi da je ostvarena time što mu nije dana mogućnost da raspravlja pred sudom zbog toga što sud nije usvojio prijedlog za izvođenje personalnih dokaza po njegovom prijedlogu u odnosu na nepoštenje odredaba ugovora o kreditu jer time što je sud prvog stupnja odlučio da neće izvesti dokaze koje je predlagao tuženik, smatrajući da je saslušanje svjedoka BA i javnog bilježnika Biserke Arambašić nesvrsishodno (zapisnik o ročištu od 7. lipnja 2021. – list 237 spisa), tuženiku nije onemogućeno raspravljanje pred sudom već je sud prvog stupnja iskoristio ovlast koja mu je dana odredbom članka 220. stavak 2. ZPP-a prema kojoj on odlučuje o tome koje će od predloženih dokaza izvesti radi utvrđivanja odlučnih činjenica. Pri tome valja imati u vidu da su osobe koje su potpisale Ugovor od strane banke prezimena „I“ i „B“ (a ne „BA“, što je prezime svjedokinje predložene od strane tuženika), a iz prijedloga za saslušanje svjedokinje BA nije vidljivo je li njeno saslušanje predloženo zbog toga što je s tužiteljicom pregovarala prije sklapanja Ugovora ili je ova svjedokinja trebala iskazati općenito o ponašanju tuženika prilikom sklapanja ove vrste ugovora (potonja činjenica nije relevantna za ovaj postupak). Što se tiče odbijanja prijedloga tuženika da se sasluša javni bilježnik koji je potvrdio sporni pravni posao napominje se da je javni bilježnik nesumnjivo postupao u okviru Zakona o javnom bilježništvu (Narodne novine br. 78/93, 29/94, 162/98, 16/07, 75/09, 120/16, 57/22 – dalje: ZJB) koji ne propisuje da bi javni bilježnik, u slučaju kao što je ovaj, tužiteljici trebao protumačiti zbog čega bi odredba o jednostranoj promjeni kamatne stope po tužiteljicu bila nepovoljna ili da bi tužiteljica trebala uzeti u obzir da tečaj CHF nije štićen poput tečaja EUR, odnosno hrvatske kune, jer to nije svrha upozorenja ugovornih strana prema odredbi članka 58. ZJB.

9. Povodom revizije iz čl. 382. st. 1. ZPP-a revizijski sud pobijanu drugostupanjsku presudu ispituje samo u dijelu u kojem je revizija dopuštena i samo zbog pitanja zbog kojeg je dopuštena (čl. 391. st. 1. ZPP-a). U reviziji stranka treba određeno navesti i obrazložiti razloge zbog kojih je podnosi, uz određeno pozivanje na propise i druge izvore prava. Razlozi koji nisu tako obrazloženi neće se uzeti u obzir (čl. 391. st. 2. ZPP-a).

10. Tuženica naznačenim pitanjem osporava pravilnost primjene odredbi čl. 502.c ZPP-a i čl. 81. st. 4. ZZP-a, te navodi kako je odbijanjem prijedloga za saslušanje djelatnice tuženice BA i javne bilježnice Biserke Arambašić, kao svjedoka i pozivanjem na vezanost za utvrđenja iz kolektivnog postupka zapravo pogrešno primijenjeno materijalno pravo i to odredbe čl. 502.c ZPP kao i čl. 81. st. 4. ZPP, s obzirom da je tuženica osporavala činjenično stanje koje je utvrđeno u kolektivnom postupku (obaviještenost potrošača o značenju i parametrima promjenjivosti odnosno pojedinačno pregovaranje) te je predlagala saslušanje svjedoka upravo na sporne okolnosti. U svezi s navedenim ističe se da je pravo tuženice, unatoč utvrđenjima iz postupka radi zaštite kolektivnih interesa, dokazivati u individualnim parnicama da se konkretne činjenice parničnog postupka razlikuju od onih utvrđenih u kolektivnom sporu, a što je propisano čl. 81. st. 4. ZPP-a.

11. 1. U više presuda je revizijski sud odgovorio na postavljeno pitanje, a odgovor glasi:

"Protivan je, odredbi čl. 81. st. 4. Zakona o zaštiti potrošača (Narodne novine broj 96/2003) kao i procesnoj ravnopravnosti stranaka, zaključak suda prema kojem se o odredbi potrošačkog ugovora (u konkretnom slučaju dijelu odredbe o načinu promjene kamatne stope i valutnoj klauzuli ugovora o kreditu denominiranog u CHF ili denominiranog u kunama s valutnom klauzulom u CHF) nije pojedinačno pregovaralo, ako se na tu okolnost nije proveo predloženi dokaz saslušanjem svjedoka (radnika revidenta), koji je sudjelovao u sklapanju ugovora o kreditu kojeg je trgovac predložio na okolnost pojedinačnog pregovaranja o navedenoj odredbi.", (tako u Rev 646/2023 od 17. listopada 2023., Rev-899/2023 od 5. studenoga 2023, Rev-705/2023-2 od 9. srpnja 2024. i dr.).

11. 2. Međutim navedeno pravno shvaćanje je doneseno u drugačijoj činjeničnoj i pravnoj situaciji te se navedeno pravno shvaćanje ne može primijeniti na ovaj slučaj, a iz razloga koji će se iznijeti u nastavku obrazloženja. .

