Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj Gž-4173/2024-2

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

R J E Š E NJ E

Županijski sud u Zagrebu, sud drugog stupnja, u Vijeću sutkinja Nike Grospić Ivasović, predsjednice, Slavice Garac, izvjestiteljice i članice, Diane Preglej, članice, u pravnoj stvari prvotužiteljice I. K. /OIB:…/ iz K. G., drugotužiteljice M. G. /OIB:…/ iz S., trećetužitelja I. A. /OIB:…/ iz Z., četvrtotužiteljice F. J. /OIB:…/ iz S., koje zastupa S. Č., odvjetnik iz P., protiv prvotuženice M. A.-D. pokojnog M. i drugotuženika F. A.- D. pokojnog M., nepoznatog boravišta, koje zastupa privremeni zastupnik J. F., odvjetnica iz S., radi utvrđenja, odlučujući o žalbi prvotuženice M. A.-D. pokojnog M. i drugotuženika F. A.-D. pokojnog M. protiv presude Općinskog suda u Splitu poslovni broj P-2126/2022 od 12. travnja 2024., u sjednici održanoj 17. rujna 2024.,

r i j e š i o  j e

I. Ukida se presuda Općinskog suda u Splitu poslovni broj P-2126/2022 od 12. travnja 2024. pod stavkom I. izreke i predmet u tom dijelu vraća prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje, pred drugog suca.

II. Ostavljeno je prvostupanjskom sudu odlučiti o zahtjevu privremenog zastupnika žalitelja za naknadu troškova žalbe.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom je utvrđeno da je prvotužiteljica I. K. suvlasnica u 1/3 dijela, drugotužiteljica M. G. u 1/6 dijela, trećetužitelj I. A. u 1/3 dijela i četvrtotužiteljica F. J. u 1/3 dijela, sve na čest. zgr. 783/1 k.o. S., i da su isti ovlašteni na temelju presude u zemljišnim knjigama uknjižit svoje pravo vlasništva uz istodobno brisanje tih prava sa imena prvotuženice M. A.-D. ud. M. za ½ i sa imena drugotuženika F. A.-D. pokojnog M. za ½, što su isti dužni trpjeti (stavak I. izreke) i određeno da su tužitelji dužni naknaditi privremenom zastupniku tuženih parnični trošak u iznosu od 1.094,96 eura /8.250,00 kuna, u roku 15 dana (stavak II. izreke).

2. Protiv presude pod stavkom I. izreke žali se privremena zastupnica prvotuženice M. A.-D. i drugotuženika F. A.-D. pozivom na žalbene razloge iz članka 353. stavka 1. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine, broj: 53/1991., 91/1992., 112/1999., 88/2001., 117/2003., 88/2005., 2/2007. - Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 84/2008., 96/2008. - Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 123/2008. - ispravak, 57/2011., 148/2011. - pročišćeni tekst, 25/2013., 28/2013., 89/2014. - Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 70/2019., 80/2022., 114/2022., u daljnjem tekstu: ZPP-a).

2.1. Predlaže preinaku ili ukidanje pobijanog dijela presude slijedom žalbenih navoda i zahtijeva trošak žalbe u iznosu 249,31 eura (149,31 eura za sastav žalbe i 100,00 eura na ime sudske pristojbe na žalbu).

3. Odgovor na žalbu nije podnesen.

4. Žalba je osnovana.

5. Predmet spora je zahtjev na utvrđenje stečenog prava vlasništva na temelju zakona (dosjelosti) u navedenim suvlasničkim omjerima, koje tužitelji prema činjeničnim navodima tužbe izvode iz prava svojih prednika (pokojnog V. V. pokojnog A. /djeda/ koji je preminuo 1962. i njegove kćeri pokojne Z.¹ /Z.²/ V. koja je preminula 1991.).

6. Prvostupanjski sud je na temelju iskaza prvo i drugo tužiteljica u kojem su navele da od 1991. godine nitko od familije nije u posjedu nekretnine, već da je u posjedu iste obitelj B., koja obitelj je nekretninu renovirala i pretvorila u apartman, da je njihov djed V., koji je umro 1962. bio u posjedu nekretnine preko sto godina ali ne znaju od kada, a nakon njegove smrti njihova teta Z.² (kćer pokojnog V.) koja je preminula 1991., bez potomaka i pisane izjave N. Š., uz obavljenu identifikaciju nekretnine očevidom na nekretnini (12. svibnja 2022.), zaključio da su tužitelji "kao savjesni i zakoniti posjednici stekli vlasništvo dosjelošću u skladu s čl. 159. ZV", da se o pretpostavkama za stjecanje prosuđuje prema pravilima u vrijeme stjecanja, da su tužitelji tijekom postupka dokazali "pravnu osnovu za prijenos tog prava i pravni slijed stjecanja", odnosno da su u posjedu predmetne nekretnine preko prednika pokojnog djeda V. V. koji je preminuo 1962. i odlučio na navedeni način.

