Republika Hrvatska

Županijski sud u Zadru

Zadar, Ulica plemića Borelli 9

Poslovni broj: Gž R-97/2023-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Zadru, u vijeću sastavljenom od sudaca Katije Hrabrov, predsjednice vijeća, Igora Delina, člana vijeća i suca izvjestitelja te Blanke Pervan, članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja M. Š. iz D. M., (ulica), OIB: …, koga zastupa punomoćnik K. R., odvjetnik u O., (ulica),, protiv tuženika K.-V. d.d., D. M., (ulica),, OIB: …, koga zastupa direktor S. C., mag. ing. aedif., a ovoga punomoćnik K. Č., odvjetnik u Z., (ulica), radi naknade štete, odlučujući o žalbi tuženika protiv presude Općinskog suda u Osijeku, poslovni broj Pr-105/2020-18 od 16. ožujka 2023., u sjednici održanoj 17. rujna 2024.,

p r e s u d i o  j e

Preinačuje se presuda Općinskog suda u Osijeku, poslovni broj Pr-105/2020- 18 od 16. ožujka 2023. u toč. I. izreke i dosuđujućem dijelu toč. II. izreke i sudi:

I Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev tužitelja M. Š. koji glasi:

"Nalaže se tuženiku K.-V. d.d., OIB: …, D. M., (ulica), naknaditi tužitelju M. Š., OIB: …, D. M., (ulica), neimovinsku štetu u iznosu 6.636,14 EUR (slovima: šest tisuća šesto trideset šest eura četrnaest centi) / 50.000,00 kn 1 (slovima: pedeset tisuća kuna) sa pripadajućom zakonskom zateznom kamatom tekućom od 30. ožujka 2020. pa do 31. prosinca 2022. po prosječnoj kamatnoj stopi na stanje kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinanciranim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena, te za period od 1. siječnja 2023. pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je (banka) primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, u roku 15 dana."

II Nalaže se tužitelju M. Š., OIB: …, iz D. M., (ulica), naknaditi tuženiku K.-V. d.d., OIB: …, D. M., (ulica), trošak parničnog postupka u iznosu 1.094,95 eura (slovima: tisuću devedeset četiri eura devedeset pet centi) sa zakonskom zateznom kamatom koja teče od 17. rujna 2024. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je (banka) primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Uvodno označenom presudom je suđeno:

"Nalaže se tuženiku K.-V. d.d., OIB: …, D. M., (ulica), naknaditi tužitelju M. Š., OIB: …, D. M., (ulica), neimovinsku štetu u iznosu 6.636,14 EUR (slovima: šest tisuća šesto trideset šest eura četrnaest centi) / 50.000,00 kn 1 (slovima: pedeset tisuća kuna) sa pripadajućom zakonskom zateznom kamatom tekućom od 30. ožujka 2020. pa do 31. prosinca 2022. po prosječnoj kamatnoj stopi na stanje kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinanciranim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena, te za period od 1. siječnja 2023. pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je (banka) primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, u roku 15 dana."

II. Nalaže se tuženiku K.-V. d.d., OIB: …, D. M., (ulica) naknaditi tužitelju M. Š., OIB: …, iz D. M., (ulica), trošak parničnog postupka u iznosu 1.306,49 EUR (slovima: tisuću tristo šest eura četrdeset devet centi) / 9.843,75 kn (slovima: devet tisuća osamsto četrdeset tri eura sedamdeset pet centi), u roku 15 dana.

S viškom zahtjeva na ime troškova postupka tužitelj se odbija."

2. Prvostupanjskim rješenjem je odlučeno:

»Odbacuje se tužba u dijelu koji glasi:

"Utvrđuje se da je tuženik K.-V. d.d., OIB: …, D. M., (ulica) kao poslodavac provedbom referenduma od (datum), na kojemu su radnici tuženika odlučivali o tome da li žele da tužitelj M. Š., OIB: …, D. M., (ulica) ostane zaposlenik društva tuženika, počinio radnje uznemiravanja tužitelja, te mu je na taj način povrijedio čast, ugled i dostojanstvo."«.

