Republika Hrvatska

Županijski sud u Zadru

Zadar, Plemića Borelli 9

Poslovni broj: Gž-775/2024-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Zadru, u vijeću sastavljenom od sudaca i to Katije Hrabrov, kao predsjednice vijeća, Blanke Pervan, kao sutkinje izvjestiteljice i članice vijeća te Igora Delina, kao člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja T. B., OIB: …, iz D., (ulica) zastupanog po punomoćnicima - odvjetnicima iz Zajedničkog odvjetničkog ureda Ž. Č. i D. Č. iz Š., protiv tuženice R. H., zastupane po Općinskom državnom odvjetništvu u Šibeniku, radi utvrđenja prava vlasništva i ispravka uknjižbe, odlučujući o žalbi tuženice protiv presude Općinskog suda u Šibeniku poslovni broj P-721/2023- 45 od 4. srpnja 2024., u sjednici vijeća održanoj 17. rujna 2024.,

p r e s u d i o  j e

I Odbija se djelomično žalba tuženice R. H. kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog suda u Šibeniku poslovni broj P-721/2023-45 od 4. srpnja 2024. u toč. I izreke te u dijelu pod toč. II izreke kojim je tužitelj ovlašten da na temelju ove presude zatraži i postigne uknjižbu prava vlasništva na svoje ime i za cijelo na nekretninama zemljišno-knjižno označenim kao čest. zem. 2052, čest. zem. 2053, čest. zem. 2054, čest. zem. 2056 i čest. zem 2059, sve Z.U. 1430, K.O.D., uz istovremeno brisanje postojećeg upisa s imena R. H..

II Preinačuje se djelomično ista prvostupanjska presuda u toč. II (odluci o troškovima postupka) u dijelu kojim se nalaže tuženici R. H. da tužitelju T. B. naknadi parnične troškove preko iznosa od 3.059,14 eur, tj. za iznos od 562,50 eur te se sudi tako da se zahtjev tužitelja za naknadom troškova u tom iznosu odbija kao neosnovan.

Obrazloženje

1. Uvodno označenom presudom suda prvog stupnja suđeno je:

''I Utvrđuje se da je tužitelj, T. B., OIB: …, vlasnik za cijelo nekretnina zemljišnoknjižno označenih kao čest. zem. 2052, čest. zem. 2053, čest. zem. 2054, čest. zem. 2056 i čest. zem. 2059, sve Z.U. 1430, K.O. D., pa je bez pravne važnosti uknjižba prava vlasništva na navedenim nekretninama na imenu tuženika. II Tužitelj je ovlašten da na temelju ove presude zatraži i postigne uknjižbu prava vlasništva na svoje ime i za cijelo na nekretninama zemljišno-knjižno označenim kao čest. zem. 2052, čest. zem. 2053, čest. zem. 2054, čest. zem. 2056 i čest. zem 2059, sve Z.U. 1430, K.O.D., uz istovremeno brisanje postojećeg upisa sa imena: R. H..

II Nalaže se tuženiku da isplati tužitelju na ime troškova spora iznos od 3.621,64 EUR-a, u roku od 15 dana po pravomoćnosti ove presude, pod prijetnjom ovrhe.''