7. Osporavajući prvostupanjsku presudu privremeni zastupnik tuženih tvrdi da tijekom postupka nije utvrđeno da bi bile ispunjene pretpostavke stečenog prava vlasništva dosjelošću, da po sudu nije izveden dokaz saslušanjem svjedoka, niti osoba koje se nalaze u posjedu predmetne nekretnine od devedesetih godina prošlog stoljeća (I. B.¹), a niti se očitovao je li od značaja za odluku u predmetnoj parnici to što je I. B.² podnijela u istoj tužbu takozvanog glavnog miješanja (članak 198. ZPP-a) protiv stranaka iz ove parnice, radi utvrđenja da je ona stekla vlasništvo predmetne nekretnine u cijelosti na temelju zakona, a po kojoj tužbi glavnog miješanja je pod poslovnim brojem P-737/2019 u tijeku parnica pred istim sudom.

8. Opravdano žaliteljica ukazuje na povredu pravila o odlučivanju (bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točke 11. ZPP-a), budući da u obrazloženju nisu navedeni razlozi o odlučnim činjenicama, da navedeni razlozi djelomično proturječe stanju spisa i da nije jasno koje materijalno pravo je primijenjeno.

9. Naime, za stjecanje vlasništva nekretnine, neovisno o pravilima koja su mjerodavna u svakom konkretnom slučaju, moraju biti kumulativno ispunjene opće i posebne pretpostavke. Opće pretpostavke su sposobnost nekretnine da se na njoj stekne pravo vlasništva, sposobnost stjecatelja da stekne pravo vlasništva (svaki pravni subjekt u granicama opća pravna sposobnost) i pravni temelj za to da stjecatelj na konkretnoj nekretnini stekne pravo vlasništva, a posebne kad je u pitanju stjecanje vlasništva dosjelošću (redovne ili izvanredne), posjed nekretnine koji ima zakonom određen sadržaj i kakvoću, i da kao takav neprekidno traje zakonom određeno vrijeme.

10. Niti za jednu od navedenih pretpostavki prvostupanjski sud nije dao jasne i razumljive razloge, a niti je s obzirom na pravilno pozivanje na odredbu članka 388. stavak 2. Zakon o vlasništvu i drugim stvarnim pravima (Narodne novine, broj: 81/2015. - pročišćeni tekst, 94/2017.) kojom je propisano da se stjecanje, promjene, pravni učinci i prestanak stvarnih prava do stupanja na snagu tog zakona prosuđuju prema pravilima koja su se primjenjivala u trenutku stjecanja, promjene i prestanka prava i njihovih pravnih učinaka, jasan izbor i primjena mjerodavnog materijalnog prava, na temelju kojeg je odlučeno da su ispunjene pretpostavki stečenog prava vlasništva dosjelošću, odnosno je su li to pravna pravila sadržana u Općem građanskom zakonu (u daljnjem tekstu: OGZ-a)[1] u vezi sa Zakonom o načinu primjene pravnih propisa donesenih prije 6. travnja 1941. (Narodne novine, broj: 73/1991.), odredbe Zakona o osnovnim vlasničkopravnim odnosima (Narodne novine, broj 53/1991., u daljnjem tekstu: ZoOVPO-a) koji je stupio na snagu 1. rujna 1980. ili odredbe ZVDSP-a, koji je 1. siječnja 1997. stupio na snagu, budući da tužitelji svoje pravo vlasništva izvode iz stečenog prava vlasništva njihovih prednika, djeda V. koji je preminuo 1962. godine i njegove kćeri Z² (Z.¹) koja je preminula 1991. godine.

11. Odlučne činjenica koje nisu raspravljene na odgovarajući način jest vrijeme stupanja djeda V. V. u posjed nekretnine (prema iskazu prvo i drugo tužiteljica iz 2023. na kojima je utemeljena presuda to bi bilo prije sto godina, na temelju kupoprodaje realizirane sa familijom svoje supruge J., ali ne znaju kada, a prema navodima punomoćnika tužitelja početkom 1900., kad je djede V. s obzirom na nadnevak rođenja imao 17 godina), nastavno i zavisno, je li se u vrijeme stupanja u posjed i vrijeme koje je potrebno za stjecanje vlasništva dosjelosti moglo steći vlasništvo nekretnine, budući da predmetom prava vlasništva ne može biti sve što može biti predmetom posjeda (primjerice jedna soba kao dio nekretnine ili dio nekretnine koji je povezan sa nečijim suvlasničkim dijelom može se posjedovati, ali ne i steći pravo vlasništva putem dosjelosti), potom je li stjecanje bilo u granicama opće pravne sposobnosti djeda V. i postoji li neprekinuti kontinuitet posjedovanja (savjesnost u momentu stjecanja posjeda i u momentu isteka vremena potrebnog za dosjelost) kroz zakonom određeno vrijeme, i koje je to vrijeme u konkretnom slučaju. 1 Allgemeines bürgerliches Gesetzbuch

