Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj Gž Ovr-1301/2024-2

R E P U B L I K A H R V A T S K A

R J E Š E N J E

Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, po sucu pojedincu toga suda Jadranki Travaš, u ovršnom predmetu predlagatelja osiguranja Republike Hrvatske, Ministarstvo financija, Porezna uprava, Područni ured Z., OIB: …, koju zastupa Općinsko državno odvjetništvo u Splitu, Građansko-upravni odjel, S., protiv protivnice osiguranja S. B., …, O. G., OIB: …, radi novčanog potraživanja zasnivanjem založnog prava na nekretnini, odlučujući o žalbi ovrhovoditelja protiv rješenja Općinskog suda u Splitu poslovni broj Ovr- 235/2024 od 1. srpnja 2024., dana 17. rujna 2024.,

r i j e š i o  j e

I. Uvažava se žalba predlagatelja osiguranja Republike Hrvatske kao osnovana, ukida rješenje Općinskog suda u Splitu poslovni broj Ovr-235/2024 od 1. srpnja 2024., dana i predmet vraća sudu prvog stupnja na ponovan postupak.

II. O troškovima drugostupanjskog postupka odlučit će se u konačnoj odluci.

Obrazloženje

1. Pobijanim rješenjem određeno je pod točkom I. izreke na temelju izvršnog rješenja o ovrsi Ministarstva financija, porezne uprave, područnog ureda S., klasa: UP/I-415- 02/2022-001/02977, Urbroj: 513-007-17/2023-02 od 30. ožujka 2023., a radi osiguranja potraživanja predlagatelja u iznosu od 12.001,90 eura / 90.428,33 kune, kamata 3.319,45 eura / 25.010,40 kuna sa pripadajućim zateznim kamatama koje na iznos glavnice od 8.682,45 eura / 65.417,93 kune teku od 13. travnja 2023. pa do isplate kao i troškove ovrhe u iznosu od 26,54 eura / 200,00 kuna.

Pod točkom II. određeno je da će se pri uknjižbi založnog prava u zemljišnoj knjizi naznačiti ovršivost tražbine radi čijeg osiguranja je uknjižba dopuštena. Pod točkom III. uknjižba založnog prava i zabilježba ovršnosti imaju učinak da se ovrha na toj nekretnini smije provesti i prema trećoj osobi koja je tu nekretninu kasnije stekla.

Pod točkom IV. izreke naloženo je protivniku osiguranja naknaditi predlagatelju osiguranja trošak postupka sa pripadajućim zateznim kamatama tekućim od dana donošenja rješenja pa do isplate u iznosu od 199,08 eura / 1.500,00 kuna.

2. Protiv prvostupanjskog rješenja o osiguranju žali se predlagatelj osiguranja zbog pogrešne primjene materijalnog prava, navodeći da sukladno odredbi članka 319. Ovršnog zakona („Narodne novine" broj: 112/12., 25/13., 93/14., 55/16., 73/17., 131/20., 114/22., dalje: OZ). Predlaže pobijano rješenje ukinuti i vratiti sudu prvog stupnja na ponovan postupak uz naknadu troška za sastava žalbe u iznosu od 240,00 eura.

3. Žalba predlagatelja osiguranja je osnovana.

4. Sud prvog stupnja je odbio prijedlog za određivanje mjere osiguranja novčane tražbine prisilnim zasnivanjem založnog prava na temelju na temelju izvršnog rješenja o ovrsi Ministarstva financija, porezne uprave, područnog ureda S., klasa:

UP/I-415-02/2022-001/02977, Urbroj: 513-007-17/2023-02 od 30. ožujka 2023., a radi osiguranja potraživanja predlagatelja osiguranja u iznosu od 12.001,90 eura / 90.428,33 kune, kamata 3.319,45 eura / 25.010,40 kuna sa pripadajućim zateznim kamatama koje na iznos glavnice od 8.682,45 eura / 65.417,93 kune teku od 13. travnja 2023. pa do isplate kao i troškova ovrhe u iznosu od 26,54 eura / 200,00 kuna, uknjižbom založnog prava u korist predlagatelja na teret nekretnine u potonjem vlasništvu za 1/3 čest. zem. 755/12i čest. zgr. 793, zk. ul. 2121 k.o. O..

4.1. Takvu svoju odluku prvostupanjski sud temelji na činjenici da predlagatelj osiguranja ne može tražiti zasnivanje založnog prava na nekretnini na kojoj protivnica osiguranja nije upisana kao vlasnik.

4.2. Međutim, takvo utvrđenje ne može prihvatiti i ovaj sud.

5. Iz zemljišnoknjižnog izvatka broj ZK uloška 2121 k.o. O. je razvidno da je protivnica osiguranja S. B. upisana kao potonji vlasnik kat. čest. 755/12, dvor i kat. čest. 793 zgr. kuća.