3. Protiv citirane presude u toč. I. izreke i dosuđujućem dijelu toč. II. izreke tuženik je izjavio žalbu zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja te pogrešne primjene materijalnog prava. Tvrdi da je prvostupanjski sud propustio analizirati sadržaj činjeničnih tvrdnji tužitelja u pisanim i usmenim izlaganjima do zaključenja prethodnog postupka jer tužitelj ni na jednom mjestu nije iznio okolnosti u smislu primjene odredbe čl. 1100. st. 2. Zakona o obveznim odnosima, tj. nije spominjao nikakve fizičke i duševne boli ni pretrpljeni strah, a sud sukladno čl. 7. st. 1. Zakona o parničnom postupku nije bio ovlašten primijeniti nikakva oficiozna sredstva radi utvrđenja tih činjenica, čime su počinjene bitne povrede postupka iz čl. 354. st. 1. u vezi čl. 7. st. 1. i čl. 219. st. 1. Zakona o parničnom postupku, a time je i prekoračen tužbeni zahtjev. Provedena analiza dokaza nije sukladna odredbi čl. 8. Zakona o parničnom postupku. Zaključak suda da bi tuženik podnio kaznenu prijavu tek nakon donošenja pravomoćne presude proturječi priloženoj optužnici, pri čemu je zanemarena činjenica da su tijela javne vlasti utvrdila da je tužitelj osnovano sumnjiv da je počinio niz kaznenih djela na štetu tuženika. Sud svoje zaključke temelji na hipotezi da je tužitelj bio uspješan direktor s kojim su radnici bili zadovoljni, a takav zaključak je proturječan rezultatima referenduma, pri čemu je propušteno analizirati rezultate i dovesti ih u vezu s iskazima svjedoka. Protupravnost provedenog referenduma ne proizlazi iz njegove provedbe niti iz postavljenog pitanja, jer isto nije ni po čemu uvredljivo niti dovodi u pitanje dostojanstvo tužitelja pa provođenje referenduma ne predstavlja protupravnu radnju. Sud nije obrazložio s kojim se razlozima rukovodio određujući pravičnu naknadu u dosuđujućem iznosu te vodeći računa o svim okolnostima slučaja, ne postoje razlozi koji bi opravdavali dosuđivanje pravične naknade u previsoko odmjerenom iznosu, pogotovo imajući u vidu da se protiv tužitelja vodi kazneni postupak zbog oštećenja društva. Predlaže usvojiti žalbu, preinačiti prvostupanjsku presudu i odbiti tužbeni zahtjev, a podredno ukinuti presudu i predmet vratiti na ponovno suđenje. Zahtjeva i trošak žalbenog postupka.

4. Na žalbu nije odgovoreno.

5. Žalba je osnovana.

6. Tuženik prigovara da tužitelj do zaključenja prethodnog postupka nije iznio okolnosti vezane uz odredbe čl. 1100. st. 2. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", broj 35/05., 41/08., 125/11., 78/15., 29/18., 126/21., 114/22., 156/22., 145/23. i 155/23.; dalje ZOO), čime je počinio bitne povrede postupka iz čl. 354. st. 1. u vezi čl. 7. st. 1. i čl. 219. st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 148/11. - pročišćeni tekst 25/13. i 70/19.; dalje ZPP) koji se ovdje primjenjuje na temelju čl. 107. st. 1. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 80/22.) te da je time i prekoračen tužbeni zahtjev. 6.1. Međutim, u činjeničnom supstratu tužbe tužitelj navodi da je tuženik proveo referendum na kojemu je tužitelj kao osoba direktno difamirana i omalovažena što je dovelo do povrede dostojanstva, časti i ugleda, slijedom čega tužitelj zahtjeva da se odlukom utvrdi da je provedbom referenduma došlo do uznemiravanja tužitelja i povrede njegovog dostojanstva te da se tuženika obveže da mu naknadi prouzročenu neimovinsku štetu u iznosu od 50.000,00 kn. Isto tako, u očitovanju na ročištu 23. studenoga 2022., tužitelj je naglasio da predmet postupka nije naknada štete zbog nezakonitog otkaza, već naknada štete nastale tuženiku zbog povrede časti, ugleda i dostojanstva uslijed provedenog referenduma od strane njegovog poslodavca 24. veljače 2020. Dakle, tužitelj je već u tužbi uz zahtjev za utvrđenje da je tuženik provedbom referenduma počinio radnje njegovog uznemiravanja te mu na taj način povrijedio čast, ugled i dostojanstvo, zatražio i naknadu neimovinske štete pa prvostupanjski sud, odlučujući o takvom zahtjevu, nije počinio bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. u vezi čl. 7. i čl. 219. st. 1. ZPP, a niti je prekoračio tužbeni zahtjev jer nije sudio ni preko ni izvan zahtjeva.

