Republika Hrvatska
Županijski sud u Zagrebu
Trg Nikole Šubića Zrinskog 5
Poslovni broj Gž-2623/2024-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sutkinja toga suda, Jadranke Travaš, kao predsjednice vijeća, Roberte Pandža, kao članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice te Ksenije Grgić, kao članice vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice D. B. iz O., OIB: …, koju zastupa punomoćnik D. O., odvjetnik u O., protiv tužene Z. banke d.d., Z., OIB: …, koju zastupaju punomoćnici B. P., S. P. i M. K. K., odvjetnici u O. društvu P. i P. u Z., G. I., radi isplate, odlučujući o žalbi tuženice protiv presude Općinskog suda u Osijeku, poslovni broj P-821/2022-14 od 29. veljače 2024., 17. rujna 2024.,
p r e s u d i o j e
I. Odbija se žalba tužene Z. banke d.d., kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog suda u Osijeku, poslovni broj P-821/2022-14 od 29. veljače 2024. u dijelu pod točkom I. izreke, u dijelu kojim je naloženo tuženici da isplati tužiteljici iznos od 406,71 eura zajedno s pripadajućim zateznim kamatama koje teku:
- na iznos od 3,62 eura od 10. studenog 2007. do isplate,
- na iznos od 3,62 eura od 22. prosinca 2007. do isplate,
- na iznos od 3,60 eura od 10. siječnja 2008. do isplate,
- na iznos od 3,62 eura od 12. veljače 2008. do isplate,
- na iznos od 5,49 eura od 12. ožujka 2008. do isplate,
- na iznos od 5,48 eura od 9. travnja 2008. do isplate,
- na iznos od 5,27 eura od 20. svibnja 2008. do isplate,
- na iznos od 5,17 eura od 11 lipnja 2008. do isplate,
- na iznos od 5,19 eura od 8. srpnja 2008. do isplate,
- na iznos od 5,02 eura od 14. kolovoza 2008. do isplate,
- na iznos od 4,99 eura od 1. listopada 2008. do isplate,
- na iznos od 5,01 eura od 14. listopada 2008. do isplate,
- na iznos od 5,39 eura od 13. studenog 2008. do isplate,
- na iznos od 5,02 eura od 12. prosinca 2008. do isplate,
- na iznos od 5,30 eura od 12. siječnja 2009. do isplate,
- na iznos od 5,29 eura od 14. veljače 2009. do isplate,
- na iznos od 5,25 eura od 15. ožujka 2009. do isplate,
- na iznos od 5,14 eura od 15. travnja 2009. do isplate,
- na iznos od 5,07 eura od 16. svibnja 2009. do isplate,
- na iznos od 4,92 eura od 11. lipnja 2009. do isplate,
- na iznos od 4,79 eura od 21. srpnja 2009. do isplate,
- na iznos od 8,15 eura od 14. kolovoza 2009. do isplate,
- na iznos od 8,13 eura od 13. rujna 2009. do isplate,
- na iznos od 7,97 eura od 13. listopada 2009. do isplate,
- na iznos od 7,82 eura od 12. studenog 2009. do isplate,
- na iznos od 7,82 eura od 10. prosinca 2009. do isplate,
- na iznos od 7,81 eura od 12 .siječnja 2010. do isplate,
- na iznos od 7,80 eura od 3. ožujka 2010. do isplate,
- na iznos od 7,66 eura od 9. ožujka 2010. do isplate,
- na iznos od 7,71 eura od 8. travnja 2010. do isplate,
- na iznos od 7,55 eura od 8. svibnja 2010. do isplate,
- na iznos od 7,51 eura od 16. lipnja 2010. do isplate,
- na iznos od 7,84 eura od 10. srpnja 2010. do isplate,
- na iznos od 7,61 eura od 10. kolovoza 2010. do isplate,
- na iznos od 7,85 eura od 11. rujna 2010. do isplate,
- na iznos od 7,52 eura od 13. listopada 2010. do isplate,
- na iznos od 7,23 eura od 11. studenog 2010. do isplate,
- na iznos od 7,53 eura od 9. prosinca 2010. do isplate,
- na iznos od 7,64 eura od 12. siječnja 2011. do isplate,
- na iznos od 7,30 eura od 15. veljače 2011. do isplate,
- na iznos od 7,17 eura od 15. ožujka 2011. do isplate,
- na iznos od 6,89 eura od 15. travnja 2011. do isplate,
- na iznos od 6,78 eura od 17. svibnja 2011. do isplate,
- na iznos od 7,04 eura od 10. lipnja 2011. do isplate,
- na iznos od 6,93 eura od 12. srpnja 2011. do isplate,
- na iznos od 7,19 eura od 5. kolovoza 2011. do isplate,
- na iznos od 6,85 eura od 13. rujna 2011. do isplate,
- na iznos od 6,44 eura od 4. listopada 2011. do isplate,
- na iznos od 6,25 eura od 13. studenog 2011. do isplate,
- na iznos od 6,05 eura od 9. prosinca 2011. do isplate,
- na iznos od 5,95 eura od 12. siječnja 2012. do isplate,
- na iznos od 5,85 eura od 28. veljače 2012. do isplate,
- na iznos od 5,66 eura od 13. ožujka 2012. do isplate,
- na iznos od 5,42 eura od 8. travnja 2012. do isplate,
- na iznos od 5,25 eura od 12. svibnja 2012. do isplate,
- na iznos od 5,08 eura od 12. lipnja 2012. do isplate,
- na iznos od 4,86 eura od 27. srpnja 2012. do isplate,
- na iznos od 4,66 eura od 8. kolovoza 2012. do isplate,
- na iznos od 4,44 eura od 15. rujna 2012. do isplate,
- na iznos od 4,19 eura od 13. listopada 2012. do isplate,
- na iznos od 4,04 eura od 15. studenog 2012. do isplate,
- na iznos od 3,85 eura od 14. prosinca 2012. do isplate,
- na iznos od 3,64 eura od 15. siječnja 2013. do isplate,
- na iznos od 3,36 eura od 15. veljače 2013. do isplate,
- na iznos od 3,19 eura od 14. ožujka 2013. do isplate,
- na iznos od 2,99 eura od 10. travnja 2013. do isplate,
- na iznos od 2,76 eura od 15. svibnja 2013. do isplate,
- na iznos od 2,50 eura od 7. lipnja 2013. do isplate,
- na iznos od 2,25 eura od 12. srpnja 2013. do isplate,
- na iznos od 2,05 eura od 21. kolovoza 2013. do isplate,
- na iznos od 1,84 eura od 14. rujna 2013. do isplate,
- na iznos od 1,64 eura od 18. listopada 2013. do isplate,
- na iznos od 1,40 eura od 19. studenog 2013. do isplate,
- na iznos od 1,18 eura od 11. prosinca 2013. do isplate,
- na iznos od 0,95 eura od 11. siječnja 2014. do isplate,
- na iznos od 0,71 eura od 8. veljače 2014. do isplate,
- na iznos od 0,48 eura od 8. ožujka 2014. do isplate,
- na iznos od 0,23 eura od 12. travnja 2014. do isplate.