2. Protiv citirane presude žalbu je izjavila tuženica iz svih žalbenih razloga. Tvrdi da je pobijana presuda donesena nakon ponovljenog postupka ali da i dalje nema razloga o odlučnim činjenicama. Prvostupanjski sud nije utvrdio činjenice koje bi opravdale prihvaćanje tužbenog zahtjeva, odnosno o odlučnim činjenicama postoji proturječnost između onoga što se u razlozima presude navodi o sadržaju zapisnika i samih tih zapisnika, pa je na utvrđeno činjenično stanje pogrešno primijenjeno materijalno pravo. Iz obrazloženja presude nije razvidno temeljem kojeg je pravnog osnova tužitelj postao vlasnikom predmetnih nekretnina, temeljem kojih dokaza su utvrđene i koje to činjenice, niti je navedeno na temelju kojih zakonskih propisa je utvrđeno stjecanje prava vlasništva. Saslušani svjedoci su naveli da su prednici tužitelja predmetne nekretnine kupili od prednika tuženika, na koju okolnost nije izveden niti jedan relevantan dokaz niti je kupnja na bilo koji način datirana ili opisana. Saslušani svjedoci također navode da su na predmetno područje prednici tužitelja doselili 50-ih godina, međutim, stambeni objekt na čest. zem. 2054 k.o. S. nisu gradili tužiteljevi prednici već je isti postojao u vrijeme useljenja, kako to tvrdi svjedok S. Đ.. Navodna se kupoprodaja od F. M. prema navodima svjedoka odigrala 50-ih godina kada je već nekoliko godina bila oduzeta prijašnjem vlasniku temeljem odluke kotarske komisije za agrarnu reformu i kolonizaciju iz 1946. P. stjecanja od strane R. H., sredinom prošlog stoljeća bile su u vlasništvu fizičkih osoba, ali su oduzete vlasniku F. M. pok. I. iz S. O. kotarske komisije za agrarnu reformu i kolonizaciju Š. od 9. travnja 1946. i Nadopunom iste Odluke od 15. studenoga iste godine. U citiranim se odlukama izričito navodi da su nekretnine iskorištavane putem zakupa ili najamnom radnom snagom i nisu jedne od onih koje se spominju kao otuđeni dio posjeda koji je već ranije po agrarnim presudama pripao obrađivačima. Isto tako u odlukama stoji da nekretnine nisu otuđene od strane prijašnjeg vlasnika. Godine 1946. utvrđeno je posjedovno stanje predmetnih nekretnina i razvidno je da prednici tužitelja nisu zatečeni, a ni evidentirani kao posjednici. Sud prvog stupnja propušta cijeniti dokaz da je iz zemljišne knjige razvidno da je prednik R. H. postao vlasnikom temeljem odluke položene u zbirci isprava Z90/54 odnosno spomenutim odlukama iz 1946. i da nikakvih agrarnih prijava na ime prednika tužitelja nema. Tužitelj nije dostavio pisane dokaze da su njegovi prednici bili posjednici ili raspolagali nekretninama, osim onih iz 2009. Među strankama isto tako nije sporno da je u katastarskom operatu kao posjednik čest. zem. 2052, čest. zem. 2053 i čest. zem. 2054 k.o. D. upisan tužitelj dok su kao posjednici čest. zem. 2056 iste k.o. upisani S. A. i M. F., a kao posjednik čest. zem. 2059 P. z. S.. Ove činjenice sud prvog stupnja u obrazloženju pobijane odluke propušta cijeniti kao i prigovor tuženice u odnosu na poštenje tužitelja. Navedena okolnost – upis posjeda nekretnine u katastarskom operatu na treće fizičke osobe te kao posjed P.z.S. ukazuje na nepoštenje tužitelja i njegovih prednika. Prigovara odluci o troškovima postupka, jer je sud prvog stupnja tužitelju neosnovano dosudio trošak zastupanja na većem broju ročišta koji nije prouzročila tuženica. Isto je tako tužitelju priznat trošak zastupanja na ročištu od 27. rujna 2017. koje je odgođeno upravo na zahtjev tužitelja, kao i trošak zastupanja na očevidu prema Tbr. 39. Odvjetničke tarife u iznosu od 150 bodova, uvećano za izbivanje od 2 sata, iako je iz zapisnika o očevidu razvidno da je ročište trajalo manje od sata. Predlaže pobijanu prvostupanjsku presudu preinačiti i odbiti tuženi zahtjev kao neosnovan.

3. Tužitelj je u odgovoru na žalbu tuženice naveo da su sve predmetne nekretnine bile predmetom ratnih razaranja i svi dokumenti o pravnom osnovu stjecanja vlasništva uništeni su ili izgubljeni i obitelj je bila u izbjeglištvu od 14. rujna 1991. pa sve do 1995. i nisu bili u mogućnosti sačuvati potrebnu dokumentaciju. Tužitelj kao i njegovi prednici pošteni su posjednici i u dobroj vjeri u pogledu stjecanja pravnog osnova vlasništva predmetnih nekretnina. Sve su stečene od više od stogodišnjih neprekinutih posjednika i vlasnika pri čemu se ne vrijeđaju vlasnička prava osoba koja ta prava nisu stekla na temelju odredbe čl. 388. st. 4. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima. Tužitelj i njegovi prednici u dobroj su vjeri stupili u vlasnički posjed predmetnih nekretnina koje je otac tužitelja otkupio od pok. F. M. koje u naravi predstavljaju njihovu jedinu obiteljsku kuću s okućnicom i nitko im to nikada nije osporavao niti ih na bilo koji način ometao.