12. 1. Članak 81. ZZP- a glasi:

"(1). Ugovorna odredba o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo smatra se nepoštenom ako, suprotno načelu savjesnosti i poštenja, uzrokuje značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača. (...)

(4) Ako trgovac tvrdi da se o pojedinoj ugovornoj odredbi u unaprijed sastavljenom standardnom ugovoru pojedinačno pregovaralo, dužan je to dokazati."

12. 2. Odredbom članka 502.c ZPP-a propisano je kako se u pojedinačnim parnicama tužitelji mogu pozivati na pravno utvrđenje iz postupka kolektivne zaštite.

13. 1. U kolektivnom postupku za zaštitu prava i interesa potrošača saslušani su potrošači kako bi se ispitalo jesu li osporene ugovorne odredbe mogle biti razumljive prosječnom potrošaču i je li se, s obzirom na to, moglo o njima pojedinačno pregovarati i tako utjecati na njihov sadržaj. U tom su postupku, odbijeni dokazni prijedlozi za saslušanjem zaposlenika banaka na okolnost obavijesti koje su davali potrošačima u postupku sklapanja pojedinačnih ugovora o kreditu.

13 2. U presudi Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske, poslovni broj Pž 7129/2013 od 13. lipnja 2014. izneseno je pravno shvaćanje prema kojem ''za pokretanje i vođenje postupka za zaštitu kolektivnog interesa nije nužno da je došlo do povrede nečijeg subjektivnog, pojedinačnog interesa.'' ''Informacije koje su pojedini potrošači dobili tijekom pojedinačnih pregovora o sklapanju ponuđenog ugovora relevantne su samo za pojedinačni odnos između banke i određenog potrošača. Pojedini potrošači su od banaka u toj fazi mogli dobiti, a neki su možda i dobili sve potrebne informacije za donošenje informirane odluke o sklapanju ponuđenog ugovora koji sadrži predmetne ugovorne odredbe, pa su mogli donijeti informiranu odluku hoće li ugovor s tim odredbama sklopiti ili neće…''

14. Prema navedenom, predmet kolektivnog spora i dokazivanja u tom postupku nisu bile obavijesti koje su dane određenim potrošačima u predugovornoj fazi sklapanja pojedinačnog ugovora o kreditu, zbog čega i nisu izvedeni dokazi saslušanjem radnika banaka.

15. U ovom postupku, tuženica je predlagala dokaze na okolnost da je tužiteljici u postupku sklapanja Ugovora o kreditu davala odgovarajuće obavijesti o sadržaju spornih ugovornih odredbi.

16. Prvostupanjski sud je odlučio da neće provoditi dokaz saslušanjem svjedoka djelatnice tuženice BA i javne bilježnice Biserke Arambašić, a drugostupanjski sud je dodatno pojasnio zašto takvim postupanjem prvostupanjskog suda tuženici nije onemogućeno raspravljanje pred sudom, odnosno zašto joj nije bilo onemogućeno pobijanje presumpcije "nepoštenog pregovaranja", utvrđene u navedenom kolektivnom sporu.

17. Slijedom navedenog, prema shvaćanju ovoga suda, načelo procesne ravnopravnosti, koje podrazumijeva postojanje razumne mogućnosti obaju stranaka da izlože činjenice i podupru ih svojim dokazima tako da niti jednu stranku ne stavljaju u bitno lošiji položaj u odnosu na suprotnu stranku, u ovom slučaju nije povrijeđeno, jer je odluka suda utemeljena na razumnom i prihvatljivom zaključku da tužiteljici nisu dane odgovarajuće obavijesti o odredbama spornog Ugovora o kreditu, koja okolnost nije bila predmet utvrđivanja i dokazivanja u kolektivnom sporu, ali je u ovom postupku tuženici omogućeno dokazivanje poštenog pregovaranja i obaranja navedene presumpcije nepoštenosti utvrđene u navedenom kolektivnom sporu, što ona ni po ovom sudu nije uspjela dokazati.

18. Stoga s obzirom na okolnosti konkretnog slučaja pogrešne su tvrdnje tuženice da su sudovi neosnovano odbili provesti dokaz saslušanjem radnika tuženice i javne bilježnice na okolnost pojedinačnog pregovaranja ugovorne odredbe jer je prvostupanjski sud pravilno ocijenio da nije svrsishodno provođenje navedenih dokaza iz naprijed citiranih razloga, kao i što je drugostupanjski sud pravilno ocijenio da tuženici neprovođenjem tih dokaza nije bilo omogućeno raspravljanje u ovom pojedinačnom postupku.

19. S obzirom na navedeno shvaćanje je ovoga suda da postupanjem prvostupanjskog suda u konkretnom slučaju nije povrijeđeno pravo tuženice na procesnu ravnopravnost i primjenu odredbe čl. 81. st. 4. ZZP-a.

20. Slijedom navedenoga reviziju tuženice je na temelju odredbe čl. 393. ZPP-a valjalo odbiti kao neosnovanu te odlučiti kao u izreci ove presude.

Zagreb, 17. rujna 2024.

Predsjednica vijeća

Marina Paulić