Republika Hrvatska
Županijski sud u Zagrebu
Trg Nikole Šubića Zrinskog 5
Poslovni broj Gž-2931/2023-4
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca Ivice Veselića predsjednika vijeća, Vlaste Horvat-Mataić članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice i Tihane Marije Miladin članice vijeća, u pravnoj stvari I. tužitelja M. I. iz Z., OIB:…, i II. tužitelja E.-F. d.o.o. Z., OIB:…, zastupan po direktoru M. I., a oboje zastupani po odvjetniku D. H. iz Odvjetničkog društva H. i P. iz Z., protiv I. tuženika N. R. iz Z., OIB:…, zastupan po punomoćniku T. T., odvjetniku u Z. i II. tuženika Likvidacijska masa D. – P. d.o.o. S., OIB:…, zastupan po N. M., odvjetniku u Z., radi proglašenja ovrhe nedopuštenom, odlučujući o žalbi I. i II. tužitelja protiv presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj P-6890/16-46 od 31. siječnja 2018., u sjednici vijeća održanoj 17. rujna 2024.,
p r e s u d i o j e
I. Djelomično se odbija žalba tužitelja kao neosnovana a djelomično se uvažava pa se presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj P- 6890/16-46 od 31. siječnja 2018.:
- potvrđuje u dijelu u kojem je odbijen zahtjev tužitelja za naknadu parničnog troška u iznosu 19.318,46 €/145.555,00 kn[1]
- preinačuje u dijelu u kojem je odbijen zahtjev za proglašenje ovrhe nedopuštenom, u dijelu u kojem je tuženiku dosuđen parnični trošak, te u dijelu u kojem je tužitelju nije dosuđen parnični trošak u iznosu 103.797,03 €/782.058,75 kn tako da se sudi:
1. Proglašava se nedopuštenom ovrha koja se vodi pred Općinskim građanskim sudom u Zagrebu na predmetu ovrhe određenom rješenjem o ovrsi broj Ovrs-183/04 od 16. prosinca 2004. godine.
2. Odbija se zahtjev tuženika za naknadu parničnog troška u iznosu od 99.364,58 €/748.662,50 kn s zakonskim zateznim kamatama.
3. Nalaže se tuženicima solidarno naknaditi tužiteljima parnični trošak u iznosu 103.797,03 €/782.058,75 kn u roku od 15. dana.
II. Nalaže se tužitelju naknaditi tužiteljima trošak žalbenog postupka u iznosu 12.124,43 €/91.351,56 kn u roku od 15 dana.
Obrazloženje
1. Prvostupanjskom presudom suđeno je:
"I. Odbijaju se tužitelji sa tužbenim zahtjevom koji glasi:
"I. Proglašava se nedopuštenom ovrha koja se vodi pred Općinskim građanskim sudom u Zagrebu na predmetu ovrhe određenom rješenjem o ovrsi broj Ovrs-183/04 od 16. prosinca 2004. godine.
II. Tuženici su dužni solidarno nadoknaditi tužiteljima parnični trošak s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama tekućim od donošenja prvostupanjske presude do isplate, sve to u roku od 15 dana."
II. Nalaže se I. i II. tužiteljima da solidarno naknade I. tuženiku trošak parničnog postupka u iznosu od 748.662,50 kn s zakonskim zateznim kamatama tekućim od 31. siječnja 2018.g. pa do isplate, po prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godinu dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena koju kamatnu stopu utvrđuje HNB prema čl. 29. st. 2. i 8. Zakona o obveznim odnosima, sve to u roku od 15 dana."
2. Protiv navedene presude žalbu su podnijeli tužitelji zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava, te protiv odluke o trošku. Predlažu preinačiti presudu uz naknadu parničnog troška. Traže trošak žalbenog postupka.
3. Odgovor na žalbu nije podnesen.
4. Žalba je djelomično osnovana.
5. Sukladno odredbi čl. 365. st. 1. i 2. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj: 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13 i 89/14, 70/19,80/22, 114/22 i 155/23 -u daljnjem tekstu: ZPP) drugostupanjski sud ispituje prvostupanjsku presudu u onom dijelu u kojemu se pobija žalbom, a ako se iz žalbe ne vidi u kojem se dijelu presuda pobija, drugostupanjski sud će uzeti da se presuda pobija u dijelu u kojemu stranka nije uspjela u sporu.