4. Žalba tuženice je djelomično osnovana.

5. Ispitujući pobijanu presudu ovaj drugostupanjski sud nalazi da prvostupanjski sud nije počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 48/11 – pročišćeni tekst, 25/13 i 89/14 - dalje: ZPP) koji se ovdje primjenjuje temeljem odredbe čl. 117. st. 1. Zakona o izmjenama i dopunama ZPP ("Narodne novine", broj 70/19), a na koju ukazuje žalba, jer je u obrazloženju presude dao razloge o odlučnim činjenicama koji su jasni i neproturječni, pa se ista može ispitati.

6. Nisu počinjene ni druge bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP, na koje ovaj drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti, po čl. 365. st. 2. ZPP.

7. Predmet spora je zahtjev tužitelja radi utvrđenja da je vlasnik za cijelo nekretnina oznaka čest. zem. 2052, čest. zem. 2053, čest. zem. 2054, čest. zem. 2056 i čest. zem. 2059, upisanih u zk. ul. 1430 k.o. D. te zahtjev radi uknjižbe prava vlasništva na ovim nekretninama.

7.1. Prvostupanjski je sud presudom poslovni broj P-2063/2015-21 od 3. travnja 2018. utvrdio da je tužitelj vlasnik za cijelo predmetnih nekretnina slijedom čega je bez pravne važnosti uknjižba prava vlasništva na ovim nekretninama na imenu tuženice te je ovlastio tužitelja da zatraži uknjižbu prava vlasništva istih nekretnina na svoje ime uz istodobno brisanje postojećeg upisa s imena tuženice (l.s. 60).

8. Ovaj drugostupanjski sud svojom je presudom poslovni broj Gž-738/2018-2 od 7. veljače 2019. uvažio žalbu tuženice R. H., preinačio presudu Općinskog suda u Šibeniku od 3. travnja 2018. poslovni broj P-2063/2015 kojom je usvojen tužbeni zahtjev tužitelja, na način da je odbio tužbeni zahtjev tužitelja T. B. kao neosnovan. 9. Povodom revizije tužitelja od 15. ožujka 2019. Vrhovni je sud Republike Hrvatske rješenjem poslovni broj Rev-4002/2019-2 od 21. rujna 2022. prihvatio reviziju tužitelja, ukinuo presudu ovog drugostupanjskog suda poslovni broj Gž-738/2018-2 od 7. veljače 2019. i predmet vratio ovom sudu drugog stupnja na ponovno suđenje, s obrazloženjem da je ovaj drugostupanjski sud u svojoj odluci izrazio pravno shvaćanje suprotno onom izraženom u odluci Rev-974/2017 od 7. svibnja 2019. i pogrešno zaključio da se u vrijeme dosjedanja u konkretnome ne uračunava razdoblje posjedovanja nekretnina do 8. listopada 1991. (l.s. 88).

10. Iz utvrđenja suda prvog stupnja proizlazi slijedeće:

- da su Odlukom Komisije za agrarnu reformu i kolonizaciju Š. br. Agk. 24/46 od 9. travnja 1946. i Nadopune iste odluke od 15. rujna 1946. utvrđeni objekti agrarne reforme i kolonizacije, odnosno posjed F. M. pok. I. iz S., među kojima su navedene i predmetne nekretnine,

- prema obrazloženju te Odluke, F. M. pok. I. je nasljednik J. M. ud. I., koja je bila upisana kao posjednica, ali je u postupku utvrđivanja stanja na terenu ustanovljeno da F. M. po zanimanju i nije poljoprivrednik te da isti sa svojom obitelji predmetne nekretnine nije obrađivao,

- iz Ugovora o darovanju nekretnina zaključenog između K. P. pok. Š. i I. P. pok. M., kao darovatelja te tužitelja T. B., kao obdarenika, ovjerenog kod Javnog bilježnika N. N. iz Š. br. OV-1660/09, OV-1661/09 i OV1662/09, sve od 10. travnja 2009., proizlazi da su predmetom darovanja tužitelju bile čest. zem. 2052 i 2053 k.o. D., za cijelo (l.s 15),

