REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Revd-2928/2024-3
R E P U B L I K A H R V A T S K A
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Ivana Vučemila predsjednika vijeća, Marine Paulić članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, Darka Milkovića člana vijeća, Dragana Katića člana vijeća i mr. sc. Senije Ledić članice vijeća, u pravnoj stvari u pravnoj stvari tužitelja AB iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnica Slađana Čanković, odvjetnica u Zagrebu, protiv prvotuženika Komunalac d.o.o., Korenica, Trg Sv. Jurja 12, OIB: 35080102633 i drugotuženice Općine Plitvička Jezera, Korenica, Trg Sv. Jurja 6, OIB: 58932233075, koje zastupa punomoćnik Miljenko Mrakovčić, odvjetnik u Zajedničkom odvjetničkom uredu Miljenka Mrakovčića i Bojana Milića iz Rijeke, radi naknade štete, odlučujući o prijedlogu tužitelja i prvotuženika za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Puli-Pola poslovni broj Gž R-262/2023-2 od 19. veljače 2024. kojom je djelomično potvrđena i djelomično preinačena presuda Općinskog suda u Gospiću poslovni broj Pr-17/2018-50 od 31. kolovoza 2023., u sjednici održanoj 17. rujna 2024.,
r i j e š i o j e :
I. Prvotuženiku Komunalac d.o.o. se dopušta podnošenje revizije protiv presude Županijskog suda u Puli-Pola poslovni broj Gž R-262/2023-2 od 19. veljače 2024. u odnosu na pravno pitanje koje glasi:
Je li poslodavac u obvezi posebno dokazivati raskidni razlog grube povrede dužnosti kada je u trenutku donošenja odluke o opozivu potvrđena optužnica zbog kaznenog djela zlouporabe službene dužnosti od strane direktora društva ( člana uprave društva)?
II. Prijedlog tužitelja za dopuštenje revizije odbacuje se.
III. Zahtjev tužitelja za naknadu troškova odgovora na prijedlog za dopuštenje revizije odbija se kao neosnovan.
Obrazloženje
1. Tužitelj i prvotuženik su podnijeli prijedlog za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Puli-Pola poslovni broj Gž R-262/2023-2 od 19. veljače 2024. kojom je djelomično potvrđena i djelomično preinačena presuda Općinskog suda u Gospiću poslovni broj Pr-17/2018-50 od 31. kolovoza 2023.
2. Tužitelj je u odgovoru na prijedlog osporio navode prvotuženika iz prijedloga te je predložio prijedlog odbaciti, uz zahtjev za naknadu troškova odgovora na prijedlog. 3. Prijedlog prvotuženika je dopušten, a prijedlog tužitelja nije dopušten. U odnosu na reviziju tužitelja
4. Tužitelj je u prijedlogu za dopuštenje revizije naznačio pravna pitanja u smislu čl. 385.a st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 57/11,25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 - dalje: ZPP-a), ali sadržajno postavljena pitanja i prijedlog predstavljaju podnošenje prijedloga i prema čl. 385.a st. 2. ZPP koji se u ovom predmetu primjenjuje sukladno čl. 107. st. 5. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj: 80/22) budući da je drugostupanjska presuda donesena 19. veljače 2024. zbog čega je prijedlog razmatran i u smislu odredbe čl. 385.a st. 2. ZPP.
5. Postupajući sukladno odredbi čl. 387. st. 1. ZPP-a ovaj sud je ocijenio da u prijedlogu za dopuštenje revizije tužitelj nije uopće naznačio razloge zbog kojih smatra da mu Vrhovni sud Republike Hrvatske treba dopustiti reviziju, što je bio dužan prema odredbi čl. 387. st. 2. točki 3. ZPP-a.
