Republika Hrvatska
Županijski sud u Zagrebu
Trg Nikole Šubića Zrinskog 5
Poslovni broj: Gž-1300/2024-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Županijski sud u Zagrebu kao sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Jasenke Grgić kao predsjednice vijeća, Marijana Vugića kao suca izvjestitelja i člana vijeća te Renate Đaković Vranković kao člana vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice Z. I. iz V., OIB: …, zastupane po punomoćniku V. B., odvjetniku iz V., protiv tuženika R. A. d.d. iz Z., OIB: …, zastupanog po punomoćniku iz G. & G. d.o.o. iz Z., radi ništetnosti ugovora i isplate, odlučujući o žalbi tuženika protiv presude Općinskog suda u Vinkovcima poslovni broj P-701/23-40 od 26. siječnja 2024. godine u sjednici vijeća održanoj dana 17. rujna 2024. godine
p r e s u d i o j e
I Odbija se žalba tuženika i potvrđuje se presuda Općinskog suda u Vinkovcima poslovni broj P-701/23-40 od 26. siječnja 2024. godine.
II Odbija se tuženik sa zahtjevom za naknadu troška postupka u povodu pravnog lijeka.
Obrazloženje
1. Presudom suda prvog stupnja odlučeno je:
" I./ Nalaže se tuženiku R. A. d.d. iz Z., OIB: …, da isplati tužitelju Z. I. iz V., OIB: …, zbog ništetnosti odredbi Ugovora o kreditu broj … o promjenjivoj kamatnoj stopi preplaćeni iznos od 827,88 eura (slovima: osamsto dvadeset sedam eura i osamdeset osam centi) s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama tekućim na svaki pojedinačni iznos počevši od dospijeća do isplate kako slijedi:
- 5,90 eura od 1. prosinac 2007. do isplate,
- 5,87 eura od 1. siječanj 2008. do isplate,
- 5,98 eura od 1. veljača 2008. do isplate,
- 6,03 eura od 1. ožujak 2008. do isplate,
- 6,13 eura od 1. travanj 2008. do isplate,
- 5,98 eura od 1. svibanj 2008. do isplate,
- 7,67 eura od 1. lipanj 2008. do isplate,
- 7,77 eura od 1. srpanj 2008. do isplate,
- 7,63 eura od 1. kolovoz 2008. do isplate,
- 7,64 eura od 1. rujan 2008. do isplate,
- 7,72 eura od 1. listopad 2008. do isplate,
- 8,35 eura od 1. studeni 2008. do isplate,
- 7,92 eura od 1. prosinac 2008. do isplate,
- 8,46 eura od 1. siječanj 2009. do isplate,
- 8,54 eura od 1. veljača 2009. do isplate,
- 8,58 eura od 1. ožujak 2009. do isplate,
- 14,23 eura od 1. travanj 2009. do isplate,
- 14,26 eura od 1. svibanj 2009. do isplate,
- 14,00 eura od 1. lipanj 2009. do isplate,
- 13,80 eura od 1. srpanj 2009. do isplate,
- 13,85 eura od 1. kolovoz 2009. do isplate,
- 13,95 eura od 1. rujan 2009. do isplate,
- 13,95 eura od 1. listopad 2009. do isplate,
- 13,84 eura od 1. studeni 2009. do isplate,
- 14,04 eura od 1. prosinac 2009. do isplate,
- 14,19 eura od 1. siječanj 2010. do isplate,
- 14,41 eura od 1. veljača 2010. do isplate,
- 14,36 eura od 1. ožujak 2010. do isplate,
- 14,66 eura od 1. travanj 2010. do isplate,
- 14,60 eura od 1. svibanj 2010. do isplate,
- 14,71 eura od 1. lipanj 2010. do isplate,
- 15,67 eura od 1. srpanj 2010. do isplate,
- 15,48 eura od 1. kolovoz 2010. do isplate,
- 16,08 eura od 1. rujan 2010. do isplate,
- 15,87 eura od 1. listopad 2010. do isplate,
