REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Rev-321/2024-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca dr. sc. Jadranka Juga, predsjednika vijeća, Josipa Turkalja člana vijeća i suca izvjestitelja, Slavka Pavkovića člana vijeća, Damira Kontreca člana vijeća i Gordane Jalšovečki članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja UD, OIB [osobni identifikacijski broj], [adresa], kojeg zastupa punomoćnik Predrag Kralik, odvjetnik u Bjelovaru, protiv tužene Republike Hrvatske, Ministarstvo obrane, OIB 52634238587, koju zastupa Općinsko državno odvjetništvo u Karlovcu, Građansko- upravni odjel, radi isplate, odlučujući o tužiteljevoj reviziji protiv presude Županijskog suda u Zagrebu, posl. br. Gž R-3161/21-2 od 20. travnja 2022., kojom je djelomično potvrđena, a djelomično preinačena presuda Općinskog suda u Karlovcu, Stalna služba u Ogulinu, posl. br. Pr-73/19-32 od 10. rujna 2021., u sjednici održanoj 17. rujna 2024.,
p r e s u d i o j e
I. Preinačuje se presuda Županijskog suda u Zagrebu, posl. br. Gž R-3161/21- 2 od 20. travnja 2022., u toč. III. izreke i u dijelu točke I. izreke u dijelu kojim je odbijena tužiteljeva žalba u odnosu na nepriznati trošak parničnog postupka i sudi:
1. Odbija se žalba tužene kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog suda u Karlovcu, Stalna služba u Ogulinu, posl. br. Pr-73/19-32 od 10. rujna 2021. u toč. III. izreke.
2. Nalaže se tuženoj Republici Hrvatskoj nadoknaditi tužitelju daljnji trošak parničnog postupka u iznosu od 201,15 EUR sa zakonskom zateznom kamatom koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanje kredita odobrenih na razdoblje dulje od godinu dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3% poena tekućom od 17. rujna 2024. pa do isplate, sve u roku od 15 dana.
II. Nalaže se tuženoj nadoknaditi tužitelju trošak revizijskog postupka u iznosu od 187,50 EUR u roku od 15 dana.
Obrazloženje
1. Rješenjem Vrhovnog suda Republike Hrvatske posl. br. Revd-4363/22-2 od 26. srpnja 2023. tužitelju je dopušteno podnošenje revizije protiv presude Županijskog suda u Zagrebu, posl. br. Gž R-3161/21-2 od 20. travnja 2022., u odnosu na slijedeća pravna pitanja:
"1. Da li je pravilnim tumačenjem odredbe ĉl. 154. st. 2. Zakona o parničnom postupku prilikom donošenja odluke o parničnom trošku, utvrđujući omjer uspjeha u parnici, sudu dopušteno zanemariti uspjeh dokazivanja u pogledu pravne osnove zahtjeva i omjer uspjeha u parnici ocijeniti isključivo matematički u odnosu na konačno postavljeni tužbeni zahtjev?
2. Je li pravilna odluka suda kojom se tužitelju u parnici djelomično dosuđuje predujmljeni trošak financijskog vještačenja (na temelju omjera uspjeha stranaka u parnici) koje je bilo nužno za utvrđenje visine potraživanja koje sud dosuđuje tužitelju, a visina kojeg je utvrđena upravo provedenim financijskim vještačenjem?"
2. Tužitelj je reviziju protiv presude Županijskog suda u Zagrebu, posl. br. Gž R- 3161/21-2 od 20. travnja 2022., kojom je djelomično potvrđena, a djelomično preinačena presuda Općinskog suda u Karlovcu, Stalna služba u Ogulinu, posl. br. Pr-73/19-32 od 10. rujna 2021., podnio u odnosu na pravna pitanja za koja je revizija dopuštena. Traži trošak revizijskog postupka.
