Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj: Gž-2008/2023-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugoga stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Marijana Vugića kao predsjednika vijeća, Jasenke Grgić kao člana vijeća i suca izvjestitelja i Renate Đaković Vranković kao člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja M. B., OIB:…, iz Đ., kojega zastupa punomoćnik V. B., odvjetnik u O., protiv tuženika N. Lj., OIB:…, iz Đ., kojeg zastupa punomoćnik J. J., odvjetnik u Đ., radi naknade štete, odlučujući o žalbi tuženika protiv presude Općinskog suda u Đakovu poslovni broj Pn-85/2019-45 od 27. veljače 2023., u sjednici vijeća održanoj dana 17. rujna 2024.

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se žalba tuženika kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog suda u Đakovu poslovni broj Pn-85/2019-45 od 27. veljače 2023. u pobijanom dijelu pod točkom I., II. i IV. izreke.

II. Odbija se zahtjev tuženika za naknadu troška sastava žalbe kao neosnovan.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom naloženo je tuženiku da isplati tužitelju na ime pravične novčane naknade zbog povrede prava osobnosti novčani iznos od 2.521,72 EUR / 19.000,00 kn[1] , sa pripadajućom zakonskom zateznom kamatom koja teče od 21. ožujka 2019. pa do isplate (točka I.), na ime imovinske štete iznos od 22,88 EUR / 172,41 kn, sa pripadajućom zateznom kamatom koja teče od dana presuđenja do isplate (točka II.), s tužbenim zahtjevom preko dosuđenoga tužitelj je odbijen kao neosnovanim (točka III.), te je naloženo tuženiku da tužitelju naknadi parnični trošak u iznosu od 1.288,07 EUR / 9.704,96 kn dok je odbijen tužitelj s preostalim zahtjevom za naknadom troška preko dosuđenoga iznosa (točka IV.).

2. Protiv navedene presude u dijelu pod toč. I., II. i IV. žalbu je podnio tuženik zbog svih žalbenih razloga iz čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14 - Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23, dalje: ZPP), uz prijedlog da se presuda u pobijanom dijelu ukine i vrati na ponovno suđenje a podredno preinači i odbije tužbeni zahtjev, uz naknadu troškova sastava žalbe.

3. Žalba nije osnovana.

4. Suprotno paušalnim navodima žalitelja, u obrazloženju presude navedeni su određeni i dostatni razlozi o svim odlučnim činjenicama i ne postoje ikakvi nedostaci zbog kojih njenu pravilnost ne bi bilo moguće ispitati te nije počinjena bitna povreda odredbe parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP-a.

5. Vlastitom interpretacijom i ocjenom pojedinih iskaza svjedoka žalitelj sadržajno osporava pravilnost ocjene dokaza i tako ističe žalbeni razlog bitne povrede odredbe parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. u vezi čl. 8. ZPP koji također nije osnovan. Naime, prvostupanjski je sud u obrazloženju pobijane presude savjesno i brižljivo cijenio svaki dokaz zasebno i sve dokaze zajedno, sukladno čl. 8. ZPP-a te je u obrazloženju naveo jasne i logične razloge o odlučnim činjenicama koje je utvrđivao. Pritom ovaj sud ističe kako činjenica da u postupku niti jedan svjedok nije bio očevidac cijelog štetnog događaja ne može isključivati mogućnost dokazivanja činjenica drugim dokaznim sredstvima, kao niti mogućnost i dužnost suda da na temelju rezultata cjelokupnog postupka i prema svome uvjerenju, utvrdi činjenično stanje. Stoga pravilnost dokaza nije dovedena u pitanje navodima žalitelja kojima pojedine iskaze citira netočno i parcijalno.

6. Pogrešan je stav žalitelja da je ovdje riječ o sporu male vrijednosti jer je tužitelj postavio tužbeni zahtjev na isplatu iznosa od 1.000,00 kn a tek podneskom od 26. siječnja 2023. zatražio isplatu iznosa o kojem je odlučeno pobijanom presudom.

7. Naime, za ocjenu radi li se o sporu male vrijednosti odlučno je predstavlja li spor po odredbi st. 1. čl. 458. ZPP-a spor male vrijednosti u času donošenja presude suda prvog stupnja a ne u času podnošenja tužbe (tako i Rev 176/1992-2). Dakle, s obzirom na konačno postavljeni tužbeni zahtjev i dosuđeni iznos, u predmetnom postupku se ne radi o sporu male vrijednosti. Stoga je ujedno neosnovana tvrdnja da je donošenjem pobijane presude došlo do povrede odredbe parničnog postupa iz čl. 354. st. 1. ZPP-a u vezi s čl. 461. a ZPP-a jer, suprotno stavu žalitelja, tužitelj nije bio prekludiran u postavljanju dokaznog prijedloga medicinskim vještačenjem koje je u postupku provedeno.

