Republika Hrvatska

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske

Zagreb

Broj:Ppž-10882/2023

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Maria Soljačića kao predsjednika vijeća, te Tomislava Tomašića i Jasne Momirović kao članova vijeća, uz sudjelovanje Diane Pavlečić, u svojstvu više sudske savjetnice kao zapisničarke, u prekršajnom postupku protiv I-okr. pravne osobe TDR d.o.o. i II-okr. odgovorne osobe SV, zastupane po branitelju Goranu Durmišu, odvjetniku odvjetničkog društva Bekina, Škurla, Durmiš i Spajić iz Zagreba, zbog prekršaja iz članka 40. stavka 1. točke 4. i stavka 2. Zakona o ograničavanju uporabe duhanski i srodnih proizvoda (NN 45/17, 114/18), odlučujući o žalbi okrivljenika, podnijetoj protiv presude Općinskog prekršajnog suda u Zagrebu od 9. listopada 2023., broj: 17. Pp-4133/2022, na sjednici vijeća održanoj 17. rujna 2024.,

p r e s u d i o j e :

I. Prihvaća se djelomično žalba I-okr. pravne osobe TDR d.o.o. i II-okr. odgovorne osobe SV, te se i u povodu žalbe a po službenoj dužnosti preinačuje izreka prvostupanjske presude u pravnoj oznaci na način da se djelo okrivljenika pravno označava kao prekršaj iz članka 40. stavka 1. točke 45. i stavka 2. Zakona o ograničavanju uporabe duhanskih i srodnih proizvoda (NN 45/17, 114/18).

II. U ostalom dijelu odbija se kao neosnovana žalba I-okr. pravne osobe TDR d.o.o. i II-okr. odgovorne osobe HV, te se potvrđuje prvostupanjska presuda u pobijanom a nepreinačenom dijelu.

III. Na temelju odredbe članka 138. stavka 2. točke 3. podtočke c) Prekršajnog zakona (NN 107/07, 39/13, 157/13, 110/15, 70/17, 118/18, 114/22), okrivljenici su obvezani naknaditi paušalni iznos troškova ovog drugostupanjskog prekršajnog postupka u iznosu od 30,00 eura (trideset eura) - svaki, u roku od 1 (jednog) mjeseca od dana primitka ove presude.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom Općinskog prekršajnog suda u Zagrebu, okrivljenici su proglašeni krivima i kažnjeni novčanim kaznama i to I-okr. pravna osoba novčanom kaznom u iznosu od 10.600,00 eura, te II-okr. odgovorna osoba novčanom kaznom u iznosu od 1.200,00 eura, zbog prekršaja iz članka 40. stavka 1. točke 4. i stavka 2. Zakona o ograničavanju uporabe duhanski i srodnih proizvoda, činjenično opisanog u izreci pobijane presude.