- 15,54 eura od 1. studeni 2010. do isplate,
- 16,24 eura od 1. prosinac 2010. do isplate,
- 17,14 eura od 1. siječanj 2011. do isplate,
- 16,51 eura od 1. veljača 2011. do isplate,
- 16,73 eura od 1. ožujak 2011. do isplate,
- 16,44 eura od 1. travanj 2011. do isplate,
- 16,49 eura od 1. svibanj 2011. do isplate,
- 17,70 eura od 1. lipanj 2011. do isplate,
- 17,82 eura od 1. srpanj 2011. do isplate,
- 17,65 eura od 1. kolovoz 2011. do isplate,
- 17,17 eura od 1. rujan 2011. do isplate,
- 16,63 eura od 1. listopad 2011. do isplate,
- 13,52 eura od 1. studeni 2011. do isplate,
- 13,48 eura od 1. prosinac 2011. do isplate,
- 13,69 eura od 1. siječanj 2012. do isplate,
- 13,87 eura od 1. veljača 2012. do isplate,
- 13,89 eura od 1. ožujak 2012. do isplate,
- 13,77 eura od 1. travanj 2012. do isplate,
- 13,85 eura od 1. svibanj 2012. do isplate,
- 13,91 eura od 1. lipanj 2012. do isplate,
- 13,81 eura od 1. srpanj 2012. do isplate,
- 13,84 eura od 1. kolovoz 2012. do isplate,
- 13,77 eura od 1. rujan 2012. do isplate,
- 13,61 eura od 1. listopad 2012. do isplate,
- 13,78 eura od 1. studeni 2012. do isplate,
- 13,86 eura od 1. prosinac 2012. do isplate,
- 13,80 eura od 1. siječanj 2013. do isplate,
- 13,49 eura od 1. veljača 2013. do isplate,
- 13,75 eura od 1. ožujak 2013. do isplate,
- zbog ništetnosti odredbi Ugovora o kreditu broj … o valutnoj klauzuli, isplati preplaćeni iznos od 4.169,63 eura (slovima: četiri tisuće sto šezdeset devet eura i šezdeset tri centa) pripadajućim zakonskim zateznim kamatama tekućim na svaki pojedinačni iznos počevši od dospijeća do isplate kako slijedi:
- 1,78 eura od 1. prosinac 2007. do isplate,
- 0,83 eura od 1. siječanj 2008. do isplate,
- 4,16 eura od 1. veljača 2008. do isplate,
- 5,99 eura od 1. ožujak 2008. do isplate,
- 9,12 eura od 1. travanj 2008. do isplate,
- 4,41 eura od 1. svibanj 2008. do isplate,
- 2,54 eura od 1. lipanj 2008. do isplate,
- 4,84 eura od 1. srpanj 2008. do isplate,
- 1,47 eura od 1. kolovoz 2008. do isplate,
- 1,64 eura od 1. rujan 2008. do isplate,
- 3,63 eura od 1. listopad 2008. do isplate,
- 18,77 eura od 1. studeni 2008. do isplate,
- 8,63 eura od 1. prosinac 2008. do isplate,
- 21,53 eura od 1. siječanj 2009. do isplate,
- 23,50 eura od 1. veljača 2009. do isplate,
- 24,40 eura od 1. ožujak 2009. do isplate,
- 21,93 eura od 1. travanj 2009. do isplate,
- 22,40 eura od 1. svibanj 2009. do isplate,
- 18,63 eura od 1. lipanj 2009. do isplate,
- 15,85 eura od 1. srpanj 2009. do isplate,
- 16,59 eura od 1. kolovoz 2009. do isplate,
- 18,05 eura od 1. rujan 2009. do isplate,
- 17,93 eura od 1. listopad 2009. do isplate,
- 16,45 eura od 1. studeni 2009. do isplate,
- 19,22 eura od 1. prosinac 2009. do isplate,
- 21,45 eura od 1. siječanj 2010. do isplate,
- 24,62 eura od 1. veljača 2010. do isplate,
- 23,89 eura od 1. ožujak 2010. do isplate,
- 28,19 eura od 1. travanj 2010. do isplate,
- 27,38 eura od 1. svibanj 2010. do isplate,
- 28,97 eura od 1. lipanj 2010. do isplate,
- 42,73 eura od 1. srpanj 2010. do isplate,
- 39,90 eura od 1. kolovoz 2010. do isplate,