12. Naime, ako je vrijeme dosjelosti za djeda V. započeto i dovršeno kada su bila u primjeni pravna pravila sadržana u OGZ-a, onda bi se o početku i isteku vremena potrebnog za dosjelost (i ostalim općim i posebnim pretpostavkama koje se tiču sposobnosti nekretnine, sposobnosti stjecatelja i kvalitete posjeda), u smislu određenje iz odredbe članka 388. stavka 2. ZVDSP-a prosuđivalo izvorno po pravnim pravilima sadržanim u OGZ-a, prema kojima u slučaju kad nekretnina nije bila upisana u zemljišnoj knjizi na kvalificiranog posjednika za stjecanje prava vlasništva dosjelosti, bilo potrebno neprekinuto vrijeme od 30 godina (pravno pravilo iz § 1468. OGZ-a).

13. Nadalje, s obzirom na nečitljivu presliku rješenja o nasljeđivanju iza pokojnog djeda V. V. (poslovni broj O-587/1962 /list 8. spisa/) nije jasno koje nekretnine su bile predmetom ostavine, niti koje kćeri ostavitelja su se u svoje ime odrekle prava na nasljedstvo (za koje se smatra da nikada nisu bile nasljednikom pokojnog V. V.), a koje su proglašene njegovim nasljednicima, a niti pregledom koje pisane dokumentacije je prvostupanjski sud "našao elemente na utvrđenje da su tužitelji kao savjesni i zakoniti posjednici stekli vlasništvo dosjelošću u skladu s čl. 159. ZV." … preko prednika pokojnog djeda V. V. koji je preminuo 1962. godine.

14. Osim toga, ako tužitelji svoje pravo vlasništva na predmetnoj nekretnini izvode iz prava vlasništva pokojne Z.² (Z.¹) V. stečenog dosjelosti (kćeri pokojnog djeda V., koja se odrekla nasljedstva iza oca), nije utvrđeno tko su nasljednice iste, te jesu li u odnosu na Z.² (Z.¹) V. bile ispunjene navedene opće i posebne pretpostavke za stjecanje vlasništva dosjelošću na predmetnoj nekretnini, a ako jesu prema kojem mjerodavnim propisima, s obzirom da je ista preminula 1991. godine (OGZ-a ili ZoOVPO-a).

15. U konačnici, prvostupanjski sud iako je trebao, nije u tijeku prvostupanjskog postupka, a niti u obrazloženju pobijane presude[2] , iskazao stav vezano za tužbu glavnog miješanja koju je u predmetnoj parnici 14. veljače 2019. podnijela I. B.¹ kao tužiteljica protiv stranaka iz predmetne parnice (tužitelja i tuženik), radi utvrđenja da je ona na temelju zakona stekla isključivo vlasništvo predmetne nekretnine, koju je dostavio na odgovor, i na koju su tužitelji iz predmetne parnice odgovorili, a nastavno nakon što je po istoj formiran novi spis (P-737/2019), niti o podnesku od 6. ožujka 2019., kojim je predloženo provođenje jednog postupka i donošenje jedne odluke po oba tužbena zahtjeva (list 31. - 33., 39. - 43. i 47. spisa), a za koju sami tužitelji navode da se nalazi u posjedu nekretnine i da istu u naravi predstavlja uređeni apartman.

16. Iz navedenih razloga je ukinuta presuda Općinskog suda u Splitu poslovni broj P- 2126/2022 od 12. travnja 2024. pod stavkom I. izreke i predmet u tom dijelu vraća prvostupanjskom sudu radi održavanja nove glavne rasprave (članak 369. stavak 1., članak 370. ZPP-a), pred drugim sucem (članak 371. ZPP-a).

2 članak 6. stavak 1. Europske Konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda (Narodne novine - Međunarodni ugovori, broj: 18/1997., 6/1999., 14/2002., 13/2003., 9/2005., 1/2006., 2/2010., 13/2017.)

17. U ponovljenom suđenju prvostupanjski će sud učinkovito ispitati podneske, prijedloge, argumente i dokaze iznesene od stranaka u postupku, dati procjenu mjerodavnosti za odluku, ponovo će odlučiti o tužbenom zahtjevu i odluku će obrazložiti na način određen člankom 338. stavkom 4. ZPP-a.

18. Ostavljeno je prvostupanjskom sudu odlučiti i o zahtjevu privremenog zastupnika tuženih za naknadu troškova predmetne žalbe (članak 166. stavak 3. ZPP-a).

U Zagrebu 17. rujna 2024.

Predsjednica Vijeća:

Nika Grospić Ivasović, v.r.