REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Revd-3896/2024-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca dr. sc. Jadranka Juga predsjednika vijeća, Gordane Jalšovečki članice vijeća i suca izvjestitelja, Slavka Pavkovića člana vijeća, Damira Kontreca člana vijeća i Josipa Turkalja člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja A. Z., OIB ... iz V., , koju zastupa punomoćnik V. G., odvjetnik u P., protiv tuženika A. B. d.d., Z., , OIB ..., kojeg zastupa punomoćnik Z. K., odvjetnik u Odvjetničkom društvu K. i P. u Z., radi utvrđenja ništetnosti i isplate, odlučujući o prijedlogu tuženika za dopuštenje revizije protiv dijela presude Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Gž-1903/2024-2 od 14. svibnja 2024. u kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Požegi poslovni broj P-437/2023-31 od 31. siječnja 2024., na sjednici održanoj 17. rujna 2024.,

r i j e š i o j e:

I. Prijedlog za dopuštenje revizije odbija se u dijelu koji se odnosi na postavljena pravna pitanja.

II. Prijedlog za dopuštenje revizije odbacuje se u dijelu koji se odnosi na povredu temeljnog ljudskog prava zajamčenog Ustavom Republike Hrvatske i Konvencijom za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda.

Obrazloženje

1. Tuženik je podnio prijedlog za dopuštenje revizije protiv potvrđujućeg dijela presude Županijskog suda u Zagrebu navedene u uvodu ove odluke.

2. Na prijedlog nije odgovoreno.

3. Tuženik je u prijedlogu za dopuštenje revizije naznačio sljedeća pravna pitanja:

„i. Ako je u parničnom postupku utvrđeno da potrošač nije pročitao ugovor o kreditu prije njegova sklapanja, je li materijalno pravo pogrešno primijenjeno ako sud prihvati tužbeni zahtjev s obrazloženjem da je ugovorna odredba o valutnoj klauzuli sklopljena u spomenutim okolnostima protivna članku 81., stavku 1. i 2. te članku 84. Zakona o zaštiti potrošača (Narodne novine, broj 96/2003)?

ii. Primjenjuju li se pravomoćna utvrđenja presuda za zaštitu kolektivnih prava i interesa u pojedinačnim sudskim postupcima koji su pokrenuti radi vraćanja stečenog bez osnove prije nego što je na snagu stupio Zakon o izmjenama i dopunama Zakona o parničnom postupku (NN 70/19)?

iii. Prilikom provođenja kontrole nepoštenosti ugovorne odredbe u smislu članka 81. Zakona o zaštiti potrošača (NN 96/2003), je li materijalno pravo pogrešno primijenjeno ako sud zanemari pretpostavku suprotnosti načelu savjesnosti i poštenja i pretpostavku znatne neravnoteže u pravima i obvezama stranaka na štetu potrošača?

iv. U slučaju restitucije na osnovi ništetnosti odredbi ugovora o kreditu o valutnoj klauzuli i promjenjivoj kamatnoj stopi, teku li zakonske zatezne kamate od dana uplate svakog pojedinog iznosa ili od dana podnošenja tužbe?

v. S obzirom na pravno shvaćanje Vrhovnog suda RH od 30. siječnja 2020. o početku tijeka zastare restitucijskog zahtjeva, mogu li zakonske zatezne kamate u takvim zahtjevima početi teći prije pravomoćnog utvrđenja ništetnosti?

vi. Je li odredba ugovora o kreditu o promjenjivoj kamatnoj stopi u cijelosti ništetna ako je prethodno utvrđen ništetnim isključivo način njezine promjene?

vii. Je li sud ovlašten tumačiti ugovor suprotno zajedničkoj namjeri ugovornih strana tako da odredi primjenu fiksne kamatne stope za solemnizirani ugovor o kreditu u kojemu su se stranke jasno opredijelile za ugovaranje promjenjive kamatne stope?