- 48,55 eura od 1. rujan 2010. do isplate,
- 45,56 eura od 1. listopad 2010. do isplate,
- 40,75 eura od 1. studeni 2010. do isplate,
- 50,90 eura od 1. prosinac 2010. do isplate,
- 63,81 eura od 1. siječanj 2011. do isplate,
- 54,67 eura od 1. veljača 2011. do isplate,
- 57,88 eura od 1. ožujak 2011. do isplate,
- 53,80 eura od 1. travanj 2011. do isplate,
- 54,53 eura od 1. svibanj 2011. do isplate,
- 71,84 eura od 1. lipanj 2011. do isplate,
- 73,52 eura od 1. srpanj 2011. do isplate,
- 87,98 eura od 1. kolovoz 2011. do isplate,
- 80,56 eura od 1. rujan 2011. do isplate,
- 72,42 eura od 1. listopad 2011. do isplate,
- 71,55 eura od 1. studeni 2011. do isplate,
- 70,93 eura od 1. prosinac 2011. do isplate,
- 74,81 eura od 1. siječanj 2012. do isplate,
- 78,19 eura od 1. veljača 2012. do isplate,
- 78,64 eura od 1. ožujak 2012. do isplate,
- 76,30 eura od 1. travanj 2012. do isplate,
- 77,88 eura od 1. svibanj 2012. do isplate,
- 78,96 eura od 1. lipanj 2012. do isplate,
- 77,14 eura od 1. srpanj 2012. do isplate,
- 77,62 eura od 1. kolovoz 2012. do isplate,
- 76,26 eura od 1. rujan 2012. do isplate,
- 73,31 eura od 1. listopad 2012. do isplate,
- 76,45 eura od 1. studeni 2012. do isplate,
- 77,96 eura od 1. prosinac 2012. do isplate,
- 76,90 eura od 1. siječanj 2013. do isplate,
- 70,98 eura od 1. veljača 2013. do isplate,
- 76,01 eura od 1. ožujak 2013. do isplate,
- 1.481,54 eura od 1. travanj 2013. do isplate,
i to od 01.12.2007. do 31.12.2007. po stopi u visini od 15%, od 01.01.2008. do 31.07.2015. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem eskontne stope HNB koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, a od 01.08.2015. pa do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate na referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, sve to u roku od 15 dana.
II./ Nalaže se tuženiku da tužitelju naknadi parnični trošak u iznosu od 2.578,92 eura (slovima: dvije tisuće petsto sedamdeset osam eura i devedeset dva centa) s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom tekućom od presuđenja tj. 23. siječnja 2024. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate na referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanu za tri postotna poena u roku od 15 dana."
2. Protiv ove presude žali se tuženik iz svih žalbenih razloga iz čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22 – dalje: ZPP) s prijedlogom da se pobijana presuda preinači sukladno žalbenim navodima ili ukine uz dosudu troška postupka u povodu pravnog lijeka.
3. Žalba nije osnovana.
4. Prvostupanjski sud, a pozivom na pravomoćne presude donesene u povodu tužbi za zaštitu kolektivnih interesa i prava, te odbijajući kao neosnovan prigovor zastare tuženika, pruža tužitelju traženu pravnu zaštitu sadržaja kako je pobliže opisano u izreci pobijane presude.
5. Suprotno navodima žalbe tuženika sud prvog stupnja nije počinio one bitne povrede odredaba parničnog postupka na koje ukazuje žalba. Pobijana presuda u svemu je sačinjena sukladno čl. 338. st. 4. ZPP pa nema nedostataka zbog kojih se ne bi mogla ispitati.