II. Odbija se žalba tužene Z. banke d.d., kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog suda u Osijeku, poslovni broj P-821/2022-14 od 29. veljače 2024. u dijelu pod točkom II. izreke, u dijelu kojim je naloženo tuženici da isplati tužiteljici iznos od 1.312,67 eura zajedno s pripadajućim zateznim kamatama koje teku:
- na iznos od 3,36 eura od 13. studenog 2008. do isplate,
- na iznos od 3,98 eura od 12. siječnja 2009. do isplate,
- na iznos od 4,74 eura od 14. veljače 2009. do isplate,
- na iznos od 5,15 eura od 15. ožujka 2009. do isplate,
- na iznos od 4,38 eura od 15. travnja 2009. do isplate,
- na iznos od 4,32 eura od 16. svibnja 2009. do isplate,
- na iznos od 3,07 eura od 11. lipnja 2009. do isplate,
- na iznos od 1,97 eura od 21. srpnja 2009. do isplate,
- na iznos od 0,96 eura od 14. kolovoza 2009. do isplate,
- na iznos od 1,91 eura od 13. rujna 2009. do isplate,
- na iznos od 1,53 eura od 13. listopada 2009. do isplate,
- na iznos od 1,17 eura od 12. studenog 2009. do isplate,
- na iznos od 2,36 eura od 10. prosinca 2009. do isplate,
- na iznos od 3,49 eura od 12. siječnja 2010. do isplate,
- na iznos od 4,69 eura od 3. ožujka 2010. do isplate,
- na iznos od 4,52 eura od 9. ožujka 2010. do isplate,
- na iznos od 6,46 eura od 8. travnja 2010. do isplate,
- na iznos od 6,11 eura od 8. svibnja 2010. do isplate,
- na iznos od 7,16 eura od 16. lipnja 2010. do isplate,
- na iznos od 12,47 eura od 10. srpnja 2010. do isplate,
- na iznos od 11,42 eura od 10. kolovoza 2010. do isplate,
- na iznos od 16,00 eura od 11. rujna 2010. do isplate,
- na iznos od 13,80 eura od 13. listopada 2010. do isplate,
- na iznos od 12,16 eura od 11. studenog 2010. do isplate,
- na iznos od 17,69 eura od 9. prosinca 2010. do isplate,
- na iznos od 21,18 eura od 12. siječnja 2011. do isplate,
- na iznos od 18,91 eura od 15. veljače 2011. do isplate,
- na iznos od 19,42 eura od 15. ožujka 2011. do isplate,
- na iznos od 17,83 eura od 15. travnja 2011. do isplate,
- na iznos od 18,52 eura od 17. svibnja 2011. do isplate,
- na iznos od 24,63 eura od 10. lipnja 2011. do isplate,
- na iznos od 25,64 eura od 12. srpnja 2011. do isplate,
- na iznos od 32,43 eura od 5. kolovoza 2011. do isplate,
- na iznos od 30,21 eura od 13. rujna 2011. do isplate,
- na iznos od 26,63 eura od 4. listopada 2011. do isplate,
- na iznos od 26,71 eura od 13. studenog 2011. do isplate,
- na iznos od 26,48 eura od 9. prosinca 2011. do isplate,
- na iznos od 28,03 eura od 12. siječnja 2012. do isplate,
- na iznos od 29,73 eura od 28. veljače 2012. do isplate,
- na iznos od 29,96 eura od 13. ožujka 2012. do isplate,
- na iznos od 29,20 eura od 8. travnja 2012. do isplate,
- na iznos od 29,78 eura od 12. svibnja 2012. do isplate,
- na iznos od 30,54 eura od 12. lipnja 2012. do isplate,
- na iznos od 30,12 eura od 27. srpnja 2012. do isplate,
- na iznos od 30,37 eura od 8. kolovoza 2012. do isplate,
- na iznos od 30,00 eura od 15. rujna 2012. do isplate,
- na iznos od 29,15 eura od 13. listopada 2012. do isplate,
- na iznos od 36,64 eura od 15. studenog 2012. do isplate,
- na iznos od 31,32 eura od 14. prosinca 2012. do isplate,
- na iznos od 31,34 eura od 15. siječnja 2013. do isplate,
- na iznos od 29,65 eura od 15. veljače 2013. do isplate,
- na iznos od 31,18 eura od 14. ožujka 2013. do isplate,
- na iznos od 31,69 eura od 10. travnja 2013. do isplate,
- na iznos od 31,32 eura od 15. svibnja 2013. do isplate,
- na iznos od 29,77 eura od 7. lipnja 2013. do isplate,
- na iznos od 28,89 eura od 12. srpnja 2013. do isplate,
- na iznos od 30,08 eura od 21. kolovoza 2013. do isplate,
- na iznos od 30,97 eura od 14. rujna 2013. do isplate,
- na iznos od 32,92 eura od 18. listopada 2013. do isplate,
- na iznos od 32,20 eura od 19. studenog 2013. do isplate,
- na iznos od 32,85 eura od 11. prosinca 2013. do isplate,
- na iznos od 33,44 eura od 11. siječnja 2014. do isplate,
- na iznos od 34,35 eura od 8. veljače 2014. do isplate,
- na iznos od 35,29 eura od 8. ožujka 2014. do isplate,
- na iznos od 34,43 eura od 12. travnja 2014. do isplate.