3. Tužena nije podnijela odgovor na izjavljenu reviziju.
4. Revizija je osnovana.
5. Predmet revizijskog postupka je pravilnost izračuna parničnog troška razmjerno uspjehu u sporu.
6. Na prvo postavljeno pravno pitanje valja odgovoriti da se omjer uspjeha stranaka u parnici ocjenjuje prema konačno postavljenom tužbenom zahtjevu, vodeći računa i o uspjehu dokazivanja u pogledu osnove zahtjeva, kao što je to i propisano odredbom čl. 154. st. 2. Zakona o parničnom postupku („Narodne novineˮ broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14 i 70/19 - dalje: ZPP), a u skladu je i sa izraženim pravnim stajalištem u odlukama ovog suda posl. br. Rev-246/22 i Rev-181/24.
7. Nižestupanjskim odlukama u odnosu na ovo postavljeno pravno pitanje, postupljeno je suprotno izraženom stajalištu Vrhovnog suda Republike Hrvatske, jer nižestupanjski sudovi nisu uzeli u obzir uspjeh dokazivanja u pogledu osnove zahtjeva.
8. Na drugo postavljeno pravno pitanje valja odgovoriti da u situaciji ako se tužiteljev zahtjev temelji samo na jednoj osnovi, a visina tužbenog zahtjeva na temelju provedenog vještačenja nije prihvaćena u cijelosti, tada prema ustaljenoj praksi ovog suda, tužitelj ima pravo na naknadu troškova vještačenja u cijelosti, kao troškova potrebnih za vođenje parnice. Jednako stajalište izraženo je i u odlukama ovog suda posl. br. Rev-311/22 i Rev-246/22.
9. Nižestupanjski sudovi postupili su, u odnosu na ovo postavljeno pravno pitanje, suprotno ustaljenoj praksi Vrhovnog suda Republike Hrvatske, kada su tužitelju, iako se vještačenje odnosi na jednu pravnu osnovu (naknada za obračunate prekovremene sate), trošak vještačenja obračunali razmjerno uspjehu u sporu.
10. Budući da je tužitelj u odnosu na visinu tužbenog zahtjeva uspio sa 60,33%, a tuženik sa 39,67% a da je tužitelj u cijelosti u pogledu osnove uspio u sporu, tužitelj je ukupno u sporu uspio u omjeru 80% a tuženik u omjeru od 20%, a zbog čega je tužitelju valjalo dosuditi parnični trošak sukladno odredbi čl. 154. st. 2. ZPP u ukupnom omjeru od 60%.
11. Pravilno je sud drugog stupnja obračunao tužitelju parnični trošak zastupanja u iznosu od 325,54 EUR (2.656,25 kn).
12. Tužitelju je razmjerno uspjehu u sporu od 60% valjalo priznati parnični trošak u ukupnom iznosu od 211,52 EUR uvećano za cjelokupne troškove vještačenja od 132,72 EUR tj. tužitelju je valjalo dosuditi parnični trošak u ukupnom iznosu od 344,24 EUR.
13. Sud prvog stupnja tužitelju je dosudio iznos od 1.078,19 kn (143,10 EUR), a zbog čega je sud drugog stupnja trebao pravilnom primjenom materijalnog prava odbiti tuženikovu žalbu, a prihvatiti tužiteljevu žalbu i dosuditi tužitelju daljnji parnični trošak u iznosu od 201,15 EUR (1.515,56 kn).
14. S obzirom da je sud drugog stupnja pogrešno primijenio materijalno pravo, valjalo je na temelju odredbe čl. 395. st. 1. ZPP odlučiti kao u toč. I. izreke ove presude.
15. Budući da je tužitelj uspio u revizijskom postupku u odnosu na oba postavljena pravna pitanja, valjalo mu je dosuditi i trošak revizijskog postupka, sukladno odredbi čl. 154. st. 1. ZPP, pa je odlučeno kao u toč. II. izreke ove presude.
Zagreb, 17. rujna 2024.
Predsjednik vijeća
dr. sc. Jadranko Jug
