Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj Gž-1670/2024-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sutkinja toga suda Gordane Bošković Majerović, predsjednice vijeća, Milene Frankić, sutkinje izvjestiteljice i članice vijeća i Koraljke Glušić, članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja I. M. iz R., OIB: …, zastupan po punomoćniku M. H., odvjetniku iz R., protiv tuženika H. t. d.d., Z., OIB: …, zastupan po punomoćnicima iz Odvjetničkog društva H. & P. iz Z., radi proglašenja ovrhe nedopuštenom, odlučujući o žalbi tuženika protiv presude Općinskog suda u Rijeci poslovni broj P-1276/2021-7 od 13. veljače 2024., u sjednici vijeća održanoj dana 17. rujna 2024.

p r e s u d i o  j e

I. Preinačuje se presuda Općinskog suda u Rijeci poslovni broj P-1276/2021-7 od 13. veljače 2024. i sudi:

"1. Odbija se tužbeni zahtjev tužitelja koji glasi:

I. Proglašava se nedopuštenom ovrha na novčanoj tražbini po računima tužitelja, pljenidbom novčanih sredstva po svima kunskim i deviznim računima i oročenim novčanim sredstvima u svim bankama kod kojih tužitelj ima otvorene račune, a prema njegovom identifikacijskom broju, određena na temelju rješenja o ovrsi Javnog bilježnika I. H. Ž., L. Š.-S. poslovni br. …, od dana 28.9.2007, radi naplate novčane tražbine tuženika, u iznosu od 834,84 EUR/ 6.290,07 kuna, uvećane za pripadajuću zakonsku zateznu kamatu na isti iznos, troškova ovršnog postupka u iznosu od 163,78 EUR/1.234,00 kune, uvećanog za pripadajuću zakonsku zateznu kamatu, iz razloga iz čl. 50., st. 1, toč 11. Ovršnog zakona.

II. Nalaže se tuženiku da tužitelju isplati prouzročeni parnični trošak u iznosu od 742,14 EUR, uvećan za pripadajuću zakonsku zateznu kamatu, koja teče na isti iznos po stopi koja odgovara, za svako polugodište, uvećanjem prosječne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godinu dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, sve u roku od 15 dana."

2. Nalaže se tužitelju naknaditi tuženiku troškove parničnog postupka u iznosu od 375,00 EUR u roku od 15 dana.

II. Nalaže se tužitelju naknaditi tuženiku troškove žalbenog postupka u iznosu od 274,19 EUR u roku od 15 dana.

III. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troška odgovora na žalbu.

Obrazloženje

1. Presudom suda prvog stupnja proglašena je nedopuštenom ovrha na novčanoj tražbini po računima tužitelja, pljenidbom novčanih sredstva po svima kunskim i deviznim računima i oročenim novčanim sredstvima u svim bankama kod kojih tužitelj ima otvorene račune, a prema njegovom identifikacijskom broju, određena na temelju rješenja o ovrsi Javnog bilježnika I. H. Ž., L. Š.-S. poslovni br. …, od dana 28.9.2007, radi naplate novčane tražbine tuženika, u iznosu od 834,84 EUR/ 6.290,07 kuna, uvećane za pripadajuću zakonsku zateznu kamatu na isti iznos, troškova ovršnog postupka u iznosu od 163,78 EUR/1.234,00 kune, uvećanog za pripadajuću zakonsku zateznu kamatu, iz razloga iz čl. 50., st. 1, toč 11. Ovršnog zakona (toč. I. izreke). Naloženo je tuženiku isplatiti tužitelju prouzročeni parnični trošak u iznosu od 742,14 EUR sa zateznom kamatom po stopi pobliže navedenoj u izreci presude (toč. II. izreke).

2. Protiv navedene presude žali se tuženik.

3. Tuženik se žali protiv presude zbog svih žalbenih razloga propisanih odredbom čl. 353 st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23 i 21/24 – dalje: ZPP). Predlaže pobijanu presudu preinačiti, sukladno žalbenim navodima uz naknadu troškova postupka, podredno ukinuti i predmet vratiti sudu prvog stupnja na ponovno suđenje, uz naknadu troškova žalbenog postupka.