III. Odbija se žalba tužene Z. banke d.d., kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog suda u Osijeku, poslovni broj P-821/2022-14 od 29. veljače 2024. u dijelu pod točkom III. izreke, u dijelu kojim je naloženo tuženici da tužiteljici naknadi parnične troškove u iznosu od 2.898,17 eura zajedno s pripadajućim zateznim kamatama
IV. Preinačuje se navedena presuda u dijelu pod točkom I. izreke, u dijelu kojim je prihvaćen zahtjev tužiteljice za isplatu zateznih kamata na iznos od 406,71 eura, za razdoblje od dospijeća svakog pojedinog anuiteta do dana njihove uplate i u tom dijelu sudi:
Odbija se zahtjev za isplatu zateznih kamata za razdoblje od dospijeća svakog pojedinog anuiteta do dana njihove uplate, i to:
- na iznos od 3,62 eura od 1. studenog 2007. do 9. studenog 2007.,
- na iznos od 3,62 eura od 1. prosinca 2007. do 21. prosinca 2007.,
- na iznos od 3,60 eura od 1. siječnja 2008. do 9. siječnja 2008.,
- na iznos od 3,62 eura od 1. veljače 2008. do 11. veljače 2008.,
- na iznos od 5,49 eura od 1. ožujka 2008. do 11. ožujka 2008.,
- na iznos od 5,48 eura od 1. travnja 2008. do 8. travnja 2008.,
- na iznos od 5,27 eura od 1. svibnja 2008. do 19. svibnja 2008.,
- na iznos od 5,17 eura od 1. lipnja 2008. do 10. lipnja 2008.,
- na iznos od 5,19 eura od 1. srpnja 2008. do 7. srpnja 2008.,
- na iznos od 5,02 eura od 1. kolovoza 2008. do 13. kolovoza 2008.,
- na iznos od 4,99 eura od 1. rujna 2008. do 30. rujna 2008.,
- na iznos od 5,01 eura od 1. listopada 2008. do 13. listopada 2008.,
- na iznos od 5,39 eura od 1. studenog 2008. do 12. studenog 2008.,
- na iznos od 5,02 eura od 1. prosinca 2008. do 11. prosinca 2008.,
- na iznos od 5,30 eura od 1. siječnja 2009. do 12. siječnja 2009.,
- na iznos od 5,29 eura od 1. veljače 2009. do 13. veljače 2009.,
- na iznos od 5,25 eura od 1. ožujka 2009. do 14. ožujka 2009.,
- na iznos od 5,14 eura od 1. travnja 2009. do 14. travnja 2009.,
- na iznos od 5,07 eura od 1. svibnja 2009. do 15. svibnja 2009.,
- na iznos od 4,92 eura od 1. lipnja 2009. do 10. lipnja 2009.,
- na iznos od 4,79 eura od 1. srpnja 2009. do 20. srpnja 2009.,
- na iznos od 8,15 eura od 1. kolovoza 2009. do 13. kolovoza 2009.,
- na iznos od 8,13 eura od 1. rujna 2009. do 11. rujna 2009.,
- na iznos od 7,97 eura od 1. listopada 2009. do 12. listopada 2009.,
- na iznos od 7,82 eura od 1. studenog 2009. do 11. studenog 2009.,
- na iznos od 7,82 eura od 1. prosinca 2009. do 9. prosinca 2009.,
- na iznos od 7,81 eura od 1. siječnja 2010. do 11. siječnja 2010.,
- na iznos od 7,80 eura od 1. veljače 2010. do 2. ožujka 2010.,
- na iznos od 7,66 eura od 1. ožujka 2010. do 8. ožujka 2010.,
- na iznos od 7,71 eura od 1. travnja 2010. do 7. travnja 2010.,
- na iznos od 7,55 eura od 1. svibnja 2010. do 7. svibnja 2010.,
- na iznos od 7,51 eura od 1. lipnja 2010. do 15. lipnja 2010.,
- na iznos od 7,84 eura od 1. srpnja 2010. do 9. srpnja 2010. ,
- na iznos od 7,61 eura od 1. kolovoza 2010. do 9. kolovoza 2010.,
- na iznos od 7,85 eura od 1. rujna 2010. do 10. rujna 2010.,
- na iznos od 7,52 eura od 1. listopada 2010. do 12. listopada 2010.,
- na iznos od 7,23 eura od 1. studenog 2010. do 10. studenog 2010.,
- na iznos od 7,53 eura od 1. prosinca 2010. do 8. prosinca 2010.,
- na iznos od 7,64 eura od 1. siječnja 2011. do 11. siječnja 2011.,
- na iznos od 7,30 eura od 1. veljače 2011. do 14. veljače 2011.,
- na iznos od 7,17 eura od 1. ožujka 2011. do 14. ožujka 2011.,
- na iznos od 6,89 eura od 1. travnja 2011. do 14. travnja 2011.,
- na iznos od 6,78 eura od 1. svibnja 2011. do 16. svibnja 2011.,
- na iznos od 7,04 eura od 1. lipnja 2011. do 9. lipnja 2011.,
- na iznos od 6,93 eura od 1. srpnja 2011. do 11. srpnja 2011.,
- na iznos od 7,19 eura od 1. kolovoza 2011. do 4. kolovoza 2011.,
- na iznos od 6,85 eura od 1. rujna 2011. do 12. rujna 2011.,
- na iznos od 6,44 eura od 1. listopada 2011. do 3. listopada 2011.,
- na iznos od 6,25 eura od 1. studenog 2011. do 12. studenog 2011.,
- na iznos od 6,05 eura od 1. prosinca 2011. do 8. prosinca 2011.,
- na iznos od 5,95 eura od 1. siječnja 2012. do 11. siječnja 2012.,
- na iznos od 5,85 eura od 1. veljače 2012. do 27. veljače 2012.,
- na iznos od 5,66 eura od 1. ožujka 2012. do 12. ožujka 2012.,
- na iznos od 5,42 eura od 1. travnja 2012. do 7. travnja 2012.,
- na iznos od 5,25 eura od 1. svibnja 2012. do 11. svibnja 2012.,
- na iznos od 5,08 eura od 1. lipnja 2012. do 11. lipnja 2012.,
- na iznos od 4,86 eura od 1. srpnja 2012. do 26. srpnja 2012.,
- na iznos od 4,66 eura od 1. kolovoza 2012. do 7. kolovoza 2012.,
- na iznos od 4,44 eura od 1. rujna 2012. do 14. rujna 2012.,
- na iznos od 4,19 eura od 1. listopada 2012. do 12. listopada 2012.,
- na iznos od 4,04 eura od 1. studenog 2012. do 14. studenog 2012.,
- na iznos od 3,85 eura od 1. prosinca 2012. do 13. prosinca 2012.,
- na iznos od 3,64 eura od 1. siječnja 2013. do 14. siječnja 2013.,
- na iznos od 3,36 eura od 1. veljače 2013. do 14. veljače 2013.,
- na iznos od 3,19 eura od 1. ožujka 2013. do 13. ožujka 2013.,
- na iznos od 2,99 eura od 1. travnja 2013. do 9. travnja 2013.,
- na iznos od 2,76 eura od 1. svibnja 2013. do 14. svibnja 2013.,
- na iznos od 2,50 eura od 1. lipnja 2013. do 6. lipnja 2013.,
- na iznos od 2,25 eura od 1. srpnja 2013. do 11. srpnja 2013.,
- na iznos od 2,05 eura od 1. kolovoza 2013. do 20. kolovza 2013.,
- na iznos od 1,84 eura od 1. rujna 2013. do 13. rujna 2013.,
- na iznos od 1,64 eura od 1. listopada 2013. do 17. listopada 2013.,
- na iznos od 1,40 eura od 1. studenog 2013. do 18 studenog 2013.,
- na iznos od 1,18 eura od 1. prosinca 2013. do 10. prosinca 2013.,
- na iznos od 0,95 eura od 1. siječnja 2014. do 10. siječnja 2014.,
- na iznos od 0,71 eura od 1. veljače 2014. do 7. veljače 2014.,
- na iznos od 0,48 eura od 1. ožujka 2014. do 7. ožujka 2014.,
- na iznos od 0,23 eura od 1. travnja 2014. do 11. travnja 2014.