Drugostupanjski sud ispituje prvostupanjsku presudu u granicama razloga navedenih u žalbi pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. st. 2. točke 2., 4., 8., 9., 11., 13. i 14. ovoga Zakona i na pravilnu primjenu materijalnog prava.
5.1. Osnovano tužitelji navode da je sud prvoga stupnja počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP jer su razlozi i u suprotnosti u suprotnosti s provedenim dokazima.
5.2. Stoga je primjenom ovlaštenja iz čl. 373. a. st. 1. i 3. ZPP ovaj sud utvrdio odlučne činjenice.
6. Predmet postupka je proglašenje nedopuštenom ovrhe koja se pod posl. br. Ovr- 183/04 od 16. prosinca 2004. vodi kod Općinskog građanskog suda u Zagrebu, jer tužitelji kao treće osobe tvrde da na predmetu ovrhe, nekretnini, imaju takvo pravo koje sprječava ovrhu.
7. Nakon donošenja prvostupanjske presude, doneseno je rješenje posl. br. P- 6890/16-70 od 30. kolovoza 2021. kojim je prekinut postupak temeljem čl. 212. st. 1. toč. 4. ZPP, jer je II tuženik brisan iz sudskog registra, te je postupak nastavljen rješenjem posl. br. P-6890/16-78 od 11. travnja 2023. u odnosu na Likvidacijsku masu iza D.-p. d.o.o., Z..
8. Prvostupanjski sud utvrdio je slijedeće nesporne činjenice:
- rješenjem Općinskog građanskog suda u Zagrebu od 09. 01. 2012. u predmetu Ovrs-183/04 upućeni su ovdje I. i II. tužitelji kao treće osobe da pokrenu parnicu radi proglašenja da ovrha na predmetu ovrhe određenom rješenjem o ovrsi posl. br. Ovrs- 183/04 od 16.12.2004. nije dopuštena temeljem odredbe čl. 56. st. 1. Ovršnog zakona (Narodne novine broj 57/96, 29/99, 42/00 - Odluka USRH, 173/03, 194/03, 151/04, 88/05, 121/05, 67/08 - dalje u tekstu OZ), a u svezi odredaba čl. 63. st. 1. OZ i čl. 55. st. 1. OZ, a iz razloga što se tvrdi da je M. I. za predmetni prostor sklopio Ugovor o kupoprodaji nekretnine, stupio je u zakoniti i nesmetani vlasnički posjed te je izveo građevinske radove. Pri tome po stavu I. i II. tužitelja presuda zbog ogluhe Ps-1429/03 ne može biti valjana pravna osnova da se provede ovrha protiv Dolac promet d.o.o. radi predaje u posjed jer je M. I. vlasnik navedenih prostora,
- da je navedenom ovršnom predmetu br. Ovrs-183/04 određena je ovrha radi predaje u posjed poslovnog prostora u stambenoj zgradi u Z., … u prizemlju koji se sastoji od više prostorija ukupne površine 222,46 m2, u kojem je ovrhovoditelj je N.