4. U odgovoru na žalbu tužitelj osporava žalbene navode tuženika i predlaže žalbu odbiti kao neosnovanu, uz naknadu troška odgovora na žalbu

5. Žalba tuženika je osnovana.

6. Predmet ovog spora je zahtjev tužitelja radi proglašenja nedopuštenom ovrhe određene na temelju rješenja o ovrsi Javnog bilježnika I. H. Ž., L. Š.-S. poslovni br. …, od dana 28. rujna 2007. radi naplate novčane tražbine tuženika iz razloga iz čl. 50. st. 1. toč 11. Ovršnog zakona.

7. Među strankama nije bilo sporno da je tuženik dana 18. rujna 2008. pokrenuo postupak izravne naplate radi naplate svoje tražbine na temelju rješenja o ovrsi poslovni broj Ovrv-40834/2007 od 28. rujna 2007., da je predmetna ovršna isprava dana 04. kolovoza 2018. isknjižena iz redoslijeda očevidnika osnove za plaćanje FINA-e, te je ponovno podnesena na naplatu dana 29. lipnja 2021.

8. Među strankama je bilo sporno, a i sada u žalbenoj fazi je li došlo do prekida zastare, odnosno je li na dan 29. lipnja 2021. nastupila zastara potraživanja iz ovršne isprave protekom roka od 10 godina od njezine pravomoćnosti.

9. Ocjenom izvedenih dokaza, sud prvog stupnja nalazi utvrđenim slijedeće:

-da je rješenje o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave Javnog bilježnika I. H. Ž., L. Š.-S. poslovni br. … od dana 28. rujna 2007., steklo svojstvo pravomoćnosti i ovršnosti 08. veljače 2008.

-da je postupak prisilne naplate na novčanim sredstvima tužiteljevog obrta K. T., kod I. kreditne banke U. d.d. obustavljen dana 04. kolovoza 2018. na temeljem

("Narodne

odredbe čl. 12. Zakona o provedbi ovrhe na novčanim sredstvima novine", broj: 68/18, 2/20, 46/20, 47/20, 83/20 i 133/20-dalje: ZPONS)

-da u konkretnom slučaju prekid zastare nije nastupio, u smislu odredbe čl. 389. st. 1. Zakona o obveznim odnosima/91 budući vjerovnik nakon isknjiženja osove za plaćanje nije poduzeo ovršne radnje koje je po Ovršnom zakonu mogao poduzeti, te se ima smatrati da je odustao od radnje koju je poduzeo

-da je tuženik znao da će njegova osnova biti isknjižena iz redoslijeda stupanjem na snagu ZPONS-a dana 4. kolovoza 2018., i isti je upravo radi vlastite pasivnosti odgovoran što nije došlo do prekida zastare te je pustio da protekne rok zastare od 10 godina, računajući od pravomoćnosti ovršne isprave

-da se stoga smatra da je nastupila posljedica obustave ovrhe krivnjom tuženika, što povlači za sobom posljedicu da nije došlo do prekida zastare

-da je od ovršnosti rješenja o ovrsi Javnog bilježnika I. H. Ž., L. Š.-S. poslovni br. … od dana 28. rujna 2007. proteklo više od 13 (trinaest) godina pa je tražbina utvrđena predmetnom ovršnom ispravom u zastari, radi proteka propisanoga roka od 10 godina, u smislu odredbe čl. 379. st. 1 ZOO/91.

10. Slijedom navedenog sud prvog stupnja zaključuje da ovrha temeljem rješenja o ovrsi Javnog bilježnika I. H. Ž., L. Š.-S. poslovni br. …, od dana 28. rujna 2007, nije dopuštena, budući u konkretnom slučaju, u skladu s odredbom čl. 50. st. 1. toč. 3., 5. i 11. OZ, potonja više nije ovršna isprava, jer je protekao rok u kojem se po zakonu može zahtijevati ovrha, odnosno nastupila je zastara tražbine o kojoj je odlučeno ovršnom ispravom.