7. Sukladno odredbi čl. 8. ZPP koje će činjenice uzeti kao dokazane odlučuje sud prema svom uvjerenju na temelju savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno, a i na temelju rezultata cjelokupnog postupka,.

7.1. Iako izvedene dokaze sud prosuđuje po slobodnom uvjerenju, dužan je stečeno uvjerenje opravdati uvjerljivim i logičnim razlozima da bi se moglo provjeriti ima li takvo uvjerenje činjeničnu i pravnu osnovu, a što je u konkretnom slučaju prvostupanjski sud i učinio, dakle nije počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. u vezi čl. 8. ZPP.

7.2. Nisu počinjene ni bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP, na koje ovaj sud po čl. 365. st. 2. toga Zakona pazi po službenoj dužnosti.

8. Predmet spora je zahtjev tužitelja za isplatu naknade štete od 50.000,00 kn zbog povrede prava osobnosti na radu kod tuženika počinjenu provedbom referenduma.

9. Na temelju činjeničnih utvrđenja:

- da su tužitelj i tuženik sklopili Ugovor o radu 12. kolovoza 2015. za radno mjesto Voditelja operative i zamjenika direktora društva,

- da je u razdoblju od 6. prosinca 2015. do 13. veljače 2020. tužitelj obnašao funkciju direktora društva kada je opozvan odlukom Nadzornog odbora i vraćen na radno mjesto sukladno Ugovoru o radu od 12. kolovoza 2015.,

- da je tuženik, nakon smjene tužitelja sa mjesta direktora, 24. veljače 2020. proveo referendum među radnicima sa pitanjem: "Želite li DA/NE bivši direktor ostane zaposlenik K.-V. d.d. nakon svih događanja i optužbi za koje ga se tereti?",

- da je tuženik, nakon provedenog referenduma, (datum), donio Odluku o izvanrednom otkazu ugovora o radu tužitelju uz obrazloženje da je poslodavac (datum) po traženju radnika organizirao referendum među radnicima na kojem se 81 % svih zaposlenih radnika koji su glasovali izjasnilo da je radnik, ovdje tužitelj, nepoželjan u društvu te su radnici protiv njegovog povratka na posao i radno okruženje, a obzirom da se radi o javno izraženom mišljenju i stavu velike većine radnika njegov ostanak u radnom odnosu na mjestu voditelja operative prouzročio bi brojne probleme u vidu poremećaja radne atmosfere i međuljudskih odnosa,

- da iz iskaza saslušanih svjedoka koje su predložili i tužitelj i tuženik proizlazi da su svi imali samo riječi hvale za tužitelja kao direktora društva jer je znao i radio svoj posao, njegovim dolaskom je sve krenulo u dobrom smjeru, u njegovom mandatu je sklopljena predstečajna nagodba, da su obveze tuženika prema nagodbi uredno izvršavane i naposljetku izvršene, da je dolazio među ljude, da je organizirao rad, da je nakon tužiteljevog odlaska na računu tuženika ostalo preko 7 milijuna kuna, da se tužitelj trudio uvijek iznaći najbolje rješenje i da firmi ostane što više novca, da je isplaćivao radnicima plaće i prekovremene, da im je isplatio sve zaostatke istih, da je bio korektan prema radnicima, nije vikao na njih, omalovažavao ih, vrijeđao, da nije imao propusta u radu, da je obnovio vozni park, kupovao mehanizaciju, opremu za radionicu i da je tvrtka imala posla,