V. Preinačuje se navedena presuda u dijelu pod točkom II. izreke, u dijelu kojim je prihvaćen zahtjev tužiteljice za isplatu zateznih kamata na iznos od 1.312,67 eura, za razdoblje od dospijeća svakog pojedinog anuiteta do dana njihove uplate i u tom dijelu sudi:
Odbija se zahtjev za isplatu zateznih kamata za razdoblje od dospijeća svakog pojedinog anuiteta do dana njihove uplate, i to:
- na iznos od 3,36 eura od 1. studenog 2008. do 12. studenog 2008.,
- na iznos od 3,98 eura od 1. siječnja 2009. do 12. siječnja 2009.,
- na iznos od 4,74 eura od 1. veljače 2009. do 13. veljače 2009.,
- na iznos od 5,15 eura od 1. ožujka 2009. do 14. ožujka 2009.,
- na iznos od 4,38 eura od 1. travnja 2009. do 14. travnja 2009.,
- na iznos od 4,32 eura od 1. svibnja 2009. do 15. svibnja 2009.,
- na iznos od 3,07 eura od 1. lipnja 2009. do 10. lipnja 2009.,
- na iznos od 1,97 eura od 1. srpnja 2009. do 20. srpnja 2009.,
- na iznos od 0,96 eura od 1. kolovoza 2009. do 13. kolovoza 2009.,
- na iznos od 1,91 eura od 1. rujna 2009. do 11. rujna 2009.,
- na iznos od 1,53 eura od 1. listopada 2009. do 12. listopada 2009.,
- na iznos od 1,17 eura od 1. studenog 2009. do 11. studenog 2009.,
- na iznos od 2,36 eura od 1. prosinca 2009. do 9. prosinca 2009.,
- na iznos od 3,49 eura od 1. siječnja 2010. do 11. siječnja 2010.,
- na iznos od 4,69 eura od 1. veljače 2010. do 2. ožujka 2010.,
- na iznos od 4,52 eura od 1. ožujka 2010. do 8. ožujka 2010.,
- na iznos od 6,46 eura od 1. travnja 2010. do 7. travnja 2010.,
- na iznos od 6,11 eura od 1. svibnja 2010. do 7. svibnja 2010.,
- na iznos od 7,16 eura od 1. lipnja 2010. do 15. lipnja 2010.,
- na iznos od 12,47 eura od 1. srpnja 2010. do 9. srpnja 2010. ,
- na iznos od 11,42 eura od 1. kolovoza 2010. do 9. kolovoza 2010.,
- na iznos od 16,00 eura od 1. rujna 2010. do 10. rujna 2010.,
- na iznos od 13,80 eura od 1. listopada 2010. do 12. listopada 2010.,
- na iznos od 12,16 eura od 1. studenog 2010. do 10. studenog 2010.,
- na iznos od 17,69 eura od 1. prosinca 2010. do 8. prosinca 2010.,
- na iznos od 21,18 eura od 1. siječnja 2011. do 11. siječnja 2011.,
- na iznos od 18,91 eura od 1. veljače 2011. do 14. veljače 2011.,
- na iznos od 19,42 eura od 1. ožujka 2011. do 14. ožujka 2011.,
- na iznos od 17,83 eura od 1. travnja 2011. do 14. travnja 2011.,
- na iznos od 18,52 eura od 1. svibnja 2011. do 16. svibnja 2011.,
- na iznos od 24,63 eura od 1. lipnja 2011. do 9. lipnja 2011.,
- na iznos od 25,64 eura od 1. srpnja 2011. do 11. srpnja 2011.,
- na iznos od 32,43 eura od 1. kolovoza 2011. do 4. kolovoza 2011.,
- na iznos od 30,21 eura od 1. rujna 2011. do 12. rujna 2011.,
- na iznos od 26,63 eura od 1. listopada 2011. do 3. listopada 2011.,
- na iznos od 26,71 eura od 1. studenog 2011. do 12. studenog 2011.,
- na iznos od 26,48 eura od 1. prosinca 2011. do 8. prosinca 2011.,
- na iznos od 28,03 eura od 1. siječnja 2012. do 11. siječnja 2012.,
- na iznos od 29,73 eura od 1. veljače 2012. do 27. veljače 2012.,
- na iznos od 29,96 eura od 1. ožujka 2012. do 12. ožujka 2012.,
- na iznos od 29,20 eura od 1. travnja 2012. do 7. travnja 2012.,
- na iznos od 29,78 eura od 1. svibnja 2012. do 11. svibnja 2012.,
- na iznos od 30,54 eura od 1. lipnja 2012. do 11. lipnja 2012.,
- na iznos od 30,12 eura od 1. srpnja 2012. do 26. srpnja 2012.,
- na iznos od 30,37 eura od 1. kolovoza 2012. do 7. kolovoza 2012.,
- na iznos od 30,00 eura od 1. rujna 2012. do 14. rujna 2012.,
- na iznos od 29,15 eura od 1. listopada 2012. do 12. listopada 2012.,
- na iznos od 36,64 eura od 1. studenog 2012. do 14. studenog 2012.,
- na iznos od 31,32 eura od 1. prosinca 2012. do 13. prosinca 2012.,
- na iznos od 31,34 eura od 1. siječnja 2013. do 14. siječnja 2013.,
- na iznos od 29,65 eura od 1. veljače 2013. do 14. veljače 2013.,
- na iznos od 31,18 eura od 1. ožujka 2013. do 13. ožujka 2013.,
- na iznos od 31,69 eura od 1. travnja 2013. do 9. travnja 2013.,
- na iznos od 31,32 eura od 1. svibnja 2013. do 14. svibnja 2013.,
- na iznos od 29,77 eura od 1. lipnja 2013. do 6. lipnja 2013.,
- na iznos od 28,89 eura od 1. srpnja 2013. do 11. srpnja 2013.,
- na iznos od 30,08 eura od 1. kolovoza 2013. do 20. kolovoza 2013.,
- na iznos od 30,97 eura od 1. rujna 2013. do 13. rujna 2013.,
- na iznos od 32,92 eura od 1. listopada 2013. do 17. listopada 2013.,
- na iznos od 32,20 eura od 1. studenog 2013. do 18 studenog 2013.,
- na iznos od 32,85 eura od 1. prosinca 2013. do 10. prosinca 2013.,
- na iznos od 33,44 eura od 1. siječnja 2014. do 10. siječnja 2014.,
- na iznos od 34,35 eura od 1. veljače 2014. do 7. veljače 2014.,
- na iznos od 35,29 eura od 1. ožujka 2014. do 7. ožujka 2014.,
- na iznos od 34,43 eura od 1. travnja 2014. do 11. travnja 2014.
VI. Preinačuje se navedena presuda u dijelu pod točkom III. izreke, u dijelu kojim je prihvaćen zahtjev tužiteljice za naknadu troškova parničnog postupka preko iznosa od 2.898,17 eura, za iznos od 66,36 eura i u tom dijelu sudi:
Odbija se zahtjev tužiteljice za naknadu troškova parničnog postupka u iznosu od 66,36 eura, preko iznosa od dosuđenih 2.898,17 eura, zajedno s pripadajućim zateznim kamatama.