2. Istom presudom okrivljenici su obvezani na naknadu troškova prekršajnog postupka u paušalnom iznosu od 50,00 eura.

3. Protiv prvostupanjske presude okrivljenici su pravodobno, putem branitelja, podnijeli žalbu zbog bitne povrede odredaba prekršajnog postupka, povrede odredaba materijalnog prekršajnog prava, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, te odluke o prekršajnopravnim sankcijama i troškovima postupka, navodeći u bitnom da se krivnja mora dokazati isključivo od strane inicijatora prekršajnog postupka, tužitelja, koji u prilog tome ima zakonsku obvezu u njegovom tijeku pružiti valjane i odgovarajuće dokaze, a stranke su u ovom slučaju zamijenile uloge, pa su tako umjesto dokazivanja krivnje od strane nadležnog tijela, okrivljenici bili primorani dokazivati svoju nevinost. Izreka presude je nejasna i proturječna samoj sebi. Nejasno je iz kojih razloga sud optuženike osuđuje i kažnjava za počinjenje prekršaja iz članka 40. stavka 1. točke 4. i stavak 2. Zakona o ograničavanju duhanskih i srodnih proizvoda koji se odnosi na propust dostavljanja nadležnom ministarstvu propisanih podataka o sastojcima i emisijama duhanskih proizvoda prije stavljanja tih proizvoda na tržište iz čl. 6. st. 1. Zakona, osobito jer se za takva prekršaj nije vodio postupak, isto nije opisano činjeničnim djelom izreke niti su ostvarena obilježja istog. Iz izreke potpuno je nerazumljivo vrijeme počinjenja prekršaj i način njegova utvrđenja, te prema mišljenju okrivljenika djelo isticanja naziva i logotipa duhanskih proizvoda putem kartonskih umetaka u zatvorenom pakiranju proizvoda suprotno čl. 22. st. 4. Zakona moguće je eventualno počiniti tek nakon što je proizvod stavljen na tržište, a sud samo obrazlaže da je nesporno da je prvookrivljenik spomenutog datuma zaprimio predmetne duhanske proizvode u skladište distributera. Iz izreke presude nejasno je na koji su način okrivljenici isticali naziv i logotip duhanskog proizvoda i tako vršili njegovu promidžbu, a uvidom u izreku i obrazloženje presude nazire se da je sud ostvarenje bića prekršaj pronašao u stavljanju u promet, odnosno zaprimanju predmetnih proizvoda u trošarinsko skladište prvookrivljenika. Nakon očitovanja okrivljenika da prvookrivljenik nije stavljao spomenuti proizvod na tržište pozivajući se na odredbu čl. 3. st. 1. toč. 41. i 42. Zakona, ovlašteni tužitelj je dopunio optužni prijedlog na način da je između ostalog, sada počinjenje prekršaja našao u stavljanju u promet odnosno zaprimanju u skladištu radi prodaje. Presuda ne sadrži razloge o tome kako su to okrivljenici zaprimanjem u skladište prvookrivljenika predmetnih duhanskih proizvoda vršili nedopuštenu promidžbu i isticanje naziva i logotipa duhanskog proizvoda. U smislu odredbi čl. 3. st. 1. toč. 43. Zakona oglašavanje i promidžba definirani su kao oblik komercijalne komunikacije, uključujući usluge informacijskog društva, krajnji cilj komercijalne komunikacije jest na prigodan način utjecati na potencijalne kupce da u trenutku donošenja odluke o kupnji proizvoda, temeljem informacija dobivenih putem komercijalne komunikacije, dobiju spoznaju da upravo taj proizvod zadovoljava njihove preferencije te odluče kupiti baš taj proizvod, a što se u konačnici odražava na povećanje volumena prodaje određenog proizvoda na relevantnom tržištu. Isticanje podataka unutar pakiranja duhanskog proizvoda ima isključivo svrhu informiranja postojećih potrošača tog konkretnog proizvoda o promjenama na samom proizvodu, a te informacije je kupac mogao pročitati tek i isključivo nakon što je kupio konkretni duhanski proizvod i nakon što je otvorio pakiranje. Prekršajni zakon ne poznaje institut dopune optužnog prijedloga, te ukoliko je sud utvrdio da optužni prijedlog ne sadrži sve elemente iz odredbe čl. 160. Prekršajnog zakona bio je dužan postupiti po odredbi čl. 161. Prekršajnog zakona u stadiju postupak prije zakazivanja glavne rasprave pa se navedena odredba i njezini dosezi ne mogu primijeniti nakon što je glavna rasprava otpočela. Obzirom da je riječ o novom optužnom prijedlogu tužitelj je bio dužan postupiti u skladu s odredbom čl. 109.a Prekršajnog zakona. Okrivljenici se slažu da je moguće pod uvjetima propisanim čl. 176. st. 1. Prekršajnog zakona u slučaju da u tijeku postupka izvedeni dokazi pokazuju drugačije činjenično stanje mijenjati i nadopunjavati optužni prijedlog, ali to nije bio slučaj u predmetnom postupku. Tijekom postupak, a niti iz obrazloženja nije vidljivo na koji način je prvostupanjski sud utvrdio krivnju okrivljenika. Informacije na spornom pakiranju ni na koji način nisu mogle utjecati na odluku postojećeg kupca o tome koji će proizvod kupiti (odluka je ranije donesena), odnosno ni na koji način ne mogu utjecati na odluku o kupnji tog proizvoda od strane drugih potrošača duhanskih proizvoda ili potencijalnih konzumenata duhanskih proizvoda (navedenima ove informacije nisu dostupne). Samim zaprimanjem predmetnih proizvoda na trošarinsko skladište nije mogao biti počinjen prekršaj zabrane isticanja naziva i logotipa duhanskih proizvoda, a koji su istaknuti na samome kartonskom umetku unutar zatvorenog proizvoda. U Zakonu ne postoji niti jedna odredba kojim bi se zabranjivalo ili ograničavalo pravo trgovca na isticanje obavijesti u pojedinačnom pakiranju duhanskih proizvoda, pod uvjetom da se ista ne izlažu na prodajnom mjestu.

