Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj: Gž Ob-411/2024-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sutkinja toga suda Jadranke Matić, kao predsjednice vijeća te Ksenije Jakovčević kao suca izvjestitelja i Lidije Bošnjaković, kao članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja S. V. iz Z., OIB…, zastupanog po punomoćnici J. B., odvjetnici u Z., protiv tuženice R. K. iz P., OIB…, zastupane po punomoćniku I. F., odvjetniku u Z., radi utvrđivanja izvanbračne zajednice, odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude Općinskog suda u Novom Zagrebu poslovni broj P Ob-25/2021-48 od 12. srpnja 2024., u sjednici vijeća održanoj dana 17. rujna 2024.,

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se žalba tužitelja kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog suda u Novom Zagrebu poslovni broj P Ob-25/2021-48 od 12. srpnja 2024. u pod stavkom I. izreke i dosuđujućeg dijela odluke o troškovima pobijanom dijelu

postupka pod stavkom II. izreke.

II. Odbija se zahtjev tužene za naknadu troška odgovora na žalbu kao neosnovan.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom je presudom suđeno:

"I. Odbija se kao neosnovan tuženi zahtjev koji glasi:

"I. Utvrđuje se da je tužitelj S. V. iz Z., u trenutku smrti N. D. iz Z., dana ... 2019.g. imao status izvanbračnog supruga N. D..

II. Tuženica je dužna tužitelju naknaditi troškove parničnog postupka sa zateznom kamatom tekućom od dana donošenja presude prvog stupnja pa do isplate po prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena, i to u roku od 15 dana pod prijetnjom ovrhe."

II. Nalaže se tužitelju S. V. OIB…, u roku od 15 dana nadoknaditi tuženici R. K. OIB… troškove parničnog postupka u iznosu od 2.687,50 eura s pripadajućim zateznim kamatama po stopi koja se određuje uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine dok se u preostalom dijelu zahtjev za naknadu troškova odbija kao neosnovan."

2. Protiv navedene presude žali se tužitelj, a iz sadržaja žalbe proizlazi protiv stavka I izreke i dosuđujućeg dijela odluke o troškovima postupka pod stavkom II izreke i to iz svih žalbenih razloga iz čl. 353. st. 1. t. 2. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14,70/19, 80/22 i 155/23 - dalje ZPP) te predlaže žalbu usvojiti.

3. Tužena u odgovoru na žalbu osporava žalbene navode i predlaže žalbu odbiti kao neosnovanu uz naknadu troška odgovora na žalbu.

4. Žalba je neosnovana.

5. Prvostupanjski sud proveo je postupak i sastavio svoju odluku u skladu s odredbama ZPP. Pobijana presuda ima jasne i dostatne razloge o odlučnim činjenicama, koji nisu u proturječnosti s izrekom presude. Ne postoje niti drugi nedostaci zbog kojih pravilnost pobijane odluke ne bi bilo moguće ispitati, pa se nije ostvario žalbeni razlog iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP, na koji neosnovano u žalbi upire tužitelj, Također, nisu ostvarene niti druge bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. ZPP na koje sud drugog stupnja pazi po službenoj dužnosti na temelju odredbe iz čl. 365. st. 2. ZPP.

6. Tužitelj tužbeni zahtjev u ovoj pravnoj stvari temelji na činjeničnoj osnovi iz koje bi proizlazilo da je sa pok. N. D. (tetom tužene) bio u dugogodišnjoj vezi koja je trajala od 2001., a da su u ljeto 2014. započeli zajednički život u izvanbračnoj zajednici koja je trajala sve do smrti pok. N. D. dana … 2019.

7. Sud prvog odbija postavljeni tužbeni zahtjev kao neosnovan. uz obrazloženje da tužitelj nije dokazao da bi s pokojnom N. D. živio u izvanbračnoj zajednici, jer za postojanje iste nije dostatno da su osobe živjele na istoj adresi, već je između njih trebala bila uspostavljena emocionalna i egzistencijalna povezanost te ekonomska zajednica u kojoj izvanbračni partneri zadovoljavaju različite životne potrebe, kao i volja osoba u takvoj zajednici da međusobno uspostave odnose koji odgovaraju odnosima u braku, a na temelju rezultata provedenog dokaznog postupka utvrdio je da zajednica stranaka u promatranom vremenu nije imala svojstvo izvanbračne zajednice, tako da nema mjesta priznavanju učinaka iste i utvrđenja da je tužitelj u trenutku smrti N. D. iz Z., dana … 2019. imao status njezinog izvanbračnog supruga.

8. Žalitelj žalbenim navodima nije doveo u sumnju pravilnost i zakonitost pobijane presude.

9.1. Suprotno žalbenim navodima, u pobijanoj presudi kao i u postupku koji joj je prethodio nije se ostvarila označena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz odredbe čl. 354. st. 1. u svezi čl. 8. ZPP.

9.2. Na te žalbene navode valja odgovoriti da je sud prvog stupnja, u skladu s odredbom čl. 8. ZPP, odlučio koje će činjenice uzeti kao dokazane prema svom uvjerenju, i to prema savjesnoj i brižljivoj ocjeni svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno, te na temelju rezultata cjelokupnog postupka. Taj sud dao je uvjerljive i logične razloge na osnovu točno kojih određenih dokaza uzima za utvrđenu i koju činjenicu, a koju ne i zašto, kojim od provedenih dokaza vjeruje, a kojim ne i zašto.