VII. Odbija se zahtjev tuženice za naknadom troška žalbenog postupka.
Obrazloženje
1. Prvostupanjskom presudom pod točkom I. izreke naloženo je tuženici da tužitelju (s osnova stečenog bez osnove na temelju više plaćenog iznosa zbog promjenjive kamatne stope), isplati iznos od 406,71 eura, zajedno sa zateznim kamatama na iznose, za razdoblje i po stopi kako je navedeno u izreci presude. Pod točkom II. izreke naloženo je tuženici da tužitelju (s osnova stečenog bez osnove na temelju više plaćenog iznosa zbog razlike u tečaju za valutu CHF), isplati iznos od 1.312,67 eura, zajedno sa zateznim kamatama na iznose, za razdoblje i po stopi kako je navedeno u izreci presude, dok je pod točkom III. izreke naloženo tuženici da tužiteljici naknadi prouzročene parnične troškove u iznosu od 2.964,53 eura, zajedno s pripadajućim zateznim kamatama od presuđenja pa do isplate.
2. Protiv navedene presude žali se tuženica zbog svih žalbenih razloga iz čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj: 53/91, 91/92, 112/99, 129/00, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 96/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14 i 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23, dalje: ZPP). Predlaže pobijanu presudu preinačiti u smislu žalbenih navoda, podredno provesti postupak pred drugostupanjskim sudom u skladu s odredbom čl. 366.a ZPP-a, u slučaju da se nađe da bi prvostupanjsku odluku ponovno trebalo ukinuti. Zahtijeva i naknadu troška za sastavljanje žalbe po punomoćniku odvjetniku, zajedno s PDV-om u iznosu od 312,50 eura te troška sudske pristojbe za žalbu u iznosu od 66,36 eura.
3. Žalba tuženice je djelomično osnovana.
4. Ispitujući pobijanu presudu, kao i postupak koji joj je prethodio, nije utvrđeno da su počinjene bitne povrede odredaba parničnog postupka na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti prema odredbi čl. 365. st. 2. ZPP-a, s time da nije počinjena niti povreda odredbe čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP-a, na koju tuženica u žalbi posebno upire, budući da pobijana presuda sadrži razloge o odlučnim činjenicama, koji razlozi su jasni i međusobno ne proturječe, baš kao što o odlučnim činjenicama ne postoji proturječnost između onoga što se u razlozima pobijane presude navodi o sadržaju isprava ili zapisnika o iskazima danim u postupku i samih tih isprava ili zapisnika. U pobijanoj presudi su navedeni jasni razlozi za isplatu utuženog iznosa te razlozi kojima sud prvog stupnja otklanja prigovor nedostatka aktivne legitimacije tužiteljice i zastare.
5. Neosnovano se tuženica žali i na pogrešno i nepotpuno utvrđeno činjenično stanje (članak 355. ZPP-a). To stoga što prema odredbi čl. 8. ZPP-a, koje će se činjenice uzeti kao dokazane, odlučuje sud prema svom uvjerenju, na temelju savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno, a i na temelju rezultata cjelokupnog postupka. U provedenom postupku utvrđene su sve činjenice odlučne za donošenje zakonite i pravilne odluke u ovom sporu te je na osnovu izvedenih dokaza i njihove ocjene, sukladno čl. 8 ZPP-a, u potpunosti i pravilno utvrđeno činjenično stanje.
6. Na temelju tako utvrđenog činjeničnog stanja, prvostupanjski sud je pravilno primijenjeno materijalno pravo u ocjeni prava tužiteljice na isplatu utuženog iznosa, međutim, djelomično ga je pogrešno primijenio glede tijeka zateznih kamata na pojedine iznose plaćenih anuiteta.
7. Predmet ovoga spora je zahtjev tužiteljice konačno postavljen podneskom od 15. veljače 2024. (list 277-291), za isplatom iznosa od 406,71 eura (na temelju više plaćenog iznosa zbog promjenjive kamatne stope) te za isplatom iznosa od 1.312,67 eura (na temelju više plaćenog iznosa zbog razlike u tečaju za valutu CHF), zajedno s pripadajućim zateznim kamatama, za koje iznose, pozivom na pravna utvrđenja iz presude Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-1401/12, potvrđene presudama Visokog trgovačkog suda poslovni broj Pž-7129/13 i Pž-6632/17, tužiteljica tvrdi da ih je preplatila temeljem ništetnih odredbi Ugovora o kreditu kojeg su stranke zaključile 14. ožujka 2007. (o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli vezanoj za CHF).
8. Iz postupka koji je proveo prvostupanjski sud slijedi:
- da je između stranaka nesporno da je tužiteljica (za kupnju motornog vozila), s tuženicom sklopila Ugovor o kreditu broj … dana 14. ožujka 2007., na temelju kojeg Ugovora je tuženica odobrila i isplatila tužiteljici kredit u iznosu od 8.867,04 CHF u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju HNB-a na dan isplate kredita, kojim Ugovorom je ugovorena kamatna stopa od 5,20 % godišnje, određena kao promjenjiva temeljem Odluke o kamatnim stopama tuženice,
- da je u postupku koji je prethodio pobijanoj presudi, presudom i rješenjem Županijskog suda u Zagrebu broj Gž-2172/2022-2 od 18. listopada 2022. (list 255 spisa), ranije donesena presuda u ovome sporu broj P-2317/2019-31 od 11. svibnja 2022. (list 220-229 spisa), potvrđena u dijelu pod točkom I. i II. izreke kojima su utvrđene ništetnim odredbe predmetnog Ugovora o kreditu kojima je ugovorena promjenjiva kamatna stopa sukladno jednostranoj odluci banke i valutna klauzula u CHF, dok je ista presuda u dijelu zahtijeva za isplatu pod točkom III. i IV. ukinuta, kao i odluci o troškovima postupka, u kojem dijelu je predmet vraćen istome sudu prvog stupnja na ponovno suđenje,
- da je saslušanjem tužiteljice (čiji iskaz sud prvog stupnja prihvaća u cijelosti kao jasan, logičan i uvjerljiv), utvrđeno da je tužiteljica realizirala sporni kredit sa svrhom kupovine osobnog vozila, koje osobno vozilo je koristila isključivo u svoje privatne svrhe, budući da nema OPG ili privatni obrt, da je pojedine rate kredita za tužiteljicu, po njezinom zahtjevu, uplatio njezin tadašnji partner V. Ž., na način da mu je tužiteljica predala novac za uplatu rata kredita te ga zamolila zbog svoje spriječenosti da ode u banku i izvrši poneku uplatu rata po njezinom kreditu,
- da je na temelju iskaza tužiteljice, kao i na temelju dokumentacije koja prileži spisu, utvrđeno da tužiteljica ima svojstvo potrošača u smislu Zakona o zaštiti potrošača, budući da vozilo koje je kupila putem kredita ostvaren kod tuženice, nije koristila u poslovne, obrtničke ili profesionalne djelatnosti, već isključivo u privatne svrhe,
- da je saslušanjem svjedoka V. Ž. (čiji iskaz sud prvog stupnja prihvaća u cijelosti kao jasan, uvjerljiv i nedvosmislen), utvrđeno da je isti u spornom periodu kada je tužiteljica vršila otplatu kredita, u ime i za račun tužiteljice, dakle s novcem tužiteljice, po zahtjevu tužiteljice, vršio uplatu nekih otplatnih rata kredita, budući da je radio vrlo blizu poslovnice tuženice, dok je tužiteljica bila spriječena osobno otplaćivati neke otplatne rate kredita zbog prometnih gužvi, kao i manjka vremena,
- da je saslušanjem navedenog svjedoka utvrđeno da je tužiteljica aktivno legitimirana u ovosudnom postupku, budući da su pojedine otplatne rate kredita uplaćene novcem tužiteljice, a navedeni svjedok je samo po zahtjevu tužiteljice odlazio do poslovnice uplatiti pojedine otplatne rate u ime i za račun tužiteljice,
- da je uvidom u nalaz i mišljenje financijsko knjigovodstvene vještakinje L. B., dipl. oec. iz F. j.d.o.o. (koji sud prvog stupnja u cijelosti prihvaća kao jasan i određen u skladu s pravilima struke i vještine), utvrđeno da je tuženica u spornom razdoblju tijekom otplate kredita mijenjala kamatnu stopu naviše od ugovorene kamatne stope, kao i tečaj valute CHF, te je u konačnici na taj način u spornom razdoblju tužiteljici naplatila ukupno više iznos od 406,71 eura (odnosno 3.064,39 kuna), koji se odnosi na promjene kamatne stope u spornom periodu te iznos od 1.312,67 eura (odnosno 9.890,29 kuna), koji se odnosi na tečajne razlike u otplati anuiteta u spornom periodu,
- da zastara u odnosu na cjelokupno potraživanje, nije nastupila.