11. Odluka suda prvog stupnja posljedica je pogrešne primjene materijalnog prava.

12. Ispitujući pobijanu presudu kao i postupak koji joj je prethodio ovaj sud je utvrdio da sud prvog stupnja nije počinio bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2 ZPP, na koje povrede ovaj sud temeljem čl. 365. st. 2 ZPP pazi po službenoj dužnosti.

13. Međutim, pogrešan pravni pristup u rješenju spora, kada i postoji, ne znači ujedno počinjenje apsolutno bitne povrede odredaba postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP, ako je unatoč pogrešnoj primjeni odredaba materijalnog prava moguće ispitati zakonitost pobijane presude.

14. Sud prvog stupnja je pravilno i potpuno utvrdio činjenično stanje, ali je zbog pogrešnog pravnog stava glede toga da je u ovom konkretnom slučaju nastupila zastara tražbine, prihvaćanjem zahtjeva tužitelja pogrešno primijenio materijalno pravo.

15. U konkretnom slučaju primjenjuje se Zakon o obveznim odnosima ("Narodne novine", broj: 35/05, 41/08, 78/15, 29/18 i 126/21-dalje ZOO/05, a ne ZOO/91 na koji se pogrešno pozvao sud prvog stupnja.

16. Radi se o ovrsi na novčanoj tražbini na temelju rješenja o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave Javnog bilježnika I. H. Ž., L. Š.-S. poslovni br. … od dana 28. rujna 2007., koje rješenje je steklo svojstvo pravomoćnosti 08. veljače 2008., dakle na ovršnoj ispravi, na koju se primjenjuje desetogodišnji zastarni rok iz čl. 233. st. 1. ZOO

17. Odredbom čl. 241. ZOO je propisano da se zastara prekida podnošenjem tužbe i svakom drugom vjerovnikovom radnjom poduzetom protiv dužnika pred sudom ili drugim nadležnim tijelom radi utvrđivanja, osiguranja ili ostvarenja tražbine.

18. Prema odredbi čl. 242. st. 1. ZOO prekid zastare izvršen podnošenjem tužbe ili kojom drugom vjerovnikovom radnjom poduzetom protiv dužnika pred sudom ili drugim nadležnim tijelom radi utvrđivanja, osiguranja ili ostvarenja tražbine, smatra se da nije nastupio ako vjerovnik odustane od tužbe ili radnje koju je poduzeo. Po stavku 2. toga članka smatra se da nije bilo prekida ako vjerovnikova tužba ili zahtjev bude odbačen ili odbijen, ili ako određena mjera osiguranja bude stavljena izvan snage.

19. Vrhovni sud Republike Hrvatske je u presudi br. Rev-943/17-2 od 10. svibnja 2017. u primjeni i tumačenju odredbe čl. 389. ZOO/91 koja je sadržajno istovjetna odredbi čl. 242. ZOO kada se radi o dvojbi ima li ranije pokrenuti ovršni postupak radi ostvarivanja iste tražbine koji je dovršen obustavom postupka učinak prekida zastare u svakom slučaju neovisno o razlogu zbog kojeg je došlo do obustave postupka, ili pitanje učinaka prekida zastare valja vezati uz razloge obustave postupka, zauzeo potonje pravno shvaćanje, dakle da se kod odgovora na pitanje je li rok zastare prekinut pokretanjem ovršnog postupka koji je okončan obustavom postupka te teče li slijedom toga zastarni rok iz početka zauzeo shvaćanje da to ovisi o razlozima zbog kojih je došlo do obustave ovršnog postupka i na kojoj od stranaka u ovršnom postupku leže razlozi zbog kojih je ovršni postupak.

20. Dakle, činjenica da tuženik kao ovrhovoditelj nije uspio protiv ovdje tužitelja kao ovršenika u postupku izravne naplate naplatiti predmetno potraživanje sama po sebi nije dovoljna da bi sud mogao zaključiti da bi tuženik bio kriv za nemogućnost naplate, u kojem slučaju ne bi došlo do prekida zastare.