5.1. Kako je protivnica osiguranja potonji vlasnik predmetne nekretnine dok je prethodni vlasnik sada H. S. banka d.d. to međutim ne znači da se na potonjem vlasništvu protivnice osiguranja ne može provesti zasnivanje prisilnog založnog prava. Naime, prema odredbi članka 319. OZ-a protivnik osiguranja odnosno potonji vlasnik ovlašten je, bez pristanka predlagatelja osiguranja odnosno prethodnog vlasnika prenesenu nekretninu opteretiti hipotekom u korist nekog drugog vjerovnika, osim ako zabrana opterećenja od strane protivnika osiguranja nije zabilježena u zemljišnoj knjizi na temelju sporazuma iz članka 310. stavka 1. istog Zakona ili naknadnog sporazuma stranaka sastavljenog na jedan od načina predviđenih za sklapanje toga sporazuma. Zasnivanje hipoteke iz stavka 1. ovoga članka ne oduzima pravo predlagatelju osiguranja da s nekretninom raspolaže kao da hipoteka na njoj nije upisana a iz iznosa dobivenog prodajom nekretnine najprije će se namiriti tražbina predlagatelja osiguranja, a zatim tražbina hipotekom osiguranog vjerovnika dok će preostali iznos javni bilježnik predati protivniku osiguranja odnosno potonjem vlasniku. Dakle, iz citiranog zakonskog propisa vidljivo je da je potonji vlasnik ovlašten bez pristanka prethodnog vlasnika nekretninu na koju je upisan kao potonji vlasnik opteretiti hipotekom za korist drugog vjerovnika pa kada je to ovlašten učiniti osnivanjem dobrovoljne hipoteke tada je moguće to njegovo potonje vlasništvo opteretiti osnivanjem prisilnog založnog prava u smislu odredbe članka 296. OZ-a. Također iz odluke Ustavnog suda Republike Hrvatske broj U-III-3303/2008 od 30. rujna 2010. proizlazi da je u slučaju ovrhe protiv predlagatelja osiguranja odnosno prethodnog vlasnika predmet ovrhe "pravo" koje je predlagatelj osiguranja stekao na predmetu osiguranja te predmet ovrhe ne bi bio predmet prava vlasništva (nekretnina ili pokretnina) koje je preneseno na fiducijara, fiducijant bi svakako imao pravo istaknuti izlučni prigovor u ovrsi koju bi pokrenuo treći nad predmetom osiguranja kao da je predlagatelj osiguranja njegov punopravni ovlaštenik. Također prema pravnom stavu koji je zauzet na Zajedničkom sastanku predsjednika Građanskih odjela županijskih sudova i Građanskog odjela Vrhovnog suda od 12. travnja 2016. predmet ovrhe u slučaju fiducijarnog vlasništva je imovinsko pravo, a ne nekretnina i u postupku ovrhe protiv fiducijarnog vjerovnika vrijednost prava se utvrđuje prema visini osigurane tražbine, a dosudom prava fiducijarnog vjerovnika na kupca prelazi tražbina osigurana ugovorom o fiduciji i tražbina iz osnovnog pravnog posla. Kada se radi o postupku ovrhe protiv fiducijarnog dužnika vrijednost prava se utvrđuje procjenom vrijednosti nekretnine umanjena za iznos osigurane nenamirene tražbine. Dakle, iz naprijed navedenog po ocjeni ovoga suda proizlazi da činjenica što je nekretnina upisana na treću osobu kao prethodnog vlasnika (fiducijara) ne sprječava ovrhu protiv potonjeg vlasnika (fiducijanta). S obzirom da je moguća ovrha na nekretnini potonjeg vlasnika samim time moguće je i prisilno zasnivanje založnog prava kao mjera osiguranja iz članka 296. OZ-a zbog čega primjena materijalnog prava od strane prvostupanjskog suda, koji je zbog činjenice da je nekretnina upisana kao prethodno vlasništvo E. M. d.o.o. odbio prijedlog predlagatelja osiguranja za zasnivanje založnog prava na nekretnini protivnika osiguranja, nije pravilno.

5.2. Radi naprijed navedenog proizlazi da žalba predlagatelja osiguranja je u cijelosti osnovana zbog čega je istu valjalo uvažiti, a prvostupanjsko rješenje temeljem odredbe članka 380. točke 3. ZPP-a ukinuti i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovni postupak u kojem će postupku ponovno odlučiti o prijedlogu predlagatelja osiguranja za prisilno zasnivanje založnog prava imajući u vidu ono što je navedeno u odluci ovog drugostupanjskog suda.

6. O troškovima drugostupanjskog postupka odlučeno je primjenom članka 166. stavka 3. ZPP-a u svezi članka 21. stavka 1. OZ-a.

U Zagrebu 17. rujna 2024.

Sutkinja

Jadranka Travaš, v.r.