- iz Rješenja o nasljeđivanju Općinskog suda u Šibeniku broj O-216/85 od 26. prosinca 1985., proizlazi da je J. B. pok. L., koji je preminuo (datum), nasljedila K. B. (supruga), M. B. (sin), T. B. (sin) i M. V. (kći). Iz Rješenja o nasljeđivanju Javnog bilježnika I. L. iz Š. pod brojem O-85/04, UPP/OS-23/04-7 od 22. prosinca 2004. proizlazi da K. B. pok. J. koja je umrla 26. srpnja 2003., nasljeđuju sinovi T. B. i M. B.,

- da je u katastarskom operatu (ured) tužitelj upisan kao posjednik kat. čest. 2052, kat. čest. 2053, kat. čest. 2054, sve k.o. D. (l.s. 7-10), dok je u zemljišnoj knjizi suda prvog stupnja na ovim nekretninama te na čest. zem. 2056 i čest. zem. 2059 k.o. D. kao vlasnik upisana tuženica R. H.,

- iz nalaza i mišljenja vještaka mjernika dipl. ing. geodezije V. G., proizlazi da čest. zem. 2054 k.o. D. u naravi predstavlja obiteljsku kuću, dvorište i pomoćni objekt; čest. zem. 2056 je vrt i voćnjak s jednim stablom šipka i brokule, te dva stabla bajama, čest. zem. 2059 k.o. D. je vrt u blizini kuće, u kojem se sade povrtne kulture; čest. zem. 2052 i čest. zem. 2053 iste k.o., predstavljaju jedinstvenu cjelinu, a u naravi se radi o voćnjaku s jednim stablom bajama, dok su na drugom dijelu iste zasađene povrtne kulture, luk, jagode i ostalo. Nekretnine čine cjelinu i sa svih strana su jasno omeđene vidljivim granicama,

- očevidom je utvrđeno da u kući živi obitelj tužitelja, a troje svjedoka saslušanih na očevidu suglasno su iskazali da su poznavali oca tužitelja J. B. zv. T. i da im je po pričanju starijih poznato da je upravo on predmetne nekretnine stekao kupoprodajom od ranijeg vlasnika F. M., pedesetih godina prošlog stoljeća. Svjedoci su iskazali i da tužitelja i njegovu obitelj, nitko nikada nije ometao u posjedovanju nekretnina.

11. Sud prvog stupnja je prihvatio tužbeni zahtjev tužitelja i utvrdio da je vlasnik za cijelo nekretnina označenih kao: čest. zem. 2052, čest. zem. 2053, čest. zem. 2054, čest. zem. 2056 i čest. zem. 2059 sve upisane u zk. ul. 1430 k.o. D.. Svoju odluku obrazlaže time da su u naravi ove nekretnine stara obiteljska kuća s pripadajućim vrtovima, voćnjak i pomoćni objekt, sve položeno na izdvojenom području od mjesta D.; nekretnine su omeđene vidljivim granicama od nekretnina u posjedu trećih osoba, s tim da se vrtovi i voćnjak obrađuju, a u kući živi tužiteljeva brojna obitelj. Poklonio je vjeru iskazima saslušanih svjedoka, suglasnim sa stranačkim iskazom tužitelja te zaključio da se tužitelj rodio u mjestu D. i to u kući koja je predmetom spora, kao i njegova sestra S. Đ., rođena (godina). Predmetnu je nekretninu stekao nasljeđivanjem i diobom sa sunasljednicima. K. P. je sa sjeverozapadne strane njihove kuće imala dvije male parcele od po 14 m2, pa je uz njezinu suglasnost, njegova (tužiteljeva) obitelj obrađivala tu zemlju, s tim da im je Ugovorom o darovanju iz 2009. ova zemljišta darovala. U nesmetanom je, kontinuiranom i vlasničkom posjedu svih nekretnina, prema zaključku suda prvog stupnja ''računajući od 8. listopada 1991. pa 40 godina unatrag'', slijedom čega smatra da je vlasništvo ovih nekretnina stekao dosjelošću.