8. Tuženik neosnovano ističe da je činjenično stanje pogrešno i nepotpuno utvrđeno jer da prvostupanjski sud nije izvršio uvid u spis prekršajnog suda. Prvenstveno, sud je tijekom postupka zatražio priklop prekršajnog spisa te je u isti izvršio uvid. Tako je utvrđeno da je u prekršajnom postupku odlukom Općinskog suda u Đakovu, broj Pp- 886/2021 od 31. siječnja 2022. odbijena optužba protiv ovdje tuženika, a glede prekršaja protiv javnog reda i mira i nanošenja tjelesne ozljede ovdje tužitelju, koji prekršaj je optužbom činjenično opisan kao i štetni događaj koji je predmet ovog postupka. Međutim, optužba je u prekršajnom postupku odbijena iz razloga što je nastupila zastara prekršajnog progona a ne zbog eventualnog otklanjanja prekršajne odgovornosti tuženika temeljem utvrđenja činjeničnog stanja.

9. Osim što je u navedenom prekršajnom postupku optužba odbijena zbog zastare, ističe se kako je sukladno čl. 12., st. 3. ZPP-a sud vezan u pogledu postojanja kaznenog djela i kaznene odgovornosti za pravomoćnu presudu kaznenog suda i to onu kojom se optuženik oglašava krivim, a ne i za odluke prekršajnih sudova te je stoga i ovaj žalbeni navod neosnovan. Odgovornost tuženika sud je utvrđivao cijeneći sve dokaze provedene u ovom parničnom postupku, kako je prethodno obrazloženo te je činjenično stanje utvrđeno potpuno i točno.

10. Predmet spora je zahtjev za naknadu neimovinske i imovinske štete nastale u štetnom događaju 28. siječnja 2018., u ranim jutarnjim satima ispred kluba Y. u Đ., kada je tužitelj zadobio ozljede glave. Tužitelj u tužbi navodi da ga je tuženik oko 6,45 sati u Ulici … ispred kbr. 58 bez razloga i povoda fizički napao te ga udario svojom glavom u predjelu njegove glave.

11. Da je došlo do ozljede glave tužitelja u navedeno vrijeme, kako to tužitelj u tužbi tvrdi, sud je utvrdio na temelju medicinske dokumentacije - nalaza od 28. siječnja 2018. od 11.50 h, dakle nekoliko sati nakon spornog događaja. U nalazu je navedeno da je tužitelj napadnut kada je kao taksist čekao ispred kluba Y. kada je nepoznata osoba počela udarati palicom po automobilu te ga je, nakon što je iz vozila izašao, udarila "glavom o glavu". U odnosu na okolnosti događaja saslušani su i svjedoci - A. B., E. G., A. B. i tuženik. Sud je posebno cijenio iskaze svjedoka A. B. i E. G. koji su iskazivali identično da je tuženik u vidno alkoholiziranom stanju bez razloga udario u vjetrobransko staklo vozila u kojem se nalazio tužitelj (taksi u vlasništvu svjedoka A. B.) koje se razbilo te je došlo do komešanja i verbalnog obračuna tužitelja i tuženika. Svjedoci nisu iskazivali o trenutku fizičkog obračuna i udarca u glavu tužitelja jer mu nisu svjedočili. Valja reći da je sam tuženik priznao da je kritične zgode bio jako alkoholiziran, da je bio vjerojatno neugodan te je zaštitar tražio da izađe iz ugostiteljskog objekta, što je on učinio ali je bio ljut i bocom Coca Cole je udario po vjetrobranskom staklu automobila koji mu je prvi bio pri ruci, nastavio je hodati ali ga je sustigao vozač toga automobila kojega tada nije poznavao,kasnije je saznao da je to tužitelj, koji je počeo galamiti na njega, on se događaja ne sjeća ali zna da tužitelja nije udario, fizički se nisu obračunavali, njega je netko s leđa zadržao da ne dođe do fizičkog obračuna. Tuženikov iskaz sud je s pravom ocijenio kao kontradiktoran obzirom je iskazao da se ne sjeća događaja, ali zna da tužitelja nije udario, a ujedno zna da ga je netko držao s leđa da ne dođe do fizičkog obračuna.

12. Pravilno je prvostupanjski sud temeljem svih dokaza, u njihovoj logičnoj povezanosti, zaključio da je do štetnog događaja došlo na način kako tvrdi tužitelj, prije svega sam tuženik priznaje da je bio alkoholiziran i agresivan, da je bez povoda bocom razbio vjetrobransko staklo na automobilu u kojem je sjedio tužitelj a dio iskaza kojim poriče fizički napad je neuvjerljiv i protivan medicinskoj dokumentaciji kojom je nekoliko sati nakon štetnog događaja potvrđena tjelesna ozljeda kod tužitelja.

13. Iz utvrđenih činjenica o okolnostima štetnog događaja proizlazi odgovornost tuženika za naknadu štete temeljem odredbe čl. 1045. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine broj: 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18 - dalje: ZOO).