4. Žalitelji predlažu da se iz razloga iznijetih u žalbi, ista prihvati.

5. Žalba je djelomično osnovana.

6. Odlučujući o žalbi te ispitujući pobijanu presudu u smislu odredbe članka 202. stavka 1. Prekršajnog zakona (NN 107/07, 39/13, 157/13, 110/15, 70/17, 118/18, 114/22), uz ocjenu navoda žalbe, Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske je utvrdio da presudom nisu na štetu okrivljenika povrijeđene odredbe materijalnog prekršajnog prava i da u predmetu nije nastupila zastara prekršajnog progona, kao i da nisu počinjene bitne povrede odredaba prekršajnog postupka iz članka 195. stavka 1. točke 6., 7., 9. i 10. Prekršajnog zakona, a na što Sud pazi po službenoj dužnosti, te je našao da je Općinski prekršajni sud u Zagrebu točno utvrdio činjenično stanje.

7. Međutim, nije pravilno navedena pravna oznaka prekršaja, što osnovano ističu žalitelji, pa kako se radi o omaški u pisanju, s obzirom da je kod navođenja prekršajne odredbe članka 40. stavka 1. Zakona o ograničavanju uporabe duhanski i srodnih proizvoda pogrešno navedena točka 4. umjesto 45., to je ovaj suda preinačio pravnu oznaku djela na način naveden u točki I. izreke ove presude.

8. Nadalje, prvostupanjski sud je na temelju provedenog prekršajnog postupka, i to obrane okrivljenika, kao i uvida u priloženu dokumentaciju, imao valjane osnove zaključiti da se u ponašanju okrivljenika stječu sva bitna obilježja prekršaja iz prekršaja iz članka 40. stavka 1. točke 45. i stavka 2. Zakona o ograničavanju uporabe duhanski i srodnih proizvoda.

9. Navodi žalitelja kojima poriču počinjenje prekršaje te ponavljaju uglavnom iste navode kao u obrani, neosnovani su.

10. Naime, odredbama članka 40. stavka 1. točke 45. i stavka 2. Zakona o ograničavanju uporabe duhanski i srodnih proizvoda propisano je kažnjavanje pravne i odgovorne osobe ako ističe naziv ili logotip duhanskih i srodnih proizvoda, uključujući elektroničke cigarete, protivno članku 22. stavcima 4. i 5. ovoga Zakona, kojim odredbama je propisano da zabranjuje se svako isticanje naziva i logotipa proizvoda iz stavka 1. ovoga članka kroz svjetleće reklame, plitice, stalke za prodaju, letke, kataloge i ostale promidžbene materijale, te je zabranjeno oglašavanje i promidžba proizvoda koji se ne smatraju proizvodom iz stavka 1. ovoga članka, a koji svojim oblikom, nazivom ili namjenom neposredno potiču potrošnju tih proizvoda te svako drugo oglašavanje koje oblikom, nazivom ili namjenom potiče potrošnju proizvoda iz stavka 1. ovoga članka, pa stoga za počinjenje navedenog prekršaja nije relevantno na koji način se duhanski proizvod, koji je predmet promidžbe, stavlja u prodaju, već sama mogućnost isticanja promidžbenih materijala za tu vrstu proizvoda.

11. Nadalje, nisu u pravu žalitelji kada navode da isticanje podataka unutar pakiranja duhanskog proizvoda ima isključivo svrhu informiranja postojećih potrošača tog konkretnog proizvoda o promjenama na samom proizvodu, a te informacije je kupac mogao pročitati tek i isključivo nakon što je kupio konkretni duhanski proizvod i nakon što je otvorio pakiranje, te informacije na spornom pakiranju ni na koji način nisu mogle utjecati na odluku postojećeg kupca o tome koji će proizvod kupiti (odluka je ranije donesena), odnosno ni na koji način ne mogu utjecati na odluku o kupnji tog proizvoda od strane drugih potrošača duhanskih proizvoda ili potencijalnih konzumenata duhanskih proizvoda (navedenima ove informacije nisu dostupne).

12. Naime, podaci navedeni na kartonskom umetku nemaju karakteristiku informacije, budući ne sadrže konkretne podatke o sastojcima proizvoda ili sl., već se navedenim podacima utječe na buduće ponašanje potrošača, odnosno sadržajno se radi o poticanju na kupnju duhanskih proizvoda, te je irelevantno gdje je istaknuta promidžbene poruka, već je relevantno da bude dostupna potrošačima, o čemu se radi u konkretnom slučaju, budući je promidžbena poruka bila u kutiji duhanskog proizvoda, pa takvo postupanje nije u skladu sa svrhom Zakona, propisanom u članku 1., a to je zaštita zdravlja ljudi, posebno mladih ljudi, te ispunjavanja obveza prema Okvirnoj konvenciji Svjetske zdravstvene organizacije o nadzoru nad duhanom.