viii. Može li se podnošenje tužbe koju je Udruga potrošača podnijela radi zaštite kolektivnih prava i interesa potrošača smatrati radnjom vjerovnika iz članka 241. Zakona o obveznim odnosima (NN 35/05) koja dovodi do prekida zastare u pojedinačnom sudskom postupku koji je pokrenuo potrošač koji nije bio stranka tog kolektivnog spora?

ix. Ako sud u pojedinačnom postupku utvrdi ništetnost odredbi ugovora o kreditu o valutnoj klauzuli i promjenjivoj kamatnoj stopi, i time ga pretvori u ugovor o kreditu u hrvatskim kunama bez valutne klauzule s fiksnom kamatnom stopom, smije li sud u tom kreditu (kunski kredit s fiksnom kamatnom stopom) kao fiksnu kamatnu stopu primijeniti iznos početno ugovorene kamatne stope koja je vrijedila za ugovor o kreditu s valutnom klauzulom i promjenjivom kamatnom stopom ili treba primijeniti kamatnu stopu koju su banke redovito naplaćivale za kunske kredite s fiksnom kamatnom stopom u tom razdoblju?“.

4.1. Revizija nije dopuštena u odnosu na postavljena pitanja s obzirom na to da je riječ o pitanjima u pogledu kojih pobijana odluka ne odstupa od ustaljene prakse revizijskog suda i zauzetih pravnih shvaćanja u odlukama poslovni broj Revt- 249/14 od 9. travnja 2015., Rev-2245/17 od 20. ožujka 2018., Rev-3142/18-2 od 19. ožujka 2019., Rev-2221/2018 od 3. rujna 2019. i dr., a nije riječ o pitanjima u odnosu na koja bi bilo potrebno preispitivati ustaljenu sudsku praksu (tako ovaj sud i u odlukama Revd-224/2024-2 od 1. veljače 2024., Revd-5/2024 od 11. siječnja 2024. i dr.).

4.2. U odnosu na prvo pitanje iz prijedloga napominje se da isto nije važno za odluku u ovome sporu s obzirom na to da je tijekom postupka pred nižestupanjskim sudovima činjenično utvrđeno kako djelatnica banke nije upozorila tužiteljicu na valutne rizike vezano za tečaj CHF, tj. tužiteljica nije bila upozorena na odredbe ugovora u kojima nisu ugovoreni nikakvi parametri za promjenu kamatne stope temeljem jednostrane odluke banke, kao niti parametri o kojima ovisi kretanje tečaja CHF u razdoblju otplate kredita. S obzirom na to da su predmetne odredbe ugovora utvrđene ništetnim, nižestupanjski sudovi su utvrdili i to da je tuženik nesavjesan stjecatelj, pa su prihvatili zahtjev tužiteljice za isplatu zakonskih zateznih kamata na svaki mjesečni preplaćeni iznos od dana izvršene uplate (pitanja IV. i V.).

5. Slijedom navedenog, u odnosu na postavljena pitanja, nisu ispunjene zakonske pretpostavke za dopuštenost revizije u smislu odredbe čl. 385.a st. 1. ZPP, pa je na temelju odredbe čl. 389. b. st. 1. i 2. ZPP riješio kao u točki I. izreke ovog rješenja.

6. Tuženik je istakao i to da mu je u postupku pred nižestupanjskim sudovima povrijeđeno temeljno ljudsko pravo na pravično suđenje iz čl. 29. Ustava RH i čl. 6. EKLJP. Međutim, nižestupanjske odluke su obrazložene i ne mogu se po ocjeni ovoga suda smatrati arbitrarnima niti očito nerazumnima, pa slijedom navedenog tuženik nije učinio vjerojatnim da bi mu zbog osobito teških povreda odredaba parničnog postupka ili pogrešne primjene materijalnog prava bilo povrijeđeno pravo na pravično suđenje.

7. Slijedom navedenog, prijedlog za dopuštenje revizije valjalo je u dijelu u kojem je on koncipiran u smislu čl. 385.a st. 2. ZPP odbaciti na temelju odredbe čl. 389.a st. 4. ZPP te je odlučeno kao u točki II. izreke ovoga rješenja.

Zagreb, 17. rujna 2024.

Predsjednik vijeća

dr. sc. Jadranko Jug