9. Polazeći od navedenih utvrđenja, rukovodeći se time da je dio predmetnog Ugovora o kreditu koji se odnosi na ugovaranje promjenjive kamatne stope, kao i vezanjem valute uz švicarski franak, ništetan (jer je isti potrošaču nerazumljiv, a o istome se nije pojedinačno pregovaralo), prvostupanjski sud sukladno odredbi čl. 323. i čl. 1111. ZOO-a, zaključuje kako tužiteljici pripada pravo tražiti od tuženice da joj vrati ono što je na temelju takvih ugovornih odredbi, odnosno dijela ugovora, primila, slijedom čega nalaže tuženici da tužiteljici isplati utuženi iznos utvrđen provedenim financijsko - knjigovodstvenim vještačenjem, zajedno s pripadajućim zateznim kamatama u skladu s čl. 29. ZOO-a.
10. Svoja uvjerenja do kojih je došao temeljem izvedenih dokaza, prvostupanjski sud je opravdao uvjerljivim i logičnim razlozima, koja uvjerenja, po stavu ovoga suda, suprotno žalbenim prigovorima tuženice, imaju pravnu i činjeničnu osnovu koju prihvaća i ovaj sud.
11. U konkretnom slučaju tužiteljica se u ovom ponovljenom postupku, nakon ukidne odluke ovoga suda u dijelu potraživanja za isplatu, poziva na obvezujući učinak presude donesene u postupku po tužbi za zaštitu kolektivnih interesa potrošača, u kojoj je utvrđeno da su banke koristile nepoštene i ništetne odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli te činjenicu da se radi o ništetnosti dijela predmetnog Ugovora o kreditu koji se odnosi na ugovaranje promjenjive kamatne stope i valutne klauzule.
12. Prije svega je za naglasiti, imajući u vidu da su presudom istoga suda broj P- 2317/2019-31 od 11. svibnja 2022., koja je u tom dijelu potvrđena presudom ovoga suda broj Gž-2172/2022-2 od 18. listopada 2022., pravomoćno utvrđene ništetnima odredbe predmetnog Ugovora o kreditu kojima je ugovorena promjenjiva kamatna stopa sukladno jednostranoj odluci banke i valutna klauzula u CHF, da je u ovom ponovljenom postupku, nakon ukidne odluke ovoga suda u dijelu potraživanja za isplatu, valjalo odlučivati samo o zahtjevu tužiteljice za isplatu, čime se sva žalbena razmatranja tuženice kojima osporava utvrđenja suda prvog stupnja u odnosu na ništetnost dijela predmetnog Ugovora o kreditu koji se odnosi na ugovaranje promjenjive kamatne stope i valutne klauzule, kojima tuženica osporava pravilnost zaključka o ništetnosti i upire na nepravilan zaključak suda prvog stupnja o razlozima za utvrđenje ništetnosti u odnosu na ugovorne odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi i o valutnoj klauzuli, kao i prigovori kojima tužiteljici osporava status potrošača (prosječnog potrošača), odnosno potrošačku svrhu ugovora, ukazuju bez utjecaja na pravilnost i zakonitost pobijane odluke, s obzirom na to da se navedena utvrđenja o kojima je pravomoćno odlučeno, ne mogu u ovom postupku ponovo osporavati, a time niti preispitivati.
13. Pri tome je ipak za obrazložiti da pravilno prvostupanjski sud ovom presudom utvrđuje da je tužiteljica predmetni Ugovor o kreditu sklopila u svojstvu potrošača, jer iz samog ugovora proizlazi da ga je sklopila kao fizička osoba s namjenom kupnje automobila koji nije koristila u poslovne svrhe, što je tužiteljica potvrdila u svom stranačkom iskazu. Dakle, proizlazi da je namjena kredita bila u privatne svrhe, a tuženica, na kojoj je teret dokaza postojanja posebnih okolnosti koje isključuju vezanost za pravomoćnu odluku u kolektivnom sporu, uključujući i okolnost da tužiteljica nije potrošač, ničime nije dokazala da bi namjena kredita bila za poslovnu aktivnost ili poduzetničku djelatnost.
14. U odnosu na prigovor nedostatka aktivne legitimacije tužiteljice koji tuženica iznosi s obzirom na tvrdnju da tužiteljica nije dokazala da je osobno plaćala anuitete, valja odgovoriti da je navedeni prigovor prvostupanjski sud pravilno otklonio, pri čemu je ipak za naglasiti da kraj činjenice da je predmetni Ugovor zaključila tužiteljica kao korisnica kredita, da tada nije odlučno i bez utjecaja je na pravilnost navedenog zaključka prvostupanjskog suda, tko je u ime i za račun tužiteljice vršio uplate, i je li se radilo eventualno o uplatama treće osobe, jer je jedino tužiteljica, kao korisnica kredita i potrošač, legitimirana na utuženo potraživanje. Utoliko je neosnovano pozivanje tuženice na drugačiju sudsku praksu u slučajevima za koje tvrdi da su istovjetni predmetnom.