6. Ispitujući pobijanu presudu u granicama razloga navedenih u žalbi na navode žalbe valja reći slijedeće:
-Potrošač-Hrvatski savez udruga za zaštitu potrošača, ustao je dana 4. travnja 2012. protiv više banaka, uključujući i tuženika, pred Trgovačkim sudom u Zagrebu s tužbom za zaštitu kolektivnih interesa i prava, a predmet je vođen pod poslovnim brojem P-1401/12;
-u tom je predmetu Trgovački sud u Zagrebu donio presudu poslovni broj P- 1401/12 od 4. srpnja 2013. u kojoj se utvrđuje kako su tužene banke, a među njima i tuženik, u razdoblju od 10. rujna 2003. do 31. prosinca 2008. povrijedile kolektivne interese i prava potrošača korisnika kredita tako što su u potrošačkim ugovorima o kreditima koristile nepoštenu ugovornu odredbu kojom je ugovorena redovna kamatna stopa koja je tijekom postojanja ugovorne obveze promjenljiva u skladu s jednostranom odlukom banke, kao i ugovaranjem valute uz koju je vezana glavnica švicarski franak, a o čemu se nije pojedinačno pregovaralo;
-ova prvostupanjska odluka je djelomično potvrđena (u dijelu glede promjenjive kamatne stope) i preinačenu (u dijelu glede valutne klauzule u CHF) presudom Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž-7129/13 od 13. lipnja 2014.;
-odluka Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž- 7129/13 od 13. lipnja 2014. je potvrđena presudom Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovni broj Revt-249/14 od 9. travnja 2015.;
-protiv ove odluke Vrhovnog suda Republike Hrvatske odlukom Ustavnog suda Republike Hrvatske poslovni broj U-III-2521/2015, U-III-2536/2015, U-III- 2547/2015, U-III-2565/2015, U-III-2603/2015, U-III-2604/2015, U-III-2605/2015 od 13. prosinca 2016. djelomično je usvojena ustavna tužba (u dijelu glede valutne klauzule u CHF) pa je u tom dijelu predmet vraćen Vrhovnom sudu Republike Hrvatske na ponovni postupak;
-potom Vrhovni sud Republike Hrvatske, odlučujući ponovo o reviziji, odlukom poslovni broj Revt-575/16 od 3. listopada 2017. djelomično ukida dio odluke Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske (glede valutne klauzule u CHF) te mu vraća predmet na ponovno suđenje u tom dijelu;
-nakon ponovnog suđenja Visoki trgovački sud Republike Hrvatske presudom poslovni broj Pž-6632/2017 od 14. lipnja 2018. odbija žalbu tuženih banaka i sad potvrđuje odluku Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-1401/2021 i u dijelu glede valutne klauzule u CHF;
-odlučujući povodom revizije tuženika Vrhovni sud Republike Hrvatske svojom presudom poslovni broj Rev 2221/2018 od 3. rujna 2019. potvrđuje presudu Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž-6632/2017 od 14. lipnja 2018. u dijelu u kojem je utvrđeno da su tužene banke, uključujući i tuženika, u predmetnom razdoblju povrijedile kolektivne interese i prava potrošača korisnika kredita sklapanjem ugovora o kreditu koristeći u njima nepoštene i ništetne ugovorne odredbe ugovaranjem valute uz koju je vezana glavnica švicarski franak;
-dakle, u konačnici, u sporu za zaštitu interesa potrošača pravomoćno je utvrđeno kako je, između ostalih i predmetni tuženik, u predmetnom razdoblju povrijedio kolektivne interese i prava potrošača korisnika kredita sklapanjem ugovora o kreditu koristeći u njima nepoštene i ništetne ugovorne odredbe, i to:
1. u potrošačkim ugovorima o kreditima koristio nepoštenu ugovornu odredbu kojom je ugovorena redovna kamatna stopa koja je tijekom postojanja ugovorne obveze promjenljiva u skladu s jednostranom odlukom banke, a o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo, i 2. u istim ugovorima ugovaranjem valute uz koju je vezana glavnica švicarski franak;
-stoga je tuženik povrijedio i prava tužitelja kao korisnika kredita kad je i u predmetnom ugovoru o kreditu uglavio nepoštene ugovorne odredbe kojima je ugovorena jedna kamatna stopa koja je tijekom postojanja ugovorne obveze promjenljiva u skladu s jednostranom odlukom banke, a o čemu se nije pojedinačno pregovaralo, te ugovorio valutu uz koju je vezana glavnica švicarski franak.
7. Na utvrđene činjenice sud je prvog stupnja primijenio materijalno pravo iz čl. 29., čl. 218., čl. 240. do 246., čl. 323. st. 1., čl. 324., čl. 328., čl. 1111. i čl. 1115. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", broj: 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, dalje: ZOO), čl. 81., čl. 82., čl. 84., čl. 87., čl. 90., čl. 106., čl. 118., čl. 131. i čl. 138. a Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne novine", broj: 96/03, 46/07, 79/07, dalje: ZZP/03), čl. 96., čl. 97., čl. 131. i čl. 140. Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne novine", broj: 79/07, 125/07, 79/09, 89/09, 75/09, 133/09, 78/12 – dalje: ZZP/07), pa odlučio kao u izreci.