R., a ovršenik D. p. d.o.o.,
-da se ovršni postupak vodi temeljem ovršne isprave - presude zbog ogluhe koja je donesena u predmetu Ps-1429/03 od 03.09.2004., a koja je postala pravomoćna i ovršna dana 03. studenog 2004. U tom predmetu je stavljen prijedlog radi ponavljanja postupka koji zahtjev je pravomoćno odbijen i spis je upravo pod brojem Ps-1429/03 arhiviran tijekom 2007.,
- da je temelj za donošenje presude zbog ogluhe bila presuda zbog izostanka koja je donesena u predmetu P-11621/02 od 19.12.2002., kojom je bilo utvrđeno da su u tom predmetu tužitelji Lj. i N. R. suvlasnici 1/2 dijela nekretnina upisanih u zk.ul. 3238 k.o. G. Z. sagrađenoj na kč.br. 2671/2 i upisane u podulošku 6,
-da je presuda zbog izostanka ukinuta rješenjem Županijskog suda u Zagrebu od 20.07.2010.. u predmetu Gž-5901/09, i predmet je vraćen na ponovno suđenje. Taj spis je, dobio broj P-3368/13. te je doneseno rješenje o prekidu postupka koji postupak je nastavljen pod br. P-1657/16,
- da je u predmetu P-1657/16 je dana 09.01.2017.g. donesena presuda kojom je u tom predmetu N. R. odbijen s tužbenim zahtjevom da je suvlasnik u 1/2 dijela nekretnina upisanih u zk.ul. br. 3238 k.o. G. Z. na kč.br. 2671/2, a u odnosu na tuženika Z. "A. R." uz sudjelovanje umješača na strani tuženika time da je treće umješač u tom postupku M. I. iz Z., a u ovom predmetu I. tužitelj,
- da je presuda posl. br. P-1657/16 je postala pravomoćna 14.03.2017.g. kada je potvrđena presudom Županijskog suda u Zagrebu br. Gž-587/17, a ovršna dana 13.04.2017.
8.1. Pravomoćnim i ovršnim rješenjem Općinskog građanskog suda u Zagrebu br. R1-216/04 od 07.04.2008. razvrgnuta suvlasnička zajednica nekretnina upisanih u z.k.ul. 3238 k.o. G. Z. između I. tužitelja kao jednog od suvlasnika i drugih suvlasnika između ostalog i za predmetni poslovni prostor površine 222,46 m2.
8.2. Dana 05.05.2004. I. tužitelj M. I. je zaključio sa D. P. d.o.o. Izvansudsku nagodbu (l. 16) temeljem koje mu je II. tuženik kao neposredni posjednik predao u zakoniti i nesmetani vlasnički posjed (neposredni) predmetni poslovni prostor površine 222,46 m2 koji je predmet ovrhe u spisu Ovrs-183/04. Temeljem navedene Izvansudske nagodbe M. I. je D. P. d.o.o. isplatio iznos od 160.000,00 €.
8.3. Nesporno je da je I.-tužitelj M. I. je poslovni prostor kao vlasnik i posjednik dao II-tužitelju EURO-FIS d.o.o. u zakup na rok od pet godina temeljem Ugovora o najmu od 01.01.2005.g. u kojem obavlja registriranu ugostiteljsku djelatnost, te da tijekom postupka nije iznesena tvrdnja da II-tuženik nije i tijekom postupka u zakupu predmetnog poslovnog prostora.
8.4. U vrijeme podnošenja tužbe u zemljišnim knjigama upisan je kao zk vlasnik I. tuženik N. R..
8.5. Pored navedenih postupka vodio se i postupak pod brojem P-5202/05 kojom je presudom od 05.12.2012. utvrđeno da su tamo III. tužitelj M. I. i drugi tužitelji u odnosu na N. R. kao II tuženika i druge tuženike temeljem više ugovora o prodaji stekli valjanu pravnu osnovu za upis prava vlasništva u zemljišne knjige, a u odnosu na nekretnine upisane u zk.ul. 3238 k.o. G. Z., zk.č.br. 2671/2. U prvostupanjskom postupku prije donošenja rješenja Županijskog suda u Zagrebu br. Gž-5114/14 taj spis je dobio još i broj P-6926/13, jer je nakon donošenja presude P-5202/05 prekinut postupak i potom je postupak nastavljen sada pod brojem P-6926/13 a kako je presuda P-5202/05 ukinuta taj postupak je tijeku sada pod. posl. br. P-150/18, a u tom postupku I. tužitelj u ovom postupku M. I., utvrđuje svoje pravo vlasništva na nekretninama upisanim u zk.ul. 3238 k.o. G. Z. za zk.č.br. 2671/2 - sve u podulošku 6.
8.6. Nije sporno da je I. tuženik N. R. presudom Općinskog građanskog suda u Zagrebu pod br. P-1657/16, a koja je potvrđena presudom Županijskog suda u Zagrebu broj Gž-587/17 pravomoćno odbijen s tužbenim zahtjevom da je on suvlasnik 1/2 dijela nekretnina, upisanih u zk.ul. 3238 k.o. G. Z. za zk.č.br. 2671/2 - sve u podulošku 6, ali u odnosu na Z. "A. R.".