15. Stoga, pravilno prvostupanjski sud, pozivom na odredbu čl. 323. ZOO-a, suprotno žalbenim prigovorima tuženice, zaključuje o pravu tužiteljice potraživati od tuženice onaj iznos koji je tužiteljica temeljem ništetnih odredbi preplatila tuženici, imajući u vidu da je u slučaju ništetnosti ugovora, svaka ugovorna strana dužna vratiti drugoj sve ono što je primila na temelju takvog ugovora, a da ako to nije moguće, ili ako se narav onoga što je ispunjeno protivi vraćanju, da se ima dati odgovarajuća naknada u novcu, prema cijenama u vrijeme donošenja sudske odluke, ako zakon što drugo ne određuje, s time da se zahtjev za vraćanje primljenog po osnovi ništetne ugovorne odredbe, pravno ima smatrati zahtjevom za vraćanje stečenog bez osnove iz čl. 1111. ZOO-a.
16. Slijedom obrazloženog, utvrđenje ništetnosti spornih odredbi Ugovora (o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli), o čemu je pravomoćno odlučeno naprijed navedenom odlukom (P-2317/2019-31 od 11. svibnja 2022.), kao o prethodnom pitanju predmetnog zahtjeva za isplatu, mora imati za posljedicu ponovnu uspostavu pravne i činjenične situacije potrošača u kojoj bi se nalazio da takve odredbe nije bilo. Utvrđenjem ugovorne odredbe ništetnom, potrošač stječe subjektivno pravo na restituciju svih neosnovano isplaćenih iznosa od trenutka sklapanja ugovora neovisno o tome kada je utvrđeno da je ugovorna odredba ništetna.
17. Nadalje, u odnosu na istaknuti prigovor zastare, za navesti je da zastarni rok u slučaju restitucijskog zahtjeva prema kojem su ugovorne strane dužne vratiti jedna drugoj sve ono što su primile na temelju ništetnog ugovora, odnosno u slučaju zahtjeva iz čl. 323. st. 1 ZOO-a, kao posljedice utvrđenja ništetnosti ugovora, počinje teći od dana pravomoćnosti sudske odluke kojom je utvrđena ili na drugi način ustanovljena ništetnost ugovora, pri čemu prvostupanjski sud pravilno zaključuje da je podnošenjem tužbe za zaštitu kolektivnih interesa došlo do prekida zastare te da zastara individualnih restitucijskih zahtjeva počinje teći ispočetka od trenutka pravomoćnosti odluke donesene u postupku za zaštitu kolektivnih interesa u skladu s odredbom čl. 241. ZOO-a.
18. Rukovodeći se objedinjenim pravnim shvaćanjem zauzetim na sjednici Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske od 31. siječnja 2022., da ako je ništetnost ustanovljena već u postupku zaštite potrošača, a što je slučaj u ovoj pravnoj stvari, da tada zastarni rok počinje teći od dana pravomoćnosti sudske odluke kojom je utvrđena ništetnost u postupku zaštite potrošača, neovisno od (naknadnog) utvrđenja ništetnosti sadržajno istovjetnih ugovornih odredbi kredita u CHF, odnosno kredita u kunama s valutnom klauzulom u CHF u svakom pojedinom slučaju, a povodom individualnih parnica potrošača u kojoj se oni pozivaju na pravne učinke presude donesene u postupku kolektivne zaštite, pravilnim se, suprotno prigovorima tuženice, ukazuje ocjena suda prvog stupnja kojom otklanja prigovor zastare utuženog potraživanja. Naime, kako je presuda Trgovačkog suda u Zagrebu, poslovni broj P-1401/2012 od 4. srpnja 2013., u dijelu u kojem je utvrđena ništetnost ugovorne odredbe o kamatnoj stopi koja je promjenjiva sukladno odluci tuženice, postala pravomoćna 13. lipnja 2014., a u dijelu u kojem je utvrđena ništetnost ugovornih odredbi koje se odnose na ugovorenu valutnu klauzulu, 14. lipnja 2018., a da je tužba u ovom predmetu podnesena 12. lipnja 2019., to je tužiteljica tužbu podnijela pravodobno.
19. Naime, budući da je u slučaju restitucijskog zahtjeva prema kojem su ugovorne strane dužne vratiti jedna drugoj sve ono što su primile na temelju ništetnog ugovora, u skladu s odredbom čl. 323. st. 1. ZOO-a, petogodišnji rok zastare propisan člankom 225. ZOO-a, počeo teći pravomoćnošću sudske odluke u kojoj je odlučeno o ništetnosti te ugovorne odredbe, tj. od 13. lipnja 2014. (promjenjiva kamatna stopa), odnosno od 14. lipnja 2018. (valutna klauzula), neosnovani su žalbeni navodi tuženice kojima, između ostalog i pozivom na sudsku praksu domaćih sudova, upire na nepravilan zaključak suda prvog stupnja kojim otklanja prigovor zastare, s tvrdnjom da je potraživanje zastarjelo u cijelosti prije podnošenja tužbe, te da zastara potraživanja na svaki plaćeni anuitet, teče od plaćanja anuiteta.
20. Kako je provedenim vještačenjem, utvrđeno da je tuženica u spornom razdoblju tijekom otplate kredita mijenjala kamatnu stopu naviše od ugovorene kamatne stope, kao i tečaj valute CHF te da je u konačnici na taj način u spornom razdoblju tužiteljici naplatila ukupno više iznos od 406,71 eura koji se odnosi na promjene kamatne stope u spornom periodu te iznos od 1.312,67 eura koji se odnosi na tečajne razlike u otplati anuiteta u spornom periodu, kako navedeni iznosi predstavljaju stjecanje bez osnove na strani tuženice, prvostupanjski sud je pravilnom primjenom materijalnog prava obvezao tuženicu isplatiti tužiteljici utužene iznose.
21. Pri tome valja istaknuti da su neosnovani žalbeni navodi tuženice da je potraživanje tužiteljice trebalo umanjiti za iznos manje plaćenih anuiteta, tj. uzeti u obzir tzv. negativne tečajne razlike, jer je predmet spora povrat uplata za koje se u smislu čl. 1111. ZOO-a tuženica neosnovano obogatila (kada je dio imovine tužiteljice prešao u njezinu imovinu na temelju ugovorne odredbe koja je, jer uzrokuje znatnu neravnotežu u pravima i obvezama stranaka na štetu tužiteljice, utvrđena ništetnom). S obzirom na to da zakonska pravila vraćanja stečenog bez osnove ne predviđaju nikakva uzajamna vraćanja, niti je to po prirodi stvari moguće (pored činjenice da nikakva imovina tuženice nije bez pravne osnove prešla u imovinu tužiteljice), pravilno prvostupanjski sud nije uzeo u obzir tzv. negativne tečajne razlike. Treba naglasiti da sud odlučuje u granicama zahtjeva stranaka stavljenih u postupku (čl. 2. ZPP-a), a tuženica takav zahtjev nije postavila, stoga predmet odlučivanja u ovome postupku ne može biti bilo kakvo potraživanje tuženice (koje nije postavila), niti može biti izvršen prijeboj s tražbinom tužitelja (jer nije stavljen niti prigovor prijeboja).
