REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Revd-3177/2024-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Ivana Vučemila predsjednika vijeća, Marine Paulić članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, Darka Milkovića člana vijeća, Dragana Katića člana vijeća i mr. sc. Senije Ledić članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja BB iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojega zastupa punomoćnik Davor Vidović, odvjetnik u odvjetničkom društvu Vidović & Partneri, Zagreb, protiv prvotuženika Grada Zagreba, Zagreb, Trg Stjepana Radića 1, OIB: 61817894937, kojega zastupa punomoćnik Marko Ramljak, odvjetnik u Zagrebu i drugotuženice BBG iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], koju zastupaju punomoćnici Danijel Klobučar i Lucia Petković, odvjetnici u odvjetničkom društvu Lovrić&Klobučar j.t.d., Zagreb, radi utvrđenja ništavosti ugovora o kupoprodaji stana i uspostave ranijeg zemljišnoknjižnog stanja, odlučujući o prijedlogu tužitelja za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Rijeci poslovni broj Gž-2085/2021-3 od 7. veljače 2024. kojom je potvrđena presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj P- 638/21 od 28. svibnja 2021., u sjednici održanoj 17. rujna 2024.,
r i j e š i o j e :
I. Prijedlog tužitelja za dopuštenje revizije odbija se u dijelu koji se odnosi na postavljeno pravno pitanje.
II. Prijedlog tužitelja za dopuštenje revizije odbacuje se u dijelu koji se odnosi na povredu temeljnih ljudskih prava zajamčenih Ustavom Republike Hrvatske i Europskom konvencijom za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda.
Obrazloženje
1. Tužitelj je podnio prijedlog za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Rijeci poslovni broj Gž-2085/2021-3 od 7. veljače 2024. kojom je potvrđena presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj P-638/21 od 28. svibnja 2021. u odnosu na pravno pitanje koja smatra važnim za odluku u sporu i za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni i zbog povrede temeljnih ljudskih prava zajamčeno Ustavom Republike Hrvatske i Europskom konvencijom za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda.
1.1. U prijedlogu za dopuštenje revizije tužitelj je naveo da prijedlog podnosi u odnosu na sljedeće pravno pitanje:
"Je li imovina, koja je konfiscirana krivičnom presudom od 29.5.1948., (pravomoćnom 26.6.1948.), na temelju čl. 4. st. 1. Zakona o potvrdi i izmjenama i dopunama Zakona o krivičnim djelima protiv naroda i države (Službeni list FNRJ br. 59/46), postala državno (društveno) vlasništvo, na temelju tog čanka Zakona ili na temelju čl. 8. Zakona o potvrdi i izmjenama i dopunama Zakona o konfiskaciji imovine i o izvršenju konfiskacije od 9. lipnja 1945.?"
2. Odgovor na prijedlog nije podnesen.
3. Prijedlog za dopuštenje revizije djelomično nije osnovan, a djelomično nije dopušten.
4. Postupajući sukladno odredbama čl. 385.a Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 - dalje: ZPP) revizijski sud je ocijenio da postavljeno pravno pitanje nije važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni ili za razvoj prava kroz sudsku praksu. Naime, pobijana odluka glede pitanja navedenog u prijedlogu ne odstupa od ustaljene prakse revizijskog suda i zauzetih pravnih shvaćanja u odlukama ovog suda broj Rev 1578/01-2 od 30. ožujka 2005., Rev 1470/1999, Rev 663/2007 od 20. siječnja 2009., Rev 2205/2011 i Rev-x 220/14-2 od 6. ožujka 2018., a jednako tako niti od pravnog shvaćanja koje je zauzeo Ustavni sud Republike Hrvatske u odlukama U-III-918/2004 i U-III-926/2007 od 7. svibnja 2009., a nije riječ o pitanju u odnosu na koje bi bilo potrebno preispitivati ustaljenu sudsku praksu (tako i u Revd-2255/2022-2).
5. Stoga u odnosu na postavljeno pitanje nisu ispunjene zakonske pretpostavke za intervenciju revizijskog suda u smislu odredbe čl. 385.a st. 1. ZPP-a pa je na temelju odredbe čl. 389.b st. 1. i 2. ZPP riješeno kao pod točkom I. izreke ovog rješenja.
6. Tužitelj se poziva i na odredbu čl. 385.a st. 2. ZPP-a. Međutim, s obzirom na gore izneseno te stabilnost i određenost prakse ovoga suda u pogledu pitanja ništetnosti ugovora o kupoprodaji nekretnine koji je zaključen prije stupanja na snagu Zakonom o dopuni Zakona o zabrani prijenosa prava raspolaganja i korištenja određenih nekretnina u društvenom vlasništvu na druge korisnike odnosno u vlasništvo fizičkih i pravnih osoba ("Narodne novine", broj: 70/93) koji nema retroaktivno značenje, tužitelj nije učinio vjerojatnim da bi mu bila povrijeđena ustavna i konvencijska prava na pošteno suđenje i pravo na mirno uživanje vlasništva.
7. Slijedom navedenog, prijedlog za dopuštenje revizije valjalo je u dijelu u kojem je on sastavljen u smislu čl. 385.a st. 2. ZPP-a odbaciti na temelju odredbe čl. 389.a st. 1. i 4. ZPP-a te je odlučeno kao pod točkom II. izreke ovoga rješenja.
Zagreb, 17. rujna 2024.
Predsjednik vijeća
Ivan Vučemil