8.7. D. P. d.o.o. kao II. tuženik u ovom predmetu priznao je tužbu i tužbeni zahtjev tužitelja u cijelosti.
9. Polazeći od navedenih utvrđenja prvostupanjski sud zaključuje da I. tužitelj M. I. još nije stekao pravo vlasništva, niti je utvrđeno da ima valjanu pravnu osnovu za upis prava vlasništva u zemljišnim knjigama na nekretninama upisanim u zk.ul. 3238 k.o. G. Z. za zk.č.br. 2671/2 - sve u podulošku 6, jer se taj postupak još uvijek vodi. Osim toga prema shvaćanju prvostupanjskog suda nema mjesta da se ovrha u ovom predmetu proglasni nedopuštenom sud jer I. i II. tužitelji ne mogu crpiti koristi iz toga što je ovdje I. tuženik pravomoćno odbijen sa tužbenim zahtjevom, da je suvlasnik u 1/2 dijela nekretnine upisane u zk. ul. 3238 k.o. G. Z. za zk.č.br. 2671/2 - sve u podulošku 6 u odnosu na Z. "A. R." jer tužitelji moraju dokazati da su oni vlasnici nekretnine, a ne da I. tuženik nije vlasnik nekretnine.
Stoga, kako nije sporno da I. tuženik nije suvlasnik nekretnine, ali i tužitelji nisu vlasnici te iste nekretnine, pa njihovo potencijalno nedokazano vlasništvo nad tom nekretninom nije pravo koje bi sprječavalo ovrhu između N. R. i D. p. d.o.o. kako je to određeno rješenjem o ovrsi u predmetu Ovrs-183/04, prvostupanjski sud odbija tužbeni zahtjev.
10. Pogrešan je zaključak prvostupanjskog suda da I. i II. tužitelji nisu dokazali da imaju takvo pravo koje bi sprječavalo ovrhu jer je ovrha pokrenuta temeljem pravomoćne presude zbog ogluhe Ps-1429/03 koja veže svojom izrekom i koja će ostati takva kakva jest, bez obzira na ishode svih drugih postupaka koji se vode između stranaka, pa nije pravilna niti odluka kojom je prvostupanjski sud odbio tužbeni zahtjev.
11. Prvenstveno valja navesti da I-tužitelj tvrdi da je vlasnik predmetne nekretnine, a II-tužitelj tvrdi da je zakupoprimac te iste nekretnine. Dakle, to su prava na koja se pozivaju tužitelji koja sprječavaju provođenje ovrhe.
12. Pogrešno prvostupanjski sud zaključuje da sama činjenica što je presuda zbog ogluhe Općinskog građanskog suda u Zagrebu pod posl. br. Ps-1429/03 kojom je utvrđeno da su Lj. R. i N. R. suvlasnici ½ dijela nekretnina upisanih u zk. ul. br. 3238, k.o. G. Z., sagrađenoj na kč. br. 2671/2, poduložak 6 na ime V. B., na temelju koje je određena ovrha u predmet Ovrs-183/04 i dalje egzistentna pa da stoga na dopuštenost ovrhe nemaju utjecaja druge parnice koje se između istih stranaka vode u pogledu istog poslovnog prostora i to upravo poslovnog prostora u prizemlju sastojećeg od višeg prostorija površine 222,46 m2 upisano u podulošku 6, a s kojim poslovnim prostorom su neodvojivo povezani suvlasnički dijelovi nekretnine i to kuće pop. br. 2., dvora i podrum na …, Z., sagrađene na zk.č.br. 2671/2,. sve upisano u zk.u.br. 3238 k.o. G. Z..
13. Prema utvrđenju prvostupanjskog suda u spis priložen Ugovor o prodaji između dr. V. B. i M. I. od 15.02.2002.g. pa taj ugovor nije osnova za stjecanje prava vlasništva, jer ne sadrži clausulu intabulandi.