- da je, nakon što je tužitelj opozvan s mjesta direktora, direktoricom tuženika imenovana S. J. koja je pošto-poto željela tužitelja odmah eliminirati iz tvrtke, pa je, a ne mogavši mu dati valjani otkaz, obzirom da je nakon smjene s funkcije direktora na radnom mjestu Voditelja operative i zamjenika direktora bio svega nekoliko dana pa nije ni imala opravdan razlog za otkaz, smislila da se organizira referendum u tvrtci gdje će radnici odlučiti o sudbini tužitelja na način da će se izjasniti na postavljeno referendumsko pitanje: "Želite li DA/NE bivši direktor ostane zaposlenik K.-V. d.d. nakon svih događanja i optužbi za koje ga se tereti?",

- da je tužitelj, nakon što je uspio u postupku u kojem, među ostalim, traži povratak na posao, zatražio vraćanje na isti, ponovno dobio otkaz, iz razloga što je protiv njega potvrđena optužnica 22. ožujka 2022., dakle nakon donošenja presude Županijskog suda u Zagrebu, posl. br. Gž R-3594/2021-2 od 25. siječnja 2022. kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Osijeku, posl. br. Pr-124/20-13 od 5. studenoga 2021. kojom je pak utvrđeno da je tuženikova Odluka o izvanrednom otkazu ugovor o radu od 9. ožujka 2020. ništetna i nedopuštena te naloženo tuženiku vraćanje tužitelja na rad,

prvostupanjski sud zaključuje da provođenje referenduma 24. veljače 2020. od strane tuženika i radnika tuženika predstavlja štetnu radnju kojom su povrijeđeni čast, dostojanstvo i ugled tužitelja, ocjenjujući da je iznos od 6.636,14 EUR / 50.000,00 kn primjerena novčana naknada tužitelju zbog povrede prava osobnosti, imajući u vidu

ZOO.

odredbe čl. 1045. st. 1., čl. 1046. i čl. 19.

10. Prema odredbi čl. 1045. st. 1. ZOO tko drugome prouzroči štetu, dužan je naknaditi je ako ne dokaže da je šteta nastala bez njegove krivnje. Člankom 1046. ZOO šteta je definirana kao umanjenje nečije imovine (obična šteta), sprječavanje njezina povećanja (izmakla korist) i povreda prava osobnosti (neimovinska šteta).

10.1. Odredbom čl. 19. st. 1. ZOO je propisano da svaka fizička i pravna osoba ima pravo na zaštitu svojih prava osobnosti pod pretpostavkama utvrđenim zakonom, s tim da se (st. 2.) pod pravima osobnosti u smislu toga Zakona razumijevaju prava na život, tjelesno i duševno zdravlje, ugled, čast, dostojanstvo, ime, privatnost osobnog i obiteljskog života, slobodu i dr.

11. Dakle, da bi tužitelj ostvario pravo na naknadu neimovinske štete, dužan je dokazati sve pretpostavke za postojanje odgovornosti tuženika za nastalu mu štetu (štetnik, štetna radnja, šteta, uzročna veza, protupravnost). Da bi dokazao postojanje štete, tužitelj mora dokazati da mu je štetnom radnjom povrijeđeno određeno pravo osobnosti, a kada traži naknadu neimovinske štete u novcu (pravičnu novčanu naknadu) mora kao pretpostavku dokazati takvu težinu povrede prava osobnosti i okolnosti pod kojima je do nje došlo koje opravdavaju dosudu takve naknade.