12. Izvornom odredbom čl. 388. st. 4. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima ("Narodne novine", broj 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 90/10, 143/12, 152/14, 81/15 i 94/17 – dalje: ZVDSP), bilo je propisano da se u rok za stjecanje dosjelošću nekretnina koje su na dan 8. listopada 1991. bile u društvenom vlasništvu, kao i za stjecanje stvarnih prava na tim nekretninama dosjelošću, računa i vrijeme posjedovanja proteklo prije toga dana. Navedenu odredbu Ustavni sud je ukinuo odlukom br. U-I-58/1997, U-I235/1997, U-I- 237/1997, U-I-1053/1997 i U-I1054/1997 od 17. studenoga 1999. ("Narodne novine“, broj 137/99).

12.1. Nakon toga, odredbom čl. 2. st. 1. Zakona o izmjeni i dopuni Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima ("Narodne novine", broj 114/01) u čl. 388. ZVDSP, iza st. 3. dodan je novi st. 4. koji glasi:

»U rok za stjecanje dosjelošću nekretnina koje su na dan 8. listopada 1991. bile u društvenom vlasništvu, kao i za stjecanje stvarnih prava na tim nekretninama dosjelošću, ne računa se i vrijeme posjedovanja proteklo prije toga dana.«

12.2. S obzirom na ukidanje navedene odredbe, bilo je sporno uračunavanje vremena dosjedanja na nekretninama u društvenom vlasništvu prije 8. listopada 1991.

13. O stjecanju prava vlasništva dosjelošću na nekretninama koje su do 8. listopada 1991. bile u društvenom vlasništvu, revizijski sud je izrazio pravno shvaćanje u odluci Rev-x 974/2017-2 od 7. svibnja 2019. koje glasi: "Kod stjecanja prava vlasništva dosjelošću na stvarima koje su prije 8. listopada 1991. bile u društvenom vlasništvu, treba u vrijeme dosjelosti računati i vrijeme prije 8. listopada 1991., ako se time ne vrijeđaju vlasnička prava osoba koja ta prava nisu stekle na temelju odredbe čl. 388. st. 4. ZVDSP, nego na temelju drugih odredaba tog Zakona. Rizik bilo kakve greške koju su počinila državna tijela, mora snositi država i ne smije se ispravljati na teret pojedinca koji je stekao pravo vlasništva dosjelošću na temelju zakonske odredbe koju je Ustavni sud Republike Hrvatske naknadno ukinuo, posebice u onom slučaju kada ne postoji drugi suprotstavljeni interes trećih osoba."

13.1. Takvo pravno shvaćanje izraženo je u većem broju odluka Vrhovnog suda Republike Hrvatske (Rev 291/14-2 od 17. travnja 2018., Rev 3014/2019 od 12. svibnja 2020., Rev 1168/2021 od 20. listopada 2021. i dr.)

14. U presudama Europskog suda za ljudska prava, T. protiv R. H. broj 35298/04 11. lipnja 2009., J. protiv R. H. broj 22768/12 od 28. lipnja 2016. i R. protiv R. H. broj 37685/10 od 20. ožujka 2018., izraženo je pravno shvaćanje da pošteni posjednik posjedovanjem nekretnine u društvenom vlasništvu u razdoblju duljem od 40 godina, ex lege, na temelju odredbe čl. 388. st. 4. ZVDSP, stupanjem na snagu tog Zakona 1. siječnja 1997., postao je vlasnikom posjedovane nekretnine.

15. Pri stjecanju prava vlasništva dosjelošću posjed stjecatelja mora trajati zakonom propisano vrijeme, a kada su predmet stjecanja nekretnine, tada je kod kvalificiranog posjeda propisano vrijeme posjedovanja od deset godina, a kod poštenog posjeda (ali ne i kumulativno istinitog i zakonitog), propisano je vrijeme posjedovanja u trajanju od dvadeset godina (čl. 159. st. 2. i 3. ZVDSP).

16. Kod stjecanja stvari u vlasništvu određenih privilegiranih osoba i to R. H., županija i jedinica lokalne samouprave i jedinice lokalne uprave i s njima izjednačenih pravnih osoba, kao i stvari u vlasništvu crkve ili drugih pravnih osoba koje ne traže za sebe dobitak, nego služe za dobrotvorne ili općekorisne svrhe, posjednik nekretnina u vlasništvu navedenih osoba steći će ih nakon dvadeset godina posjedovanja, ako mu je posjed kvalificiran, zakonit i istinit, odnosno, nakon četrdeset godine poštenog, samostalnog i neprekidnog posjeda.