13. Također, navodi žalitelja da Prekršajni zakon ne poznaje institut dopune optužnog prijedloga, te ukoliko je sud utvrdio da optužni prijedlog ne sadrži sve elemente iz odredbe čl. 160. Prekršajnog zakona bio je dužan postupiti po odredbi čl. 161. Prekršajnog zakona u stadiju postupka prije zakazivanja glavne rasprave pa se navedena odredba i njezini dosezi ne mogu primijeniti nakon što je glavna rasprava otpočela, te obzirom da je riječ o novom optužnom prijedlogu tužitelj je bio dužan postupiti u skladu s odredbom čl. 109.a Prekršajnog zakona, a okrivljenici se slažu da je moguće pod uvjetima propisanim čl. 176. st. 1. Prekršajnog zakona u slučaju da u tijeku postupka izvedeni dokazi pokazuju drugačije činjenično stanje mijenjati i nadopunjavati optužni prijedlog, ali to nije bio slučaj u predmetnom postupku, neosnovani su.

14. Naime, u smislu odredbe članka 176. stavka 1. Prekršajnog zakona u tijeku postupka tužitelj može podnijeti novi optužni prijedlog, koji se odnosi na događaj koji je predmet optužbe, što je tužitelj i učinio u ovom predmetu, te time što je sud tražio dopunu nakon početka postupka, što nije u skladu s odredbom članka 161. Prekršajnog zakon, ne utječe na pravilnost provođenja daljnjeg postupka u skladu s novim optužnim prijedlogom, te nije bilo potrebno ponovno postupati u skladu s odredbom članka 109.a Prekršajnog zakona, jer obveza iz navedenog članka uspostavljena je radi upoznavanja okrivljenika prije započinjanja postupka sa sadržajem optužnog prijedloga koji će biti podnesen protiv okrivljenika i pravima i obvezama okrivljenika u postupka, a okrivljenici su bili upoznati s novim optužnim prijedlogom, u vezi kojeg su dostavili dopunu pisane obrane, a upozorenja o pravima i obvezama okrivljenika u postupku nije bilo potrebno posebno ponavljati.

15. U postupku nije počinjena bitna povreda odredaba prekršajnog postupka, što neosnovano navode okrivljenici, ističući da izreka presude je nejasna i proturječna samoj sebi.

16. Imajući u vidu utvrđeno činjenično stanje i pravnu oznaku djela, ovaj sud je našao da su izrečene novčane kazne okrivljenicima za navedeno djelo u granicama zakona i da su primjerene težini djela, stupnju odgovornosti okrivljenika i u skladu s ostalim okolnostima odlučnim za odmjeravanje kazne, uz napomenu da je za prekršaj iz članka 40. stavka 1. točke 45. i stavka 2. Zakona o ograničavanju uporabe duhanski i srodnih proizvoda za pravnu osobu propisana novčana kazna u rasponu od 70.000,00 do 150.000,00 kn, dok je za odgovornu osobu u pravnoj osobi propisana novčana kazna u rasponu od 5.000,00 do 15.000,00 kn.

17. Kako je odredbom članka 138. stavka 2. točke 3. podtočke c) Prekršajnog zakona propisano da troškovi prekršajnog postupka obuhvaćaju i paušalni iznos troškova prekršajnog postupka Visokog prekršajnog suda Republike Hrvatske kada je donio odluku kojom je pravomoćno utvrđena prekršajna odgovornost okrivljenika, ako je odlučivao o žalbi okrivljenika, to je na temelju članka 139. stavka 3. i 5. Prekršajnog zakona, obvezan svaki okrivljenik na naknadu paušalnog iznosa troškova drugostupanjskog prekršajnog postupka, uzimajući u obzir složenost i duljinu postupka.

18. Iz navedenih razloga, valjalo je odlučiti kao u izreci ove presude.

U Zagrebu 17. rujna 2024.

Zapisničarka:

Predsjednik vijeća:

Diana Pavlečić v.r.

Mario Soljačić v.r.

Presuda se dostavlja Općinskom prekršajnom sudu u Zagrebu u 6 otpravaka: za spis, okrivljenike, branitelja i tužitelja.