9.3. Dakle, suprotno žalbenim navodima sud prvog stupnja ispitao je sve okolnosti koje su bitne za donošenje zakonite i pravilne odluke u ovom predmetu te je na temelju izvedenih dokaza i njihove ocjene (čl. 8. ZPP) valjano utvrdio činjenično stanje pa stoga ni taj žalbeni razlog nije osnovan.

10. Izvanbračna zajednica je pravni standard koji podrazumijeva postojanje volje kod oba partnera da ostvaruju sadržaje braka, to je posvemašnja zajednica interesa bračnih (izvanbračnih drugova) koja se očituje kroz seksualnu, psihičku i ekonomsku zajednicu, a određivanja pojma je moguće samo u konkretnom slučaju.

11.1. Međutim, u konkretnom slučaju, tužitelj takvo što nije dokazao, već je naprotiv upravo suprotno utvrđeno da je tužitelj stanovao na istoj adresi s pok. N. D., u njezinom stanu Z., kao podstanar. Naime, tužitelj je stranac, državljanin R. S., sa reguliranim boravkom na području Republike Hrvatske, kojem je pok. N. D. omogućila prijavu adrese na adresi njezinog prebivališta, kako bi isti udovoljio zakonskim pretpostavkama prijave i reguliranja boravka stranca sukladno odredbama Zakona o strancima, a i sam je tužitelj još za vrijeme života sada pok. N. D., dana 5. travnja 2019. potpisao kod javnog bilježnika izjavu kojom osobno potvrđuje da na navedenoj adresi stanuje kao stanar uz odobrenje vlasnice stana N. D., da se odriče bilo kakvih zahtjeva u vezi navedenog stana i da je upoznat s činjenicom da je vlasnica stana N. D. smještena u Obiteljski dom K. na temelju Ugovora kojeg je potpisala ovdje tužena, R. K., nećakinja N. D. te se obvezala plaćati naknadu za uslugu smještaja u iznosu od 3.500,00 kn mjesečno, za koju izjavu je u svom iskazu naveo da smatra da je to u redu jer je zaista na toj adresi i stanovao, a da to nije potpisao protiv svoje volje niti ga je netko natjerao, iako je izjavu sastavila tuženica.

11.2. S druge strane, imajući u vidu da je tuženica, nećakinja svojoj teti N. D. zbog njezinog zdravstvenog stanja (demencija, diabetes) organizirala i smještaj u dom gdje je bila navedena kao kontakt osoba (o čemu je svjedočila svjedokinja A. K., vlasnica doma), da je tuženica bila navedena kao kontakt osoba u bolnici, zbog čega je bolnica o smrti pok. N. obavijestila tuženicu, a ne tužitelja, da tuženica platila sve njezine troškove smještaja u domu, organizirala i platila sprovod, dakle u potpunosti je preuzela skrb i brigu o svojoj teti sve do njezine smrti, pa kada se uzme u obzir da je tijekom postupka nedvojbenim utvrđeno da tužitelj i pok. N. nisu imali zajedničke prijatelje s kojima bi se družili već ga je ona drugim ljudima predstavljala kao "svog prijatelja S.", a pri tom nije životno i logično da tužitelj nije bio uz N. 2014. kada joj je bolovao i umro njezin sin, dakle u tako važnom i teškom trenutku iako su se u to vrijeme već dugo poznavali, a upravo joj je tužitelj, da je doista bio partner, trebao biti najveća podrška u takvoj teškoj i tužnoj situaciji, te da ne zna neke njezine osobne podatke, kao na primjer, nije mu bilo poznato kako se zvala njezina pok, sestra, a majka tužene, a što sve proizlazi iz iskaza samog tuženika, pravilno je prvostupanjski sud zaključio da tužitelj nije dokazao da bi između njega i pokojne N. D. postojala izvanbračna zajednica u svim njezinim segmentima, odnosno nije dokazao da bi između njih postojala emotivna veza i ekonomski suživot niti volja da žive u zajednici koja odgovara braku, a sama činjenica stanovanja na istoj adresi pa i povremeni odlazak u šetnju ili posjeta domu, ne znači nužno i trajniju zajednicu života i odbio tužbeni zahtjev kao neosnovan.

12. Ostala žalbena razlaganja, u osnovi se svode na vlastitu ocjenu izvedenih dokaza na način koji samo žalitelju odgovara, a bez realne podloge u sadržaju prikupljene procesne i činjenične građe, pa se žalitelj radi nepotrebnog ponavljanja upućuju na jasne i iscrpne razloge prvostupanjske odluke.

13. Zbog izloženog, valjalo je temeljem čl. 368. st. 1. žalbu tužitelja odbiti kao neosnovanu i pobijanu presudu pod stavkom I izreke potvrditi.

14. I dosuđujući dio odluke o parničnom trošku je pravilan i zakonit, kako po osnovu, tako i visini (čl. 154. st. 1. i 155. ZPP).

U Zagrebu, 17. rujna 2024.

Predsjednica vijeća:

Jadranka Matić, v.r.