17. Iz materijalnih dokaza koji prileže spisu (povijesti promjena na katastarskim česticama (ured) – l.s. 106-109), proizlazi da je na čest. zem. 2054 k.o. D. (oranica) sve od 1954. kao posjednik upisan otac tužitelja J. B. pok. L. zv. T. a nakon njegove smrti temeljem Rješenja o nasljeđivanju prvostupanjskog suda poslovni broj O- 216/85 od 26. prosinca 1985. (l.s. 24) njegovi nasljednici (ud. K. B. i djeca, a među njima i tužitelj T. B. pok. J., za 1/6 dijela), a nakon smrti K. B. ud. J. naslijedili su je sinovi: tužitelj T. B. za 8/9 dijela i M. B. za 1/9 dijela Rješenjem o nasljeđivanju javnog bilježnika I. L. broj O-85/04 od 22. prosinca 2004., s tim da je na temelju Sporazuma o diobi ovjerenog pred javnim bilježnikom L. M. iz Š. broj Ov-2880/2013 na predmetnoj čestici izvršena promjena posjednika i tužitelj upisan kao posjednik, za cijelo.

18. Na čest zem. 2052 i čest. zem. 2053 k.o. D., sve od revizije posjeda iz 1954. kao posjednica je upisana K. P. udova Š., a od 2009. na temelju Ugovora o darovanju, kao posjednik je upisan upravo tužitelj, za cijelo (l.s. 107).

19. Na čest. zem. 2059 k.o. D. sve od 1954. upisana je P.z.S. a na čest. zem. 2056 iste k.o. M. M. ud. F. te M. F. za po ½ dijela (od 529 m2).

20. U predmetnoj se tužbi, dakle, navode tri grupe nekretnina s različitim statusom: a) čest. zem. 2054 i čest. zem. 2056 k.o. D. za koje parcele tužitelj tvrdi da ih je njegov otac kupio od F. M., b) čest. zem. 2052 i čest. zem. 2053 za koje tužitelj tvrdi da ih je stekao darovanjem od K. P. pok. Š. i I. P. pok. M. Ugovorom o darovanju nekretnina od 9. travnja 2009. i c) čest. zem. 2059 za koju tužitelj tvrdi da je stečena darovanjem od M. G. udove Š..

21. Iz odluke Komisije za agrarnu reformu i kolonizaciju - Š. od 9. travnja 1946. u postupku "utvrđivanju objekata agrarne reforme i kolonizacije za posjed M. F. pok. I. iz S." broj Z-90/54 razvidno je da je čest. zem. 2054 upisana u zk. ul. 832 k.o. D. evidentirana kao posjed F. M. pok. I. i da je riječ o obradivom zemljištu na kojem je izvršena zabilježba agrarne prijave "broj 10/39 na ime L. B. pok. M.", te da u toč. III Odluke pod nazivom "Otuđeni dijelovi posjeda koji se ne smatraju sastavnim dijelovima posjeda F. M.", i to iz razloga "jer ih je zemljišnoknjižni vlasnik otuđio prije 28.8.1945." nema čest. zem 2056 k.o. D., već je ta nekretnina evidentirana u toč. IV Odluke u rubrici "Površine posjeda određene za svrhe agrarne reforme i kolonizacije i to kao voćnjak u površini od 5,29 m2".

22. U Nadopuni Agrarne odluke od 9. travnja 1946. (Agr. 24/46) "na temelju naknadno utvrđenih podataka na terenu" od 15. studenoga 1946. u čl. 2.II "Otuđeni dijelovi posjeda" nema čest. zem. 2056 i čest. zem. 2054., već se i u Nadopuni čest. zem. 2056 k.o. D. nalazi evidentirana kao "površina određena za svrhe agrarne reforme i kolonizacije".

23. Saslušani svjedoci I. P., S. Đ. te A. K. (sada u dobi od gotovo 90 godina) su u svojim iskazima naveli da su predmetne nekretnine prednici tužitelja stekli "kupnjom od pokojnog M." te da je prednik tužitelja, njegov otac J. zv. T. "postao vlasnik cijelog ovog područja, kuće i zemlje okolo" (l.s. 45).