12. U odnosu na prigovor tuženika da je zaključak suda o tome da je tužitelj bio uspješan direktor s kojim su radnici bili zadovoljni proturječan rezultatima referenduma, koji nisu analizirani i dovedeni u vezu s iskazima svjedoka, valja istaći da je prvostupanjski sud pravilno utvrdio da iz iskaza saslušanih svjedoka, čije saslušanje su predložili i tužitelj i tuženik, proizlazi da su svi svjedoci imali riječi pohvale za tužitelja kao direktora društva, koji je znao posao, s čijim dolaskom je poslovanje krenulo u dobrom smjeru, u čijem mandatu je sklopljena predstečajna nagodba i obveze tuženika prema nagodbi su uredno izvršene, da je dobro organizirao rad i trudio se iznaći najbolje rješenje, da je bio korektan prema radnicima, obnovio je vozni park, kupovao mehanizaciju i opremu za radionicu te je nakon njegovog odlaska s mjesta direktora na računu tuženika ostalo preko 7 milijuna kuna.

13. Jedino svjedokinja S. J. koja je bila direktorica tuženika u vrijeme provedbe referenduma je iskazala da su radnici bili ogorčeni činjenicom da će tužitelj i dalje ostati raditi kod tuženika jer im je, dok je obnašao dužnost direktora, smetalo njegovo ponašanje, vrijeđao ih je, nedolično se ponašao, bio je alkoholiziran, nije im isplaćivao prekovremene i oštetio je firmu.

14. Prvostupanjski sud je analizom izvedenih dokaza zaključio da je nakon opozivanja tuženika s mjesta direktora tuženika direktoricom imenovana S. J. koja je željela tužitelja eliminirati iz tvrtke u kojem cilju je smislila da se organizira referendum gdje će radnici odlučiti o sudbini tužitelja na način da će se izjasniti o postavljenom referendumskom pitanju: "Želite li DA/NE bivši Direktor ostane zaposlenik K.-V. d.d. nakon svih događanja i optužbi za koje ga se tereti?", stvarajući među radnicima ozračje koje će rezultirati time da se radnici na referendumu izjasne protiv tužitelja.

15. Na temelju rezultata referenduma prema kojima se 81 % svih radnika zaposlenih kod tuženika, odnosno 86 radnika od 106 koliko je glasalo, a ukupno zaposlenih je 127 radnika, izjasnilo da je tužitelj nepoželjan u društvu, odnosno da je protiv povratka tužitelja na posao, tuženik je donio Odluku o izvanrednom otkazu ugovora o radu broj: 01231/1-2020 od 6. ožujka 2020. kojom je tužitelju otkazao Ugovor o radu od 12. kolovoza 2015. na neodređeno vrijeme zbog osobito važne činjenice zbog kojeg nastavak radnog odnosa s tužiteljem nije moguć.

16. Tužitelj je pobijao navedenu odluku te je presudom Županijskog suda u Zagrebu broj Gž R-3594/2021-2 od 25. siječnja 2022. kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Osijeku broj Pr-124/2020-13 od 5. studenoga 2021. utvrđeno da je tuženikova Odluka o izvanrednom otkazu ugovora o radu od 9. rujna 2020. ništetna i nedopuštena i da radni odnos između tužitelja kao radnika i tuženika kao poslodavca na temelju Ugovora o radu od 12. kolovoza 2015. nije prestao te je naloženu tuženiku vratiti tužitelja na posao i priznati mu sva prava.

17. Iz obrazloženja navedenih odluka, kao i iz presude Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Rev 685/2022-2 od 29. studenoga 2022. kojom je odbijena revizija tuženika kao neosnovana, proizlazi da tuženik nije dokazao da je tužitelj počinio osobito tešku povredu obveze iz radnog odnosa ili neku drugu osobito važnu činjenicu iz odredbe čl. 116. Zakona o radu ("Narodne novine", broj 93/14., 127/17. i 98/19.; dalje ZR) radi koje uz uvažavanje svih okolnosti i interesa obiju ugovornih stranaka nastavak radnog odnosa nije moguć. Rezultat glasovanja na provedenom referendumu zasigurno ne može predstavljati osobito važnu činjenicu iz odredbe čl. 116. ZR jer tuženik ničim nije dokazao da je baš to objektivna činjenica koja utječe na potpuno narušavanje radnog odnosa među strankama, a radi koje, uz uvažavanje svih okolnosti i interesa obiju ugovornih stranaka, nastavak radnog odnosa više ne bi bio moguć.