22. Preostali žalbeni navodi tuženice koji se svode na iznošenje vlastite ocjene predmeta spora, ne mogu se prihvatiti kao pravno relevantni.
23. Žalbeni navodi koji se odnose na tijek zateznih kamata, s tvrdnjom da se tuženica ne može smatrati nepoštenom stjecateljicom te da tražbina tužiteljice svakako nije dospjela prije podnošenja tužbe u ovome sporu, također nisu osnovani iz razloga što je tuženica nepošteni stjecatelj činjenicom da je zaključila ugovor s ugovornim odredbama koje su već tada bile protivne relevantnim odredbama Zakona o zaštiti potrošača i ZOO-a, i kao takve ništetne, slijedom čega tužiteljici pripada pravo potraživati zatezne kamate na pojedine preplaćene iznose, od dana stjecanja preplaćenih iznosa kredita.
24. Pri tome je, međutim, osnovan žalbeni navod tuženice da je prvostupanjski sud pogrešno primijenio materijalno pravo kada je tužiteljici dosudio kamate na pojedinačne iznose od dana dospijeća pojedinih iznosa anuiteta. Naime, pravilnom primjenom odredbe čl. 1115. ZOO-a, tužiteljica ima pravo na zatezne kamate od dana kada je tuženici plaćala mjesečne anuitete, jer se tuženica, na čijoj strani su utvrđeni razlozi ništetnosti, s obzirom na to da je takve odredbe uvrstila u Ugovor o kreditu, smatra nepoštenim stjecateljem iznosa koji su joj plaćeni temeljem takvih odredbi i to od dana kada ih je stekla.
25. Slijedom svega navedenog, valjalo je temeljem odredbe čl. 368. st. 1. ZPP-a, odbiti kao neosnovanu žalbu tuženice i potvrditi prvostupanjsku presudu u dijelu pod točkom I. i II. izreke, u dijelu kojim je naloženo tuženici da isplati tužiteljici iznos od 406,71 eura (na temelju više plaćenog iznosa zbog promjene kamatne stope) te iznos od 1.312,67 eura (na temelju više plaćenog iznosa zbog razlike u tečaju za valutu CHF), sa zateznim kamatama koje teku od dana plaćanja svakog pojedinog mjesečnog anuiteta do isplate (točka I. i II. izreke ove presude), a temeljem odredbe čl. 373. toč. 3. ZPP-a, preinačiti prvostupanjsku presudu (s obzirom na to da je u odluci o isplati iz točke I. i II. izreke pobijane presude glede početka tijeka zateznih kamata, pogrešno primijenjeno materijalno pravo iz čl. 1115. ZOO-a), i odbiti zahtjev tužiteljice za plaćanje zateznih kamata na utuženi iznos glavnice za razdoblje od dospijeća svakog pojedinog anuiteta do dana uplate (rukovodeći se specifikacijom uplata navedenom u prometu po kreditu, list 11-13 spisa), te presuditi kao pod točkom IV. i V. izreke ove presude.
26. Kako je djelomično preinačena prvostupanjska presuda, valjalo je odlučiti o troškovima cjelokupnog postupka temeljem odredbe čl. 166. st. 2 ZPP-a.
27. S obzirom na to da je navedenom preinakom odlučeno samo o zahtjevu koji se tiče sporednih potraživanja, dok nije preinačena odluka o glavnoj stvari, slijedi da takvom preinakom nije promijenjen uspjeh stranaka u parnici, tako da je prema pravilno obračunatom trošku po prvostupanjskom sudu sukladno Tarifi o nagradama i naknadi za rad odvjetnika ("Narodne novine", broj: 138/23, dalje Tarifa), primjenom odredaba čl. 154. st. 1. ZPP-a i čl. 155. ZPP-a, imajući u vidu da tužiteljica nije uspjela samo u razmjerno neznatnom dijelu svog zahtjeva, a zbog kojeg zahtjeva nisu nastali posebni troškovi, pravilna odluka o troškovima parničnog postupka koji se odnose na iznos naknade za zastupanje tužiteljice po punomoćniku odvjetniku. Naime, neosnovano tuženica žalbom osporava pravo tužiteljice na naknadu troškova za njezino zastupanje po punomoćniku odvjetniku po Tbr. 9. toč. 1. na ročištima od 28. travnja 2021., 1. veljače 2022., 10. ožujka 2022. i 24. travnja 2023., imajući u vidu da se na svim navedenim ročištima, suprotno žalbenim prigovorima tuženice, raspravljalo o glavnoj stvari, tako što je sud prvog stupnja prema rezultatima raspravljanja na tim ročištima odlučivao o izvođenju predloženih dokaza, pri čemu je neosnovana i žalbena tvrdnja tuženice da se pobijana presuda temeljila isključivo na utvrđenjima iz kolektivnog spora, pa da troškovi proizišli iz ovoga spora, nisu bili potrebni radi vođenja parnice u skladu s odredbom čl. 155. st. 1. ZPP-a.
28. U odnosu na žalbene navode tuženice kojima prigovara da pobijanom presudom nije odlučeno o troškovima njezine žalbe podnesene 24. svibnja 2022. protiv ranije prvostupanjske presude, valja odgovoriti da je dopunskom presudom poslovni broj P- 821/2022-17 od 18. ožujka 2024., odlučeno o navedenim troškovima.
29. Međutim, tuženica osnovano osporava pravo tužiteljice na naknadu troška pristojbe za presudu, imajući u vidu da u predmetnom spisu nema dokaza o njezinom plaćanju, pa kako su Zakonom o izmjenama Zakona o sudskim pristojbama koji je stupio na snagu 20. svibnja 2023., tužitelji, kao potrošači u postupcima pokrenutim na temelju pravomoćne sudske presude za zaštitu kolektivnih interesa, oslobođeni plaćanja sudskih pristojbi, u takvim okolnostima konkretnog slučaja, tužiteljica nema pravo na naknadu navedenog troška.
30. Stoga je odluku o troškovima postupka za iznos od 2.898,17 eura, valjalo potvrditi te primjenom odredbe čl. 380. toč. 2. ZPP-a odlučiti kao pod točkom III. izreke ove drugostupanjske odluke, a u preostalom dijelu za iznos od 66,36 eura, odluku suda prvog stupnja preinačiti i taj dio zahtjeva tužiteljice odbiti te primjenom odredbe čl. 380. toč. 3. ZPP-a odlučiti kao pod toč. VI. izreke ovog presude.
31. Tuženica je odbijena sa zahtjevom za naknadu troška žalbenog postupka, jer je sa žalbom uspjela samo u razmjerno neznatnom dijelu zahtjeva koji se odnosi na troškove postupka, sukladno čl. 154. st. 5. ZPP-a, u svezi čl. 166. st. 1. ZPP-a. (točka VII. izreke ove odluke).
32. Slijedom svega iznesenog odlučeno je kao u izreci.
U Zagrebu 17. rujna 2024.
Predsjednica vijeća:
Jadranka Travaš, v.r.