24. Tužitelj je u svom stranačkom iskazu naveo da se rodio u D. i upravo u kući koja je predmetom spora (čest. zem. 2059 k.o. D.), koji se predio zove G.. Sve od svog rođenja, 1953., živi u predmetnoj kući, s tim da je u kući rođena i njegova sestra S. (godina). Nikada nije imao problema u posjedovanju spornih nekretnina, a nisu imali ni njegovi otac i majka, s tim da je nesmetano nastavio posjedovati ove nekretnine nakon smrti roditelja, jer ih je stekao nasljeđivanjem i u diobi s nasljednicima.

25. Tužitelj doista nije pružio materijalni dokaz da je nekretnine oznake čest. zem. 2059 i čest. zem. 2056 stekao kupoprodajom od F. M., kako to tvrdi, koje su sve od revizije posjeda 1954. upisane kao posjed P.z., odnosno M. F. i M. M. ud. F., međutim, iz dokaza izvedenih tijekom postupka proizlazi da je tužitelj s obitelji u posjedu predmetnih nekretnina sve od 50-tih godina prošlog stoljeća i to u samostalnom, vlasničkom posjedu, neometan od trećih osoba, kako čest. zem. 2059 i čest. zem. 2056 k.o. D., tako i u odnosu na čest. zem. 2054 na kojoj je sve od 1954. upisan njegov prednik-otac J. B. T. a na čest. zem. 2052. i čest. zem. 2053. iste k.o. K. P. ud. Š., koje mu je nekretnine upravo ona 2009. darovala, s tim da u postupku nije bilo dokaza o nepoštenju posjeda tužitelja, jer nekretnine nisu pribavljene silom, potajno, prijevarom ili zlouporabom povjerenja, pa kako se poštenje posjeda presumira, a tuženica u postupku nije dokazala da bi tužitelj a ni njegovi prednici bili nepošteni posjednici, to je prvostupanjski sud pravilno odlučio kada je pobijanom presudom usvojio postavljeni tužbeni zahtjev i utvrdio da je tužitelj vlasnikom za cijelo spornih nekretnina u k.o. D..

26. Prvostupanjski je sud isto tako pravilnom primjenom materijalnog prava iz čl. 154. st. 1. u svezi čl. 155. ZPP pravilno obvezao tuženicu da tužitelju naknadi prouzročeni parnični trošak.

27. Međutim, u pravu je tuženica kada prigovara obračunu troška pristupa tužitelja na ročište od 27. rujna 2017. koje je ročište odgođeno prije početka raspravljanja pa tužitelju sukladno Tbr. 9. toč. 5. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine", broj 142/12., 103/14., 118/14., 107/15., 37/22. i 126/22. – dalje: Tarifa) pripada 25% od Tbr. 7 toč. 1. Tarife. Isto tako tužitelju za pristup na ročište održano na licu mjesta (očevid) ne pripada naknada od 25 bodova za svaki započeti sat (Tbr. 39. Tarife), kako je to tužitelju priznao prvostupanjski sud jer je očevid započeo u 12,30 sati a dovršen je u 13,20 sati, dakle manje od sata, pa tužitelju pripada trošak zastupanja po punomoćniku sukladno Tbr. 9. toč. 1. u svezi Tbr. 7. toč. 1. Tarife.

28. Slijedom iznesenog trebalo je po čl. 368. st. 1. ZPP djelomično odbiti žalbu tuženice i potvrditi pobijanu prvostupanjsku presudu u toč. I izreke i toč. II izreke u dijelu kojim je ovlašten tužitelj zatražiti i postići uknjižbu prava vlasništva na svoje ime i za cijelo na spornim nekretninama, uz istovremeno brisanje postojećeg upisa s imena Republike Hrvatske, odnosno, istu prvostupanjsku presudu djelomično preinačiti u toč. II izreke (odluci o troškovima postupka) te odlučiti kao u toč. II izreke ove drugostupanjske presude, po čl. 373. toč. 3. ZPP.

Zadar, 17. rujna 2024.

Predsjednica vijeća

Katija Hrabrov, v.r.