8. Polazeći od naprijed opisanih utvrđenja, sud je prvog stupnja pravilno zaključio kako postupanje tuženika glede ugovaranja valutne klauzule u CHF nije bilo nužno niti dopušteno, kako je riječ o ugovornoj odredbi o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo te da ista, suprotno načelu savjesnosti i poštenja, uzrokuje znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu tužitelja, slijedom čega je odlučio kako je u tom dijelu ugovor ništetan, a primjenom odredaba čl. 324. st. 1. ZOO.
9. Također je sud prvog stupnja pravilno utvrdio kako je nepoštena i suprotna načelu savjesnosti i poštenja, te kako uzrokuje znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača i odredba o promjenjivoj kamatnoj stopi.
10. Pritom je potrebno ukazati na ovdje meritorne presude, u dijelovima u kojima su postale pravomoćne, Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-1401/2012 od 4. srpnja 2013., Visokog trgovačkog suda RH poslovni broj Pž-7129/13 od 13. lipnja 2014 i Pž-6632/2017 od 14. lipnja 2018., te Vrhovnog suda RH poslovni broj Revt- 249/14 od 9. travnja 2015. i Rev 221/2018 od 3. rujna 2019. povodom kolektivne tužbe za zaštitu interesa potrošača. Kao i na odluku Ustavnog suda Republike Hrvatske broj U-III-2521/2015, U-III-2536/2015, U-III-2547/2015, U-III-2565/2015, U- III-2603/2015, U-III-2604/2015, U-III-2605/2015 od 13. prosinca 2016.
11. U konačnici je, kako u kojem dijelu, presuda Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-1401/2012 postala pravomoćna u dijelovima u kojima je utvrđeno da su nepoštene i ništetne obje predmetne ugovorne odredbe, i ona o jednostrano promjenjivoj redovnoj kamati kao i ona o valutnoj klauzuli u CHF.
12. Odredbom čl. 81. st. 2. i 3. ZZP/03, koja je bila na snazi u vrijeme sklapanja predmetnog ugovora, bilo je propisano da se ugovorna odredba o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo smatra nepoštenom ako suprotno načelu savjesnosti i poštenja uzrokuje značajnu neravnotežu u odnosima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača, posebice ako potrošač nije imao utjecaj na njezin sadržaj.
13. I prema shvaćanju ovog višeg suda ništetna je i nepoštena ugovorna odredba o kamatnoj stopi koja je tijekom postojanja obveze po ugovoru o kreditu promjenjiva u skladu s jednostranom odlukom tuženika, a da prije i u vrijeme sklapanja ugovora o kreditu ugovorne strane nisu pojedinačno pregovarale i ugovorom utvrdile egzaktne parametre, i metodu izračuna tih parametara, koji utječu na odluku tuženika o promjeni stope ugovorene kamate, a što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana, i to na štetu potrošača.
14. Predmetna ugovorna odredba, to jest što je u ugovorima o potrošačkim kreditima "ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica švicarski franak", spomenutim odlukama viših sudova ocijenjena je nepoštenom i ništetnom. Najprije u sad pravomoćnoj presudi Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-1401/2012, potom u presudi Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž-6632/2017 od 3. listopada 2017. kojom je potvrđena dotična prvostupanjska odluka nižeg suda. Potom je odlukom Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovni broj Rev 2221/2018. od 3. rujna 2019. odbijena revizija tuženih banaka u tom dijelu. U navedenoj odluci Vrhovnog suda Republike Hrvatske se navodi kako je dotični uglavak kojim je glavnica kredita bila vezana uz valutu švicarski franak, a u svezi sa sklapanje tih ugovora o kreditu sa ugovornom odredbom o promjenjivoj kamatnoj stopi u skladu s jednostranom odlukom te banke, i to zato jer su:
- ugovorne odredbe iz takvih ugovora o kreditu svih tuženih banaka bile nerazumljive za klijente, jer im nisu na valjan način objašnjene posljedice i doseg takvih ugovornih odredbi po klijente kao potrošače,
- tužene banke kao trgovci bile su svjesne rizika po korisnike kredita kao potrošače zbog ugovaranja ovih kredita uz primjenu valutne klauzule u švicarskim francima,
- te su banke svjesno propustile o tome informirati klijente kao buduće korisnike kredita, zbog čega su obje odredbe nepoštene i stoga ništetne.