21. U konkretnom slučaju tuženik je 18. rujna 2008. već pokrenuo postupak izravne naplate radi naplate tražbine na temelju rješenja o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave Javnog bilježnika I. H. Ž., L. Š.-S. poslovni br. … od dana 28. rujna 2007., koja osnova je 4. kolovoza 2018. brisana iz očevidnika zbog nemogućnosti izvršenja

ZPONS, a što proizlazi iz potvrde FINA-e osnove za plaćanje i to na temelju čl. 12.

od 21. srpnja 2021. Dakle, ova osnova za plaćanje je brisana iz očevidnika što kroz određeno vrijeme nije bilo sredstava na računu da bi se tražbina mogla ovršiti.

22. Obavijest sudu o nemogućnosti daljnjeg provođenje ovrhe ne može se pripisati neaktivnosti ovrhovoditelja, pa je riječ o obustavi postupka koja je nastupila uslijed prestanka postupanja FINA-e na temelju čl. 12. ZPONS o čemu je tuženik (ovrhovoditelj) tek obaviješten.

23. Kako u konkretnom slučaju, suprotno mišljenju suda prvog stupnja, brisanje iz očevidnika nije posljedica ovrhovoditeljeve radnje (ovdje tuženika) ili nekog njegovog skrivljenog propusta već je uvjetovano to brisanje iz očevidnika nemogućnosti provedbe ovrhe zbog nedostatka sredstava na računu ovršenika (tužitelja), dakle kao posljedica nastupa posljedice iz čl. 12. ZPONS, to je zastara u konkretnom slučaju prekinuta danom podnošenja zahtjeva za izravnu naplatu 18. rujna 2008. (čl. 241. ZOO), koji prekid je trajao do 4. kolovoza 2018., kada je FINA prestala s izvršavanjem te osnove za plaćanje, te je sukladno čl. 245. st. 1. ZOO nakon prekida zastara počela teći iznova, a vrijeme koje je proteklo prije prekida ne računa se u zakonom određeni rok za zastaru.

24. Budući da tijek zastare ponovo počeo teći 5. kolovoza 2018. do ponovnog podnošenja zahtjeva za izravnu naplatu 29. kolovoza 2021., nije protekao rok od 10 godina (čl. 233. ZOO) odnosno u konkretnom slučaju nije nastupila zastara.

25. Prema tome, sud prvog stupnja je pogrešno primijenio materijalno pravo, a pravilnom primjenom materijalnog prava (čl. 233. st. 1. i čl. 241. ZOO u vezi čl. 50. st. 1. toč. 11. OZ) valjalo je na temelju čl. 373. toč. 3. ZPP preinačiti pobijanu presudu i zahtjev tužitelja odbiti kao neosnovan, dakle odlučiti kao u toč. I izreke ove presude.

26. Kako je preinačena odluka o glavnoj stvari to je trebalo preinačiti i odluku o troškovima postupka (čl. 166. st.2. ZPP)

27. Odluka o trošku tuženika temelji se na odredbi čl. 154. st. 1. ZPP, te je tuženiku priznat trošak zastupanja po punomoćniku u skladu s važećom Tarifom o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine", broj: 142/12, 103/14, 118/14, 107/15, 37/22, 126/22-dalje: Tarifa) i to za sastav odgovora na tužbu (Tbr. 8. toč. 1. Tarife) u iznosu od 150,00 EUR, te pristup ročištu 17. siječnja 2024. (Tbr. 9. toč. 1. Tarife) u iznosu od 150,00 EUR, dakle 300,00 EUR, što uvećano za PDV od 25% iznosi 375,00 EUR.

28. Tuženiku je priznat trošak žalbenog postupka i to trošak sastava žalbe (Tbr. 10. toč. 1. Tarife) u iznosu od 187,50 EUR, što uvećano za PDV od 25% (46,87 EUR) i trošak sudske pristojbe na žalbu (39,82 EUR) iznosi 274,19 EUR.

29. Tužitelju nije priznat trošak sastava odgovora na žalbu jer isti nije bio potreban za vođenje parnice (čl. 155. st. 1. ZPP).

U Zagrebu 17. rujna 2024.

Predsjednica vijeća:

Gordana Bošković Majerović, v.r.