14. Odredbom čl. 119. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima ("Narodne novine", broj: 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 129/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 143/12, 152/14, 81/15, 94/17-dalje ZV) propisano je da se vlasništvo nekretnine stječe Zakonom predviđenim upisom stjecateljevog vlasništva u zemljišnoj knjizi na temelju valjano očitovane volje dotadašnjeg vlasnika usmjerene na to da njegovo vlasništvo prijeđe na stjecatelja, ako zakonom nije određeno drukčije.
15. Prema odredbi čl. 120. ZV vlasništvo na nekretninama stječe se uknjižbom u zemljišnu knjigu, ako zakon ne omogućuje da se vlasništvo nekretnine stekle nekim drugim upisom u zemljišnu knjigu.
16. U konkretnom slučaju točan je zaključak prvostupanjskog suda da tužitelji nisu upisani u zemljišnim knjigama kao vlasnici predmetne nekretnine, međutim, prvostupanjski sud propustio je utvrditi činjenice vezane za primjenu instituta o predmnijevanom vlasništvu u kojem slučaju predmnijevani vlasnik treba dokazati pravni temelj i istinit način svoga stjecanja stvari da bi se smatrao vlasnikom u smislu čl. 166. st. 1. ZV.
17. Prvenstveno valja navesti da je pravilno utvrđeno da, iako je I-tuženik upisan u zemljišnim knjigama kao vlasnik, ni I-tuženik, kao ni II-tuženik nisu vlasnici predmetne nekretnine, a nije sporno da nisu ni posjednici te nekretnine.
18. Naime, u predmetu P-1657/16 je dana 09.01.2017.g. donesena pravomoćna presuda kojom je I-N. R. odbijen s tužbenim zahtjevom da je suvlasnik u 1/2 dijela nekretnina upisanih u zk.ul. br. 3238 k.o. G. Z. na kč.br. 2671/2 u odnosu na tuženika Z. "A. R.". Valja napomenuti da je u tom postupku sudjelovao je kao umješač na strani tuženika M. I..
19. Prema tome, u odnosu na tuženike valja navesti da I-tuženik prema pravilnom utvrđenju prvostupanjskog suda nije vlasnik predmetne nekretnine, a II tuženik je priznao tužbeni zahtjev.
20. Stoga je odlučna činjenica jesu li I-tužitelj i II-tužitelj dokazali činjenice koje bi opravdavale donošenje presude kojom se predmetna ovrha proglašava nedopuštenom.
21. Prema nespornom utvrđenju prvostupanjskog suda I-tužitelj je dana 15. srpnja 2002. sklopio Ugovor o prodaji kojim je od prodavateljice V. B. kupio poslovne prostorije koje se nalaze u jugoistočnom dijelu prizemlja stambeno-poslovne zgrade u Z., …, sagrađene na k.č. 2671/2, zk.ul.br. 3238, k.o. G. Z., kao dijelu k.č,. 1830 k.o. C., ukupne površine 222,46 m2. ali navedeni ugovor ne sadrži tabularnu ispravu za uknjižbu u zemljišne knjige.
22. Prema tome, I-tužitelj je dokazao da ima pravni temelj i istinit način svoga stjecanja te se prema ocjeni ovog suda, smatra vlasnikom primjenom odredbe čl. 166. st. 1. ZV.
23. Osim toga, potrebno je ukazati da je, prema nespornom utvrđenju prvostupanjskog suda, dana 05.05.2004. I. tužitelj M. I. zaključio sa D. P. d.o.o. Izvansudsku nagodbu temeljem koje mu je II. tuženik kao neposredni posjednik predao u posjed (neposredni) predmetni poslovni prostor površine 222,46 m2 koji je predmet ovrhe u spisu Ovrs-183/04. a I-tužitelj mu je isplatio iznos od 160.000,00 €. Nakon toga I-tužitelj je s II-tužiteljem sklopio ugovor o zakupu, a u postupku nije osporeno da je u posjedu predmetne nekretnine II-tuženik.
24. Dakle, II-tužitelj kao zakupac, koji svoje pravo posjeda izvodi iz ugovora o zakupu s vlasnikom, I-tužiteljem, pa također ima pravo koje sprječava ovrhu kojom je određena predaja u posjed nekretnine ovrhovoditelju I-tuženiku.