15. Drugačija pravna shvaćanja tuženika koja on izlaže u svojoj žalbi nisu prihvatljiva.
16. Stoga je prvostupanjski sud pravilnom primjenom materijalnog prava odlučio kao u izreci pobijane presude.
17. Također, nisu prihvatljiva pravna shvaćanja tuženika kako osporeni dio predmetnog ugovora nije ništetan. O tome je odlučeno u pravomoćnom dijelu presude Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-1401/2012. donesene povodom tužbe za zaštitu kolektivnih interesa i prava, a o čemu je gore bilo riječi. A ta odluka svojim utvrđenjima veže sud i kad odlučuje o pojedinačnoj tužbi, slijedom odredbe čl. 502.c ZPP.
18. Opće pravilo o posljedicama ništetnosti sadržano je u čl. 323. st. 1. ZOO koji glasi: "U slučaju ništetnosti ugovora svaka ugovorna strana dužna je vratiti drugoj sve ono što je primila na temelju takva ugovora, a ako to nije moguće, ili ako se narav onoga što je ispunjeno protivi vraćanju, ima se dati odgovarajuća naknada u novcu, prema cijenama u vrijeme donošenja sudske odluke, ako zakon što drugo ne određuje."
19. Stoga je sud prvog stupnja pravilno primijenio materijalno pravo kad je u izreci osporene presude naložio tuženiku isplatu preplaćenog iznosa s osnova ništetne odredbe o valutnoj klauzuli, a visina je utvrđena adekvatnim dokazom – vještačenjem po financijskom vještaka.
20. U odnosu na prigovor zastare potraživanja, kog tuženik i u žalbi opetovano ističe, sud prvog stupnja ga je pravilno ocijenio neosnovanim. To iz razloga, što je Udruga Potrošač-Hrvatski savez udruga za zaštitu potrošača, dana 4. travnja 2012. pokrenula pred Trgovačkim sudom u Zagrebu parnični postupak radi zaštite kolektivnih interesa potrošača protiv osam banaka, između kojega i tuženika, upravo radi utvrđenja nepoštenim ugovornih odredaba o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli. Navedena tužba je pokrenuta u smislu čl. 502. a ZPP, te se fizičke i pravne osobe mogu u posebnim parnicama za naknadu štete pozvati na pravno utvrđenje iz presude kojom će biti prihvaćeni zahtjevi iz tužbe iz čl. 502. a st. 1. ZPP, te će sud u tom slučaju biti vezan za ta utvrđenja u parnici u kojoj će se ta osoba na njih pozvati.
21. Vrhovni sud Republike Hrvatske je na sjednici Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske br. Su-IV-33/2022-2 od 31. siječnja 2022., upravo za predmetne pravne situacije restitucijskog zahtjeva kod ništetnog ugovora, zauzeo sljedeće pravno shvaćanje: "4. Ako je ništetnost ustanovljena, kao u ovom slučaju već u postupku kolektivne zaštite potrošača, tada zastarni rok, sukladno tekstu oba pravna shvaćanja (misli se na shvaćanja u predmetu Rev-2245/2017-2 i ono na sjednici Građanskog odjela od 30. siječnja 2020.), počinje teći od dana pravomoćnosti sudske odluke kojom je utvrđena ništetnost u postupku kolektivne zaštite potrošača, neovisno od (naknadnog) utvrđenja ništetnosti sadržajno istovjetnih ugovornih odredbi kredita u CHF odnosno kredita u kunama s valutnom klauzulom u CHF u svakom pojedinom slučaju, a povodom individualnih parnica potrošača u kojoj se oni pozivaju na pravne učinke presude donesene u postupku kolektivne zaštite. 5. Zaključak iz točke 4. odnosi se na pravne posljedice tužbe za zaštitu kolektivnih interesa potrošača (krediti u CHF odnosno krediti u kunama s valutnom klauzulom u CHF) i stranke (tuženike) iz tog postupka."
22. U predmetnom slučaju tužitelj je ustao s tužbom 11. lipnja 2019., a kako zastara za restitucijski zahtjev zbog ništavosti odredbe o valutnoj klauzuli je počela teći 14. lipnja 2018. godine a zbog ništetnosti odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi 13. lipnja 2014. godine, to nije osnovan prigovor zastare potraživanja istaknut od strane tuženika.