18. Dakle, prvostupanjski sud je, suprotno navodima tuženika, zaključak o tome da je tužitelj bio uspješan direktor s kojim su radnici bili zadovoljni donio analizirajući iskaze svjedoka i rezultate referenduma, pri čemu je te rezultate cijenio i u kontekstu pravomoćne sudske odluke o ništetnosti i nedopuštenosti Odluke o izvanrednom otkazu ugovora o radu tužitelja.

19. Što se tiče prigovora tuženika da protupravnost referenduma ne proizlazi iz provedbe niti iz postavljenog pitanja, koje nije ni po čemu uvredljivo niti dovodi u pitanje dostojanstvo tužitelja, pravilno je prvostupanjski sud, i po ocjeni ovoga suda, utvrdio da činjenica da je tužitelj, unatoč poslovnim rezultatima u mandatu direktora i korektnom odnosu prema radnicima, javno prozvan nepoželjnim i da ga se bez opravdanog razloga želi maknuti s radnog mjesta, predstavlja udarac na čast, dostojanstvo i ugled tužitelja te da tuženik, umjesto da zaštiti pravo na dostojanstvo tužitelja i onemogući nelegitimne postupke kojima bi se povrijedilo to pravo, organizira i provodi referendum s pitanjem koje ukazuje na očitu namjeru da se tužitelj ukloni iz radnog odnosa kod tuženika, što predstavlja štetnu radnju kojom su povrijeđeni čast, dostojanstvo i ugled tužitelja te postupanje suprotno odredbi čl. 7. st. 5. ZR, kojom je propisano da je poslodavac dužan zaštiti dostojanstvo radnika za vrijeme obavljanja posla od postupanja nadređenih, suradnika i osoba s kojima radnik redovito dolazi u doticaj u obavljanju svojih poslova, ako je takvo postupanje neželjeno i u suprotnosti s posebnim zakonima.

20. Dakle, provođenje referenduma s pitanjem "Želite li DA/NE bivši Direktor ostane zaposlenik K.-V. d.d. nakon svih događanja i optužbi za koje ga se tereti?" predstavlja štetnu radnju tuženika koja je objektivno podobna da povrijedi čast, ugled i dostojanstvo tužitelja.

21. Međutim, da bi se dosudila pravična novčana naknada u smislu odredbe čl. 1100. st. 2. ZOO, povreda prava osobnosti mora biti takve jačine i trajanja da opravdava dosuđivanje pravične novčane naknade i da služi cilju kojem služi ta naknada, ali se mora voditi i računa o tome da se tom naknadom ne pogoduje težnjama koje nisu spojive s njenom naravi i društvenom svrhom.

22. Prema pravnom stajalištu zauzetom u odluci Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Rev-1626/80 od 20. siječnja 1981. naknada nematerijalne štete za povredu ugleda i časti samo se iznimno priznaje i to onda kada je ta povreda izuzetno teška, tako da je kod povrijeđenog opravdano mogla izazvati osobito intenzivnu duševnu bol. Naknada neimovinske štete ni inače nije naknada u punom smislu te riječi, već samo mogući način da se djelomično umanje nastale posljedice. Stoga je i novčanu naknadu zbog povrede časti i ugleda potrebno ograničiti samo na takve 'izuzetno jake napade', koji prema svom intenzitetu, trajanju i prilikama sredine uzrokuju jasno manifestiranu povredu časti i ugleda čovjekove ličnosti.

23. Povreda prava osobnosti ne znači odmah i bezuvjetno pravo oštećenika na isplatu novčane naknade od štetnika, nego će to pravo oštećeniku pripasti tek ako sud nađe da težina povrede prava osobnosti i okolnosti slučaja to opravdavaju, odnosno kada se utvrdi da je ta povreda iznimno teška i da je kod oštećenog opravdano mogla izazvati osobito intenzivnu duševnu bol zbog povrede ugleda i časti, tj. kada je oštećenik pretrpio iznimno jake napade, koji prema svojem intenzitetu, trajanju i prilikama sredine uzrokuju jasno manifestiranu povredu časti i ugleda.