14. Temeljem nalaza i mišljenja liječnika vještaka utvrđeno je da je tužitelj u štetnom događaju zadobio ozljede u vidu natučenja glave u području lijeve jagodične regije gdje je u predjelu lijeve zigomatične kosti vidljiv veći kontuzijski otisak, oteklina i crvenilo te krvni podljev donjeg očnog kapka i infraorbitalno lijevo s palpatornom bolnosti lijeve zigomatične kosti. Ozljede tužitelja s obzirom na tip, lokalizaciju, intenzitet, kao i konačni ishod cjelokupnog liječenja s nastalim posljedicama uvjetovali su smanjenje životne aktivnosti tužitelja od 5%. Uz to, nakon ozljeđivanja zaostala je psihička dekompenzacija blažeg stupnja (depresivna simptomatologija) kao akutna reakcija na stresnu situaciju. Tužitelj je u trenutku štetnog događaja trpio primarni strah jakog intenziteta koji je bio kratkotrajan te strah srednjeg intenziteta u trajanju od 30 dana, također je trpio fizičke bolove jakog intenziteta u trajanju od jednog dana, srednjeg od tri dana te lake u trajanju od 14 dana.

15. Cijeneći vrstu i težinu ozljeda kao i stupanj umanjenja životnih aktivnosti tužitelja, trajanje i intenzitet fizičkih bolova te okolnosti štetnog događaja i intenzitet i trajanje straha te zaostalu psihičku dekompenzaciju kao reakciju na stresnu situaciju, prvostupanjski sud je pravilnom primjenom odredbe čl. 1100. ZOO kao adekvatnu, pravednu i pravičnu naknadu za neimovinsku štetu zbog povrede prava osobnosti dosudio ukupni iznos od 2.521,72 eura. Stoga nije osnovan niti žalbeni razlog pogrešne primjene materijalnoga prava u odluci o iznosu pravične naknade.

16. Nadalje, tuženik neosnovano navodi da je sud pogrešno dosudio tijek zateznih kamata od dana podnošenja tužbe, dok je konačni tužbeni zahtjev postavljen tek 1. veljače 2023. Naime, tužitelj je već u tužbi istaknuo ovaj tužbeni zahtjev za isplatu, okolnost da je nakon provedenog medicinskog vještačenja postavio konačni, veći iznos ne znači da je izmijenjen njegov identitet odnosno da je istaknut novi tužbeni zahtjev jer nije promijenjena njegova činjenična osnova. Stoga se zahtjev za ostvarenje prava na naknadu neimovinske štete istaknut u tužbi odnosi i na povećane zahtjeve iz iste činjenične osnove i zatezna kamata je stoga pravilno na cijeli iznos naknade dosuđena od podnošenja tužbe. Naime, odredba čl. 1103. ZOO izričito veže dospijeće pravične novčane naknade za dan podnošenja zahtjeva ili tužbe, osim ako je šteta nastala nakon toga, što ovdje nije slučaj.

17. Pravilnom primjenom odredbe čl. 1095. ZOO tužitelju su dosuđeni utvrđeni troškovi liječenja od 22,88 eura, sa zateznom kamatom od donošenja presude do isplate, tuženik odluku u tome dijelu ne osporava posebnim razlozima.

18. Neosnovan je i navod tuženika da pobijanom presudom nije valjano obrazloženo koje troškove sud smatra potrebnim za svrhovito vođenje postupka jer je u odluci o trošku sud naveo određene razloge o radnjama koje je ocijenio potrebnima i o iznosu pripadajuće naknade dok žalitelj ne precizira u odnosu na koje troškove smatra da nisu bili svrhoviti za vođenje postupka. Kako tužitelj nije uspio sa neznatnim dijelom zahtjeva naknada troškova je dosuđena pravilnom primjenom odredbi čl. 154. st. 2. u vezi čl. 154. st. 5. ZPP-a. Radnje za koje je tužitelju priznat trošak bile su potrebne za vođenje postupka, nagrada za zastupanje je odmjerena pravilnom primjenom Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine broj 142/2012, 103/2014, 118/2014, 107/2015, 37/2022, 126/2022) te je oduka o trošku zakonita.

19. Kako iz izloženog proizlazi da nisu osnovani žalbeni razlozi a ne postoje niti oni na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti, temeljem odredbe čl. 368. st. 1. ZPP-a žalba tuženika je odbijena kao neosnovana i potvrđena je prvostupanjska presuda u pobijanom dijelu.

20. Budući da u žalbenom postupku nije uspio, neosnovan je zahtjev tuženika za naknadu troškova postupka u povodu žalbe (čl. 166. st. 1. i čl. 154. st. 1. ZPP).

U Zagrebu, 17. rujna 2024.

Predsjednik vijeća:

Marijan  Vugić,

v.r.