23. Na navode žalbe valja reći da odgovara istina da u vrijeme podnošenja tužbe bila je na snazi odredba čl. 502.c ZPP kojom je propisano da fizičke i pravne osobe mogu se u posebnim parnicama za naknadu štete pozvati na pravna utvrđenja iz presude kojom će biti prihvaćeni zahtjevi iz tužbe iz čl. 502.a st. 1. ZPP s tim da tek ZID ZPP (Narodne novine broj 70/2019) je člankom 7. izmijenjen članak 502.c na način da iza riječi "štete" dodana i riječ "isplate", a koja odredba je stupila na snagu 1. rujna 2019. godine, dakle, nakon podnošenja tužbe.
24. Odgovara da u vrijeme podnošenja tužbe tužitelj nije potraživao naknadu štete nego isplatu s osnove stjecanja bez osnove, međutim to ne znači da se tužitelj nije mogao pozvati na pravna utvrđenja iz presude u povodu tužbe za zaštitu kolektivnih interesa i prava jer je upravo tim presudama utvrđena ništetnost pojedinih odredbi ugovora, dakle, ima se smatrati da te ugovorne odredbe nisu ni nastale onda je tužitelj, a sukladno odredbi čl. 323. ZOO koja propisuje posljedice ništetnosti potraživao da mu tužena vrati sve ono što je primila na temelju tako ništetnih odredbi pa utoliko nije bilo zapreke da se tužitelj pozove, a prvostupanjski sud to i prihvati, na pravna utvrđenja iz pravomoćnih presuda donesenih u povodu tužbi za zaštitu kolektivnih interesa i prava.
25. Na ostale žalbene navode valja reći da odgovara da je tužiteljica postavila tužbeni zahtjev u smislu odredbe čl. 186. st. 3. ZPP, međutim tuženik svoj navod iz odgovora na tužbu, a to je da je tužiteljici na njezino traženje dostavio traženu dokumentaciju, a što tužiteljica osporava, nije ničim dokumentirao (dopisom adresiranim na ime tužiteljice da joj dostavlja traženu dokumentaciju).
26. Vezano uz žalbene navode koji se odnose na preinaku tužbe ovaj sud ukazuje na presudu Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovni broj Rev-44/2023 od 12. ožujka 2024. godine iz koje jasno proizlazi da kod stupnjevanja tužbe u slučaju prvotnog uređenja tužbenog zahtjeva, da to uređenje ne predstavlja preinaku tužbe.
27. Vezano uz žalbene navode kojim se pobija odluka o trošku ovaj sud upućuje na pravno shvaćanje iz rješenja Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovni broj Rev- 562/2024-2 od 7. svibnja 2024. godine prema kojem kad sud donosi odluke o naknadi parničnog troška nakon stupanja na snagu Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine broj 142/12, 103/14, 118/14, 107/15, 37/22 i 126/22) od 5. studenog 2022. godine kojim je izmijenjena vrijednost boda koja je do tada iz nosila 15,00 kn (1,99 eura), valja primijeniti Tarifu i vrijednost boda koja je bila na snazi u vrijeme donošenja odluke o trošku postupka pa parničnoj stranci valja dosuditi parnični trošak prema vrijednosti boda od 15,00 kn (1,99 eura) i za radnje koje su poduzete prije izmjene vrijednosti boda 5. studenog 2022. godine, a ne prema vrijednosti boda od 10,00 kn (1,33 eura) pa primjenjujući navedeno shvaćanje i na ovaj predmet valja reći da je u vrijeme presuđenja bila na snazi Tarifa o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine 138/23) koja je u Tbr. 52. također propisivala da kada sud ili drugo tijelo odlučuje o naknadi troškova zastupanja na teret protivne stranke ili na teret proračunskih sredstava primjenjuje se Tarifa i vrijednost boda koji su na snazi u vrijeme donošenja odluke o trošku postupka a Tbr. 54. Tarife je propisano da vrijednost boda iznosi 2,00 eura, pa je stoga i pravilna odluka o parničnom trošku glede primjene Tarife i vrijednosti boda.
28. Zbog navedenog, a kako ovaj sud nije našao da su počinjene bitne povrede odredaba parničnog postupka na koje pazi po službenoj dužnosti (čl. 365. st. 2. ZPP) to je temeljem čl. 368. st. 1. ZPP odlučeno kao u izreci (točka I).
29. Odluka o trošku postupka u povodu pravnog lijeka temelji se na odredbi čl. 166. st. 1. u vezi čl. 154. st. 1. ZPP (točka II).
U Zagrebu, 17. rujna 2024. godine
Predsjednica vijeća:
Jasenka Grgić, v.r.