25. Nije osnovan istaknuti prigovor nedostatka aktivne legitimacije na strani I. i II. tužitelja budući su oni rješenjem Općinskog građanskog suda u Zagrebu br. Ovrs- 183/04 od 09.01.2012.g. upućeni na ovu parnicu.
25.1 Nije osnovan istaknuti prigovor promašene pasivne legitimacije, budući je u zemljišnim knjigama kao vlasnik predmetnog poslovnog prostora upisan I. tuženik N. R..
26. Budući da tuženici nisu uspjeli u sporu, nemaju pravo na naknadu troškova parničnog postupka (čl. 154. st. 1. ZPP) pa je u tom dijelu preinačena odluka i odbijen zahtjev tuženika za naknadu troškova parničnog postupka u iznosu 99.364,58 €/748.662,50.
27. Budući da su tužitelji uspjeli u postupku, pripada im primjenom odredbi čl. 154. st.1. u vezi čl. 155.st. 1. ZPP i Tarife o nagradama i naknadi za rad odvjetnika ("Narodne novine", broj: 142/12, 103/14, 118/14, 107/15, - dalje: Tarifa) pravo na naknadu parničnog troška.
27.1. Polazeći od vrijednosti predmeta spora i zatraženog troška, tužitelju za sastav tužbe s privremenom mjerom pripada iznos 6.844,51 €/51.570,00 kn (Tbr. 8/1), za sastav četiri obrazložena podneska od 18.4.2012., 23.5.2012., 13.6. 2012. 8 22.1 2013. za svaki iznos od 6.844,51 €/51.570,00 kn (Tbr. 8/1), za zastupanje na ročištima 22.10. 2012., 4.11. 2013., i 2. 12. 2013., 18.9.2017., 16,11.2017. i 10.1.2018. za svako iznos od 6.844,51 €/51.570,00 kn (Tbr. 9/1), te za zastupanje na ročištu 31. 1. 2012. iznos od 66,36 €/500,00 kn (Tbr. 9/2), te za dva ročišta za objavu presude za svako 66,36 €/500,00 kn (Tbr. 9/3), što ukupno iznosi 75.488,75 €/568.770,00 kn, uvećano za 10 % primjenom Tbr.36. u iznosu 7.548,87 €/56.877.00 kn, te PDV 25% na ukupni iznos a što iznosi 20.759,41 €//156.411,75 kn. Prema tome tužiteljima pripada ukupni trošak u iznosu 103.797,03 €/782.058,75 kn, pa je u tom dijelu presuda preinačena.
27.2. Tužiteljima primjenom odredbe čl. 155. st. 1. ZPP nije priznat kao posebni trošak sastava prijedloga za privremenu mjeru, jer je priznata nagrada za sastav tužbe s privremenom mjerom, te za sastav odgovora na žalbu. Tužiteljima nije priznata ni nagrada za sastav ostalih podnesaka budući da prema Tarifi stranci pripada pravo na trošak sastava naviše četiri obrazložena podneska (Tbr. 8/1), pa je presuda potvrđena u dijelu u kojem tužitelju nije priznat parnični trošak u iznosu 19.318,46 €/145.555,00 kn pa je potvrđena presuda u dijelu u kojem za taj iznos tužiteljima nije priznat parnični trošak.
28. Stoga je na temelju odredbe čl. 373.a. st. 1. i 3. ZPP i čl. 380. toč. 2. i 3. ZPP odlučeno kao u točki I izreke.
29. Tužitelji su u cijelosti uspjeli sa žalbom, pa je na temelju odredne čl. 166. st. 1. ZPP i čl. 154. st. 1. ZPP naloženo tuženicima naknaditi tužiteljima trošak žalbenog postupka koji se odnosi na trošak sastava žalbe u iznosu 8.817,77 €/66.437,50 kn (tbr. 10/1), uvećanje od 10% u iznosu 881,77 €/6.643,75 kn (Tbr. 36), te PDV 25% u iznosu 2.424,88 €/18.270,31 kn, odnosno ukupno iznos 12.124,43 €/91.351,65 kn (toč. II.).
U Zagrebu, 17. rujna 2024.
Predsjednik vijeća:
Ivica Veselić, v.r.