6. Budući da u prijedlogu za dopuštenje revizije nisu naznačeni razlozi važnosti postavljenih pravnih pitanja u smislu članka 385.a ZPP-a u vidu suprotnih odluka drugostupanjskih sudova ili revizijskog suda, prijedlog tužitelja je valjalo na temelju odredbe čl. 389.a st. 3. ZPP-a odbaciti kao nedopušten u odnosu na postavljena pitanja.
7. U pogledu prijedloga za dopuštenje revizije u smislu čl. 385.a st. 2. ZPP-a koji tužitelj podnosi zbog povrede prava na pravično suđenje zajamčeno čl. 6. st. 1. Europske konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda i čl. 29. Ustava Republike Hrvatske te prava na mirno uživanje vlasništva zajamčeno čl. 1. Protokola 1. uz Konvenciju te čl. 48. Ustava Republike Hrvatske, valja reći da tužitelj nije učinio vjerojatnim da bi mu nekom osobito teškom povredom odredaba parničnog postupka ili pogrešnom primjenom materijalnog prava bila povrijeđena temeljna prava na pravično suđenje i mirno uživanje vlasništva. Naime, tužitelju je u postupku bilo omogućeno izjasniti se o zahtjevima i navodima protivne strane, iznositi činjenice i predlagati dokaze te na taj način ravnopravno sudjelovati u postupku, a nižestupanjske odluke su obrazložene i ne mogu se po ocjeni ovoga suda smatrati arbitrarnima niti očito nerazumnima pa slijedom navedenog tužitelj nije učinio vjerojatnim da bi mu zbog osobito teških povreda odredaba parničnog postupka ili pogrešne primjene materijalnog prava bilo povrijeđeno pravo na pravično suđenje niti prava na mirno uživanje vlasništva.
8. Slijedom navedenog, u pogledu prijedloga za dopuštenje revizije tužitelja u dijelu u kojem je on podnesen pozivom na čl. 385.a st. 2. ZPP-a, valjalo je temeljem čl. 389.a st. 4. ZPP-a odbaciti prijedlog tužitelja i odlučiti kao pod toč. II. izreke ovoga rješenja.
U odnosu na prijedlog prvotuženika
9. Postupajući sukladno odredbi čl. 387. st. 1. Zakona o parničnom postupku ZPP ovaj sud je ocijenio da je postavljeno pitanje naznačeno u izreci rješenja važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni i za razvoj prava kroz sudsku praksu, jer je riječ o pitanju o kojem postoji različita praksa drugostupanjskih sudova npr. presuda Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj: Pž-7566/11-5 od 25. siječnja 2012. Naime, u toj odluci koja je donesena povodom utvrđenja ništetnosti odluke skupštine o opozivu tužitelja kao člana uprave izraženo je pravno shvaćanje da nije potrebno utvrđivati razlog opoziva člana uprave, dok je u ovdje pobijanoj presudi zauzeto shvaćanje da je tuženik ovlašten jednostranom odlukom raskinuti Ugovor, ali da je u slučaju ako to čini zbog postupanja tužitelja koje je predmet kaznenog postupka, tada tu svoju Odluku o opozivu morao detaljno obrazložiti jer ga na to obvezuje čl. 24. Ugovora, što prvotuženik nije učinio.
10. Slijedom navedenog, valjalo je na temelju odredbe čl. 389.b st. 3. ZPP-a dopustiti reviziju prvotuženika u odnosu na pitanje navedeno u izreci rješenja, a u odnosu na preostalo pitanje i u odnosu na prijedlog koji je sadržajno podnesen u smislu čl. 385.a st. 2. ZPP, u smislu navedene zakonske odredbe, uzima se da je prijedlog za dopuštenje revizije povučen.
11. Tužitelju nije dosuđen trošak odgovora na prijedlog za dopuštenje revizije jer isti nije bio potreban u smislu čl. 155. st. 1. ZPP pa je odlučeno kao pod točkom III. izreke ovog rješenja.
Zagreb, 17. rujna 2024.
Predsjednik vijeća
Ivan Vučemil