23.1. U tom smislu, tužitelj je trebao dokazati činjenicu jakosti i trajanja pretrpljenih bolova, odnosno pretrpljenu psihičku traumu, potrebu za liječničkom pomoći i njegom, izbjegavanje socijalnih kontakata i osamljivanje, promjenu ponašanja i osobnosti, nesposobnost za koncentriranje i rad i sl., odnosno da je provedba referenduma rezultirala tolikim stupnjem povrede koja opravdava dosuđenje novčane naknade.

24. Iz činjeničnog supstrata tužbe i iskaza tužitelja proizlazi da je samo provođenje referenduma za njega bilo ponižavajuće, omalovažavajuće, osjećao se kao "govno", pogotovo jer je nakon toliko godina rada kod tuženika, bez plaće, u izvanrednim situacijama, poplava, i slično, maksimalno davao od sebe, maknut na ovakav način te da se o tome događaju se pričalo i izvan firme, među ljudima s kojima je tužitelj kao direktor tuženika poslovno surađivao.

25. Međutim, iz izvedenih dokaza ne proizlazi da je tužitelj zbog provedbe referenduma doživio iznimno jake napade na zaštićena dobra i duševne boli većeg intenziteta u kojem slučaju bi se moglo govoriti o povredi prava osobnosti koja bi imala za posljedicu novčanu naknadu neimovinske štete tužitelju.

26. Naime, tužitelj je u iskazu tvrdio da je provedba referenduma za njega bila ponižavajuća i omalovažavajuća te da je povrijeđen načinom "micanja" s rada kod tuženika, čime je bio povrijeđen njegov ugled u poslovnim krugovima, a da pritom nije naveo da je zbog toga pretrpio psihičku traumu i kako se ona manifestirala, a posebno ne da bi zbog toga koristio liječničku pomoć, niti primao bilo kakvu terapiju, pa iz okolnosti konkretnog slučaja ne proizlazi da je tužitelj trpio osobito intenzivnu duševnu bol koja bi prema svojem intenzitetu, trajanju i prilikama sredine prouzročila jasno manifestiranu povredu časti i ugleda i opravdavala dosuđenje zatražene novčane naknade.

27. Ističe se da je tužitelj određeni vid satisfakcije doživio i time što je u sudskom postupku protiv tuženika uspio sa zahtjevom za proglašenja Odluke o izvanrednom otkazu ugovora o radu od 9. ožujka 2020. ništetna i nedopuštenom i nalogom tuženiku da ga vrati na rad.

28. Iz navedenih razloga je na temelju čl. 373. toč. 3. ZPP preinačena pobijana presudu u toč. I. izreke i odbijen tužbeni zahtjev tužitelja.

29. S obzirom da je prvostupanjska presuda preinačena trebalo je na temelju čl. 166. st. 2. ZPP odlučiti o cjelokupnim troškovima postupka.

29.1. Tuženiku koji je uspio u ovoj parnici na temelju čl. 154. st. 1. i čl. 155. ZPP i primjenom Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine", broj 138/23.), a unutar popisa troška, priznaje se po 100 bodova za sastav odgovora na tužbu i zastupanje na ročištima 30. lipnja 2020., 23. studenoga 2022. i 16. veljače 2023., 25 bodova za pristup na ročište 25. listopada 2022. te 125 bodova za sastav žalbe protiv presude, dakle ukupno 550 bodova koji pomnoženi s vrijednošću boda daju ukupni trošak u iznosu od 1.094,95 eura.

29.2. Stoga je o troškovima postupka odlučeno kao u toč. II izreke ove presude.

30. U nepobijanom dijelu toč. II. izreke kojim je odbijen zahtjev tužitelja za naknadu troška prvostupanjska presuda ostaje neizmijenjena, kao i rješenje.

U Zadru 17. rujna 2024.

Predsjednica vijeća

Katija Hrabrov, v.r.